Duhovna lirika utorkom 2

Ivana Brlić Mažuranić

NE, MOJ SVIJET NIJE RAKA

Ne, moj svijet nije raka
Oko koje život kruži,
Moj je svijet polje silno.
Raspupalo, rascvjetalo,
Na kom Bog se sa mnom druži.

Ne, moj svijet nije raka,
Rastvorena koja čeka.
I put koje neminovno
Treba hrlit drhtajući
Od začetka svoga v'jeka!

Moj je svijet divna šetnja:
Čudesnim po livadama
Ja o Božjoj idem ruci,
Njeg'va staza mojom stazom
Usporedo puca sama.

Tihom stopom kroz čudesa
Prolazimo mi u dvoje;
S naše družbe razdragano
Pozdravlja nas sve stvorenje,
I divote niže svoje:

Iz daleka talas vesne,
Preko polja k nama kreće,
Nečujnim i silnim valom
Grli polje sve to šire
I polaže b'jelo cv'jeće.

Gledam – i Bog sa mnom gleda
Te se blago na me smije:
“Tebi d'jete cv'jeća treba,
“Ti ga uzmi! – Pamti samo:
“Ta krasota ništa nije!”

S drugog kraja vihor srlja,
Uzburkane magle mete –
Tutanj, lom i tres i groza,
Crni mrak i žica plamna
Što se b'jesna kroz mrak plete.

Slušam, i Bog sa mnom sluša
Kroz mrak blago mi se smije:
“Pusti divnu stravu groma
Do dna srca! – Pamti samo:
“Ta strahota ništa nije!”

Kroz čudesa dalje greduć
Svetu Patnju susrećemo:
Bol svih majka, muku djece,
Suze starca i put strašan
Stradanje kud luta n'jemo.

Stojim – a nad moju glavu
Bog polaže ruke dvije:
“Pođi k njima. Al' ne plači,
“Jer je patnja dar jedini
“Iz kog iskra živa bije.”

Tako plaho srce moje
Na svom putu v'jek na novo
Zanosi se, klikće, ljubi,
Strepi, žali – al mu pokoj
Uv'jek vraća Božje slovo.

Ne, moj svijet nije raka
Otvorena koja čeka,
I put koje neminovno
Treba hrlit drhtajući
Od začetka svoga v'jeka.

Ja i ne znam što je ono
Što u raku može saći?
Zar međ zemljom, c'vjećem, suncem,
Izmjena gdje vječna kruži,
Ne ću i ja mjesta naći?

Dušu svoju još za živa
Spustit ću u Božja njedra,
A mog žića sile krhke
Lasno li će na svom valu
Jednom odnijet proljet vedra!

(Uskrs, 1922.)

I ministri su bili ljudska bića...

Vjerujem da naše čitatelje ne treba poticati na potpisivanje Deklaracije o početku i zaštiti ljudskog života, eventualno podsjetiti ih ako su to do sad zaboravili učiniti.

Dobro je vidjeti ovu vrlo vrijednu inicijativu te angažman oko zaštite života najmanjih među nama. Činjenica je kako naš trenutni ministar "zdravlja" smatra kako dijete prije prvoga plača nema nikakvo pravo na život, a iz njegovih riječi proizlazi da se dijete do tog trenutka može slobodno zamrznuti. Kako je izabrao takav način ubijanja djece trebalo bi pitati njega, možda je vođen rimskim običajima za koje on tvrdi da su spoznaje 21. stoljeća, ali su ustvari nešto stariji.

Ta djeca ne bi bila izravno ubijena, nego bi položena u glinenu posudu ili teglu bila ostavljena izvan kućnih vrata ili na cesti. U staroj grčkoj religiji ova je praksa skidala odgovornost s roditelja jer bi dijete umrlo od prirodnih uzroka, primjerice gladi, gušenja ili izloženosti vremenskim prilikama.

I za kraj, budući "nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima" izmolimo zajedno molitvu što je iza svake tradicionalne mise u sv. Martinu molimo:

Sveti Mihaele Arkanđele,

brani nas u boju;

protiv pakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon.

Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:

Ti, vojvodo vojske nebeske,

Sotonu i druge duhove zlobne,

koji svijetom obilaze na propast duša,

Božanskom jakošću u pakao strovali.

Amen.

Što je to nova evangelizacija?

Iskreno rečeno, ne znam. Pretpostavljam evangelizacija u novim prilikama i okolnostima. Meni se čini da je to jedna popularna fraza pod koju se trpa što god određenoj osobi padne na pamet. Sastaju se odbori, sinode, izdaju se pisma i zaključci, a nema baš ni odjeka ni utjecaja.

Zar nije bolje jednostavno reći da se treba moliti u prokušanim načinima koji su oblikovali bezbrojne svetce kroz povijest, sakramente treba ispravno, dostojanstveno i lijepo služiti, a ispovijed treba biti što dostupnija. Da se katehezom u nepromjenjivim vjerskim i moralnim istinama treba i svećenicima i laicima omogućiti da se posvećuju i djeluju evangelizacijski u vlastitim okolinama, prije svega prema "otpalim" katolicima. Za sve to treba koristiti "nove" metode poput interneta pri čemu se prvenstveno od laika očekuje takva "specijaliziranost", od svećenika da služi misu i bude dostupan za ispovijed i duhovne nagovore, a od redovnika i redovnica da mole i rade u poslanju svoje zajednice.

Ali, onda se čovjek pita da li je to novo ili staro? I je li potrebno desetke stranica da bi se to reklo.

Koji je moj vlastiti praktični doživljaj nove evangelizacije? Susreo sam se do sada samo jednom uživo s aktualizacijom te fraze u sklopu onih "Misija u gradovima" koje su se odvijale i u Zagrebu. Jedan četvrtak sam došao u Palmotićevu i svećenik je najavio na kraju mise da će se taj i nekoliko idućih četvrtaka čitati Evanđelje po Marku s kratkim tumačenjima i da zato neće biti euharistijskog klanjanja nakon mise. Moram li reći, ako je to nova evangelizacija, onda ne hvala!

Što vi kažete?
Nekoliko linkova da potaknu razmišljanje:
Zajedno ćemo nastojati zacrtati budućnost Crkve
VIDEO: Sada je vrijeme za novu evangelizaciju
Nova evangelizacija 1
Synod of Bishops - The New Evangelization
Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere
Biskup Gorski: Nova evangelizacija progovara o kršćanstvu na nov način
Are the traditional Eastern liturgies an obstacle to the "New Evangelization"?
What will the New Evangelization be like? - Part I

E, jesu je obnovili!

DODANO 23.5.2012. u 18:38. Svakako pogledajte ovaj komentar.

Splitsko-makarski nadbiskup i Veliki kancelar Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu mons. dr. sc. Marin Barišić blagoslovio je novoobnovljenu kapelu na Fakulteta u utorak, 22. svibnja 2012. Taj svečani duhovni i liturgijski čin započeo je molitvom srednjega časa, u kojoj su sudjelovali nastavnici, studenti i djelatnici Fakulteta, koje nije moguće razumjeti bez temeljnog odnosa s Bogom [koga nije moguće razumjeti?]. „I prije je bila ovdje kapela, ali sada je obnovljena. ...

Podebljanje teksta i komentar gore su moji, a odmah ću se i ograditi jer mi uopće nije jasno je li zaista na slikama dolje stara kapela pretvorena u novu ili se radi o različitim prostorima. Ako jest, onda je "obnova" bila uistinu temeljita.

PRIJE (izvor):

POSLIJE (izvor sa još slika i gore citiranim tekstom):

Duhovna lirika utorkom 1

Počinjemo novi serijal s duhovnom lirikom. To će biti svojevrsni predah među malo "napetijim" temama. Osnovni kriterij je da mi je nešto u izabranoj pjesmi privuklo pažnju. Također ću pokušati stavljati pjesme koje nisu prenaporne. Inače nisam posebno zainteresiran za liriku, ali vidjet ćemo kako će ići i koliko će trajati.

 

Silvije Strahimir Kranjčević

GOLGOTA

Vijek je strašan, mrk i težak
Kao crna savjest kleta;
Na Golgoti patnik visi
Iz prezrenog Nazareta!
I izdiše na svom gnijezdu
Pogođeni golub bijeli,
I izdiše zadnjim dahom
Umirući: Eli! Eli!

Pod Golgotom sve se bljeska
Od mermera i od zlata,
Redaju se divne zgrade
Raznih Kajfi i Pilata.
Pjeva narod odabrani,
Iz Engada vatru pije;
Presahle su, regbi, davno
Gorke suze Jeremije!

Jehovu su pobrisali
Sa slobodnog nekad stijega;
Vikali su pred Pilatom:
Propni njega! Propni njega!
On izdiše na svom gnijezdu,
Pogođeni golub bijeli,
I izdiše zadnjim dahom
Umirući: Eli! Eli!

O, Gospode, dovodim Ti
Pred patničko Tvoje drvo,
O, sve one, o, sve one,
Što ih teški udes srvo:
Prevarene, zavedene,
I bez nade i bez vjere,
I molim se za nje Tebi:
Miserere, miserere!

O, Gospode, tvrdo li je
Teško drvo, na kom jesi;
O, Gospode, moli za nas,
Kada budeš na nebesi'.
Zapadoše ideali,
Kud se naša noga vere,
Pokaži nam pravo sunce;
Miserere, miserere!

Došao je zloduh crni
Pa prokleto sjeme sije;
O, Gospode, idol sjedi
Na prijestolju sred Morije
I govori lažne riječi
Protiv svete pravde Tvoje;
O, Gospode, smiluj nam se,
Kad u carstvo dodeš svoje!

Da na zemlji, ko na nebu,
Jedna volja bude tako;
O, poštedi Jerusalim,
Nad kojim si nekad plako
I proročku riječ slao,
Da ga s lažna puta vrne,
Molio se za njeg s krsta
Vrh Golgote viseć crne.

O, Gospode, vazda jošte
Na pragu mu sjedi Juda,
I još vazda za njim luta
Zavedena duša luda.
A on mudro iza kuta
Lukave im mreže stere;
O, Gospode, daj nam svijetla:
Miserere, miserere!

Nekada si, blaga dušo,
Sve malene sebi zvao,
I nebesno Ti si carstvo
Jadnicima obećao.
Sad Ti pjesma one vodi,
Sve za koje dušom dišem;
Golgota je kamen tvrdi,
Kud stihove svoje pišem!

I gledajuć kaplju rujnu,
Što iz Tvojeg srca kaplje,
O, Gospode, oprost čujem,
Što ga Tvoja usna šapće.
I osjećam, što Ti zbori
Od očiju suza vruća,
Da ne može nikad biti
Bez Golgote uskrsnuća!

Ah, neka nas kao zvijezde
Tvoje svete suze vode
Tamo, gdje se divno sjaji
Carstvo duha i slobode,
Gdje još ne bje oskvrnuto
Bojnom krvi cvjetno polje,
I kud hoda anđel mira
Med ljudima dobre volje!

Linz se ulijeva u Rijeku

Stručna i trajna podrška obiteljima

Ured za obitelj Riječke nadbiskupije 14. svibnja započeo je proslavu desete obljetnice djelovanja. Najsvečanije je bilo u katedrali sv. Vida na misi koju je predvodio nadbiskup Ivan Devčić, a sudjelovali su brojni korisnici programa koje Ured nudi obiteljima. „Ova je obljetnica Ureda za obitelj prilika za zahvaljivanje Bogu na darovima koje nam daje. A među najvećim darovima su upravo obitelj, ljubav, rađanje novog života i zajedništvo. U današnje vrijeme individualizma mi kršćani smo još više pozvani živjeti i svjedočiti obiteljsko zajedništvo i tako biti znak vjere u društvu i vremenu“, rekao je nadbiskup u propovijedi zahvalivši djelatnicima Ureda na onome što čine pomažući obiteljima da žive i njeguju bračno zajedništvo. Nakon mise u glazbenom programu nastupili su Marija Husar, Marijana i Vlaho Prohaska te Zvona s Viškova.

Proslava je 14. svibnja započela susretom sa svećenicima u Nadbiskupskom domu, koji je otvoren podsjećanjem na djelatnosti Ureda za obitelj, čije programe godišnje koristi oko 2000 ljudi. Pored predstojnika Ivana Nikolića, u Uredu rade dvije stručne osobe, Vedrana Blašković i Željka Frković, a još ih dvadesetak honorarno sudjeluje u raznim projektima. Temelj djelovanja su tečajevi pripreme za brak mladih bračnih parova koji se u Riječkoj nadbiskupiji provode već tridesetak godina. No to je samo početak suradnje mladog para s Uredom i programima koje nudi. Ta se suradnja nastavlja ostalim djelatnostima Ureda koje obuhvaćaju savjetovalište za brak i obitelj, praćenje mladih bračnih parova, obiteljske škole, roditeljske škole, duhovne obnove te razne radionice koje nude pomoć za ostvarenje sretnijeg obiteljskog ozračja. Na taj način Ured nudi stručnu i trajnu podršku obiteljima u svim razdobljima bračnog života.

Poseban gost susreta sa svećenicima bio je Rolf Sauer, dugogodišnji predstojnik Ureda za obitelj biskupije Linz, koji je sudjelovao i u počecima stvaranja riječkog Ureda za obitelj. Svećenicima je prenio iskustva i primjere obiteljskog pastorala u Austriji. „U našem Odjelu vodimo sveukupno 27 obiteljskih savjetovališta rasprostranjenih po cijeloj biskupiji, u kojima godišnje obavimo otprilike 20 000 savjetovanja. Koriste se prostori župa, dekanata ili drugih vjerskih zajednica i to omogućuje stručan rad bračnih i obiteljskih savjetnika koji su upravo za to školovani“, rekao je Sauer istaknuvši važnost stručnog usavršavanja djelatnika i suradnju crkvenih struktura.

Na Međunarodni dan obitelji proglašen od UN-a, 15. svibnja, proslava jubileja Ureda za obitelj završit će okruglim stolom na kojem će sudjelovati potpredsjednica vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić te predstavnici Županije i Grada i drugih ustanova koje se bave obiteljskim pitanjima.

http://ri-nadbiskupija.hr/view.asp?idp=3386&c=2

Pogledajmo što se o tom gospodinu Rolfu Saueru koji dolazi iz srca tame (biskupije Linz) može naći na internetu.

Četvrtak, 19. siječnja 2006.

Danas sam imao prigodu čestitati jednom homoseksualnom muškarcu što je postao otac
Radovao se mag. R. Sauer- voditelj Odjela 'Brak i obitelj' u Pastoralnoj službi Biskupije Linz - u jednom članku koji je već objavljen sredinom listopada.

(kreuz.net, Schlierbach) U Schlierbachu se 4. i 5. listopada prošle godine održao susret i obrazovna konferencija "križ i queer - istospolno voljeti i vjerovati", u okviru 'Foruma veza, brak, obitelj' Katoličke akcije Gornje Austrije.

Samostan Schlierbach se nalazi u Saveznoj zemlji Gornjoj Austriji, oko 45 km južno od Linza.

U članku koji je objavljen na 'eheonline.at', mag. R. Sauer- voditelj Odjela 'Brak i obitelj' u Pastoralnoj službi Linza- priopćio je što je za njega bila 'najvažnija spoznaja' na toj konferenciji.

Za one s 'istospolnim osjećajem', kao i za sve ljude, vrijedi da se sazrijevanje njihove osobnosti, spolnosti i sposobnosti za vezu događa u kontaktu sa življenom stvarnošću.

U užoj obitelji, obično, nemaju uzora:

"To je važnije da homoseksualna ili lezbijska mladež na svom putu prema "Coming Outu" doživi osobe od autoriteta koje su svoju - istospolnu - seksualnost integrirale u svom životu", smatra mag. Sauer:

Homoseksualci bi imali uzore prema kojima bi mogli razviti svoj vlastiti "seksualni identitet i sposobnost za vezu", kad bi mlada "lezbijska žena" vidjela kako se dugogodišnja voditeljica crkvenog zbora za vrijeme zborskog izleta dobro ophodi sa svojom prijateljicom, ili ako mladi "različite spolne orijentacije" mogu cijeniti svoga župnika koji je - protiv svoje volje - "outiran kao homoseksualac", ali ga njegova župa i dalje uvažava u njegovoj osobnosti.

Ako, naprotiv, 'homoseksualni ljudi' skrivaju svoju homoseksualnost, potiskuju [...], dobili bi samo 'nezrele i destruktivno-nametljive oblike kao slike spolne orijentacije koju su zapravo htjeli razviti.

U tom je smislu kriza u sjemeništu u St. Pöltenu imala svoju dobru stranu.

Ona je pomogla da se otkrije 'nezrelo ophođenje s homoseksualnošću' koje je u najboljem slučaju kod adolescenata izazivalo smijeh, češće pak izazivalo nesigurnost i rezignaciju.

Naprotiv, angažirani laici i dušobrižnici koji su naučili svoju - također istospolno orijentiranu - seksualnost integrirati u svom životu, mogli bi "ohrabrujuće i poput blagoslova" djelovati kao identifikacijske figure.

U nastavku mag. Sauer spominje da je istoga dana na putu na posao imao priliku "čestitati jednom homoseksualnom muškarcu što je postao otac".

Prije godinu dana je taj "homoseksualni par" u SAD-u usvojio usvojio jednu djevojčicu kratko nakon njena rođenja.

U Austriji je priznato posvajanje njegova partnera i oni sada žive "sa svim radostima, brigama i izazovima mlade obitelji', također s probdjevenim noćima.

Obojica bi htjela intenzivnu karijeru na akademskom, odnosno na umjetničkom području.

Sada se radi o međusobnoj pomoći i konzultacijama za "work-life-balance" "kao u svakoj mladoj obitelji" u kojoj su oba partnera zaposlena.

"Zatim sam razmišljao: Dobro da su se ovdje susrela dva muškarca - možda iz toga može nastati model od kojega još politika može učiti."

http://www.kreuz.net/article.2422.html

Primjetimo još da je na završni okrugli stol pozvana i ministrica Milanka Opačić. Ako i zanemarimo ono što o njoj navodi isti portal (a molim vas da to ovdje ne prenosite), teško je zamisliti osobu koja bi bila veća antiteza u svojim stavovima moralnom učenju Katoličke Crkve. Ova se gospođa koja je kao "samohrana majka" posvojila dijete zalaže i za umjetnu oplodnju i za homoseksualne unije i za koješta drugo. Ne znam doduše zašto su se gay udruge na nju malo naljutile kad je rekla o mogućnosti posvajanja djece od strane homoseksualaca da "ne bi bilo dobro da djeca idu u sredinu u kojoj će ih ostatak društva stigmatizirati". Pa sasvim je jasno iz njezinih izjava da se tu radi o postupnoj strategiji, senzibilizirajmo društvo najprije manjim izopačenostima, pa prijeđimo na teže. Tako se uostalom radi posvuda po svijetu. Najprije kao nekakva jednakost, nakon par godina moraš odobravati sve što kažu i čine, a ono što su prije bili normalni razumni stavovi postaje kažnjivo djelo.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije - ljetna pauza

Od ove subote pa do jeseni prekidamo serijal razmatranja o svetoj Misi.

Gostujući autor - Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku

Nisam se želio posebno osvrtati na nedavno održani susret mladih u Sisku jer me takva zbivanja nisu nikad posebno zanimala. Ipak primio sam kratak mail od jednog mladića koji počinje riječima "Bio sam na susretu mladih u Sisku i maloprije sam se vratio doma. Naravno, kako to inače ide sa susretima, ima podosta dojmova (iako u ovom slučaju negativnih)."

Ima nekih stvari koje bih ja drukčije napisao, ima izričaja koje bih ispravio, ali mislim da je najbolje da mlada osoba kaže svojim riječima osvrt na ovakvo događanje. Njegova upozorenja su svakako na mjestu. Ovaj post može onda biti mjesto gdje ćemo čuti i druge utiske jer je rasprava već započela u komentarima pod drugom temom.

foto

Poruka framašima:

1. Pljeskanje na misi:
Misa je slavlje i prikaz Kristove muke. Kristove muke, ne ljudske muke ili ljudske zabave. Hostija je središte euharistije, njen izvor i ishodište. Krist se slavi. Sad, kada smo ustanovili tu VEOMA bitnu činjenicu, sjetimo se da je svaki pljesak bio upućen čovjeku. Bilo čovjeku kojega se predstavlja, koji čita nešto, nešto zaključuje... Pljesak slavi čovjeka, ne Boga. Zar je liturgija mjesto gdje se to treba činiti? Je li Bog tu radi nas, ili mi radi Boga?
http://wdtprs.com/blog/2008/07/clapping-in-church/
"The documents on the liturgy (the General Instruction of the Roman Missal, Liturgiam Authenticu[a]m, and Redemptionis Sacr[a]mentum) do not call for clapping at the Most Holy Sacrifice of the Mass. They call for reverence."

2. Nacionalne pjesme:
Danas se pogrešno smatra da, ako je čovjek odan svom narodu, to ga automatski čini dobrim katolikom. To još manje vrijedi za neke tematski nevezane bendove i glazbu. Jučer je procesija sa križem krenula od Siska uz pratnju Prljavog kazališta, skandiranje nacionalnih pjesama i sl. Kakve to veze ima sa Kristom? Spominje li se u tim pjesmama njegova ljubav, muka, uskrsnuće, naš spas ili išta vezano uz našu vjeru? Da ne spominjem kako je misa završila uz himnu... Što se time nastojalo reći, kako je Bog = Hrvatska? Misa nema veze sa odnosom vjernika i države, već odnosom vjernika i Boga. "Dajte caru carevo, a Bogu božje" - zar je himna nešto božansko da bude prikazano Bogu? (što ne znači da državu ne treba poštivati, da se neki domoljubi ne osjete prozvani - samo ne na misi, ona ne zauzima vrijeme i mjesto u politici)

3. Generalni pristup misi:
Toliko euforije, toliko sreće i uživanja... Recite mi, kad idete nekom na rođendan, idete li sa ciljem da usrećite sebe ili slavljenika? Kada volite svog dečka/curu/muža/ženu, želite li ga iskoristiti da postignete svoju sreću, ili želite usrećiti njega? Ako govorimo o ispravnoj ljubavi, ljubavi kakvu Bog ima za svoj narod (agape), onda je odgovor očit. Tu nema mjesta euforiji, plesanju kola, pljeskanju i tko zna čemu još ne. Na misi, Isus se ponovno pojavljuje među nama, na svom križu. Svaki put kada, pri pretvorbi ili nakon nje, ljudi požele euforično pjevati, plesati i pljeskati, samo se sjetite da je raspeti Krist tu, i pitajte se bi ste li pljeskali i plesali pred križem, u njegovom smrtnom času.

Mogao bih nastaviti, ima toga još (npr. kod nas u Petrinji, svećenik je izjavio da trebamo doći sprijeda, jer ne možemo sudjelovati u misi ako smo svećeniku s leđa - pitam se znači li to da ni jedna misa kroz 1500 godina katoličanstva onda nije bila valjana? Jer, mise su se tada služile 'ad orientem', sa svećenikom okrenutim leđima), no vjerujem da ovo pokriva najbitnije. Nažalost, susreti mladih se svode na to da se ljudi zabave (umjesto da imaju duhovni rast i nauče ponešto).

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 29

uvod; čitav serijal

KRISTOV TRIJUMF U EUHARISTIJI

IV

Ab omni malo plebem suam defendat. Neka od svakoga zla izbavi svoj narod.

Euharistija je božanski gromobran koji nas brani od udaraca munja božanske pravde. Poput odane i nježne majke koja dijete, da bi ga spasila od očeve srdžbe, sklanja na svoje grudi, obavija rukama i od svojega mu tijela čini zaklon, Isus je umnožio svoju prisutnost u svem svijetu, te svijet prekriva i omata svojom milosrdnom prisutnošću. Tako božanska pravda ne zna kamo bi udarila; ne usuđuje se.

A protiv đavla, kakvu li nam zaštitu daje! Isusova krv, od koje nam se usne crvene, čini nas zastrašujućima za đavla. Poškropljeni smo krvlju pravoga Jaganjca i anđeo istrebitelj kod nas neće ući.

Euharistija štiti krivce dajući im vremena da se pokaju.

Prije su se ubojice koje je progonio zakon skrivali u crkve, odakle ih nisu mogli izvući da bi ih kaznili. Ondje su živjeli u sjeni milosrđa Isusa Krista. O, koliko bi se puta bez Euharistije, bez njezine trajne Kalvarije, božanski gnjev iskalio na nas!

I koliko su nesretni narodi koji više nemaju Euharistiju!

Kakve li tame, kakva bezvlađa duša; kakve li hladnoće srca!

Kod njih samo Sotona kao vladar kraljuje, a s njim i sve loše strasti.

No nas Euharistija izbavlja od svih zala: Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat. Christus ab omni malo plebem suam defendat!

Jedna zanimljiva knjižica

Slučajno je do mene došla skenirana kopija jednog teksta s podnaslovom Promišljanja o današnjoj krizi liturgije u kontekstu opće krize Katoličke crkve, njezinim uzrocima i mogućim rješenjima. Zanimljivo da taj poprilično dobar kritički osvrt na stanje Crkve u svijetu i kod nas nisam prije vidio, a napisan je, izgleda, 2005. godine. No, evo knjižice, pa sami donesite svoj sud:
Benedikt S. ‌– Sveta Misa svih vremena (ili alternativna verzija s razdvojenim stranicama).