Je li taj gospodin katolik?

Nedavno se povela na blogu Christus Rex i facebooku rasprava je li jedan viši asistent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu pravovjerni katolik ili heretik. Učinilo mi se prigodnim da ovu temu malo prokomentiram, ali neću u tekstu koristiti njegovo ime, nego samo inicijale T.K. jer ne želim da tražilice usmjere ljude na ovaj blog. Možda je bolje da se diskusija nastavi na gore spomenutim linkovima.

Povod dileme "je li T.K. katolik ili nije" objava je niza izjava koje je ovaj nastavnik izrekao tijekom predavanja na kolegijima koji su mu povjereni. U tekstu na blogu Christus Rex se navode kolegiji Znanost o religijama, Misiologija, Suvremeno razumijevanje islama i kuranske poruke. Prije nego kažem nekoliko riječi o samim izjavama i reakcijama, opisat ću vam vlastito iskustvo s jednim kolegijem koji je vjerojatno bio neka prethodna inkarnacija zadnjeg navedenog. Radi se o predmetu Povijest i nauk islama koji sam slušao prije desetak godina dok ga je predavao sada umirovljeni prof. dr. Tomislav Ivančić.

Naime, u doba dok sam ja studirao imali smo obavezu svake godine upisati određenu satnicu društveno humanističkih kolegija za što je bila ponuđena lista kolegija s različitih fakulteta. Obično smo upisivali neki veliki kolegij na politologiji kako bismo smanjili gnjavažu oko prikupljanja potpisa jer se nije tražilo od nas da te kolegije i polažemo. U doba prije bolonje nije bilo teško dobiti potpis osim što je predstavljalo malu neugodnost hrpi studenata i iznenađenom profesoru kojemu bi nahrupili pred kraj semestra na predavanja. Jedne godine imao sam ispunjenu društveno-humanističku normu nekim takvim kolegijem i odlučio sam proširiti svoje vidike i upisati nešto što mi se učini zanimljivim i što bih mogao stvarno pohađati i pratiti. Nisam imao namjere ništa polagati, pa mi je to došlo kao razbibriga među "ozbiljnijim" ispitima. Tako sam završio na KBF-u na kolegiju o islamu imajući velika očekivanja od profesora Ivančića kao jednog od naših najuvaženijih teologa, uostalom člana Međunarodne teološke komisije. Došavši na prvi sat pomalo sam se razočarao jer je profesor sjeo, otvorio neku požutjelu knjigu i počeo čitati te komentirati pročitano. Nisam bio navikao na takav način predavanja, ali s obzirom da tema nije bila nezanimljiva, a i predavanja su trajala tek nešto više od pola sata tjedno, odlučio sam nastaviti ići. Malo mi je ponekad bilo šok vidjeti kako se studenti, i laici i bogoslovi, ponašaju prije i za vrijeme nastave, ali to pripisujem svojoj naivnosti. Čuo sam u toj ležernoj atmosferi činjenice o nastanku i razvoju islama, njegovu nauku i praksi i sve to skupa nije bilo loše. Ipak, ostao mi je pomalo neugodan dojam da ni u kojem trenutku nismo čuli kršćanske poglede i tumačenja ovih događanja i poruka. Sjećam se još i sada kako me profesor Ivančić blijedo gledao kad sam ga nakon što je objasnio Muhamedove noćne letove i primanja poruka od "meleka Džibrila" upitao koje je katoličko gledište na ove "objave". Možda zaista nije razumio moje pitanje jer sam ga loše postavio (i pokušao objasniti), ali ja sam imao osjećaj kao da ga pitam da mi objasni proces replikacije DNA ili popravljanja parne lokomotive.

Vratimo se sada na asistenta T.K. i njegove bisere. Rekoh bisere jer su njegove izjave zapisane u formi kratkih isječaka od po jedne rečenice ili čak dijelova rečenice. Tako smo mi zapisivali glupe ili nespretne izjave svojih profesora u srednjoj školi i poslije ih objavljivali na internetu ili u nekom godišnjaku. Već je to, nažalost, prva velika prepreka u ozbiljnijem razmatranju ovih izjava. Naime, ovdje se ne radi o glupostima, nego o spektru izjava koji se kreće od nespretno izrečenih do otvorenih hereza. Po mojem mišljenju trebalo je ove prve izbaciti kako bi druge ostale jače istaknute. Ovako se eventualni T.K.-ov apologeta može usredotočiti na one rečenice kojima je moguće dati i drugo, pozitivnije ili barem neutralnije značenje, a onda nije teško ni diskreditirati dobronamjernost anonimnog zapisivača. Anonimnost zapisivača također, premda razumljiva, nije nešto što čitatelju ulijeva povjerenje. Čak i ako bismo osobno znali zapisivača i sa sigurnošću mogli jamčiti njegovo poštenje, ovaj način obraćanja više se veže uz neke druge, u pristojnom svijetu poprilično omražene metode komunikacije. I konačno, sve bismo to mogli zanemariti kad bi na mjestu ovih zapisa imali audio snimke na kojima se čuje da T.K. govori makar i dvije-tri ovakve izjave.

Realno gledajući koji bi bio cilj pokrenute akcije? Ili da T.K. po milosti Božjoj ili zbog straha prestane naučavati hereze ili pak da dobije otkaz. Druga varijanta je potpuno nevjerojatna. Iza njega zasigurno stoje oni koji su ga i doveli na fakultet. A ne zaboravimo da na tom fakultetu koji neki tragikomično nazivaju Haereticum ima i puno većih faca koje naučavaju puno otvorenije hereze. I tako nije samo u Zagrebu, nego, nažalost i na drugim katoličkim bogoslovnim fakultetima u Hrvatskoj. Može li se očekivati reakcija nadređenih na ovako nešto kad se u službenim teološkim časopisima objavljuju članci poput ovog čiji autori su jasno potpisani, kad se na KBF pozivaju kao gostujući predavači ovakva gospoda, kad se za svećeničku službu spremaju ljudi koji svakim dahom izdišu modernizam, a oni koji već jesu svećenici služe misu kako im taj dan puhne. Zar od onih koji u gotovo deset godina nisu stigli ispravno prevesti "pro multis" ili već mjesecima nemaju vremena poslati dopis na župe da se ime sv. Josipa uvrsti u euharistijske molitve, doista možemo očekivati da će pravovremeno reagirati i spriječiti da se duše i umovi mladih bogoslova i vjeroučitelja truju dušepogubnim herezama? I sve ovo nabrojano samo je mali djelić kolaža. Inače, ako netko želi vidjeti kakvo je razmišljanje T.K., a čini mi se da se u njega navedeni biseri dobro uklapaju, dovoljno je da prolista deprimirajuće članke poput ovog, ovog ili ovog.

Pa dobro, što nam je onda činiti? O tome se možemo legitimno razilaziti u mišljenjima. Osobno, ne bih slao pisma poput onog u kojem se traži discipliniranje T.K-a bez čvršćih dokaza od onih koji su podastrijeti jer tako možemo učiniti više štete nego koristi. Neki će mi vjerojatno zbog toga prigovoriti i priznajem dijelom njihove argumente. Sigurno se možemo složiti da na svoje župnike, kapelane, bogoslove, kolege i slično možemo pozitivno djelovati dajući im knjige i druge materijale ispravnog katoličkog sadržaja. Također ne mislim da je loše napisati neformalni tekst npr. na blogu u kojem se iznose problemi na koje nailazimo, pogotovo ako na taj način nećemo učinit život još težim onima koji pate pod heretičkom čizmom. U ovoj konkretnoj situaciji ne vidim ipak drugoga rješenja izvan razgovora/prepiske s T.K., a općenito govoreći ne smijemo zaboraviti ni Gospodinov savjet njegovim učenicima: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom."