srijeda, 8. travnja 2015.

Ivan Krstitelj u doba milosrđa


U vremenima u kojima živimo čovjek ne može a da ne pomisli koliko je Ivan Krstitelj samo bio nemilosrdan.

Je li stvarno trebao suditi o slabosti kralja Heroda? Nismo li svi grešnici? Nismo li svi ranjena stvorenja, kojima je potrebno milosrđe? Nismo li pozvani da obraćamo jedni druge? Je li Ivan Krstitelj mislio da zna sve odgovore? A što je s elementarnom razboritošću? Je li pastoralno kritizirati jadnoga grešnika, i time ga možda navesti da još više zgriješi? A Saloma i Herodijada? Što je postigao? Taktika zastrašivanja nikad ne uspijeva.

Umjesto toga trebao se Ivan ograničiti na to da veliča radost monogamije, i da obraća svojim radosnim primjerom. Jer njegov bi primjer bio zarazan; ne postoji bolji način obraćanja nego što su radost i ljubav.

Očito je Ivan sve krivo shvatio, te se njegovo zanemarivanje pastoralnog obzira pokazalo naposljetku kao promašaj.

Doista, Franjo bi se ponašao sasvim drukčije. On bi se posavjetovao s kojim prijateljem rabinom pa zaključio: ako kralj Herod nastoji služiti svojem Bogu, tko sam ja da mu sudim?

Naime Ivan Krstitelj živio je u doba gnjeva, dok Franjo, naprotiv, živi u doba milosrđa, doba u kojem Duh Sveti nadahnjuje ljude da postupaju drukčije. Da budu pastoralni. Inkluzivni. Milosrdni. Krajnje, krajnje skromni. Neopterećeni prošlošću.

Franjin pogled uprt je u budućnost: u svijet bez ratova, siromaštva i nepravde, jer Duh Sveti danas nadahnjuje nove ljude da čine ono što negdašnji ljudi nikad ne bi mogli postići. Ivan Krstitelj krstio je vodom; Franjo krsti milosrđem i inkluzivnošću. Pogledajte koliko tviterskih sljedbenika ima!

Doista, kad razmislimo, taj Ivan Krstitelj baš je neki Metuzalem.


Izvor: https://mundabor.wordpress.com/2014/06/17/the-baptist-in-the-time-of-mercy/
Hvala prevoditelju!

Broj komentara: 13:

  1. Ja ovdje moram napisati jednu primjedbu makar me obrisali. Naime primjećujem (jedan me blog podsjeti na to) da mnogi katolici na Veliki Četvrtak kopiraju Isusovu Posljednju Večeru i jedu meso. I ne samo to već to nazivaju katoličkom tradicijom i da su tako radili i stari. Ja neznam tko je ovdje lud ali kod nas su stari postili čitavu korizmu a pogotovo u Velikom tjednu nije nikome naumpadalo jesti meso. Ili sam ja stvarno pogriješio možda u nekim krajevima korizma nije bila vrijeme posta ili možda i u Crkvenoj tradiciji se na VČ nije zapovijedao post već kopiranje Isusove večere? Pero

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne znam kakva su bila pravila za Veliki cetvrtak, ali ne vidim ovdje da se nije smjelo mrsiti:
      https://fisheaters.com/fasting.html

      Izbriši
    2. Ja znam da se u našim krajevima na Čistu srijedu vršio običaj takozvanog "lukšijanja" posuđa. Dakle obredno čišćenje onog posuđa u koje kroz 40 dana korizme neće biti kuhana nikakva masnoća već posna hrana. Je li korizma bio post po Crkvenoj tradiciji i ako jest kad se ta praksa napustila to ne znam. Ali Hrvati su korizmu postili i još uvjek se mnogi trude potpuno postiti tih 40 dana i govoriti da su se na Veliki Četvrtak trudili jesti bogat i mesan obrok je po meni notorna laž. Ali opet kažem možda postoji nekakva mogućnost da sam u krivu. Pero

      Izbriši
    3. Pa ako je već pitanje običaja u našim krajevima u svezi glede menija kroz korizmu, onda bi sljedeća narodna pjesmica mogla malko rasvijetliti stvari:

      Poklade, s guzicom se oklade, da joj nema mrsa sve do Uskrsa.

      :zubo:

      Izbriši
  2. Neovisno o postu i nemrsu (koji je bio strogo reguliran i u velikom tjednu), mislim da bi kopiranje Isusove posljednje večere zahtijevalo upravo odsutnost blagovanja mesa (jaganjca) jer je Jaganjac bio Krist sam. Dakle, na toj prvoj sv. Misi On sam se prinio kao Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta, a lomio kruh te na taj način dopunio Savez kojega je konačno dovršio na Križu.

    Priester.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam detaljno gledao navedeni tekst, a sad nemam vremena. Meni je isto bila cudna "zidovska vecera" na Veliki cetvrtak i one kerefeke u petak (jaja?), ali kazem, trebao bih detaljnije sve pogledati prije komentiranja.

      Izbriši
    2. Ma da, i ja sam gledao malo, različita su tumačenja, do mjere senzacionalnosti i prenaglašavanja zapravo nebitnih stvari (na koji se način i koja salata jela?), do isticanja bitnih, kako sam bio naveo.

      No, po meni, nije niti bit "imitatur" u ovom kontekstu, već "sequitur", zato mi je moćan i jasan izvještaj o pranju nogu kao svjedočanstvo i primjer nasljedovanja našeg Spasitelja...a što se same posljednje Večere tiče (kako istočnjaci vele - tajne Večere), u sakramentalno-obrednom smislu uvijek će to i ostati, Otajstvo, Tajna (sv. Misa). Za sve ostalo što se veže uz posljednju Večeru, a izvan je sakramentalne razine, tu je tradicija i običaji koji su, naslonjeni na tu BIT; nikli i oplemenjivali Kristov nalog, Bogu hvala već stoljećima kako u kojem podneblju.

      Priester.

      Izbriši
    3. Da ali to je učinio nakon večere. Dakle na večeri je vjerovatno blagovao janje po običaju. Međutim ne vidim ni jedan jedini valjan razlog zašto bi mi kršćani obdržavali židovske običaje i Pashu kad je Isus učinio sve novo. Pogotovo jer korizma nije neko eto tako vrijeme već valjda vrijeme pokore i posta. Ovo obdržavanje židovskih zakona i običaja mi jako ružno na neokatekumene miriše, nek se nitko ne uvrijedi. Pero

      Izbriši
    4. Razumijem što hoćete reći. Baš mi je neki dan pristupio jedan vjernik i, vezano uz ovo što navodite glede židovskih običaja i zakona, govorio kako to da Crkva slavi nedjelju kao Dan Gospodnji, a ne subotu, da u Bibliji ne piše neka se svetkuje nedjelja, nego subota, da mi izvrćemo Bibliju....

      Dakle, ovo je samo notoran primjer neupućenosti ljudi u osnovne stvari, kako ne bismo onda očekivali da i u ovakvim stvarima tko manipulira i židovskim Zakonom kako bi pokrio svoje anarhično razmišljanje (koje isključuje Tradiciju, Kristovu novost i nadopunu zakona te Crkvu uopće).

      Ipak mi se čini da svako pozivanje na židovski Zakon i običaje miriše na prilagođavanje Boga i zakona sebi, a ne sebe Bogu, što konačno i daje odgovor na ovu problematiku (oko koje su se vrzli Isusovi suvremenici), na koju je sv. Pavao odgovorio u kontekstu obrezanja, makar trebalo "pošpotati" i prvog papu, sv. Petra, koji je i sam, uostalom, izravno od Boga doživio viziju očišćenja hrane ("Petre, kolji i jedi...").

      Tako da valjan razlog za obdržavanje židovskih propisa uistinu ne postoji, osim u kontekstu (ukoliko je prisutan) Kristove nadopune Zakona.

      Priester.

      Izbriši
    5. Slažem se, apsolutno. Pero

      Izbriši
    6. Prema bl. Katarini Emmerich blagavao je janje koje je razdjelio učenicima.
      Ovo sa židovskom večerom me podsjeća na slučaj sv. Petra koji je pao pod utjecaj onih da se obraćeni pogani trebaju držati židovskih običaja (obrezivanja i sl.) pa ga je sv. Pavao opomenuo. Dakle sada je sklopljen Novi savez i tako ga se treba držati. Iako mislim da se komentari ne drže teme ili možda ipak da... jer je Ivan pripadnik Starog, a Franjo Novog saveza pa se stoga to može gledati kao i na post u Velikom tjednu. Iako bi po navedenim izjavama Franjo jeo meso (zbog solidarnosti sa Židovima) dok bi Ivan držao post... ma ko' će ga više znat. Marin

      Izbriši
  3. U svakom slučaju ne želim ni blog ni tekst okrenuti u pogrešnom smjeru svakako je lijepo vidjeti obitelj koja se trudi, nego eto to mi je zapalo za oko pa sam se sjetio da sam u zadnje vrijeme to viđao češće pa sam htio upitati upućenije od mene, jer u sredini u kojoj ja živim to nikad nije bio običaj. možda netko tko je blizak s bratstvom ima više informacija kako se to kod njih radi oni su opet koliko toliko siguran izvor što se takvih stvari tiče. Pero

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. U Bratstvu je običaj da se drži svečani ručak (dakle, bez nemrsa) na Veliki četvrtak - provjereno.

      Hrki

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.