Izgleda da su i u Rimu odlučili nagaziti na tradicionaliste jer im je nepodnošljivo gledati ih da se još mole i druže kako su to katolici stoljećima činili. Papu Franju i njegov dvor obuzima sve više groznica mahnitosti jer znaju da su im dani odbrojani. Nikoga tko želi živjeti katolički ne zanimaju bajke o klimi, migrantima, rodnoj osviještenosti, spasonosnom cjepivu i sličnim budalaštinama koje čine tkanje sekularne religije današnjice.
"Smatram providonosnim što je ova kapela [Ranjenog Isusa na početku Ilice] nakon potresa postala svojevrsna zamjenska katedrala. Čini mi se da je ona upravo ono što bi vjernik u naše vrijeme trebao biti", piše Ivo Džeba za bitno.net.
Znači spali smo s katedrale u koju stane par tisuća ljudi na kapelicu u koju stane par desetaka, ali pretpostavljam da su po onom Ratzingerovom proroštvu ti ljudi za Džebu prava sol zemlje, istinski kršćani za razliku od običajne mase koja je hrlila u bivšu katedralu po navici. Ne samo da za to ne postoje nikakvi dokazi, nego je upitno je li uistinu pozitivno takvo jednostavno eliminiranje onih koji nisu mistici pa ih valjda i ne treba biti (kao kršćana).
Drugo, direktnije tumačenje je da kršćani u svijetu trebaju biti nevidljivi i nebitni kao što je i ta kapela za život glavnoga grada. Autor si utvara da takvi nevidljivi kršćani koje priželjkuje, iznutra na duhovan način, uskvasuju društvo, ali moje iskustvo je da se tu radi o samoobmanama. Velika većina tih koji su ponizno neuočljivi naprosto se u svemu bitnome prilagodi svijetu. Oni intelektualniji si zamišljaju da kroz tobožnji "dijalog" sa svijetom unose kršćanska promišljanja na areopag današnjice, a zapravo najčešće djeluju kao apologeti svjetovnosti kojoj nude svoje usluge rastakanja ostataka kršćanske baštine i vjere u zamjenu za minornu prisutnost u javnosti.
Čitajući pjesnička trabunjanja o tome kako je uzoran vjernik onaj koji
"stavlja važnost na zajednicu i blizinu drugih, ali je ne promatra kao čopor [...] spreman je susretati se uvijek s novim licima, cijeniti njihovu i svoju slobodu, ali i shvaćati da je središte slobode u predanju i usmjerenosti na vječno [...] ne zauzima zadane pozicije i ne koristi “svoj stečeni ugled u Crkvi” da na njih sjedne, [...] mlad je, ako ne tijelom onda duhom, i zna prepoznati da dobrota i istina danas u svijet ulaze kroz ljepotu"
zapitao sam se što se to toliko promijenilo u kapeli od razdoblja (u ovom tisućljeću) kada sam ja onamo išao pa da inspirira ovakve osjećaje. U moje vrijeme nije ta prostorija bila slika "uzornog vjernika", nego obična modernija gradska crkvica. S lijepim vitrajima koji su, nažalost, izmiještanjem svetohraništa i oltara te okretanjem svećenika narodu izgubili velik dio svoje originalne impresivnosti. Nedjeljom navečer je tamburao neki bend, a radnim danom na brzinskoj misi čuli su se često neprikladni zvuci s Trga. Hladno neonsko osvjetljenje nije stvaralo posebno mističnu atmosferu. Populacija je bila vrlo slična onoj koju biste zatekli npr. i u katedrali, crkvi sv. Marije na Dolcu ili Palmotićevoj. Definitivno je bilo puno redovitih starih lica koja su koristila, možda ne stečeni ugled, ali svakako oveću stražnjicu da zauzmu zadane pozicije.
Kakve to fantazije autor projicira i kome takvo konfabuliranje može koristiti? Zar mu ne govori i Peterson koliko je važno stvarnost primiti onakvom kakva uistinu jest?
Priznajem da mi malo nedostaju dominikanci ne samo zbog redovničkog duha koji su davali, nego i zbog savršenog osjećaja za vrijeme i ritam današnjeg života. Treba se vratiti natrag u svijet.
Ne znam kakva je sad situacija kada, pretpostavljam, kanonici i prebendari po čitav dan pjevaju mise i javno mole oficij, ali za vrijeme dominikanaca je tamo redovito od ulaska na misu do izlaska iz crkve trebalo manje od 15 minuta pri čemu se čak stiglo izreći i koju osobnu molitvicu nakon mise. Jedini put u životu kada sam bio na misi koja je trajala jednoznamenkasti broj minuta bilo je upravo u toj kapeli. Ne znam je li to taj savršeni osjećaj za vrijeme i ritam današnjeg života koji se spominje u navedenom članku.
Usput, fotografije koje su razasute kroz ovaj tekst djelo su H.A. Milićevića, valjda mi neće zamjeriti što sam ih malo rezuckao. Misa koja je na njima prikazana lijepo ilustrira kako nije cilj liturgije da završi prije nego nam dosadi (za što je novus ordu 10 minuta i više nego dovoljno), nego da nas prenese na nekoliko trenutaka iz ovoga protoka vremena što bliže nebeskoj stvarnosti koja je izvan vremena.
Navodno se u Sloveniji osoba koja želi normalno pohoditi misu sada mora izjasniti kao jedanaestogodišnjak(inja) jer oni s više od 12 godina trebaju imati covid potvrde. To je još jedna kapitulacija slovenskog episkopata, no nismo ni mi daleko za njima. Znalo se od početka da se po blagoslovljenoj vodi ne širi famozni virus, ali našim biskupima je to potpuno nebitno. Naravno da se na uobičajenim misama ne širi zaraza, čak je i na novus ordu rijetko da se ljudi baš žele grliti i ljubiti (govorim o redovitim župnim misama, ne karizmatskim, neokatekumenskim i misomladničkim susretima). To je svakome s dva grama mozga bilo jasno. Ali ako agenda pritisne, imat ćemo i mi cirkus pred ulazom u crkve. Sreća da već odavno na modernim crkvama iznad ulaznih vrata ne stoji "Hic domus Dei est et porta coeli". To bi stvarno bila lakrdija.
Ponekad smetnemo s uma, ali ova previranja, ovo razdijeljenje "otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve", očito ima i nadnaravnu dimenziju. Ako želimo da u našem društvu i obiteljima nadvlada Božji mir, moramo se za to moliti!
 |
| "Pax tecum. Et cum spiritu tuo." |
 |
| Confiteor |
Danas vidim ovaj članak na Gloria.tv:" Tradicionalni katolici, bili biste budale da ne koristite ovu sinodu i ne pišete svom biskupu da želite tradicionalnu Latinsku misu u svojoj biskupiji. Ako se čuje s najmanje troje ljudi, bit će prisiljen spomenuti to u poruci koju šalje Rimu, kaže otac Mark Goring. Otac Mark Goring također pokušava pronaći nešto pozitivno u trenutnoj strašnoj sinodi, pa poziva sve tradicionalne katolike da u prvoj fazi sinode napišu svojim biskupima da žele da se u njihovoj biskupiji služi tradicionalna latinska misa. Ako biskup primi takvo pismo od nekoliko ljudi, ne smije ga ignorirati i mora ga uključiti u izvješće. Pitam, otvara li ova sinoda mogućnost povratka tradicionalne latinske mise čak i nakon Bergoglio's Traditionis Custodes?"Zanima me vaše mišlenje.Ivan
OdgovoriIzbrišiIvane od toga nece u nas biti nista.Ne tjesite se nemogucim.Prvo,tko ce se usuditi pisati i potpisivati svojim imenom i prezimenom a anonimno njima neznaci nista.Drugo,zar ste naivni kad mislite da ce te zahtjeve oni registrirati i slati Svetoj Stolici a puno teze i puno gore stvari vjesto prikrivaju.Trece,zar ste toliki naivni da mislite da ce Sveta Stolica takve zahtjeve i dopise objavljivati(reda radi mozda tek toliko simbolicno ali ne ako bude vise toga).Cetvrto,katolika koji obdrzavaju tradicionalni oblik liturgije po nekim je procjenama jedan milijun u cijelom svijetu naspram milijarde i dvijesto milijuna kolko nas katolika ima.To je za njih toliko zanemarivo mali postotak da oni na to nece ni kihnuti.I zakljucak:Tradicije ce biti jos i manje kad kroz ovaj tzv.Sinodalni Put stvore toliko otvorena vrata i siroke slobode laicima na svim podrucjima i odlucivanja i polozaja u Crkvi do hijerarhije da i oni koji su bili na pola za tradiciju vise nece za nju biti zainteresirai.Za pontifikata Benedikta XVI.govorilo se da iza njega bit ce puno laksi Pontifikat za onog koji mu dolazi za nasljednika jer je Benedikt puno toga odradijo a sljedeci samo treba nastaviti utabanim stazama...Svih nas je iznenadila njegova abdikacija...Sada kazemo da ce nakon ovoga Pontifikata trebati nasljednik koji ce morati od temelja zapoceti reviziju papinstva i cij ce Pontifikat biti samo u ispravljanju svega onog sto je sadasnji Pontifex zabrljao...Kad je Sveti Otac Franjo zapoceo papinsku sluzbu i nastanio se u Domus Santa Marta tada su liberalni prealati u Vatikanu nasmijano govorili kako nikad vise ni jedan papa nece zivjeti na cetvrtom katu Apostolske Palace jer je papa Franjo zauvjek promjenio stil papinstva.Zar netko misli da u toj simbolicnoj gesti Franjine lazne poniznosti nekrije se i citav projekat ovog Pontifikata za "buducnost Crkve".Svi koji ovo citate zapamtite ovo sto cu danas napisati a to je:Jedna od prvih promjena u Crkvi na zavrsetku Sinodalnog Puta biti ce ukidanje svih sluzbenih nacina odjevanja u Crkvi mislim na reverende,kako one svecenicke i monsinjorske tako i one biskupske,kardinalske i vjerojatno mozda papinske...Jer vec sada papa Franjo ne nalaze savjetodavnom vjecu od devet kardinala da budu u reverendama na njegivim sastancima u Vatikanu.Isto je tako nalozio svim Prelatima Rimske Kurije za vrijeme dva put godisnjih zajednickih duhovnih vjezbi.Papa na tim duh.vjezbama vise ne nosi ni solideo,ni pojas nego obicnu bijelu reverendu...To su sve prvi pokazatelji u kom smjeru ide Crkva...Nedavno je nadb.koadjutor mons.Uzinic kopirajuci s jedne kateheze papu na gen.audijenciji ovih dana prepricao njegove rijeci u jednom tumacenju Evandjelja i siromasnoj udovici "kako je proslo vrijeme u Crkvi duhih haljina i crvenih puci i monsinjirskih pojaseva"...Zato koadjutor gotovo vise i nenosi reverendu po pastirskim pohodima.Njemu je kicosenje kada sada na novoj sluzbi po rijeckom Korzu prodje hodajuci do katedrale u civilnom odjelu s biskupskim insignijima u ruksaku na ledjima da ga tko nebi gledao.Pocelo je pocelo....
Izbrišisamo se ne bi složio da je broj od miljon vjernika privrženih Tradiciji malen i zanemariv. Da je to tako malo pa ne bi bilo motu proprija. A i nije poanta u broju, nego u trendu. Ekipa u vatikanu itekako ima sve moguće podatke o rastu trenda, od izvještaja pohađanja tlma do podataka o google searchu. Trenutno u Crkvi je na vlasti ekipa koja je 60ih i 70ih bila mlađahna, nadobudna skupina svećenika koji su bespogovorno prihvatili sve novotarije, čak štoviše, natjecali se tko će bit progresivniji(tko će više oltara porušit, tko će dalje od oltara premjestit tabernakul...). Danas su oni starci koji jednostavno ne žele priznati da su negdje možda i pogriješili. Ponos je to, pali anđeli...Tada su mislili da su oni ta veličanstvena generacija koja je isčupala Crkvu iz "mračnjaštva", jako su se dobro organizirali i bili su uvjereni da čim pomre stara generacija katolika da nema povratka na staro...Ali Bog je jači igrač, dao nam je internet. Da, vjerujem da je internet dar od Boga, a na nama je kako ćemo ga koristit. Ekipa nije mogla zamisliti da će se pojaviti išta slično. I sad vide da interes za povratkom na staro raste i eto panika... A kod uzinića mi nije jasno je li čovjek zaista vjeruje u te fore ili je samo karijerist koji se želi umilit Rimu
IzbrišiDa Mislav...malo sam na trenutak sanjario.Realnost je sigurno još puno gora nego ste opisali...Ivan
OdgovoriIzbrišiJako dobar tekst. (A onaj najnoviji još mi je i bolji, koji spaja proklinjalački psalam s molitvom i za progonitelje.)
OdgovoriIzbrišiUsput, Ivo Džeba zapravo nije htio reći da je ono providonosno, naime da (do)nosi nekakav provid (kao što npr. ono što je sudbonosno /do/nosi sudbu), nego da je od providnosti. Od koje imenice odnosni pridjev glasi "providnosni" ("providencijski"). A opisni "providnostan" ("providencijalan").
M. P.
Nema zamjerki za rezuckanje fotki :)
OdgovoriIzbrišiH.A.