četvrtak, 26. ožujka 2015.

Površno i kontradiktorno mjesto


Od istog autora koji je nam je objasnio razlike između "obreda na narodnom jeziku" i "obreda na latinskom jeziku", kako ih on naziva, dolazi nam i članak Moja vjera u Božje vodstvo. Evo nekoliko mojih komentara. Neka to bude prilog 'dijalogu' u koji se neki zaklinju.

***

Ovih dana je eksplodirala vijest na internetskim prostranstvima o odlukama i postupcima Njemačke biskupske konferencije obzirom na neka aktualna pastoralna pitanja vezana uz spolni moral kao npr. primanje Pričesti razvedenih i ponovno vjenčanih. Sve je ovo dio javne rasprave u Crkvi koja traje već jedno duže vrijeme, a koja je pak posebno aktualizirana sada zbog predstojećeg zaključnog zasjedanja Sinode o obitelji. Nije mala tajna koji je stav Njemačke Crkve o ovome i za mnoge Nijemci već odavno plešu na rubu hereze, raskola, nove protestantske Reformacije...
Potpuno se slažem, s time što su mnogi od tih njemačkih klerika već prešli preko ruba u područje hereza. Također, budimo odmah na početku jasni. Njemački biskupi ne bi imali ni desetinu svoga utjecaja da se nisu obogatili na crkvenom porezu pomoću kojega mogu kontrolirati kler u siromašnijim dijelovima svijeta.

Obzirom na ovu priču koja je ionako preduga za ponavljati, pitam vas: Što li je konstruktivnije – napadati i 'hejtati' na Nijemce zbog njihovih stavova i jer se usudili javno ih iznijeti unutar svoga socio-kulturnog konteksta ili pokušati razumjeti razloge koji su doveli do sadašnje situacije?
Konstruktivnije je te njihove razloge opovrgnuti argumentima zasnovanim na učenju Crkve i njezina utemeljitelja Isusa Krista. Također, nije dobro trpati sve Nijemce u isti koš kako to autor članka radi. Treba jasno reći o kome se radi: kardinal, biskup, teolog itd. taj i taj. Oni svoje stavove iznose javno pod svojim imenom i prezimenom. Bez potrebe da se analizira njihova privatna osobnost, nema ništa loše u tome da se citira njihove izjave i postupke kako bi čitatelji mogli shvatiti što dotične osobe zastupaju.

Obzirom da je Internet jedno nadasve površno i kontradiktorno mjesto gdje ljudi vjeruju kako mogu govoriti što hoće i ostati potpuno anonimni, naravno da će većina odabrati govor mržnje.
Internet sam po sebi nije ni površan ni dubok, takvim ga čine oni koji stvaraju sadržaj na njemu. I sam autor koji iznosi ove tvrdnje piše na internetu, pa bi dobro učinio da izbjegava površnosti i kontradikcije. Tako će barem malo doprinijeti da "Internet" postane bolje mjesto. Također, treba pripaziti kod korištenja sintagme "govor mržnje" jer se danas ona upotrebljava za sve i svašta uključujući i spominjanje nepromjenjivog moralnog naučavanja Crkve. 
Dobro ste primjetili da je ovo o "potpunoj anonimnosti" zapravo besmisleno. Ja primjerice pišem ovaj blog poluanonimno iz različitih razloga, ali gotovo svatko može saznati moj identitet, kao što neki bezobrazni komentatori koji misle da ću se zbog toga uplašiti i čine. Srećom, ne moram se bojati da ću doživjeti prave nevolje, ali vjerujem da autoru nije teško zamisliti stvarne probleme u kojima bi se našao primjerice jedan svećenik koji bi pod svojim imenom iznosio javno poznate podatke o kojima se ne smije govoriti.

To zapravo više govori o njima samima, njihovom strahu pred nesigurnostima ovog života i naivno poimanje vjere i Crkve kao recepta za egzistencijalnu sigurnost bez dubljeg razumijevanja što znači postizati i ostvarivati zajedništvo u Crkvi.
Ovaj cijeli članak vrvi poprilično prozirnom pasivnom agresivnošću. Bolje bi bilo da se autor potrudio jasno izreći što mu se nije svidjelo, nego ovako izokola koriti kritičare pozivajući se pri tome na prazne fraze poput "postizati i ostvarivati zajedništvo u Crkvi".

Ovdje smjeram na činjenicu kako je potrebno dopustiti svakome izreći svoj stav i da nije suglasnost u mišljenju temelj zajedništva, već volja vlastitim postupcima nastojati oko toga zajedništva. No kako na Internetu ne možeš činiti ništa više nego samo iznositi svoja mišljenja, onda nije ni čudno zašto se poimanje crkvenog zajedništva i shvaća tako krnje.
Znači vi biste svakome dopustili iznošenje vlastitoga stava, osim onima koji se s vašim stavom ne slažu. Ne smijemo zaboraviti ni koji je odnos snaga u ovoj priči. S jedne strane su bogati, moćni, vrlo utjecajni klerici njemačkog govornog područja, a s druge strane kritiziramo komentatore koji su najčešće (kod nas u Hrvatskoj gotovo isljučivo) laici kojima jedini utjecaj počiva na snazi argumenata. Što se tiče ovog poimanja zajedništva koje nadilalazi istinu (ne samo mišljenja!), upućujem na jedan izvadak iz von Hildebrandove knjige koji sam prenio prošle godine (čini mi se da sam izabrao dobru ilustraciju).

Budući da ja odbijam 'hejtati' i osuđivati samo tako, makar i na Internetu gdje svi misle kako ono što napišeš nema posljedica po drugoga (upiši u tražilicu 'cyberbullying'), [...]
Baš dobro da vi ne "osuđujete samo tako" ili čak "hejtate" (je li to ono kad neki 'celebrity' stavi svoju fotografiju, pa ga komentatori ismjehuju?). Vi niste takvi, bravo za vas! Upisao sam 'cyberbullying' u tražilicu i naišao na stranice koje opisuju kako su neki tinejđeri izvršili samoubojstvo jer su ih njihovi vršnjaci sustavno vrijeđali ili iznosili neugodne informacije o njima. Nije mi baš jasno kakve to veze ima s time da se kaže da su npr. stavovi nekog kardinala o pričesti za trajne preljubnike heretični ili pak na dosta nižoj razini da je primjerice neki đakon potpuno neupućen o pojmovima vezanim uz liturgiju kojima barata i da izvodi krive zaključke i savjete.

Ovaj si tekst treba postaviti kao zrcalo i prosuditi kroz njega samoga sebe. Želim da i laik i svećenik koji pročitaju ovaj tekst uvide ljudskost onoga drugoga, te besmislenost podjela kao što su svećenik-laik ako smo svi Crkva i svatko na najbolji način kako umije pokušava raditi za dobro Crkve. Dobre namjere ne isključuju mogućnost pogreške, ali iz svake se pogreške može nešto naučiti i svaka se pogreška može ispraviti ako ima samo malo dobre volje.
Upravo tako, treba imati dobre volje ispraviti pogreške, a ne i nakon što nam je netko na njih ukazao, nastaviti tupiti svoje bez ikakvog daljnjeg proučavanja materije koju se komentiralo. Jasno da nam je to svima teško, priznajem prvi da me pogađaju napadi na moju taštinu, ali minimum koji se može očekivati je ne ponavljati idući dan istu stvar za koju nam je jučer spomenuto da je kriva i barem o tome više ne pisati ili govoriti.

Nastaviti i nakon ovog širiti govor mržnje na Internetu kroz krinku raspravljanja o aktualnim temama kojim se unutarcrkvena javnost okupira znači nesposobnost uvidjeti ljudskost onoga drugoga, njegovu dobru volju i trud raditi na izgradnji Crkve, te zapravo nemati vjere u Boga koji po Duhu Svetom vodi svoju Crkvu.
Opet taj govor mržnje koji se širi famoznim Internetom. Još uvijek mi nije jasno radi li se tu o uvredljivim beskorisnim komentarima koji nemaju veze s temom niti ičemu doprinose, a mogu se naći pod člancima na stranicma poput index.hr. Ili pak autor smjera na blogove koji prenose informacije o strašnoj krizi koja vlada u Crkvi, a koju se kod nas najčešće mete pod tepih. Bilo bi lijepo od autora da je dao ijedan primjer za negativne stvari o kojima govori. Čak i oni koji nose naočale s debelim ružičastim staklima morat će prije ili kasnije shvatiti da nemaju svi "dobru volju" i da se mnogi trude ne izgraditi, nego razgraditi Crkvu. Pomalo je neumjesno da autor i ovaj članak završava pozivanjem na Duha Svetog jer se time sugerira da oni koji se s paterom ne slažu ne prihvaćaju da u konačnici Duh Sveti vodi Crkvu. Da, Duh Sveti vodi Crkvu, ali to ne znači da milijuni besmrtnih duša neće završiti u paklu ili da se mi ne trebamo truditi sačuvati vjeru u svom životu i okruženju. Jer da je sve tako 'opusti se i uživaj' tipa kako oni koji žele da ušutimo i prestanemo im krnjiti iluzije proljeća kažu, zašto bi Gospodin postavio ono dramatično pitanje hoće li naći vjere na zemlji?

Broj komentara: 17:

  1. Oprosti vidim da se piše u tekstu kako se lako može doznati tko stoji iza ovog teksta, bloga. Jel bi mogao to otvoreno ovdje napisati? I.M.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne. Da sam htio, to bih i napravio u sest godina postojanja bloga, ali ne vidim nikakvu korist od toga. Ako je nesto krivo napisano, slobodno ispravite bez obzira na ime autora.

      Izbriši
    2. Pa lijepo pišete "ali gotovo svatko može saznati moj identitet". ??? I.M.

      Izbriši
    3. Upravo tako. Ne vidim sto je tu cudno. Svatko tko ima volje i malo vremena moze to uciniti. Nemojmo dalje o tome.

      Izbriši
    4. A kako bih mogao stupiti u kontakt jer imam puno tema koje ne bih virtualno jer su opsežne. Hvala na strpljenju. I.M.

      Izbriši
    5. To je bar jednostavno. Pise vam na vrhu lijeve margine bloga email adresa, ali evo jos jednom: tomablizanac@gmail.com
      Email je uvijek najbolji nacin da me kontaktirate. I onda eventualno mozemo dogovoriti druge nacine komunikacije ako je potrebno.

      Izbriši
  2. Njima zapravo smeta desetak tradicionalnih blogova koji pišu o velikoj krizi unutar Crkve i o opasnostima izglednog gubitka vječnog života za sve koji se ravnaju po duhu proljeća. Zapad je vjerski očišćen (spasili su se katolici sljedbenici tradicionalnog obreda mise) te nam njegovo iskustvo katolicida može poslužiti kao strašno upozorenje što će se dogoditi našim katolicima u budućnosti.

    Taj je proces katolicida odavno ušao kod nas, no komunizam je bio čudna barijera koja je priječila korjeniti liberalizam. Barijera crvenog zmaja je barem formalno pala, ali mentalitet komunizma je ostao u pokoncilskim glavama te je prenešena na mlađe naraštaje.

    Zanimljiva je činjenica da Koncil nije osudio ili potvrdio osudu komunizma. Ono katoličko zajedništvo koje potencira nauk i Tradicija Crkve više ne postoji u praksi osim u tradicionalnim skupinama. Novo zajedništvo koristi ljevičarski model, a ondje gdje taj model ne producira željeni efekt rabi se adut domoljublja. Liberalizam vjerskog života kao praktična nit vodilja producira kaos koji do perverznijih krajnosti ohrabljuje laičku inicijativu koja vrši strahovit udar na liturgiju, dogme, svećeništvo, redovništvo, disciplinu, sakramentalni život, izdavaštvo - potvrđujući tezu da se radi o protestantskoj agendi koja je odavno ugrađena u pokoncilski katolički korpus. Daljnja razgradnja je neminovna, a posljedice koje će uslijediti fatalan su scenarij koji očekuje ovdašnje katolike, od kojih će većina otpasti od katoličke vjere. Većina hrvatskog naroda već su praktični nevjernici.

    Xavier

    OdgovoriIzbriši
  3. Kad vidim frazu "govor mržnje" ne znam bih li se smijala ili plakala, ili pak lupala glavom u zid od muke. Svako izražavanje neslaganja je odmah "govor mržnje", a za uzvrat oni kojima se to neslaganje iznosi mogu opaliti "drvljem i kamenjem",
    ali to onda nije "govor mržnje". Nije mi jasno zašto su ljudima drage takve floskule za koje nikom nije jasno što zapravo znače...
    Sve se svodi na to da je, ne samo u vjerskim, već i moralnim pitanjima, iznošenje činjenica i zalaganje za jednu vječnu i nepromjenjivu Istinu okarakterizirano kao "govor mržnje". Jer, sve je postalo relativno i sve evoluira... I Isus je evoluirao...

    S.Š.

    OdgovoriIzbriši
  4. „'hejtati', govor mržnje, širiti govor mržnje ....“

    Ovo kao da slušam Zorana Pusića ili Vesnu Teršelić. Naravno da ne mislim da dotični autor ima stavove kao ovo dvoje, al da se više visi na indexu.hr ili jutarnjem nego na npr. Summi to je kristalno jasno ... vjerojatno je to ta nova pastorala, biti s narodom, mirisati ovce ili koje je već živine Papa spominjao.

    Makar s druge strane možda smo i mi malo prekritični prema dotičnom autoru. Ima tu materijala za danas sutra jednog dobrog župnog sociologa religije. Kako stvari idu to bi mogao postati poziv budućnosti … trajni đakoni su ionako već out, pogotovo ako se ukine celibat….već mogu čuti župnika „Dragi vjernici i ostali posjetitelji, sljedeće nedjelje na gozbenom slavlju u 12 sati imat ćemo ustoličenje našeg novog Sociologa religije, slavlje će animirati ...„ i tako dalje.

    Ferdinand Zvonimir

    OdgovoriIzbriši
  5. Hvaljen Isus i Marija!

    Želio bih napisati da mi je iskreno žao što sam uputio subrata na ovaj blog jer stvarno ružno i nekorektno pišete o njemu (autoru članka na koji se referirate/ pogotovo u komentarima, na jako ciničan i bezobrazan način). Vrlo lako je pisati i biti sudac dok ne razmišljate koliko se redovnik odriče radi službe Bogu i čovjeku! Zamjerke se uvijek mogu naći, uostalom tko je od nas savršen?! Želio bih nadodati, poštovani autoru ovog bloga, kako ne bi bili u zabludi i mislili kako se moj subrat sa Vama razračunava putem interneta. On prati strane blogove, a ne Vaš, te na Vaš uopće ne želi imati osvrte i javni „flame war“ preko interneta, jer to daje Vama na važnosti, a to mu nije u cilju budući da Vas dominikanci već godinama namjerno ignoriraju.

    Mene smeta to što se ne mogu osvrnuti na Vas i upozorit na pojedine upise koje smatram da su na rubu raskolničkog ponašanja putem službenog kanala, jer su za dominikance Vaši blogovi totalno nebitni. Osobno mi govore, da ne trošim vrijeme na Vas, već na molitvu i studiranje, jer ste ionako manjina kojoj svi okreću leđa, čak i Vaši kolege koji su ljubitelji TM. Ja sam očito još mlad i pun entuzijazma da bih ignorirao te imam potrebu ući u raspravu. Iskreno i ja sam imao priliku više puta popričati sa ljudima koji su išli na TM u Vlaškoj (neću u detalje kako ne bih otkrivao Vaš identitet ili mojih sugovornika), te govore da ste po "modus scribendi", ali i ostalim stvarima vrlo ohola osoba.

    Primite ove riječi kao iskrene, nikako kao vrijeđanje ili uzdizanje, ne daj Bože samoga sebe. Molio bih Vas da iskreno promislite da li štetite osim sebi i drugima poklonicima TM. Osobno sam bio na svetim misama dr. Stanislava Vitkovića i ne bih volio da drugi imaju odbojnost prema TM, svaki put imajući na umu Vaš blog i zaboravljajući bit, a to je sam Bog i slavljenje Njega. Mislim da ste prevršili svaku mjeru sa stavljanjem slika osoba koje su svoj život posvetile Bogu na stranicu bez njihova odobrenja! ( jedan od konkretnih slučaja, redovnica koja prima pričest na ruku…) . Geslo Reda je Veritas, tako da se nadam kako se nećete uvrijediti i kako ovaj komentar neće bit obrisan. Laudare, Benedicere, Praedicare! J.Saski

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dragi blazeni Jordane,
      zasto bih se ljutio sto ste napisali svoje misljenje?
      Nije dobro ako ste upucivali subrata na moju stranicu, a znate da ce ga to uznemiriti. Ja sam nekako mislio da se ovdje ne radi ni o kakvim ratovima, nego o odgovorima na konkretne argumente koje je vas subrat iznio, u prethodna dva clanka o tradicionalnoj misi, a u najnovijem o sukobima izmedju onih koji zastupaju stav kardinala Kaspera i onih koji mu se protive.

      Zao mi je ako vam nadredjeni ne daju da se osvrnete na moje upise za koje smatrate da su na rubu raskolnickih jer bi i meni bilo draze da to uciniti, pa da mogu na njih eventualno odgovoriti. Na zalost ni u ovom vasem komentaru, a niti u clancima vaseg subrata vi se uopce ne doticete merituma stvari. Prenosite stvari na potpuno osobnu razinu. Meni je razumljivo da se u diskusiji pojavljuju i karakterizacije osoba, ali je problem ako se ne ide dalje od toga u ono sto je vaznije.

      Pisete: "Vrlo lako je pisati i biti sudac dok ne razmišljate koliko se redovnik odriče radi službe Bogu i čovjeku! Zamjerke se uvijek mogu naći, uostalom tko je od nas savršen?!"
      Ali meni je jasno da se vi i vasa subraca odricete mnogo toga radi sluzbe Bogu i covjeku! Zamjerke koje sam uputio ticu se tekstova, a ne redovnicke discipline za koju vjerujem da je sasvim uzorna. Kako je moguce da vi kojemu je studij i intelektualni razvoj (koji ukljucuje i debate o ovakvim pitanjima) dio karizme reda, ne vidite potrebu odgovoriti koristeci logicke, socioloske, filozofske, teoloske i dr. argumente, nego se pozivate na plitku sentimentalnost. Mislio sam si da li vec u prvom tekstu pohvaliti vaseg subrata za nesto sto sam dozivio, ali mi se ucinilo da bi to bilo nepotrebno jer bi skretalo paznju na osobu subrata, a ne na ono sto iznosi.

      Kazete da me dominikanci vec godinama ignoriraju. Sto bih vam ja na to trebao odgovoriti? Svatko je slobodan postupati po vlastitoj savjesti. Ja zivim u zupi u kojoj je samostan u kojemu ste i vi te u novoj zupi koja se od nje odijelila vec skoro trideset godina. Ako su mi koji dominikanci ucinili uslugu, to sam shvatio kao osobno dobrocinstvo i na tome sam im zahvalan. Ali zaista ne mislim da sam njihovu dobrohotnost pretjerano iskoristavao. Idem na misu, molim se u crkvi, primim ih kad su blagoslovi i s njima se pozdravim kad ih vidim. Ne znam sto bi tocno vise od toga trebalo ocekivati?

      Izbriši
    2. Umisljam si da sam pastir dusa, pa da vidim kako netko iz povjerenog mi stada srlja u propast, upozorio bih ga i objasnio mu zasto je to sto cini lose. Meni to jos nitko od dominikanaca koje poznajem nije ucinio. Jedini dominikanac koji je usao sa mnom u diskusiju o teoloskim pitanjima (sasvim sigurno ne na moj poticaj, nego zato sto mi je htio objasniti kako su moji nazori zastarjeli) je bio jedan mladji redovnik koji je u medjuvremenu napustio red. Nikad nisam naturao nikome od dominikanaca svoje poglede ili ih pozivao na rasprave ili sto slicno. Ako sam im dok sam bio vasih godina mozda i sto prigovorio to je bilo zato jer sam vidio da se neki pojedinac ne pridrzava rubrika mise (naravno, nove mise) i mislio sam tada da je to korisno. Sada to vec godinama ne radim.

      Konacno da se osvrnem na ovaj vec ponovljeni stav kako ja stetim tradicionalnoj misi. U kojim okvirima stetim? Da li zbog moga pisanja nema javne tradicionalne mise u Hrvatskoj vec desetljecima (do na rijetke izuzetke)? Mozda stetim na podrucju citavog Balkana?
      To su prozirni prigovori kojima je namjera samo jedna: usutkati sva misljenja koji idu suprotno od struje. Jasno da imam pogresaka, priznajem i da mi nastup zna biti ohol i ostar. Pa sto sada? To mi se ne cini razlog da prestanem kako znam i umijem zastupati ono za sto smatram i vjerujem da je istina. Tko brani vama ili drugima da promicete tradiciju kako hocete i zelite? Ja nikad ni rijeci nisam rekao protiv bilo koje, pa i najmanje inicijative koja ide u smjeru ocuvanja tradicionalne latinske mise. Samo sto ponekad stjecem dojam da bi oni koji mi prigovaraju zbog moje grubosti i oholosti najradije promicanje te mise ogranicili na muzejske izloske starih misnica i kaleza ili nesto gregorijanskog pjevanja.

      Evo, ne morate podrzavati mene, podrzite svoju subracu svecenike ne bi li barem ponekad sluzili stari dominikanski obred. Ako cete im vi usto posluzivati ne postoji nikakva opasnost da ce netko krivo protumaciti te mise, mozete npr. napisati na vrata da potpuno prihvacate 2. vatikanski koncil i novu misu i da se misa sluzi kao ocuvanje bastine ili nesto toga tipa. To bi ipak bio ogroman napredak!

      Nemojte misliti da ce vam neki nadredjeni ili profesori gledati kroz prste zato sto napadate mene kao sizmatika i slicno. Modernistima smeta i da samo primirisu nesto tradicionalno sto nije mrtvo i prasnjavo. Sto prije to shvatite prije cete se moci pripremiti na neizbjezna razocaranja, a ujedno i poceti se moliti da ne zavrsite kao netko tko je (mladost-ludost) jednom vjerovao da tradicionalna misa ista vrijedi, ali sada zna bolje.

      Fotografiju redovnica sam preuzeo s javnih stranica (onu gdje redovnice primaju pricest s IKA-e). Ne vidim sto ima u tome lose.

      Samo vi nastavite moliti i studirati kako su vam i savjetovali!

      Izbriši
    3. Vidim da tema teksta nije predmet rasprave, nego se napada autora ovog bloga ad hominem, pa evo da i ja dam mali doprinos.
      Sjećam se jednom za vrijeme Mise u Martinu kako je jedna osoba tipkala na mobitel i pričala pa ju je TB oštro pogledao. Možda sam bio jedini, ali ja sam u tom pogledu primjetio i dozu oholosti. Neki su kasnije rekli da TB ne trpi kad netko pod Misom ima bolji mobitel.
      Jednom je jedna djevojka htjela čitati poslanicu, ali TB nije dozvolio, a bila je stvarno lijepa djevojka.
      Ispred Sv.Martina nikad nije bilo parkinga i dalje da ne nabrajam ...

      O našim dominikancima mogu reći samo sve najbolje, dapače nevjerojatno je koliko sliče pravim dominikancima ....

      Ferdinand Zvonimir

      Izbriši
    4. Osobno mogu razumjeti stav ovog klerika (?) jer sam se i sam nalazio u sličnoj situaciji te mogu procijeniti istu. Shvaćam pristup i autora ovog bloga koji nastoji razmatrati sadržaj tekstova i događaja te ih valorizirati u odnosu prema aktualnim pitanjima u Crkvi.

      Gledano s pozicije "treće osobe" (da netko otvori ovaj post te vidi osvrt na napisan tekst dotičnog dominikanca kojeg ne poznaje, kao niti autora bloga) ne bi došlo ni do kakve razine konflikta, kako "osjećajnog", tako niti konflikta "ad hominem". Nastao bi tek, ukoliko je "treća osoba" kritički raspoložena i zaista MISAONA, do usporedbe argumenata s jedne i druge strane te bi sama donijela zaključak i opredjeljenje.

      To i sam činim čitajući mnoge postove (konfliktne, manje konfliktne i a-konfliktne) i uvijek nešto naučim te mi izrazito pomaže u SAMOKRITICI.

      Ipak, pretpostavljajući da nisam "treća osoba", nego autor nekog teksta kojim sam htio ljude potaknuti na razmišljanje ili kakav drugi čin, mislim da bih se našao uvrijeđen da se moj tekst ovako vrjednuje i kvalificira sa strane "trećeg bloga", čitao ga ja rado, poznavao ili ne.

      Rekao bih da bi takvo kvalificiranje za mene već bila jedna vrsta dis-kvalifikacije, unatoč izvrsnim argumentima sa strane tog "trećeg bloga".

      Jer ljudi time stvaraju sliku o meni ne na temelju argumenata i valjanosti moje obrane ili protuargumenata, nego na temelju "kalupiziranja" - aha, ovaj nije tradicionalist jer ima modernističke argumente....

      A to uopće nije stvarna slika jer (kako je i sam posrednik dominikanca koji je napisao svoj članak rekao: "koliko se redovnik odriče radi službe Bogu i čovjeku") je došavši iz konfuzne sredine napisao ono što bi možda i ja napisao na njegovom mjestu, ne smatrajući se "modernistom".

      Ukoliko bih istovremeno od strane onih koji imaju krivu sliku o tradiciji doživio packe ili čudan pogled, jedan ovakav osvrt katolika koji drži do tradicije i TLM-a, dodatno bi me povrijedio. To govorim iz osobnog iskustva i pretpostavki, koji sam od onih koji ljube TLM, a često su puta jednostavno bespomoćni - no, nije Gospodin, On je svemoguć.

      Izbriši
    5. Oprostite, nisam se potpisao na prethodni komentar, slobodni ste dodati nick.

      Priester

      Izbriši
  6. Mislim da su pobožniji Zokini istupi otkada citira papu Franju, nego govori nekih naših učenih dominikanaca.
    Znam da među njima ima dobrih i svetih ljudi- ponavljam ima ih, no gledajući na situaciju u tom redu trebalo bi im zabraniti da imaju novicijat i upropaštavaju mlade ljude.
    Mogao bih navesti dosta primjera i imena, no ne bi bilo lijepo.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne ulazeći u pobožnost "Zoke" kao i "nekih naših učenih dominikanaca",
      ne znam od kud si uzimate za pravo tako olako donositi zaključak kako bi dominikancima trebalo "zabraniti da imaju novicijat i upropaštavaju mlade ljude" ?

      Jeste li možda bili u njihovu novicijatu pa znate?

      Jel znate njihova provincijala? Učitelja novaka?

      Jeste li upoznati s njihovim načinom života u novicijatu?

      Ili jednostavno samo olako zaključujete na temelju olakih rekla - kazala govora?

      Možda je Isus trebao raspustiti svoje učenike jer se eto među njima našlo svakakvih?

      Ili sveti Franjo svoje kad je vidio da među sljedbenicima ima svega?

      Ne znam koji bi red opstao da se u razdobljima kriza raspuštao...

      I živo me zanima koliko ste Vi uzeli vremena da konkretno za te naše dominikance molite...?

      I molim Vas, nemojte samo koristiti argument - "ja molim za Crkvu."..


      -
      Ćiril

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.