Bregenz

Kako sam većinu važnijih stvari o ređenju i prvoj misi patera Stjepana napisao u prošlim postovima, ovdje ću ostaviti samo par fotografija i nekoliko kratkih crtica o ostalim iskustvima na tom putovanju.

Bregenz je manji grad uz obalu Bodenskog jezera i budući da za nas nije bilo mjesta u opatiji Mehrerau, smjestili smo se u Grand Hotelu Bregenz. Hotel je bio u redu iako ne vidim baš po čemu je grand osim što ima uz sebe kasino koji ovoga puta, jasno, nismo posjećivali.

Najljepša atrakcija grada je šetnica uz jezero koja kao i sam grad djeluje vrlo kulturno i uređeno. Najvažniji događaj u Bregenzu je ljetni festival za koji svake godine urede pozornicu na vodi. Ove godine motiv je nekakvo razbijeno ogledalo kao što možete vidjeti na prvoj fotografiji gore. Scenografija mi nije djelovala posebno impresivno, ali je definitivno bila bolja od nekih bizarnih i morbidnih tema iz prethodnih godina koje se mogu vidjeti na fotografijama izloženim uz šetnicu.

Ime restorana je Gasthaus Goldener Hirschen. 

Da, to je Kaiserschmarrn.

Nakon šetnje uz jezero i fine nemrsne večerice otišli smo i do starog grada na brdu. Kao što se i moglo očekivati, to područje je posebno pitoreskno i, ono što je meni važno, prepuno zanimljivih uzoraka.

Ako se ne makneš, završiš na blogu. Tako ti je to. 

Bilo kuda, sv. Martin svuda. 

Crkva Presvetog Srca Isusova

Idućeg jutra na doručku u jednom caféu bliže opatiji sreli smo poznata tradicionalistička lica, a zatim se uputili u Lindenberg na ređenja koja sam već opisao pa ih ovdje preskačem. Spomenut ću samo da su mi u crkvi pažnju privukli sat na luku iznad svetišta koji radi te pitanje zašto je uskrsli Isus na slici iznad glavnog oltara prikazan frontalno, ali primjetno pomaknut iz središnje osi slike, što djeluje neobično i pomalo uznemirujuće. Crkva je inače prostrana kao kakva katedrala, tako da smo imali mjesta u klupama uz vjernike iz raznih drugih zemalja za vrijeme duge i bogate ceremonije.

Poslije mise, Marko i ja pokupili smo po pet mladomisničkih blagoslova, što, s obzirom na to da je bilo 13 zaređenih svećenika, pokazuje našu pristojnost i suzdržanost. Nismo htjeli ugrabiti baš sve kao da su pokemoni i dali smo priliku i drugima da se posluže.

Popodne smo se brodom provozali dvadesetak minuta do Lindaua, čiji se povijesni dio nalazi na otočiću vrijednom šetnje.

Na ulazu u luku ima neki okrugli toranj, a malo dalje je četvrtasti toranj iz kojeg je Matovilka spustila svoju kosu. Sudeći po kvaliteti vlasi, bojim se da će morati potrošiti puno regeneratora prije nego joj se netko bude htio popeti gore da je spasi.

Sijeci i ovog dolje. 

Divno ili bljuv, vi odlučite. 

U Bregenz smo se vratili vlakom i, kao što možete vidjeti, ni iz njega pogled nije bio loš.

Ako svoje odmore, kao u kakvom romanu iz 19. stoljeća, provodite šetajući se po kojekakvim toplicama, lječilištima, planinskim sanatorijima, zimskim ljetovalištima i ljetnim zimovalištima, Bregenz je svakako zaslužio da ga zapišete nalivperom u svoj kožom uvezan dnevnik.

Šesti i najvažniji mladomisnički blagoslov