Muž i žena

Supruga ima nerijetko mnogo trpjeti od nasilnog, grubog, srditog temperamenta muževa. Ispovjednik će je potaknuti na šutnju, kad je muž srdit ili uzrujan i na molitvu za muža. Ne bi bilo razborito, da ispovjednik udari u iste žice, pa da pred njom kori muža; jer bi ona u uzrujanosti mogla to opetovati ili uvećati pred mužem u kućnoj svađi, pa bi ispovjednik mogao imati neprilika, a da se radi ispovjednog pečata ne bi mogao braniti. U svakom slučaju neka ispovjednik svjetuje udatoj ženi, osobito onima, koje se tuže na mužev postupak, pijanstvo i slične mane, da nastoje biti ljubezne i susretljive prema mužu i da mu udese boravak i život kod kuće prijatnim. To će u mnogom slučaju, s vremenom, koristiti.

Tuži li se muž na ženu, da je lakoumna, rastrošna, da ga vara, neka se ispovjednik ne upušta u pojedinosti, nego neka svjetuje, da se suprug moli za svoju ženu, da joj dade ono, što je prema prilikama i staležu potrebno, da zajedno pođu nedjeljom u crkvu i o većim blagdanima na ispovijed i pričest, a u slučaju potrebe da mirno i ozbiljno s njom govori.

Muževima treba naglasiti, da imadu bistro oko, toplo srce i vodstvo u ruci. Muž ne smije biti šeprtlja, mekušac, koji ne znači ništa ni za ženu ni za djecu. Ali ne smije biti ni grub sa ženom i djecom. Žena treba da bude blaga, dobra gospodarica i radina u kući. Prema potrebi i energična. I muž će ženu, i žena muža odmah od početka braka cijeniti i poštivati. Imat će pouzdanje u bračnog druga, ne će ga uhađati. Ljubomoru će u klici ugušiti, ako nema stvarne i zbiljske podloge. Ozbiljan i miran razgovor više će koristiti od svih prizora i grožnja. Preporučiti molitvu.

Nesretni su brakovi obično nesretni zato, jer su tu nesreću skrivili sami bračni drugovi. Dade li se ta krivnja popraviti barem za budućnost i može li se voditi bar donekle snošljiv život, tada je obično bolje ostati zajedno i trpjeti, nego se rastaviti. Često je rastava propast za jednoga i za drugoga, a pogotovo za djecu. No ako je rastava potrebna, neka ispovjednik upozori pokornika, da je usprkos toga vezan uz svog bračnog druga do njegove smrti.

Roditelje će ispovjednik opomenuti njihove dužnosti, da se brinu ne samo za fizički i umni, nego i za vjerski i ćudoredni uzgoj svoje djece i da su oni u prvom redu odgovorni za vječni spas svoje djece. Stoga neka im preporuči, da daju djeci dobar primjer, da izbjegavaju svaku razmiricu pred djecom, da djecu nauče moliti, da po mogućnosti, obavljaju, zajedničku večernju molitvu, i molitvu prije i poslije jela, da paze, da im odraslija djeca idu nedjeljom na sv. misu i češće, najljepše zajedno s roditeljima, k sv. sakramentima. Roditelji su dužni paziti, da im djeca ne budu u bližnjoj grješnoj pogibli, pa zato neka pregledaju, kakva im je služinčad, s kakvim se drugovima druže njihova djeca, kakve zabave polaze. Okružnicom od 21. II. 1923. određuje austrijski episkopat, da ispovjednici imadu uskratiti odrješenje majkama, koje dozvoljavaju, da im djeca polaze nećudoredne plesove. Tuže li se roditelji na neposlušnost i drskost svoje djece, upozorit će ih ispovjednik, da se za nevaljalu djecu mole i da budu do krajnje granice dobri i prema zloj djeci, dakako ne na taj način, da djeca onda budu još gora, nego da osjete roditeljsku ljubav. A gdje je strogost na mjestu, ne smiju se ustručavati da budu i strogi.

(iz knjige Kniewald - Pastirsko bogoslovlje, II. svezak)