Za to vrijeme papa Franjo priča i dalje u propovijedima o otvaranju Duhu Svetom, o novostima koje treba prihvatiti, o zločestim farizejima, milosrđu i sl.
Evo sažetka kratkih govora koje je održao kardinal Bozanić na sinodi. Izvadak je iz najnovijeg broja Glasa Koncila, ali ga još ne vidim na webu.
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji na trećoj izvanrednoj Biskupskoj sinodi na temu »Pastoralni izazovi vezani uz obitelj u kontekstu evangelizacije« sudjeluje u ime Hrvatske biskupske konferencije, imao je u prvom tjednu rada Sinode dva interventa.Moram priznati da većinu ovih prijedloga ne kužim, posebno ovo o većoj ovlasti mjesnih Crkava (je li to na tragu liberalnih prijedloga ili se radi o nečem drugom) i radikalnosti Isusovih zapovijedi (tko može za sebe reći da ih uspijeva slijediti).
Tijekom treće opće kongregacije u utorak 7. listopada kardinal Bozanić govorio je o potrebi da priprava zaručnika za sakrament ženidbe kandidatima učvrsti spoznaju o njihovu specifičnom vjerničkom pozivu, koji imaju kao muškarac i kao žena po sakramentu ženidbe, a koji bitno određuje njihov ljudski i vjernički život. Zauzeo se za temeljitu pripravu za brak te istaknuo da ona ne smije biti tek okazionalna, prigodna. Predložio je da ideja o pozivu na sakrament ženidbe bude bolje istaknuta i u samom obredu sakramenta ženidbe.
Tijekom osme opće kongregacije u četvrtak 9. listopada kardinal Bozanić uključio se u raspravu o krizi braka i obitelji u suvremenom društvu. Zauzeo se da se pojednostavni postupak utvrđivanja nevaljanosti ženidbe te da se u tom procesu veće ovlasti dadne mjesnim Crkvama i biskupskim konferencijama. Istaknuo je da upravo danas Crkva mora proročki naviještati nauk o nerazrješivosti ženidbe jer time ostvaruje i osobito služenje dobru ljudi u suvremenom društvu. Naglasio je nadalje da Crkva djeluje u svijetu koji pozna grijeh te da svi vjernici ne uspijevaju slijediti radikalnost Isusovih zapovijedi. Uzroci moqu biti različiti; zbog osobnoga i društvenoga grijeha te zbog velikih društvenih promjena. Crkva mora uzieti u obzir sve te situacije i biti blizu svojim sinovima i kćerima, posebno navještajem božanskoga milosrđa
***
Je li ovo Toma pisao ili netko drugi???
OdgovoriIzbrišiOstao sam paff dubinom misli i tradicionalnom pronicljivošću.
Dug je i bio put do Tradicije!
Barem na kraju vremena smo uspjeli do ljubavi prema istini bez ljudskih obzira, a opet bez pretjeranosti i rigidnosti!
Complimenti!
Kikii
Hahahaha. Meni se čini, Toma, da te je ovaj Kikii lijepo počastio. :zubo: Ono, post je toliko duboke misli i tradicionalne pronicljivosti da nije moguće da ga ja Toma pisao. :rofl: Ono, ili sam ja nešto gadno krivo pokopčala ili lik nije baš najtaktičniji! :zubo:
IzbrišiTeško mi je ovdje razlikovati kontruktivnu kritiku i kriticizam. Postoji li zapravo išta što su gore spomenuti npr. naš aktualni kardinal i Montini dobroga učinili tj. ima li išta razumljivog, smislenog, istinitog, dobrog i poticajnog što možemo zaključiti proučavajući, s jedne strane intervent kard. Josipa Bozanića(kard. Josip Bozanić je kanonist, ako se ne varam) i s druge strane pape Montinija (uzevši u obzir koncilsku građu i enciklike u kontekstu vremena nastanka i okolnostima u kojima se Katolička Crkva našla 60-ih i 70-ih godina). Zar je doista sve tako crno, loše, razarajuće i destruktivno? Osobno mislim da nije. Ovako mi sve nekako djeluje optužujuće, kao da ste se previše uživjeli u ulogu "vražjeg odvjetnika". No dobro. To je valjda zbog toga što "izlog prodaje robu", no s istinom se ne trguje, zar ne? Postoji mnogo toga što su budući blaženik Montini i naš kardinal dobroga učinili. Volio bih znati što bi to po vašem mišljenju bilo. Podsjećam kako se u našoj biskupiji pokrenula biskupijska sinoda i uopće ne sumnjam kako će one koje će se odvijati u Rimu (izvanredna i redovna) itekako odraziti na biskupijsku sinodu tj. u našoj mjesnoj Crkvi. Dakle, zašto Pavao VI. po vašoj definiciji ne bi mogao biti blaženik i s druge strane jesu li istupi našeg kardinala doista tako nerazumljivi ili ih tako interpretiramo? Longin
OdgovoriIzbrišiNaravno da je u naseg kardinala bilo i pohvalnih i razumljivih recenica, poput:
Izbrišipriprava zaručnika za sakrament ženidbe kandidatima učvrsti spoznaju o njihovu specifičnom vjerničkom pozivu, koji imaju kao muškarac i kao žena po sakramentu ženidbe, a koji bitno određuje njihov ljudski i vjernički život. Zauzeo se za temeljitu pripravu za brak te istaknuo da ona ne smije biti tek okazionalna, prigodna.
Istaknuo je da upravo danas Crkva mora proročki naviještati nauk o nerazrješivosti ženidbe jer time ostvaruje i osobito služenje dobru ljudi u suvremenom društvu.
To je nesto sto bi se prije smatralo samorazumljivim, ali danas je pohvalno cuti.
Sto se tice Pavla VI, on je jedan covjek kontradikcija, procitajte npr. ovaj njegov govor o novitetima (tal, fra). Kod njega se moze kao vrlo pozitivno istaknuti encikliku Humanae Vitae. Pretpostavljam da ga zbog toga i beatificiraju.
Naš kardinal ne zamjerajući se nikome ide šumom a Sinoda drumom.Neželeći se zamjeriti nikome on odabire nešto drugo od tema,niti podpaljuje vatru niti je gasi!Bodulska posla!Nažalost obistinjuje se od prije ono moje da će episkopat hrvatske zauzet neutralnu poziciju a to znači čuvaju svoju.Poštujem Franju,legalno je izabran al od kad se prvi put na balkonu pojavio sa dobar večer,ribarov pozlaćeni prsten nosi samo u rijetkim prilikama za veće svečanosti i blagdane,nemora nositi pozlaćeni pektoral na prsima ali mu nije trebao ostati ni onaj biskupski koji još uvjek nosi i kao papa.Papinski nadpastirski štap pastoral nikad ne nosi isti.Stalno ih mjenja, onaj pozlaćeni Pija Xll.,onaj srebrni Pavla Vl. i još sedam razno razni drvenih metalnih...Činjenica da si je produžio argentinsku putovnicu znači ne osjeća se stanovnikom Vatikana.Što možemo zaključiti?Da svoje kofere nije ni raspakirao,kad napravi veliki đumbus ima svoju putovnicu i povratak kući(Lesi se vraća kući).Vi dalje nastavite niz...
Izbrišibenedikt 17
IzbrišiMislim kako si nabrojao sve uglavnom sporedne stvari. Ne smatram kako papa treba hodati u sandalama, bez štapa, ribarskog prstena i ostalih insignija. U ovom konkretnom slučaju, pritom mislim na izvanrednu sinodu, od presudne važnosti biti će izrijekom očuvati doktrinu glede braka kao naravne ustanove i kao nadnaravne ustanove tj. sakramenta u svjetlu velikog Otajstva o kojem govori sv. Pavao u Efežanima. Papa bi se ovdje trebao odlikovati nedvojbenom jasnoćom. S druge pak strane jasno se ograničiti i distancirati od paradigme "suvremenog" poimanja slobode u području ljudske spolnosti osobito s obzirom na sva moguća zastranjenja o kojima niti Pismo, niti Predaja, niti Učiteljstvo tijekom dvijetisućljetne (Pismo i dulje) povijesti nisu šutjeli i o čemu katolici imaju ili bi trebali imati jasan stav. Tu nema kompromisa. U dvije riječi: tolerancija nula s obzirom na grijeh, imajući na umu i plaću zastranjenja. Grijeh je grijeh i možeš ga krstiti ne znam kakvim imenima. No razlikovanje grijeha i grešnika trebala bi nam biti jasna, gotovo jednako kao i otklon od povlađivanja onima koji otvoreno, javno i sramotno čine ono što se protivi i naravnom i nadnaravnom zakonu. S kojom i kakvom oštrinom i jasnoćom će sinodalni oci sačuvati istinski nauk Crkve u tom pogledu tek nam predstoji čuti. Poznavajući ono što je do sada o ovim temama rečeno u prethodnim dokumentima Crkve, bilo fundamentalnim, bilo onim drugotne važnosti ne bih bio toliko pesimističan, osobito u pogledu toliko jasno i nedvojbeno protumačene kreposti čistoće na koju smo u konačnici svi pozvani, bez obzira na stalež. Sve ostalo je nešto drugo i nema baš nikakve veze s vječnim spasenjem ili kako volite isticati na ovom blogu vrhovnim zakonom Crkve. Dakle, pravi test vjernosti tek predstoji i uvelike će dati smjer ovom pontifikatu.
Nota bene. Nadam se da Socci nije u pravu sa svojim ocjenama ali itekako zna prodati svoju priču ili knjigu, svejedno. Za sada, u najmanju ruku, sve što se događa u vezi s aktualnim Petrovim nasljednikom 100% uživa ako ništa drugo, ono pravnu povlasticu ili pogodnost. Što će biti? Sigurno ćemo saznati. Usput, niti putovnica ne čini papu. Longin
''Longin'' kaže: 'Dakle, pravi test vjernosti tek predstoji i uvelike će dati smjer ovom pontifikatu.'
IzbrišiSva se vjernost čovjekova može svesti na uzdanje u Božje milosrđe. Jer čovjek je, bez istoga, naprosto nepopravljivo grješan. Milosrđe jednako spašava čuvare zakonskoga slova, i one koji su se o to slovo ogriješili. Spašava, u sebi, i razmetnuta, odmetnuta, ali i onog drugog sina koji traži svoje pravo, naknadu za svoju pravednost. Prakticirati treba milosrđe, do konca svijeta i vijeka, što je Bogu milo. Čovjek se neće spasiti mehaničkim - 'literarnim ili racionalnim, naravno-spoznajnim' - zahvatom u zakonsku regulativu, takoreći. Milosrđe spašava. To je moguće činiti upravo na području tzv. 'pastoralne prakse', naviještajući i donoseći Riječ u direktnom susretu sa potrebitim, koji je i kakav susret bez 'karantenske ograde', bez 'linije razgraničenja zdrava i bolesna', a koja je 'praksa' nekada djelovala hladno i nemilosrdno, kao što je to tako često spominjena i prigovorena slika starozavjetne Pravde, a nekada pak nježno i toplo. Riječ je, razumije se, o istoj Pravdi. O jednoj Pravdi, koja je milosrdna.
Č.
I na kraju Sinode i Bogu hvala da je kraj neka svatko odnas za sebe izvuče poučak.Pitam se samo hoćemo li i nadalje crpiti snagu,vjeru,gubiti živce i trošiti zdravlje na bespredmetne rasprave za koje nismo ni bili pozvani uplitati se tamo gdje nismo ni pozvani niti iznositi svoje stavove niti bilo što zaključivati.Većinom su bili komentari za očuvanjem tradicije i baštine naše svete vjere,naučiteljskog poslanja naše Sv.Rimske Crkve.Bilo je oštrih komentara,teških,ružnih i pogrdnih riječi na autoritete Crkve i na samoga poglavara Papu.Oni koji ortodoksno prizivlju povratak na staro već bi odavno po prljavom jeziku bili pozvani pred Svetu Inkviziciju.Netko dobronamjerno i čistog srca pozove na molitvu,pokoru i post za sudionike Sinode i pozove se na riječi koje mu u tom trenu po nadahnuću dođu iz Sv.Pisma a braća naša što se predstaviše tradicionalnima i besprijekornima u tumačenju svake stavke savjetujući nas što moramo i kako je jedino ispravno u potpunosti se oglušuju na ponizne molbe i pozive gazeći preko svega i svih jer oni znaju što je za nas najbolje.Nije katolički ni to nije katolički da laici sebi uzimaju za pravo dodjeljivati si uloge koje spadaju na svećenike,biskupe i papu.Veliko je nestrpljenje prisutno među nama i gotovo da je nestalo vrijeme poniznosti,katoličke pristojnosti,podnošenja muka,trpljenja i nošenja križa svaki svoga,svaki dan.Redovnu je Sinodu za obitelj Sv.Otac sazvao za godinu dana.Možemo i nadalje ovih godinu dana nastaviti po starom ili ćemo biti žešći ali u molitvi,u postu,u tišini svoga srca pozivajući se jedino i osluškujući samo ono što Bog govori meni i mojemu srcu!Opraštam svima sve i molim za oproštenje ako sam ja koga povrijedio!
IzbrišiGospodine Benedikte,
IzbrišiZnam da mislite na mene. Drage volje bih se podvrgnuo ispitivanju Svetog Oficija Inkvizicije, jer ništa što sam rekao nije protiv Katoličke Vjere (ako jest, dokažite). Kad bi Sveti Oficij još postojao, vjerujte da ne bi tradicionalisti nego modernisti drhtali od straha.
Nitko nikad nije bio cenzuriran za vrijeđanje heretikâ i uništavatelja Crkve. Inače bi i 4. carigradski koncil trebao biti cenzuriran poradi oštih riječi prema Honoriju.
Problem je što vi, čini se, ne razumijete da između Francisca i njegove družbe s jedne strane, te vjernih katolikâ s druge postoji razlika u vjeri. Mi ispovijedamo Katoličku Vjeru, oni ne. No ne morate mi vjerovati na riječ - samo usporedite ono što govore tradicionalni katolici, što govori (predkoncilsko) Učiteljstvo i što govore Francisco i dr. modernisti.
Kad dođete do te spoznaje, sve će vam biti jasno.
Prijatelju moj i brate Mateo!Uopće mi nisi Ti pao ni među prvima ni zadnjima na pamet,nisam vjeruj mi ciljao na Tebe.Ali ako se Ti osjećas prozvanim to je i dobro.Nikako nebi volio da sebe ubacuješ u ONAJ kontekst"da nisam ja?" i "Ti kažeš"Generalno gledano nisam želio davati nikakav sud ni ocjenu ni o čemu,uostalom tko sam ja da me ide to pravo, nego u duhu stalno osjećam da treba biti u miru.I razborito komunicirat!Iz uznemirenog srca nemože doći poruka nade,vjere i ljubavi koliko god bilo tko savršeno točnim i pravovjernim znanjem baratao.Tko god prima Tijelo Kristovo u Sv.euharistijskoj žrtvi taj mora imati blagost u nastupu,osim ako to služba od njega ne zahtjeva a takvih čini mi se ovdje nema!Samo ljubavlju,težnjom za savršenošću poput Njega možemo sve postići!To je katolički!Katolički je i ZAŠUTITI kad brat tvoj poziva iz ljubavi na dostojanstveno držanje i u ljubavi prema Njemu na blagost!Marija nam je jedinstveni primjer a Sv.Josip da i ne govorim.Vjerujem da nitko normalan i pravovjeran nikome ovdje nemože zamjeriti ni sporiti bilo što pravovjerno,NIJE problem u tome,Problem je NA KOJI NAČIN se nešto kaže!Želim braćo sebe i svih nas ovdje hvalevrijedno podsjetiti ZA SVAKU IZGOVORENU RIJEČ ODGOVARATI ĆEMO PRED BOGOM!
IzbrišiUvijek me fasciniralo kako se tradicionalistima stalno govori: nemoj govoriti. I to se argumentira uistinu najrazličitijim načinima: promašenim usporedbama, krivim citiranjima i što sve ne. No, nekako ne vidim da se to govori hereticima ili nevjernicima općenito.
IzbrišiOpćenito, kako to da se pasivno agresivnim metodama uvijek pokušava spriječiti da se ljudima pokaže što je Crkva govorila u svoje predkoncilsko, "nemilosrdno", vrijeme? Kome je u interesu da se od ljudi sakrije pravo znanje koje su sve generacije katolika čuvale još od vremena apostola, i da se to pravo znanje zamjeni kvazi-znanjem, fikcijama koje su odreda krive i koje odreda teže k razaranju tradicionalnog katoličkog učenja? Sotona mi dolazi na um.
Osobno, ne pada mi na pamet poslušati takve savjete. Također, ne slažem se niti s tvrdnjom da govor uvijek mora biti "u rukavicama". Dapače, smatram da ponekad i doslovno "šaka u glavu" nije neprimjeren način argumentiranja. Ispravan odgovor na blasfemiju i hulu, na otvoreno vrijeđanje Boga, nije samo nježno šaputanje: "no no, to nije lijepo reći".
A ima li gore blasfemije od proglašavanje Božjeg Zakona... nemilosrdnim? Ima li veće sotonske laži i podvale u ljude usaditi idiotsku ideju da je poslušnost i inzistiranje na Božjem Zakonu znak farizejštine i licemjerja? Nema. Uistinu, žalosno je, ali i istinito, da se takve ideje danas šire od samog pape i njegovih najbližih suradnika koje je osobno postavio.
Na žalost, gotovo svi mediji koji ispred sebe stavljaju predznak "katolički" su dopustili, dapače, sudjelovali, u papinom razarateljskom pohodu na Crkvu doslovno od dana njegova imenovanja. I to upravo pod krivom premisom servilne i aposolutne poslušnosti i pod krivom premisom šutnje kao jedinog "odgovora". Uistinu fascinantno, dok sotona na sve moguće i nemoguće načine razara u ljudima spoznaju istine, oni koji je brane bi trebali šutiti... iz obzira. Na žalost, veličina skandala je takva da obzir prema onima koji šire skandal odlazi na zadnje mjesto prioriteta u govoru.
A što se tiče tvrdnje da ćemo za svaku izgovorenu riječ odgovarati, to je točno. Odgovarat ćemo za ono izgovoreno ali i za ono neizgovoreno.
Stoga, neka se herezi kaže... hereza, blasfemiji... blasfemijia, gluposti... glupost, laži... laž, sablazini... sablazan, podlosti... podlost, licemjerju... licemjerje.
Naravno, nije svaki čojek jednako odgovoran za svoje neznanje i za svoje eventualne krive stavove, niti je svako neznanje automatski znak lože volje. Stoga, jasno je da treba razlikovati i situacije i osobe kojima se obraćamo i, jasno je, nećemo prema svima upotrijebiti isti način obraćanja (čak ako i iste gluposto govore). Uistinu, točno je, afirmativni način izražavanja puno prije može pomoći čovjeku da se oslobodi svojih zabluda. Ali... i afirmativni način izražavanja ima svoje granice. A granica je kada se uporno širi laž i kada se s tom laži ubija duše drugih ljudi.
DM
Ovakvim grubim konotacijama i prljavim riječima nećeš nikoga obratiti niti si s takvim ponašanjem primjer drugima!Kome na ovome blogu objasnjavaš što je pravovjerno kad su 99,99 u postotku tradicionalni.Što se javljaš i koga štitiš i što sebi uzimaš za pravo ako nisi svećenik da dociraš s visoka i to vrlo,vrlo visoko!Tko vjeruje da je na pravom putu i da dobro govori tome netrebaju silne litanije objašnjenja.Ultra radikalni tradicionalisti sve što zastupaju moraju svojom vjerom i dijelima svjedočiti kao i oni umjereni,u protivnom mogu tumačiti i pričati dan i noć ali to se nikoga ne hvata.Završava Sinoda pa te strah hvata da se nećeš imat nad čime ispucavat pa ćemo se sad međusobno...do sudnjega dana!Vjernik koji teži SVETOSTI tako ne govori svojoj braći!Slabe živce treba lječiti na drugom mjestu a ja ti brate opraštam ono što ide mene!Okreni se životu a naučavanje pusti onim koji imaju poslanje za to!
IzbrišiDM,
Izbrišidobro si rekao. Rado čitam tvoje komentare.
S.Š.
DM,
IzbrišiSvaka čast. Komentar koji sve kaže, koji je i otvoren i veoma jasan, i u kojemu nema nikakvih "prljavih riječi". Ne samo da ne smijemo slušati savjete da prešućujemo modernističko uništavanje vjere, nego bi bio zločin da to činimo. Upravo zato je Crkva u IV. lateranskom koncilu izopćile one koji štite i pomažu heretike.
Č, pričaš floskule o milosrđu a zaboravljaš ključne stvari. Milosrđe pretpostavlja kajanje. A kajanje pretpostavlja spoznaju istine o objektivnom moralnom redu. Spoznaja pak istine pretpostavlja jasan navještaj iste od strane Crkve. Ako Crkva ne propovijeda istinu, razgraničavajući jasno zdravo od bolesnog, kako će se pokajati grešnici da bi im po milosrđu bilo oprošteno? Iliti: ako sol obljutavi, tko će nju posoliti?
OdgovoriIzbrišiČ., zato je i dobro da je Herod ml. dao pogubiti Ivana Krstitelja, tog sitničavog bigotnog malograđanskog starozavjetnog proroka.
IzbrišiKako li je taj Ivan mehanički postupio u konkretnom susretu s potrebitim Herodom i njegovom priležničkom šogoricom?! Kako je lagano i bezočno povlačio granice. Užas.
Milosrđe ne pretpostavlja kajanje. Bog, koji je milosrdan Bog, ne čeka nikakva čovjekova izvorna čina, njegova kajanja i slično, da bi bio ono što on jeste - milosrdan. Spoznaja istine o moralnom objektivnom redu, i spoznaja istine uopće, koju naviješta Crkva, jest spoznaja Isusa Krista koji je taj 'moralan objektivan red' savršeno, do kraja ispunio. Crkva propovjeda istinu, koja je Krist, Crkva propovijeda Isusa Krista, koji odnosi grijehe svijeta, a grješnik se iskreno može kajati pustivši Isusu da odnese njegove grijehe, pustivši da ih uznese na Križ svojim sve-djelom savršenog ispunjavanja 'objektivnog moralnog reda', zadovoljštinom Bogu. Grješnikovo je zapravo kajanje u sebi protkano pravom radošću, srećom, zbog toga što su mu grijesi otpušteni, radošću zbog Božje ljubavi koju On ima prema njemu. Nitko, pa niti kršćanin, katolik, nije po sebi zdrav, već isključivo po Kristu. Ako on ističe sebe, kao zdrava, ili pak donosi 'objektivan moralan red' nekome kao sredstvo ozdravljenja, ne donoseći vijest o Kristu, Isusu, koji je taj 'red' ispunio, koji je uzeo na sebe grijehe svijeta, on naviješta laž i tugu, donosi očaj, namjesto istinu spasenja i radost, po Kristu, po Bogu koji je čovjeka prvi uzljubio, koji je milosrdan Bog.
IzbrišiČ.
Za 'M.B.':
IzbrišiDa li je ovdje po srijedi 'glas u pustinji koji poziva na obraćenje, koji sav svijet poziva, moli, vapije na ostavljanje dostatna prostora Kristu da uniđe', ili pak, nažalost, sa jedne strane vježbanje sopstvene, a sa druge, ispunjavanje neke 'opće kvote pravednosti' na plećima jadnih ovosvjetovnih brodolomaca, odlučiti će odnos spram crkvena autoriteta.
Č.
Č, primjena Božanskog milosrđa na konkretnog čovjeka, u smislu oproštenja grijeha i povratka izgubljene posvetne milosti odnosno prijateljstva s Bogom, svakako pretpostavlja pokajanje dotičnog čovjeka. Ili trvrdiš da je Crkva 2000 godina učila krivo, a uči i dan danas u aktualnom Katekizmu?
IzbrišiOvo drugo što pišeš, ne znam kome i zašto pišeš? Tko sebe ističe kao zdrava? Tko donosi objektivni moralni red kao sredstvo spasenja? Nikada nisam tvrdio da je objektivni moralni red sredstvo spasenja, nego da je spoznaja tog reda preduvjet pokajanja, koje je opet preduvjet da bi Kristovo otkupiteljsko djelo imalo efekta na konkretnu dušu.
Č.,
IzbrišiTamo gdje sam ja autoritet, primjerice roditelj (i to ne odraslog punoljetnog djeteta, jer odgoj traje godinama, od najranijeg djetinjstva): kako ću podučiti svoje dijete? Spolni odnos isključivo unutar braka? Ili: najbolje bi bilo unutar braka, ali ima vremena... Nastoji samo pred sobom imati prave smjernice (što god to značilo). Je li spolni odnos izvan braka grijeh za koji se ide u pakao (ljudi ginu u prometnim nesrećama; ne dočekaju svi starost) ili je to otprilike: nisi nogometaš kao Messi i Ronalno, nego kao Marcelo Brozović, ali i takav si dobar. Osim toga, vodi li ta spolna aktivnost izvan braka u sebičnost i navezanost na grijeh ili ne vodi? Što jedan roditelj treba učiniti u konkretnoj situaciji? Ispričati o "susretu s Kristom" i "ostavljanju prostora Kristu"?
Dekalog je jasan, ali čini se da uspjevamo stvari zamagliti. Namjerno, bez svake sumnje, ali po čijoj inspiraciji? Rogatoga, bojim se...
Za 't':
IzbrišiBog, da bi bio ono što jeste - u ovome slučaju milosrdan, ali i sve 'drugo' - ne čeka nikakva čovjekova čina. Čovjekov bi se čin mogao svesti na afirmaciju ili negaciju Božje 'kvalitete'. Svodi se na to da li će on priznati Boga Bogom ili će ga na neki način ograničiti, sobom ili čime već. U Bogu je, kaže psalam, čovjeku spasenje i duši mir. Nema, naime, mira i spasenja čovjeku ako mu je uzdanje u čovjeku, ako u njegovu/svome činu traži nekakav uvjet Božjeg bivstvovanja, da tako kažem, u ovome slučaju njegova milosrđa. ''Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća.'' (usp. Jer 17, 5) Ovime nikako ne tvrdim da se čovjeku nije truditi upoznavati i misliti o Božjim uredbama, nastojati na krjeposnom životu, koristiti svoj razum i sve talente u borbi protiv grijeha. No, treba se tomu vježbati na sebi, a ne na drugima, kojima treba reći cjelovitu istinu, kojima treba navijestiti Krista, a ta je istina, u ovome kontekstu rasprave, u tome da Bog, da bi bio Bog, ne ovisi o iti kakovome čovjekovom činu. Pitanje je, koje otključava tvrdo, neraskajano srce, da li je Bog uopće milosrdan, i da li je Bog Bog. O odgovoru na to pitanje ovisi i čovjekova sloboda u Isusu. Ako čovjek shvati da je Bog Bog, i da je milosrdan, ono što slijedi jest kajanje zbog grijeha. Obrnutim redoslijedom može imati kajanje radi kajanja, bez Boga, bez Isusa koji odnosi grijehe. To je očaj. Sa Isusom je sve drugačije. Sa Isusom je radost.
Č.
Za 'M.B.':
IzbrišiMoli se, mnogo, i dobiti ćeš odgovore. Sv. Ivan Pavao 2. je ispričao jednu zgodu iz svoga života gdje je znao sresti svoga oca, i u dubokoj noći, kako žarko moli.
Č.
Č, nisi mi odgovorio, je li tisućljetni nauk Crkve bio pogrešan? Ili barem manjkav? Da ili ne?
IzbrišiOprosti; meni se čini da puno mudruješ i kompliciraš, a nisi definirao pojmove. Što točno podrazumijevaš pod tim Božjium milosrđem koje ne čeka nikakva čovjekova čina? I koje su implikacije toga? Automatsko spasenje svih? Možda ne misliš to reći, ali nije teško iz tvojih riječi izvući takav zaključak. Nadalje, ta famozna teza da samo govor o Božjem milosrđu otključava tvrdo srce... Ne znam baš, pa pokoncilska Crkva samo o tome i govori zadnjih 60 godina, a ljudska srca sve sekularnija i od Boga sve dalje. Ajmo otvorit oči i ne živjet u zemlji bajki.
Za 't':
IzbrišiOprosti ako nisam odgovorio, ali toliko od mene. Pozdrav.
Č.
Nadam se da ne zamjerate ali mislim da idete u krivom smjeru ovom raspravom o milosrdnom Bogu. Potrebno je sagledati kontekst u kojem se odvija sinoda kao i moguće, te vjerojatne posljedice trenutnih stavova koje iznose pojedini biskupi. Po meni je ovdje riječ o permanentnom korištenju "milosrđa" samo s jednim ciljem - Bog je benevolentan prema čovjeku, ali i grijehu jer je čovjek sam po sebi grješan. Tako se isključuju Svetost i Pravednost. Bog jest milosrdan, ali je i pravedan, a nadasve svet. Čovjek je pozvan na svetost kako bi zaista bio slika i prilika božja. Nešto ne čujem od ovih aktera na sinodi o potrebi svetosti i posvećenja čovjeka i obitelji; nadvalava MILOSRĐE. Kako će Bog posvetiti obitelj bez sakramenta braka? Koje dobro zajednici donosi homoseksualni brak i kako homoseksualac u braku može ići putem svetosti? Zar ne kaže naš Gospodin Isus Krist; budite sveti kao što je svet Otac vaš nebeski. Prikazivanjem Boga kao nekog dobrohotnog djedice koji oprašta zločestoj dječici koliko god griješili čini ove biskupe suučesnicima u ubojstvu duše mnogih. A da, oni ne vjeruju u pakao, to je metafora.
OdgovoriIzbrišiRobert
Dakako, stvari su tu jasne. Njihovo milosrđe je "čini što hoćeš", ili, kako je de Mattei sažima: Time se potvrđuje novo začuđujuće moralno načelo; 'zakon stupnjevitosti' koji dopušta uočiti pozitivne elemente u svim situacijama koje je Crkva ranije definirala grješnima. Zlo i grijeh uopće više ne postoje. Postoje samo 'nepotpuni oblici dobra' (br. 18), prema doktrini 'stupnjeva zajedništva' koja se pripisuje II. vatikanskom koncilu. "Shvaćajući, dakle, potrebu duhovnoga razlučivanja glede suložništva i civilnih brakova te razvedenih i ponovo vjenčanih, na Crkvu spada da uvidi sjeme Riječi koje je bačeno izvan njenih vidljivih i sakramentalnih granica' (br. 20).. Dakle, zrnce intrinzične svetosti u samom grijehu. Novi način interpretacije narodne poslovice "svako zlo za neko dobro" u "u svakom zlu je dobro".
IzbrišiTo je nova vjera, to je vjera Đavla i vodi ravno k njemu. Kardinal Kasper i drugi prelati njegove struje jako vole počasti ovog svijeta i misle za sebe da milosrđe znači pustiti nekoga da čini što želi.
Nije daleko dan kada će netko početi braniti abortus kao osobni čin svetosti one koja je pobacila.
Da, problem je u baratanju terminima koji nisu prethodno definirani. Tipičan modernistički novogovor. Govore o "milosrđu", ali što je milosrđe? Je li to (a) gratifikacija ovdje i sada po sistemu "čini što želiš", ili (b) briga primarno za vječnost koja može uključivati i zemaljska odricanja? Govore o "pastoralu", ali što je pastoral? Je li to (a) prilagođavanje nauka aktualnoj dominantnoj praksi, ili (b) primjena nauka (po sebi nepromjenjivog) u praksi? I sve tako redom... Valjalo bi inzistirati na povratku dobroj staroj skolastičkoj praksi preciznog definiranja pojmova prije njihova korištenja.
IzbrišiSuobličavanje s ovim svijetom je put suprotan od spasonosne svetosti i Isusovog nauka. Zaista se tako ne postaje sol zemlje i svijetlo svijeta. Omekšavanje nauka u pitanjima koja se na Sinodi raspravljaju ne znače, kako se to želi pokazati, olakšavanje nošenja (spasonosnog) križa nego suučesništvo u njegovu odbacivanju. Ne posvećuje li muž ženu i žena muža, kako u nevjeri tako i drugim grijesima. Argumenti „slobodnjačkijih“ teologa o pastoralnim aspektima rastavljenih dolaze samo iz praktične strane braka zanemarujući onu mističnu kao i vječnu istinu da je i Bog dio toga braka. Zaista postoje osobe koje tako žive i nose te križeve i zar im ne bi ovaj novi nauk dao do znanja da baš i nisu morali tako za spas. O prakticiranim homoseksualnim sklonostima je bespredmetno raspravljati jer Biblija gotovo da nema težih riječi od onih upućenih takvim osobama. Kako i kod rastavljenih i u tom pogledu postoje osobe koje nose križ takvih sklonosti ali je ne prevode u djelatni grijeh. E, oni mogu dati „nove vrijednosti“ zajednici a ne praktični homoseksualci.
OdgovoriIzbrišiPrihvaćanje ovih liberalnih naučavanje je veliki korak prema brisanju razlika koje priječe da Crkva uđe u puninu ekumenizma sa svim i svakim.
Petar Z
Načuo sam nešto o toj beatifikaciji, ali mislio sam da je riječ o šali. Sad guglam kad ono stvarno! Neka me netko uštipne. Eh, blaženo neznanje!
OdgovoriIzbrišiPapa Franjo na zaključenju Sinode o obitelji upozorava na opasnost od intelektualista i tradicionalista, ista opasnost koja je bila u Isusovo vrijeme.
OdgovoriIzbrišiTreba dopustiti Bogu iznenađenja da nas iznenadi i Duhu da djeluje...
Istodobno gradonačelnik Rima svečano prima 15 gay parova koji su "vjenčani" u inozemstvu i žele prenijeti svoje vjenčanje u Italiju.
Čak se talijanski ministar usprotivio.
Ah...koliko je modernistički Rim zaklonio svjetlo Vječnog Rima!
Salva nos Domine, Iesu Christe, salva nos!
Kikii
Rekao je Papa i druge stvari. Osobito mi je zanimljivo ono "cum Petro i sub Petro". Mislim da gradonačelnik Rima nema baš nikakve veze sa završenom sinodom i da Knez ovoga svijeta uopće nije oduševljen njezinim ishodom. Pojavak gay paradiranja ili gay aktualiziranja u bilo kojoj formi, čini se, postaje zaštitnim znakom prisutnosti Zmije koja vreba i dima kojim nastoji zagaditi zrak. Longin
Izbriši