Već pri dolasku iskusili smo poznate čari njujorške podzemne željeznice. Srećom, bila je to samo vrišteća hispanoamerikanka, a ne poremećeni migrant s nožem.
Blizu našeg hotela nalazi se crkva Holy Innocents, u kojoj se svakodnevno služi tradicionalna latinska misa. Nije mi bila jasna posveta crkve jer nisam u njoj vidio nikakvu sliku povezanu s Nevinom dječicom. Chatgpt mi je objasnio da se tako zvala originalna protestantska crkva koju su katolici kupili 1866. i zadržali naslovnika.
Dok su se neki penjali na Empire State Building, drugi je dio grupe slučajno nabasao na muzej matematike. Mlađima su se svidjeli brojni interaktivni izlošci, a i stariji su malo trenirali mozak.
Poslije smo u kripti crkve svetog Franje naišli na euharistijsko klanjanje.
Naravno da smo posjetili i katedralu svetog Patrika koja se od ostalih (neo)gotičkih katedrala ističe ponajprije svojim položajem usred nebodera. Bezlični tornjevi biznisa nadvisili su zvonike vjere ili tako nešto.
Nekima je American Museum of Natural History bio na vrhu ljestvice obaveznih atrakcija u New Yorku, prvenstveno zbog dinosaura. I meni je drago da sam ga kao pratnja obišao uzduž i poprijeko. Ne samo da je po bogatstvu izložaka jedan od najboljih svjetskih prirodoslovnih muzeja, nego su i objašnjenja na pločama vrlo kvalitetna i poticajna za diskusiju. Stavio bih ga na vrh među muzejima tog tipa koje sam do sada posjetio, iznad onoga u Beču, pa čak i onoga u Londonu.
Od šetnica mi se svidjela The High Line, bivša podignuta pruga, koju sam prošao od sjevernog do južnog kraja, a onda nastavio uz rijeku Hudson do pristaništa kod Brookfield Placea odakle sam se vratio brodom koji vozi u sustavu javnog prijevoza.
Idućeg smo dana u standardnoj turističkoj turi prošli brodom po rijeci Hudson, pokraj Kipa slobode i do Brooklynskog mosta na East riveru te onda natrag. Nakon ture produžili smo do nosača aviona koji je sada Intrepid Sea, Air & Space Museum. Drago mi je što sam bio u društvu djece tako da sam iskusio njihov entuzijazam i ponešto naučio jer mi samom vjerojatno nikad ne bi palo na pamet da obilazim takve muzeje.
Dok su se neki spremali za odlazak na utakmicu Ekvador - Njemačka, a drugi za pentranje po neboderima, ja sam odlučio otići na misu u maronitsku katedralu u Brooklynu.
Nisam još bio na tom obredu. Liturgija je služena u pokrajnjoj kapelici, a uz svećenika je bilo samo nas pet-šest vjernika. Poslije su me ljubazno pozvali na kavu u vrlo fino uređeni župni dvor gdje sam čuo različite zanimljive crtice iz života dviju starijih gospođa, pravih Njujorčanki, kao i razmišljanja simpatičnog mlađeg svećenika o stanju u njegovu rodnom Libanonu.
Konačno sam otišao u muzej po mom ćeifu, The Metropolitan Museum of Art, u kojemu naravno ima previše toga za vidjeti. Zadržao sam se na prigodnoj izložbi Gothic by Design o nacrtima gotičkih građevina, prvenstveno crkava, te nekih vjerskih predmeta. Takvi su se nacrti sačuvali uglavnom iz pojedinih germanskih krajeva, vjerojatno jer su oni uvijek bili pedantniji, ali i zato što ih je drugdje zamela protestantska reformacija ili francuska revolucija.
 |
| Gospa od Cocharcasa |
 |
| Gospa od Milosrđa, zvana „Hodočasnica iz Quita” |
 |
| Prijenos Svete kuće u Loreto |
Kratka šetnja preko Central Parka (ništa posebno) i vožnja na sjever Manhattana dovele su me do The Cloistersa, gdje vrijedi ulaznica kupljena isti dan u Metu.
To je kolaž različitih srednjovjekovnih samostana i njihovih inventara koje su utemeljitelji rastavili i pokupili u Europi te prebacili u New York početkom 20. stoljeća. Iako ima zgodnih izložaka, muzej vrijedi posjetiti prvenstveno kao kuriozitet, a i šetnjica uz Hudson poslije toga je ugodna.
 |
| Ulaz u podzemlje Gotham Cityja bio je zaključan. |
Idućeg smo dana, slijedeći moju prijašnju turu i izviđanje, obišli hrpe dječjih parkića, a izdvojio bih onaj u kojemu se djeca mogu penjati u i po golemim ribesinama.
Završili smo šetnju kod impresivnih i pomalo zastrašujućih spomenika na mjestu srušenih tornjeva Blizanaca.
Zgodan izlet napravili smo žičarom do Rooseveltova otoka i ondje u miru prošetali po parku četiriju sloboda (govora, vjeroispovijesti, od oskudice, od straha). Ta opuštenost bez gužve i buke svidjela se i mom mladom suputniku koji je rekao da mu je to jedno od najdražih mjesta koja smo posjetili u New Yorku.
 |
| Bivša bolnica za velike boginje |
 |
| Pogled iz žičare |
Poslije večernje mise u Holy Innocents, zaputio sam se (kako sam mislio) sȃm u knjižnicu i muzej Morgan. Ulaz je petkom navečer izgleda besplatan što je i bolje jer mi se, gledajući građu koju je taj bogataš nakupio, nije svidio njegov lik. U jednom trenutku neki nametljivi čovjek gurao se prema istom iluminiranom rukopisu koji sam proučavao. Kad sam podigao pogled, ugledao sam Marka, koji mi je objasnio da me pratio, a da nisam ništa posumnjao. Svatko ima želje koje ga vesele, a njegova je, izgleda, bila pratiti nekoga po ulicama New Yorka. U istom kriminalističkom stilu, ukazao mi je na nekoliko vrata skrivenih iza polica u bogatoj knjižnici gospodina Morgana. Kad je počeo zavirivati u goleme kamine, morao sam ga malo prizvati k stvarnosti.
 |
| Evanđelistar iz Lindaua |
 |
| Đavao je učinio kamen toliko teškim da ga redovnici koji su gradili samostan nisu mogli podići sve dok im sveti Benedikt nije pritekao u pomoć. |
Na aerodromu JFK brzo smo prošli sigurnosnu provjeru, a ondje ima i raznih zgodnih aktivnosti za djecu. Sve u svemu, lijepo i poučno putovanje.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.