 |
| Sveti Leopolde, moli za to da se svi odijeljeni vrate nazad u Kristovu Crkvu! |
Ekumenski hod kući i dobrodošlica
Osim što ponavlja tradicionalni nauk, Drugi vatikanski koncil uvodi pastoralne novosti koje su tako dvosmislene da unose pomutnju u Crkvu. No, istodobno, ne nameću nam obvezu nutarnjeg pristanka, takvu da bismo ih morali ispovijedati kao vjerski nauk. Dakle: priznajmo da se radi o koncilu, priznajmo da naučava, odnosno ponavlja, tradicionalni nauk, ali spoznajmo također da nas ukoliko se navodi kao opravdanje za novotarije u Crkvi – nimalo ne obvezuje da prihvatimo ijednu od tih novotarija. Smijemo i trebamo nastaviti živjeti kako su katolici živjeli tisuću devetsto šezdeset i pet godina, sve do Drugoga vatikanskoga koncila. Valja govoriti ljudima da se trebaju obratiti radi spasenja svoje duše, valja zaboraviti na novu evangelizaciju, samosvrhoviti dijalog i lažni ekumenizam te se vratiti starom stilu evangelizacije, kazujući ljudima da postoji samo jedna istinita vjera, katolicizam, i samo jedna prava Crkva, Katolička.
*
Prvenstvo pape kao glave sveopće Crkve, koje pravoslavni odbacuju, nije apstrakcija. Ono je volja samoga Boga, koji je Crkvu utemeljio na Petru, Stijeni. Katolički nauk o bezuvjetnoj nerazrješivosti ženidbe, od kojeg su pravoslavni smislili pogodne iznimke, dopuštajući drugu, pa čak i treću "ženidbu", nije apstrakcija. Nego volja Kristova glede ontološke stvarnosti koja proizlazi iz sakramentalnog jedinstva. Katolički nauk o čistilištu, koji pravoslavni odbacuju, nije apstrakcija. On je objavljena istina o jednoj fazi postojanja nakon smrti, nezabludivo naučavana od Katoličke Crkve kroz stoljeća. Katolička dogma o istočnom grijehu, koji uključuje baštinjenu Adamovu krivicu, što pravoslavni odbacuju, smatrajući da je baštinjena samo kazna smrti, nije apstrakcija. Nego istina o čovjekovu palom stanju i potrebi za otkupljenjem. Katolička dogma o Bezgrešnom začeću, koju pravoslavni odbacuju zato što odbacuju i katolički nauk o istočnom grijehu, nije apstrakcija. Ona je objavljena istina o jedincatom položaju Blažene Djevice Marije među svim ljudskim rodom. Naposljetku, zlo raskola i nužnost, za spasenje, "da se vrate u jedinu pravu Crkvu oni koji su se od nje odijelili" nije apstrakcija. Nego vjerska istina o kojoj ovisi vječna sudbina dušâ.
*
A što ćemo s golemim doktrinarnim razlikama između katolicizma i osakaćene inačice Kristova nauka u raznim protestantskim zajednicama? "Pomirena različitost" potpuna je besmislica. Ne može biti pomirbe između nauka koji jedan drugomu proturječe. Stoga položaj jedine prave Crkve božanski dodijeljen Katoličkoj Crkvi, sedam od Boga ustanovljenih sakramenata, žrtveno svećeništvo, papino prvenstvo, nezabludivost Učiteljstva, nerazrješivost ženidbe i unutarnju nemoralnost kontracepcije, abortusa i sodomije nije moguće pomiriti s naukom religijskih sljedbi koje niječu ijednu od tih istina. Jaz je nepremostiv, i upravo zato u enciklici "Mortalium animos" Sveti Otac ustraje na tome da je jedini put ka kršćanskom jedinstvu povratak u Katoličku Crkvu. Oni koji su od nje odlutali trebaju se vratiti kući. Katolici pak trebaju im u tome pomoći i srdačno ih primiti natrag. No da bi to mogli, ne smiju u međuvremenu postati raspikuće.
Prema:
https://www.youtube.com/watch?v=mG7yUZTmQRg
http://tomablizanac.blogspot.com/2016/10/to-je-ekumenizam.html
http://tomablizanac.blogspot.com/2017/06/pristanak-razuma-uz-istinu-slusanjem.html
Vidi također: On nije bio ekumenist, a još manje ekumanijak
Amen!
OdgovoriIzbrišiSveti Leopolde Bogdane Mandiću, ora pro nobis!
JbD
Ina na internetu knjiga o svetom Leopoldu...
OdgovoriIzbrišihttps://archive.org/details/sluga_bozji_otac_leopold_mandic-pietro_da_valdiporo/page/n2
Mario
Super. Puno hvala stranici "On treba kraljevati" koja ga je ucinila dostupnim.
IzbrišiNazalost, sad kad sam pogledao tekst prijevoda objavljenog 1967. cini mi se da je problematican jer se govori npr. da je p. Leopold imao "uvjerenje da će njegove žrtve ubrzati toliko željkovano sjedinjene Istočne i Zapadne Crkve". Naravno, to je samo autorova (ili prevoditeljeva) netocna interpretacija.
IzbrišiMolim te na kojoj je to stranici? Ima u NSK jos nekih izdanja pa mogu pogledati i usporediti i eventualno naci bolji prijevod.
IzbrišiHvala unaprijed,
Mario
Npr. na str. 35 i 44.
IzbrišiU prvom paragrafu gostujući autor kaže kako katolici mogu ignorirati svečana učenja jednog ekumenskog koncila.
OdgovoriIzbrišiNaravno da nikad ne može postojati obveza da prihvatimo hereze ili zablude, no zaključak koji proizlazi iz toga nije kako te hereze i zablude smijemo odbaciti kad ih naučava ekumenski koncil, nego je jedini zaključak koji se slaže s katoličkom naukom taj da jedan ekumenski koncil NE MOŽE uopće naučavati hereze i opasne zablude, jer bi u suprotnom Crkva svojim svečanim Učiteljstvom vjernike obvezivala da prihvate nauke koje će ugroziti njihovo spasenje, što je nemoguće. A vjernici su itekako dužni prihvatiti sve nauke Učiteljstva i ne mogu se postaviti sucima nad Učiteljstvom - da kazuju Učiteljstvu kad jest ili nije zabludilo.
Pročitajmo sad što Crkva nepogrješivo naučava.
Iz službene predkoncilske Ispovijesti vjere:
"Bez sumnje prihvaćam i ispovijedam i sve ostalo što su *predali*, *definirali* i *objavili* sveti kanoni i ekumenski sabori, posebno pak sveti tridentski sabor i [Prvi] ekumenski vatikanski sabor..." (citat iz Denzingera, moderni br. 1869)
Ne samo ono što su definirali, nego "i sve ostalo" što su "predali" i "objavili". Dakle, Crkva nije ostavila prostor koji gostujući autor zamišlja za ignoriranje nauka jednog ekumenskog koncila.
Također, iz bule Exsurge Domine 1520. godine kojom su osuđene hereze Luthera:
OSUĐENA teza 29:
“Otvoren nam je put umanjiti autoritet sabora, i slobodno protusloviti njegovim činima, i prosuđivati njegove odluke i pouzdano ispovijedati sve što (nam) se čini istinitim, bilo to potvrđeno ili odbačeno od bilo kojeg sabora." (citat iz Denzingera, moderni br. 1469)
Vidite li gdje taj prostor za ignoriranje nauka koje naučavaju ekumenski koncili?
Nađite mi jedan jedini predkoncilski katolički teološki izvor koji kaže suprotno. Nema ga, jer bi to bilo heretično.
Dakle, kad bi Drugi vatikanski bio pravi ekumenski koncil Katoličke Crkve, nijedan katolik ne bi mu smio prosuđivati dekrete i odbijati nauke, bez obzira imaju li pojedine nauke oznaku nepogrješivosti ili ne, jer te nauke nisu obvezatne za katolike zato što bi bile nepogrješive, nego zato što ih Crkva naučava svojim od Boga danim autoritetom ("Tko vas sluša, mene sluša").
Stoga je očito da Drugi vatikanski ne može biti pravi ekumenski koncil, jer bi bio zaštićen od naučavanja opasnih zabluda i hereza. Što u konačnici opet vodi do defekta autoriteta onog tko ga je proglasio, tj. dokazuje da Pavao VI. (barem od trenutka kad je potpisao i proglasio te dokumente koji sadrže hereze i opasne zablude) nije mogao biti papa.
Nema nikakvih “hereza i opasnih zabluda” u V2 dokumentima. Ima ih u samo o Mateovoj mašti. Ali prije nego se upusti u odgovor neka nam iskreno kaže je li pročitao dokumente i teološke komentare.
OdgovoriIzbriši