ponedjeljak, 9. ožujka 2015.

Pismo Marija Palmara Riccardu Cascioliju

Povodom prve godišnjice smrti Marija Palmara, donosim ovo njegovo pismo (doc, pdf) koje, koliko je meni poznato, nije do sada objavljeno na hrvatskom jeziku. Zahvaljujem prevodiocu!

Broj komentara: 9:

  1. "što se još mora u toj Crkvi dogoditi pa da katolici ustanu, napokon se podignu.
    Podignu te krikom s krovova izraze svu svoju ogorčenost".

    Zahvaljujem Vam za sav trud na blogu jer Istinu je sve teže prepoznati, objaviti i pročitati u moru taloga licemjerja...

    Božji blagoslov, laik

    OdgovoriIzbriši
  2. Pročitao sam samo dio pisma tada dostupnog na engleskom kad je izašlo, sad napokon i cijelo. Hvala na puno prijevodu!

    OdgovoriIzbriši
  3. Jos neki Palmarovi tekstovi s drugih blogova:
    Splendor Domini: 1, 2, 3
    Katolik.hr: 4

    OdgovoriIzbriši
  4. Vrlo zanimljiv tekst.
    Za razliku od tekstova o sličnoj problematici na nekim blogovima od kojih me odmah zaboli glava. Istina o pokonciskom kaosu svaki dan sve više izlazi na vidjelo. To se kosi s nečijim romantičarskih predodžbama, uljepšavanjima i opsjenama i stalnom mržnjom koju su pokazivali prema onima koji su desetljećima branili Crkvu.

    Kikii
    P.S. Oslovljavaju neke "poznatim tradicionalistima" ili "tradicionalistima koje cijenimo". Ako je Lex tradicionalist, onda sam ja muftija iz Gornje Međeđe!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Lex je i sam napisao na svom blogu "Sebe ne smatram tradicionalistom, vise sam puta na ovome blogu da ne volim ta politicka svrstavanja u Crkvi."

      Zasto se stalno bavimo Lexom, zasto o zasto?

      Izbriši
    2. Malo ljudi je toliko učinilo za Bratstvo u Hrvatskoj poput Lexa i to često spominjanje je barem mala zahvala za taj trud.
      Nije pretjerana usporedba reći da koliko su blogovi Toma Blizanac i Splendor napravili za Tradiciju, toliko je projekt Lex Zelić napravio za FSSPX. Nekima Bratstvo možda nije drago, ali nemojte zbog toga umanjivati Lexove zasluge.

      Ferdinand Zvonimir

      Izbriši
    3. Pitanje odgovornosti postavljeno u ovome pismu pokojnog Palamara neporecivo naznačuje da je za sve probleme života katolika u Italiji kriva Crkva. Bilo po službenicima svojim, bilo po samom Poglavaru.
      No, je li baš tako da su Papa, kardinali i ostali u hijerarhiji krivi za sve?
      Mislim da je veći problem u srcima vjernika.
      Poniznosti nedostaje, posluha i vjere.
      A hoće li netko od te crkvene hijerarhije reći ovako ili onako, a novinari to prenijeti po svom nahođenju i političkom uvjerenju i nije važno.
      Važno je znamo da smo ljudi koje o voli i da smo po Ljubavi i Riječi koja je Tijelo postala spašeni i otkupljeni.
      Poniznosti nam treba!

      Izbriši
    4. S obzirom na to da je ovdje ponuđena jedna trezvena prosudba sadašnje teške krize, a na jednom drugom blogu istodobno druga vrsta prosudbe, ili nametanja prosudbe ili očajničkog pokušaja prosudbe-neuspjele, a to to se k tome i komentiralo, držao sam shodnim onima koji tek upoznaju Tradiciju, ali i onima koji sve čitaju vezano za Tradiciju i pokušavaju pronaći "zlatnu sredinu" što je mehanizam hegelijanstva usađen u pokoncilske generacije, rasvijetliti stanje stvari.
      Ne mislim baš da se bavim tim tipovima: ako sam dva puta u pola godine spomenuo nekoga ( Inače mi je komentiranje zabranjeno na tom povijesnom blogu obrane pravovjerja). Češće sam spominjao premijera Zoku premda me politika uopće ne zanima.
      Svi imamo neku ulogu: kad sam počeo govoriti o neokonzervama, svi su me napadali. Sada svi rabe taj termin jer jednostavno opisuje fenomen koji svi jasno vidimo.
      Slično je bilo i o Bratstvu.
      Mislim da ćemo do kraja vremena ipak svi postati jedinstveni što kaže Mujo, pa petkom u džamiju.

      Kikii

      Izbriši
  5. Članak otkriva kako se radi o neomodernističkoj agendi lažne poslušnosti s jedne strane koja se dodatno instalira laikatu, a s druge strane hijerarhija, rušeći mehanizme crkvene discipline i nauka, želi proširiti utjecaj izvan Crkve na sekularne elemente i njihove protagoniste, pokazujući im kao znak dobre volje smjer novoga 'milosrđa' koje je sredstvo prebacivanja crkvene moći na izvancrkvene interesne grupacije. Nešto poput stvaranja sekularne 'Crkve'.

    Dakle, lažna poslušnost za sve samo za modernističku hijerarhiju ne (i njihove ljubimce 'obične' katolike i nekatolike).

    Xavier

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.