ponedjeljak, 22. prosinca 2014.

Sretan Božić, dragi suradnici!

često vrlo rado osuđujemo, blatimo i tučemo po drugima, ali Bog je milosrdan

Ovo je samo vrlo selektivan uzorak iz Papinog božićnog obraćanja i čestitanja rimskoj kuriji, napravljen prema sažetku s IKA-e.

***

birokrat (formalist, funkcionalist, puki službenik), loza koja se suši, malo po malo odumire i baca van, bolesti i nemoći

osjećati se "besmrtnima", "imunima" ili čak "nezamjenjivima" zanemarujući nužne i uobičajene kontrole, nije samokritična, ne posuvremenjuje se, ne nastoji se poboljšati, bolesno tijelo, mislili da su besmrtni, imuni i nezamjenjivi, patologija moći, "kompleks izabranih", narcizam koji s velikom ljubavlju gleda vlastitu sliku i ne vidi sliku Boga utisnutu na licu drugih

"martalizam", pretjerana zauzetost, bolest onih koji su uronjeni u posao, zanemarivanje nužnog odmora, stres i uznemirenost

mentalna i duhovna "okamenjenost", srce kameno i "tvrdi vrat", oni koji gube unutarnji spokoj, vedrinu i odvažnost i sakrivaju se ispod papirâ, "strojevi koji obavljaju radnje", a ne "Božji ljudi", izgubiti ljudsku osjetljivost, bolest od onih koji su izgubili "mišljenje Isusovo", njihovo srce otvrdne i postane nesposobno bezuvjetno ljubiti Oca i bližnje

bolest pretjeranog planiranja i funkcionalizma, vjeruje da će stvaranjem savršenog plana stvari napredovati, pretvara se u knjigovođu ili računovođu, napast da sputavamo i upravljamo slobodom Duha Svetoga, krotiti Duha Svetoga

bolest slabe koordinacije, udovi gube zajedništvo jedni s drugima, tijelo gubi svoju skladnu funkcionalnost i svoju odmjerenost, orkestar koji proizvodi buku, članovi ne surađuju, ne žive duh zajedništva, izostaje „timski rad", noga govori ruci: "ja te ne trebam", ili ruka glavi: "ja zapovijedam", uzrokujući nelagodu i sablazan.

"duhovni Alzheimer", zaborav "povijesti spasenja", osobne povijesti s Gospodinom, „prve ljubavi", progresivno opadanje duhovnih sposobnosti, izaziva teški invaliditet, postaje nesposobna samostalno obavljati bilo koju aktivnost, u stanju apsolutne ovisnosti o svojim često izmišljenim pogledima, izgubili sjećanje na susret s Gospodinom; oni koji nemaju deuteronomijski osjećaj života, oni koji u potpunosti ovise o svojoj sadašnjosti, svojim strastima, hirovima i slabostima, oni koji oko sebe grade zidove i navike te postaju, sve više i više, robovi idola koje su isklesali vlastitim rukama

bolest suparništva i umišljenost, izgled, boje odjeće i znakovi časti postaju primarni životni cilj, lažni muškarci i žene, lažni "misticizam" i lažni "kvijetizam", "neprijatelji križa Kristova", jer im je "slava u sramoti – jer misle na zemaljsko"

bolest egzistencijalne shizofrenije, bolest onih koji žive dvostruki život, plod licemjerstva karakterističnog za mediokritete, sve veće duhovne praznine koju akademski stupnjevi ili naslovi ne mogu ispuniti, napuštajući pastoralnu službu, ograničavaju se na birokratske poslove, gube dodir sa stvarnošću, sa stvarnim ljudima, stvaraju vlastiti paralelni svijet, ostavljaju po strani sve ono što sa strogošću uče druge i počinju živjeti skrivenim i često razuzdanim životom, vrlo ozbiljna bolest

bolest naklapanja, mrmljanja i ogovaranja, o toj bolesti govorio mnogo puta, o tome nije nikada previše govoriti, ozbiljna bolest, počinje jednostavno, možda običnim trivijalnim razgovorom, obuzme osobu, "sijač kukolja" (poput Sotone), "hladnokrvni ubojica" dobroga glasa svojih kolega i subraće, bolest kukavicâ koje nemaju hrabrosti reći nešto u lice osobama pa im govore iza leđa, terorizam naklapanja

bolest obožavanja vođâ, dodvoravaju se nadređenima, u nadi se da će steći njihovu naklonost, žrtve karijerizma i oportunizma, časte ljude, a ne Boga, u obavljanju svoje službe misle samo na ono što moraju postići, sitne duše, nesretni ljudi, vode se isključivo vlastitom pogubnom sebičnošću, dodvoravaju se nekim od svojih suradnika ne bi li stekli njihovu podložnost, odanost i psihološku ovisnost

bolest ravnodušnosti prema drugima, svatko misli samo na sebe i gubi iskrenost i toplinu ljudskih odnosa, najiskusniji ne stavlja svoje znanje u službu manje iskusnim kolegama, nešto se dozna pa se zadrži za sebe namjesto da se podijeli s drugima, iz ljubomore ili lukavosti, osjeća radost zbog tuđeg pada

bolest smrknuto lice kao na pogrebu, osorne i strašne osobe, potišten, strogi izraz lica, postupati s krutošću, tvrdoćom i arogancijom, teatralna ozbiljnost i sterilni pesimizam, simptomi straha i nesigurnosti u sebe

bolest zgrtanja, želi ispuniti egzistencijalnu prazninu u svom srcu zgrtanjem materijalnih dobara, nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol..., zgrtanje samo otežava i nezaobilazno usporava hod, selidbe znak te bolesti

bolest zatvorenih krugova, pripadnost grupi postaje jača od pripadnosti Tijelu i samome Kristu, s vremenom zarobljavaju udove, rak koji prijeti skladu Tijela i uzrokuje toliko zla - sablazni, samouništenje ili "prijateljska vatra", najpodmuklija opasnost, zlo koje pogađa iznutra

svjetovna dobit, egzibicionizmi, pretvara svoju službu u vlast, a svoju vlast u robu za stjecanje svjetovne dobiti ili više moći, nezasitno pokušavaju uvećati svoju moć, ne prezaju ni od klevetanja, ocrnjivanja i diskreditiranja drugih, čak i u novinama i časopisima, radi vlastitog pokazivanja i dokazivanja da su sposobniji od drugih, opravdavaju korištenje svakog sredstva za postizanje tog cilja, često u ime pravde i transparentnosti, svećenik koji je pozvao novinare da im ispriča - i izmisli – neke privatne i povjerljive stvari o svojoj braći i župljanima, važno vidjeti se na naslovnici, osjećao se "snažnim i uvjerljivim", Jadnik!

Broj komentara: 13:

  1. deuteronomijski osjećaj života (il senso deuteronomico della vita)?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ponovljeni zakon. Zaborav na čudesna spasenjska i osloboditeljska djela koja je Bog izveo u izraelskom narodu, valjda zaborav na obnavljanje spomena čudesnih događaja u povijesti spasenja, sklonost povratku idolima. Čitava drama Izraelaca prožeta je ovim bolnim čišćenjem. Vjernost Savezu ili pak upadanje u grijeh, idolopoklonstvo. Tako sam to shvatio. Nemati osjećaj povratka na smisao i značenje Saveza s Bogom. Uz pojašnjenje kako Zakon čitamo i shvaćamo kao Ljubav - poglavito onu koja se očitovala u Kristu. Hm, učinak bi mogao biti "Ali, učitelju time i nas vrijeđaš!". Łongin

      Izbriši
  2. Nek im je reko. Kurija je korumpirana žešće, vidjelo se to za vrijeme Vatileaksa i urote protiv BXVI. Franjo je pravi autokrat, vladar, kao što reče Mosebach.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Naivno je misliti da isto korumpirano tijelo koje je radilo što je radilo Benediktu sada strepi pred Franjom.
      Mora postojati aparat koji će provoditi odluke autokrata. Dakle, ili Kurija sad odjednom sluša Franju koji ima vladarskog talenta, ili sluša Franju i njegove doglavnike jer ima sposobne doglavnike (npr. kard. Maradiaga, broj katolika u Hondurasu smanjio mu se u vrijeme biskupovanja s 90% na 46%), ili Franjo ima paralelni lanac zapovjedanja (da se poslužim haškim terminom) ili zapravo Kuriji i onima oko Kurije, nakon rušenja Benedikta odgovara sadašnje stanje.
      Sjetimo se kako je Benedikt postupio s Macielom Delgolladom. A danas? Franjevci bezgrešne. Zašto? Istodobno, "glavni" franjevački red je pred bankrotom. A tko mu je bio general? Onaj koji sad sjedi u Kuriji. Tko odlazi iz Kurije ili biva degradiran? Kard. Burke. Koga tjeraju iz biskupija? Tebartza van Elsta jer je rastrošan, dok istodobno kard. Marx troši daleko veće svote. Za različite ljude različite naočale i različiti aršini.
      Ne Franjo nije pravi autokrat. Da jest, postojalo bi više suprotstavljenih struja između kojih bi ovaj vješto balansirao. A i teško to može u svojim godinama. Valjda je svatko iole razuman bio iznenađen kad su nakon odreknuća kakvog nije bilo 600 godina izabrali kardinala koji je prešao 75.
      U govoru je puno rečeno, ali sve skupa zvučalo nekoherentno i nefokusirano. Zbunjenost prisutnih bila je logična. Da sam bio pristutan vjerojatno bih pomislio sa sam postao senilan ili da mi sluh ne radi dobro. Više puta sam čitao govor nastojeći shvatiti o čemu je riječ. No, bez uspjeha. Naprosto, on se sastoji od niza fraza koje nemaju baš nikakvo dublje povezano značenje, osim što se i dalje konstruiraju nekakvi neprijatelji-vjetrenjače.

      Izbriši
    2. M.B, sjećam se Vaših i svojih prognoza od odreknuća do konklave. Premda smo se nadali da će biti bolje, uvijek je tinjala bojazan da će biti puno gore. U prvim tjednima uspostavljena je prognoza. Nažalost, imali smo pravo.
      Daj Bože da odsada ne budemo imali pravo - nego da ovi naivni (bolji izraz od "plavooki" - to kažu Nijemci), loše obrazovani optimisti barem jednom budu u pravu.

      Kikii

      Izbriši
  3. No, nije li ovakve stvari bolje rješavati iza zatvorenih vrata, a ne pred očima cijeloga svijeta?! Bolje je također poduzimati konkretne mjere (što je Benedikt XVI.činio) i odaslati jasnu poruku da takvi ne mogu napredovati u Kuriji - to se ne mora nužno objaviti u medijima, barem ne u cijelosti. Zašto Katoličku Crkvu, Kristovu Zaručnicu, treba u javnosti prikazivati ovako jadnom - kako će pripadnici krivih religija u kojima je sve gore spomenuto oduvijek način življenja prepoznati da je Crkva jedina korablja spasenja?
    Koliko se moglo saznati iz medija u ova 22 mjeseca, samo su uglavnom krivi ili beskrvni ljudi došli na važne položaje. Maknuti su oni koji su bili čista suprotnost gotovo svih gore spomenutih poroka: to su bili kardinali Piacenza i Burke, ali i kardinal Canizares uz još mnoštvo biskupa u Kuriji i izvan nje (biskup Livieres iz biskupije Ciudad del Este), monsinjori, savjetnici...Ne zaboravimo slučaj Franjevaca Bezgrješne.
    Kakva bi to reforma trebala biti kojoj kardinal Burke nije uzor, nego je smijenjen i maknut? Kakvi bi to franjevci (OFM) trebali biti - nakon ove krize i prijetećeg bankrota - ako im Franjevci Bezgrješne nisu uzor, nego strašilo?
    Kakvi bi biskupi trebali biti ako je biskup Livieres nepoćudna osoba koju je valjalo smijeniti???
    Ostaje puno ???? nakon svega. Daj Bože da ove riječi urode plodom, ali čini se da neće, nažalost.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. siromašni župnik23. prosinca 2014. u 22:16

      Odgovor mladom,naivnom i neiskusnom,rasplamsalom Kikiiju...Što kaže Sv.Pismo? Reci nasamo,reci nadgledniku,reci Crkvama....ako neide A NEIDE ONDA RASTRUBI. I još jedna stvar!? Ne brinite se sve vi ovčice bez pastira kaj po tuđim crkvama idete a ne u svoju župu k Misi za kardinala Bureka...dobro je njemu,poglejte si kako se s Papom srdačno tapša i razgovara i duže neg s drugim kardinalima na primanju za Kuriju...zašto svi prešućujete brojne komentare izjava Bureka nakon smjene kako izražava odanost i poslušnost Sv.Ocu!!!A gdi je vaša poslušnost raspršene ovčice,znate blejati,volite da vas se servisira sakramentima a kad treba svoju župu pomoć gdi ste?Puštate pastira da se o svemu sam brine a svi bi pridikali!I jedina vam je briga u životu Burek...O jadan,sve mu fali al još jedini med njimi ni skinul zlatni lanac sa sebe!To vi ne vidite! Ma dajte,dajte...!.

      Izbriši
    2. siromasni zupnik, otkud znate da nitko od ovih koji pisu nisu na raspolaganju svome zupniku ako mu treba pomoc?

      Izbriši
    3. Dragi mladi župniče,
      dosta mladih župnika uopće ne želi suradnju župljana. Neki bi bili sretni da uopće ne dolazimo nedjeljom u crkvu - a da im poštom pošaljemo novac. Novus ordo čini svoje.
      Ja, nažalost, redovito idem u svoju župu na sv.Misu i patim u novusordovskoj župi - premda spada u kategoriju boljih. Kad god nešto treba, stojim na raspolaganju župniku.
      Međutim, ako Vi toliko slijedite papu Franju, tko ste Vi da nama sudite.
      Mi se držimo Tradicije i uvjereni smo da smo u izvanrednom stanju kad se valja uhvatiti nauka i to, razborito i mudro, reći nadređenima. Pa eto sudimo i prosuđujemo. Ne kažem da to uvijek i svi činimo besprijekorno.
      Enzo Bianchi, ono talijansko strašilo iz međukonfesionalnog manastira u Boseu, nazvao je papu Franju novim psalmistom i Bernardom iz Clairvauxa nakon ovoga govora Kuriji - premda postoji sitna razlika: Bernard je kao srednjovjekovni monaški opat opominjao papu koji mu je bio nadređeni, a papa Franjo kori svoje podložnike. No Bianchiju i modernističkoj kliki istina ionako ne igra nikakvu ulogu!
      Vi se priključite mišljenju Bianchija - mi ćemo ostati kod svojega. Unatoč teškoj situaciji, Isus pomaže svojoj Crkvi i moguća su iznenađenja.
      No, Kurija će ostati jadna i bijedna, bit će možda još i puno gora.

      Kikii

      Izbriši
    4. A evo, pita se i naš vrli književnik Ante Tomić, pitomac slavne Vojne škole JNA: "kako će ikome pomoći da se redovnice mole bose, ne pale bojler i imaju ciglu umjesto jastuka?"
      Sprdanja s tuđim prezimenima i imenima većina ljudi preraste s 13-14 godina, ali očito da ima onih kojima je to inspiracija i poslije četrdesete.

      Izbriši
  4. Ovaj govor jest govor javnog oslabljenja crkve , ovaj govor jest hladan , plod mu sin srdzbe , a otac mu i majka smutnja , kaos . Jer valjda pojedinacno svaka osoba ima svojih propusta ili mozda pogresaka . Moj otac moje pogreske vidi i kori , iz ljubavi meni pokazuje i potice na popravak . Sigurno me ne blati pred cijelim svijetom javno . Otac cuva svoju kucu mudro i ne dopusta olako da je sinovi propasti upropaste . Tko moze vise pokupiti ovo perje i paperje koje vjetar raznese izvan kuce po planinama , hoceli mozda onaj koji ga prosu u vjetar . Molimo se postimo i placimo dok imamo vremena , Bog jest milosrdan i moze sto pozeli , mudrost je njegova nedokuciva .
    Tko li mu se moze prispodobit , silan je i jak .
    Neka volja njegova bude , cinimo dobro i hrabra srca Krist je pobjedio svijet . Znamo dobro sto svjet nudi ( prah i pepeo ) .
    Andela

    OdgovoriIzbriši
  5. Što se tiče same teme, smatram da papa ne treba javno ponizavati svoje suradnike nego im stvari sasuti u facu ali na zatvorenom mjestu. imam poznanstva među onima koji u blizini kurije i događaja i čuo sam da je papa inače jako naporan da ga djelatnici sv stolice( i oni najobičniji tehnički) izbjegavaju po hodnicima jer da svima drzi nekakve prodike i nešto moralizira. SIROMAŠNI ŽUPNIK, nebi htio skretati s teme ali kad smo kod zlatnog lanca. Da sam biskup ili kardinal nakon papinog poteza sa željeznim lancom ja bi stavio na sebe najljepši i sjajniji koji imam. Zato što je papa sa tim činom od simbolike križa privukao pozornost na materijal-željezo i sada svi kad vide papin lanac razglabaju samo o jednostavnom materijalu. Uostalom zašto bi netko skinuo zlatni lanac? što će nam onda uopće zlato u svijetu kad ga nebi koristili za ukrašavanje? Btw, većina tih pektorala su srebreni ili niklani samo pozlaćeni, a pozlata jednog pektorala vrijedi 10-ak eura. Što se tiče kardinala Burke-a on je za mene najveći junak jer nije licemjeran. On vrlo jasno izražava stavove da se ne slaze s papom i to argumentira zašto to mora reći, no uvijek naglasi da duboko poštuje volju sv oca Petrovog nasljednika i kad ga je brutalno uklonio, i opet papu moze u oči pogledati i s njim se rukovati. Dok s druge strane ovi drugi koji šute a ne slazu se , oni papu uopće ne dozivljavaju nego im kroz jedno uho uđe a kroz drugo izađe tako i za Benedikta tako i Franu prihvaćaju što im odgovara a za javnost iskonstruiraju pokoju diplomatsku rečenicu s kojom nisu rekli ništa (čitaj. većina hrvatskih biskupa i istaknutijih teologa) a iza leđa mu rogove nabijaju. A što se tiče pomaganja svojim župnicima, ja sam svome na raspolaganju 24 h na dan a gotovo dana nema kad ne provedem u crkvi da nešto ne radim. Iako se osjećam da sam pripadnik miljea koji ste prozvali. IVO

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.