Marko je bio jedan od potpisnika peticije kojom smo 2009. tražili služenje redovite tradicionalne mise u Zagrebu. Od tada pa do danas podupirao je napore da se misa uvede, vrati i redovito celebrira. Od prve mise u crkvi sv. Martina pa sve do današnjih dana u sv. Blažu, bio je neizostavan član naše zajednice vjernika. I s obzirom na svoj akademski ugled i poznanstva, branio je legitimne težnje i prava vjernika na živu liturgijsku baštinu Latinske Crkve. Uvijek je bilo zanimljivo slušati njegove eruditske komentare trenutnih i povijesnih događaja često obojane ironičnim humorom. Kako je i uobičajeno za muškarce, nije govorio o svom duhovnom životu, ali mi je par puta kratko povjerio koliko mu je značila tradicionalna misa za rast u njegovu odnosu s Bogom.
Absolve quaesumus, Domine, animam famuli tui Marci ab omni vinculo delictorum ut in resurrectionis gloria, inter sanctos et electos tuos resuscitatus respiret. Per Christum Dominum nostrum. Amen.
Requiem aeternam dona ei, Domine, et lux perpetua luceat ei. Requiescat in pace. Amen.
Počivao u miru, profesore moj. Jedan od mnogima najomiljenijih profesora na pravu. Uvijek ću se sjećati njegovog komentara na moj prijevod jedne latinske sentence na seminaru- "ajde dobro, čuo sam i gore".
OdgovoriIzbrišiveliki gubitak, prvo za njegovu suprugu i dječicu a onda i za Zagreb. Bio je upečatljiv, onako uvijek obrijane glave, često sam ga viđao po gornjem gradu i ulicama u blizini pravnog faksa. Čak i u večernjim izlascima. Kad sam ga na misi viđao s obitelji, imao sam dojam da je baš svjestan kako upravo živi najljepše dane svog života, strpljivo i s osmijehom uvijek oko djece i supruge. Bio je onako malo simpatično smušen, smiješno mi je bilo jer je ponekad punio mobitel u predvorju crkve. Nikada nije djelovao bolestan ili nešto slično, pa što se dogodilo....Sućut obitelji, neka ga dragi Bog primi u Kraljevstvo nebesko a njegovoj supruzi i djeci da snagu za dalje...
OdgovoriIzbrišiUvijek mi je bilo zanimljivo čitati njegove pametne komentare na ovome blogu. Kao čovjek jednostavan i drag. Takvi i jesu inteligentni ljudi, a pogotovo oni koji su predani Bogu. Služiti ću za njegovu dušu "nepoželjnu" Misu.
OdgovoriIzbrišiMožemo li reći da sutra nećemo umrijeti...pokajmo se i činimo pokoru!
MC
Samo da netko od citatelja ne bi u buducnosti bio zbunjen: pokojni profesor se na ovom blogu nije potpisivao svojim inicijalima.
IzbrišiIskrena sućut supruzi, djeci i prijateljima. Neka ga Gospodin primi u svoje kraljevstvo.
IzbrišiBudući sam novi ovdje zanima me pod kojim pseudonimom je profesor pisao na ovom blogu?
Damir.
Mislim da to nije priladno otkrivati. Svatko ima pravo pisati s onom mjerom "anonimnosti" koja mu odgovara.
IzbrišiPokoj mu vječni. Neka ga Gospodin primi u nebeski dom i dâ utjehu i snagu njegovoj obitelji. Ostaju nam lijepa sjećanja na njega.
OdgovoriIzbriši