Uskoro počinje molitvena osmina za povratak odijeljenih vjernika u Katoličku Crkvu koju crkveni liberali i neokonzervativci obično nazivaju Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Uz taj događaj i ove je godine izdan odgovarajući priručnik koji donosi preporučeni program aktivnosti i molitava. Uvijek veselo iščekujem izlazak te knjižice jer obično uz molitve i čitanja budu uključene i neke paraliturgijske ekumenske ceremonije poput izgradnje zida od kutija za cipele ili korištenja željeznih i ljudskih lanaca. Nažalost, ove godine površnim pregledom priručnika nisam uočio nijednu zanimljivu aktivnost. S obzirom na temu "Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti", čovjek bi očekivao da će biti predložena neka aktualna i duboko simbolikom prožeta gesta kao što je izrada zvijezda od šprica ili putokaza od maskica.
Tražeći informacije o ovogodišnjem ekumenskom druženju, naišao sam na članak u kojemu se uz standardno budalesanje ("Pažin naglašava kako Katolička Crkva nakon Drugog vatikanskog sabora više ne tvrdi da izvan nje nema spasenja") spominje i vrlo zanimljiva, meni dosad nepoznata činjenica da je "1928. u kapucinskoj crkvi sv. Jakova u Osijeku održano prvo ekumensko slavlje u ovom dijelu Europe". No, pogledavši još jednom u kronologiju "ekumenske baštine" pri kraju spomenutog priručnika, uvidio sam da se autor članka zbunio jer se u kronologiji navodi:
"1927. U kronici osječkog kapucinskog samostana zabilježeno da je u samostanskoj crkvi održana “svjetska oktava molitvena pro unione omnium catholicorum et acatholicorum”, sukladno tadašnjim crkvenim zakonima i običajima (monokonfesionalne naravi)"
Dakle, ipak ništa od derneka patera, prote i pastorice kako danas obično zamišljamo "ekumenska slavlja".
Evo jednog lijepog sažetka razloga za svjetsku molitvenu oktavu:
Gospodin naš Isus Krist osnovao je samo jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, kako ispovijedamo u nicejsko-carigradskom vjerovanju. Ljudski grijesi i slaboće načinili su više puta u krilu Crkve raskole i krivovjerja. Oni raskolnici, koji su se pokorili pravorijeku Crkve, ostali su u njoj, koji se nisu pokorili, otpali su. Krivovjerci bili su od Crkve osuđeni. Pokorni su se vratili k pravoj nauci Crkve, a nepokorni su bili iz nje izopćeni. Neposlušni su osnovali svoje vjerske zajednice. Tako su nastale i odijeljene crkve i razne krivovjerne sljedbe. Pape su uvijek pozivali sve zalutale natrag u krilo svete Crkve. Bilo je i odziva, a bilo je i neuspjeha.
Moj dokoni prilog hermeneutici kontinuiteta i ekleziologiji povratka, citat iz starog filozofijskog rječnika:
OdgovoriIzbriši"Subzistencija: opstanak sam po sebi i za sebe; način postojanja supstancije u njenoj osebujnosti i neovisnosti, za razliku od svojstava, koja samostalno ne mogu postojati, nego na supstanciji inheriraju."
M. P.
Među riječima „lijepog sažetka“ ne vidim što bi našu odvojenu braću Kršćane potaklo da „se Vrate“: prikladnije sadržaju bi bilo: „ostanite gdje jeste“. Zašto ? Pa zato jer je poziv na povratak de facto poziv na grijeh protiv njihove savjesti, ako vjerujemo da su oni to što sada jesu – po savjesti. A savjest moramo slijediti čak i ako je u zabludi.
OdgovoriIzbrišiSabor nam kaže da „oni koji se sada rađaju u takvim zajednicama, ne mogu biti optuženi za grijeh rastavljenosti i Katolička ih crkva grli bratskim poštovanjem i ljubavlju.“ UR 3
“Pape su uvijek pozivali sve zalutale natrag u krilo svete Crkve.” Prazne riječi sve dotle dok su ostale nepopraćene osvrtom na njihovu savjest. Bez toga svi ti “pozivi” više su bili propaganda za Katolike, nego izraz uvjerenja da će ih odvojeni Kršćani uzeti ozbiljno.
Kako vi Mihovile uvijek uspijete tako lijepo sazeti modernisticku poziciju.
IzbrišiNazalost, ne mogu komentirati to sto pisete jer ste vec vise puta nominalisticki ustvrdili da rijeci imaju samo ono znacenje koje im njihov autor pridaje, pa je nemoguce znati sto vam znace svi ovi pojmovi (nizovi slova) koje ste gore natipkali.
Hvala Tomislave na objavljenome komentaru.
IzbrišiU stvari ne stojim na modernističkim tezama,nego gledam na sve što Crkva svojim "naukom,životom i bogoslužjem" prenosi s pokoljenja na pokoljenje, pri čemu je i današnji naraštaj živi stadij u procesu koji će sutra biti jučer. Tako shvaćam što nam Sabor kaže u DV, i Pio dvanaesti u jednoj od enciklika. Autentična interpretacija svega povjerena je isključvo živome Učiteljstvu svakoga naraštaja.
Što se nominalizma tiče, ne mislim da "rijeci imaju samo ono znacenje koje im njihov autor pridaje" u absolutnome smislu, nego samo ako želimo znati što autor misli. Drugim riječima: besmisleno je pripisivati autoru ona značenja riječi iz riječnika koje autor nije imao na umu služeći se istim riječima.
"Bog kojega ateisti niječu nije Bog u kojega mi vjerujemo" rekao je Šeper na Koncilu.
Ekumenizam kojega Kvazi-Tradicionalisti odbacuju nije Ekumenizam kojega Sabor promiče.
A sto ako vam ateist kaze "ja nijecem upravo Boga u kojega ti vjerujes", da li cete mu i dalje objasnjavati da to nije istina cak i ako razumije osnovne postavke katolicke vjere? Mozda nije procitao sve dokumente Sabora, pa ste ipak vi u pravu.
IzbrišiSto se tice ekumenizma "kojega Sabor promice", tu vi sigurno niste mjerodavan tumac, nego su za to ipak najtocnije slike i izjave sa susreta koje u svijet salju postkoncilski pape, biskupi i svecenici.
Iz "Pobratimstva kršćana u svemiru", akcidentalnih i supstancijalnih, subzistentnih i inherentnih; protestantska tužbalica:
OdgovoriIzbriši"Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi / dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti, / u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi, / pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?"
M. P.
Tomislave. Prvi Vam je odjeljak suviše neodređen da bi se upuštao u komentare hipotetskih situacija. U načelu uvijek nastojim razlikovati osobu od stajališta koje zastupa. Ne mislim da se o toj raspravici može išta naći u Koncilskim dokumentima.
OdgovoriIzbrišiDrugi odjeljak. S teologijom se bavim, amaterski, već sedamdeset godina, i u radnoj sobi imam kojih 5OO knjiga na tu temu. Poznati su mi o ekumenizmu stavovi papa od Ivana do uključivo Benedikta. Nisam zapazio kod njih ništa protivno nauku Sabora. Bergoglio mi izgleda prevrtljiv na tu temu, ali je vjerojatno ipak i on "na liniji"(ne ulazeći u razloge).
Rado bih video "najtocnije slike i izjave" drugih velikodostojnika.
Ekumenizam je novited od četrdesetih prošloga stoljeća. Prije toga imali smo antiekumenizam, koji se svodio na pozive "šizmaticima" i "hereticima" da se "vrate". Naravno nisu, hvala Bogu.