Gostujući autor - Iz Mog života

Bliže se dani papina posjeta, bliže se dani kada ćemo radosno poslušati što nam poručuje Sveti Otac. Evo jednog prigodnog teksta koji je pripremio Luka, a može nam poslužiti kao poticaj da molimo za Papu i općenito za biskupe.

***

Za ovu priliku, smatrao sam posebno prigodno u cijelosti prenijeti posljednje poglavlja knjige Josepha Ratzingera Moj Život. Knjiga je dovršena 1997. godine, kada Joseph kardinal Ratzinger još nije ni sanjao o tome da će jednoga dana biti izabran za 265. Petrovog nasljednika. Ipak, vjerujem da ovaj tekst zbog toga ni malo ne gubi na aktualnosti, savršeno odražavajući način na koji Njegova Svetost shvaća služenje u biskupstvu. Uzeo sam si slobodu istaknuti neke djelove koji su me se posebno dojmili.

(Foto: biskupsko ređenje 28 svibnja 1977.)

Nadbiskup Münchena i Freisinga

Nisam pomišljao ništa loše kada me u Regensburgu, uz izliku, posjetio nuncij Del Mestri. Čavrljao je samnom o nevažnim stvarima i naposlijetku mi gurnuo u ruku pismo koje sam trebao pročitati kod kuće i razmisliti o njegovu sadržaju. U pismu je bilo moje imenovanje za nadbiskupa Münchena i Freisinga. Bila je to za mene beskrajno teška odluka. Bilo mi je dopušteno posavjetovati se sa svojim ispovjednikom. Tako sam se povjerio profesoru Aueru, koji je jako dobro poznavao moja ograničenja: teološka i ljudska. Mogao sam očekivati da će njegov savjet biti da ne prihvatim. Međutim, bio sam veoma iznenađen kada mi je, bez velika razmišljanja, rekao: "Moraš prihvatiti." Nakon što sam još jednom izložio nunciju svoje dvojbe, pred njegovim sam očima na papir hotela u kojemu je odsjeo zapisao izjavu pristanka. Tjedni prije ređenja su bili teški. U sebi sam se još uvijek kolebao, a trebalo je, osim toga, obaviti još mnoge poslove koji su me gotovo slomili tako da sam s prilično narušenim zdravljem dočekao dan ređenja. Taj je dan, dakako, bio izvanredno lijep. Bio je to blistav dan ranoga ljeta, uoči Duhova 1977. Katedrala u Münchenu, obnovljena nakon Drugog svjetskog rata, djelovala je jednostavno i skromno, ali je za ovu prigodu bila sjajno ukrašena i ispunjena ozračjem radosti koje je neodoljivo privlačilo. Iskusio sam bit sakramenta: da se ovdje uistinu događa nešto stvarno. Potom molitva pred Mariensäule u srcu glavnoga grada Bavarske, susret s mnogim ljudima koji su neznanca srdačno i radosno prihvatili. No, ta srdačnost nije bila toliko upravljena meni, nego mi je ponovno pokazala što je sakrament: ljudi su pozdravljali biskupa, nositelja Kristova otajstva, premda većina njih toga možda nije bila svjesna. Radost je toga dana uistinu bila nešto drugo od izražavanja pristanka određenoj osobi, koja je tek morala pokazati svoje sposobnosti. Bila je to radost zbog toga što je ova služba, ovo služenje, ponovno bilo u jednome čovjeku koji ne djeluje i ne živi za sama sebe nego za Njega, a zbog toga i za sve ljude.

S biskupskim ređenjem na putu mojega života započinje sadašnjost. Jer, sadašnjost nije određeni datum, ona je "sada" jednoga života i ovo "sada" može biti dugo ili posve kratko. Ono što je započelo s polaganjem ruku za vrijeme biskupskoga ređenja u münchenskoj katedrali za mene je još uvijek "sada" mojega života. Zbog toga o tomu ne mogu zapisati nikakve uspomene, nego samo pokušati ovo "sada" ispuniti pravim sadržajem. Što, dakle, reći pri koncu ovih zabilježaka? Za biskupsko sam geslo odabrao riječi iz Treće Ivanove poslanice "suradnici istine", najprije zbog toga što mi se činilo da će najbolje izražavati kontinuitet moje prethodne zadaće i nove dužnosti: uza sve razlike, radilo se i radi se o istomu - slijediti Istinu, biti njoj u službi. A potom i zbog toga što je tema "istine" gotovo posve iščezla iz današnjega svijeta jer se čovjeku čini odveć velikom, a ipak se sve ruši ako nema istine. Zato mi se ovo biskupsko geslo činilo primjereno vremenu u kojem živimo, "suvremeno" u najboljemu smislu te riječi. U grbu freisinških biskupa već se otprilike tisuću godina nalazi okrunjeni Maur: ne zna se točno što on predstavlja. Za mene je on izraz univerzalnosti Crkve koja ne poznaje razliku među rasama i klasama jer smo svi "jedan" u Kristu (Gal 3,28). Za sebe sam odabrao još dva druga simbola. Najprije školjku, koja je jednostavno znak našega hodočašćenja, našega "biti na putu": "ovdje nemamo trajnoga boravišta." No, ona me podsjeća i na legendu o sv. Augustinu koji je mozgao o tajni Presvetoga Trojstva i na žalu vidio dijete kako školjkom pokušava preliti morsku vodu u mali jarak. Tada mu je rečeno: kao što ovaj jarak ne može obuhvatiti more, tako ni tvoj um ne može obuhvatiti Božju tajnu. Zbog toga je školjka za mene podsjećanje na moga velikog učitelja Augustina, podsjećanje na moj teološki rad i podsjećanje na veličinu tajne koja seže dalje od svakoga našeg znanja. Napokon sam iz legende o Korbinijanu, utemeljitelju freisinške biskupije, uzeo medvjeda: dok je svetac putovao u Rim, jedan je medvjed rastrgao njegova konja, kaže priča. Tada ga je Korbinijan strogo prekorio zbog toga zlodjela i za kaznu natovario na nj prtljagu koju je do tada nosio konj. Medvjed je morao nositi ovaj teret sve do Rima i tek ga je tada svetac pustio. Medvjed koji nosi svečevu prtljagu podsjeća me na jednu meditaciju sv. Augustina o psalmima: on je u 22. i 23. retku 72(73) psalma vidio izražen teret i nadu svojega života. Ono što nalazi i komentira u ovim retcima neka je vrsta autoportreta, izrađena pred Božjim licem, i zbog toga nije samo pobožna misao nego izlaganje života i svjetla na putu.

Ono što Augustin tu opisuje postalo je prikaz i moje vlastite sudbine. Psalam koji pripada mudrosnoj predaji pokazuje teškoću i muku vjere, koja proizlazi iz čovjekove zemaljske neuspješnosti. Tko je na Božjoj stani, nije nužno na strani uspjeha: čini se da su upravo cinici ljudi koje sreća često mazi. Kako to razumijeti? Psalmist nalazi odgovor u stajanju pred Bogom kod kojega shvaća i spoznaje krajnju beznačajnost materijalnoga bogatstva i uspjeha, i što je uistinu potrebno i spasonosno. "Ut iumentum factus sum apud te et ego semper tecum ". Moderni prijevodi glase ovako: "Kada je moje srce bilo ojađeno..., bezumnik bijah i bez razbora, k'o životinja bijah pred tobom. Ali sam ipak uvijek s tobom...". Augustin je riječ "životinja" svhaćao nešto drukčije. Latinskom se riječju iumentum ponajprije označavaju tegleće životinje koje seljaci rabe za rad u polju. Tu on vidi i sliku sama sebe pod teretom svoje biskupske službe: tegleća sam životinja pred tobom, za tebe i upravo tako sam s tobom.

On je izabrao život učenjaka, a Bog ga je odredio za "tegleću životinju", za marljiva vola koji vuče Božja kola u ovome svijetu. Kako se često jadao zbog svega onoga što mu je bilo natovareno na leđa i ometalo ga u veliku duhovnom radu koji je držao svojim najdubljim pozivom. No, tu mu psalam pomaže da izađe iz te gorčine: da, upravo tako, postao sam tegleća životinja, tovarni magarac, vol, ali sam upravo tako s tobom, služim ti, imaš me u ruci. Kao što je tegleća životinja najbliža seljaku i vrši njegov posao, tako je i on u toj poniznoj službi posve blizu Bogu, posve je u njegovoj ruci, posve je njegovo sredstvo; drukčije ne bi mogao biti bliže svome Gospodinu, ne bi mogao biti važniji za njega. Natovareni medvjed, koji sv. Korbinijanu zamijenjuje konja ili, vjerojatnije, mazgu, koji je postao njegova mazga, protiv svoje volje, nije li bio i nije li i danas slika onoga što ja trebam biti i što jesam? "Tovarni magarac sam postao za tebe, i upravo sam tako posve i uvijek s tobom."

Što bih drugo mogao reći o godinama svojega biskupstva? Za Korbinijana se pripovijeda da je, stigavši u Rim, pustio medvjeda na slobodu. Je li otišao u Abruzzo ili se vratio u Alpe, legendu ne zanima. Ja sam u međuvremenu svoju prtljagu donio u Rim i godinama već hodam s njome ulicama Vječnoga Grada. Kada ću biti pušten na slobodu, ne znam, ali znam da i za mene vrijedi: "Postao sam tvoj tovarni magarac i upravo tako sam s tobom."



Dobro nam došao, Sveti Oče !!

Luka

Molitva za dobro vrijeme za papina posjeta

Novine najavljuju da će za papina pohoda Hrvatskoj idući vikend padati kiša. Naravno, neće biti katastrofa ako se to i dogodi – dovoljno je obuti bolje cipele i zaogrnuti se kabanicom. Ipak, ne škodi da se pomolimo za što bolje vrijeme kako bi što više vjernika sudjelovalo na ovaj ili onaj način u događanjima.

Donosim zato kratki izvadak iz starijeg Rimskog obrednika (1,2). Prvi dio u zagradama je onaj koji se moli ako je svećenik prisutan, a druga dva ograđena dijela su moj dodatak za ovu prigodu. Jasno da s ovim dodatcima ovo nije nimalo službena, nego isključivo privatna molitva.

* * *

R. Poslao si, Gospodine, vjetar svoj na zemlju.
O. I zaustavile su se kiše s neba.
R. Kada pokrijem nebo oblacima.
O. Pojavit će se duga moja, i spomenut ću se zavjeta svoga.
R. Pokaži svijetlo lice svoje, Gospodine, slugama svojim.
O. I blagoslovi one, koji se uzdaju u te.
R. Gospodine, usliši molitvu moju.
O. I vapaj moj k tebi da dođe.
(R. Gospodin s vama.
O. I s duhom tvojim.)

Bože, koga grijeh vrijeđa a pokora ublažuje, pogledaj milostivo na ponizne molbe puka svoga i odvrati bičeve srdžbe svoje, što ih zaslužujemo za svoje grijehe.

K tebi vapijemo, Gospodine, usliši nas i podaj nam na naše smjerne molbe (za posjeta pape našega Benedikta) zračnu vedrinu, da mi koji smo s pravom bijeni radi grijeha svojih, budemo pretečeni Tvojim milosrđem i Tvoju osjetimo blagost.

Molimo, blagost Tvoju, svemogući Bože, ustavi (za posjeta pape našega Benedikta) kišnu poplavu i dostoj nam se pokazati radost lica svojega. Po Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova.
O. Amen.

Gostujući autor - Prvo svibanjsko hodočašće društva "Benedictus"

(Foto)

Predstavnici društva "Benedictus" u subotu 21.05.2011, u društvu još nekolicine članova, poduzeli su hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj. Na taj način napravljena je i posveta Društva Blaženoj Djevici Mariji, kojoj smo povjerili brigu za uspjeh apostolata kojeg vršimo promicanjem tradicionalne Mise.

Slijedi kratak kratak izvještaj sa hodočašća. U Mariju Bistricu stigli smo oko 13:00 h. Nakon ručka i neformalnog druženja na roštilju kod domaćina, uputili smo prema kipu Majke Božje Bistričke (oko 16:00 h). Tamo smo zapalili posvetnu svijeću i izmolili Kraljice neba. Potom smo, u šetnji preko bistričke Kalvarije do karmelskog samostana izmolili svibanjsku pobožnost triju krunica (radosnu, žalosnu, slavnu), lauretanske litanije, Sub tuum praesidium i Salve Regina. Sve to molili smo na latinskom jeziku.

Po dolasku u Karmel, zatekli smo na časne sestre u molitvi. S njima smo još jednom otpjevali Salve Regina, nakon čega smo ostali neko vrijeme u tišini, molitvi i klanjanju pred Presvetim. Tada smo se uputili u baziliku Majke Božje Bistričke (župnu crkvu) i sudjelovali na prikazanju Svete Mise. Poslije otpusta, napravili smo tri kruga oko oltara na kojem je smješten čudotvorni kip Majke Božje i tako dovršili posvetu Društva Benedictus zagovoru Bezgrešne Djevice Marije, Majke Bože Bistričke. Poslije kratkog oproštajnog druženja na kavi i čaju, razišli smo se, puni dojmova i optimizma, odlučni da će ovo biti tek prvo u nizu svibanjskih hodočašća našoj Nebeskoj Majci.

Sancta Maria Bistriciensis, ora pro nobis!

Luka

***

Hvala Luki na izvještaju. Zahvaljujemo se na vrlo lijepom poslijepodnevu u Mariji Bistrici, kiša je počela padati upravo kad smo dolazili kod sestara karmelićanki (koje su također dobile papine sličice), a kad smo izlazili od njih već je prestala. Sve je bilo savršeno tempirano. 

Pazi da se ne razbije / Kako ne prevoditi

Upravo sam prelistao novi broj Glasa Koncila i naravno zainteresirao me članak u kojem se prenose upute povodom papina dolaska koje je napisao mons. Mijo Gorski (pomoćni zagrebački biskup ako još niste zapamtili). Više od samih uputa privukle su me fotografije uz taj članak. S obzirom da ih nisam našao na internetu i da ne mislim nakon 10kn koje sam ubacio u škrabicu još plaćati 7kn za elektroničko izdanje Glasa Koncila, evo fotografije toga članka:

Kao i uvijek, kliknite na gornju sliku kako biste je uvećali. Najprije da razjasnimo. Ne radi se ovdje o nadahnutoj pjesmi s desne strane (za onu drugu ste sigurno već naučili i uvježbali koreografiju). Ne radi se čak ni o ovom novom ružnom tipu misnica s visokim ovratnikom koji se sve više kod nas uvodi po uzoru na zapad, a pretpostavljam da mu je osnovna svrha da sakrije činjenicu da svećenik ne koristi amikt/humeral za koji valjda neki od njih nisu ni čuli. Ne, ono na što vam skrećem pozornost je slika posude na dnu uz koju piše:

Ciborij u obliku glinene posude za pričešćivanje na misi s Papom proizveo je Atelijer "Belač" iz Bedenca kod Ivanca.

E sad, ne kažem da je posudica ružna. Naprotiv! Rado bih je stavio na regal ili stolić napunjenu bombonima ili raznolikim voćem. Ali u uputi Redemptionis Sacramentum (Sakrament otkupljenja) jasno u točki br. 117 piše (navodim prema službenom prijevodu u KS, Dokumenti 139):

... Ipak se strogo zahtijeva da ti materijali, prema općoj procjeni dotičnog kraja, budu doista plemeniti, tako te se njihovom uporabom Gospodinu iskazuje čast te izbjegne svaka opasnost da se u očima vjernika umanji nauk o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u euharistijskim česticama. Potrebno je, dakle, odbaciti svaku praksu prema kojoj se za misno slavlje upotrebljava posuđe namijenjeno svakodnevnoj uporabi, ili ono slabe kvalitete, zatim ono čija je izrada lišena svake umjetničke dimenzije te jednostavne kotarice i drugo posuđe načinjeno od stakla, gline ili drugih materijala koji se lako razbiju. To također vrijedi i za metale i druge materijale koji mogu zahrđati.

Netko će sigurno prigovoriti da je teško nabaviti 500 komada kvalitetnijih ciborija. Ali ja se ne bih s time složio. Prvo i osnovno: ako ne možemo izdvojiti novce za posude u kojima će biti Presveto Tijelo Gospodinovo, za što onda možemo? Nadalje, ovi ciboriji mogli bi se nabaviti uz značajan popust zbog količine te nakon papine mise poslati u župe diljem Hrvatske u kojima su potrebni. Par desetaka bi sigurno dobro došlo npr. i u Mariji Bistrici gdje sam u "crkvi na otvorenom" prije nekoliko godina primao pričest iz sličnih glinenih posuda zaštićenih prozirnom kuhinjskom folijom. Vjerujem da bi koji veći ciborij dobro došao i mojoj župi u kojoj se obilnije posvećene hostije s Velikog Četvrtka na Veliki Petak čuvaju u staklenim zdjelama koje meni izgledaju kao posude za salatu (da preduhitrim zlobnika: vrlo rado bih kupio jedan ili dva veća i prikladna ciborija za svoju župu, ali bojim se da je ovdje više riječ o stavu, nego o pomanjkanju sredstava).

* * *

Piše u istom ovom Glasu Koncila (br 22/1927, str. 2)

Obavijest vjernicima grada Zagreba

Nedjeljna misa 7. vazmene nedjelje, 5. lipnja, u zagrebačkim crkvama po odredbi Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu slavi se isključivo u subotu navečer. U nedjelju je jedina misa u Zagrebu - na hipodromu sa Svetim Ocem.

 E sad, ne znam jesam li ja možda prezahtjevan, ali bilo bi lijepo kad bi se ova sitnica mogla pronaći na nekoj od internet stranica poput one Zagrebačke nadbiskupije, Informativne katoličke agencije ili papa.hr.

Ja sam već otprije rekao preč. Stanislavu Vitkoviću koji služi tradicionalnu misu u svetom Martinu da ćemo se podvrgnuti njegovoj odluci, tj. ako naš nadbiskup Bozanić stvarno zapovijeda da nema misa, neće biti ni tradicionalne mise u 11:30. Ali, do sada se takva zapovijed nije pojavila, a preč. Vitković je rekao da zbog zdravstvenih problema on nikako neće moći sudjelovati na misi na hipodromu. Nadam se da ćemo na vrijeme znati kakva je situacija, ali kako sada stvari stoje tradicionalna misa će se 5. lipnja održati. Usput budi rečeno, to sigurno neće biti misa 7. vazmene nedjelje (jer takva u tradicionalnom kalendaru ni ne postoji) nego misa nedjelje po Uzašašću koja slijedi nakon 5. nedjelje po Uskrsu.

* * *

Što se tiče drugog dijela naslova današnjeg posta: slučajno sam pregledavajući stranicu papa.hr naišao i na članak koji će, vjerujem, biti od interesa čitateljstvu našeg bloga. U lijevom stupcu je original, a u desnom prijevod. Mislim da nema potrebe da išta komentiram, samo ću podebljati ključna mjesta.

The return of the Tridentine Mass – Why?	Tajnik Papinskog vijeća Ecclesia Dei o slavljenju mise na latinskom
	Mons. Guido Pozzo o „tridentskoj misi“
Why has Pope Benedict made promoting the use of the Tridentine form of Mass such a priority? EWTN News asked one of the key men responsible for implementing the reforms, Monsignor Guido Pozzo of the Vatican’s Ecclesia Dei commission.	Zašto je papa Benedikt učinio ponovno uvođenje Tridentske mise prioritetom? To je pitanje koje je 14. svibnja agencija EWTNews postavila mons. Guidu Pozzu, tajniku Papinskog vijeća Ecclesia Dei i osobi odgovornoj za uvođenje reformi.
“This older missal fell into disuse in many places after the reforms of the Second Vatican Council and some people believed it to be abrogated,” he explained. “The Holy Father, though, in his Motu Proprio 'Summorum Pontificum' clarified in law - that the missal had not been abrogated. And in his letter accompanying the Motu Proprio he said of the older missal ‘what earlier generations held as sacred, remains sacred and great for us too and it cannot be all of a sudden be entirely forbidden or even considered harmful’.”	„Misa na latinskom u mnogim se crkvama prestala slaviti nakon liturgijskih reformi Drugog vatikanskog koncila te se mislilo da je ukinuta“, objašnjava mons. Pozzo. Sveti Otac u svom motupropriju pojašnjava da „ono što je prijašnjim naraštajima bilo sveto, ostaje sveto i nama i ne može se odjednom zabraniti ili uopće smatrati štetnim.“
“Summorum Pontificum” was the 2007 document in which the Pope ruled that any priest wishing to say the older form of the Mass was no longer required to seek the permission of his bishop. It was followed May 13 by a clarifying document “Universae Ecclesiae” which urges bishops to be generous in their interpretation of the 2007 instruction.	„Summorum Pontificium“ dokument je iz 2007. u kojem Papa svećenicima dopušta da predvode misu na latinskom bez nužne dozvole mjesnoga biskupa. U petak, 13. svibnja, objavljene su smjernice u kojem se biskupima napominje da odobre svećenicima slavljenje mise na latinskome jeziku na zahtjev vjernika.
Both documents have been produced as a result of work by the Ecclesia Dei commission. Since 2009, Monsignor Pozzo  – a noted theologian – has been its secretary. He hopes the commission’s work can both build up holiness in the Church and, crucially, heal old wounds.	Oba dokumenta nastala su kao rezultat rada Papinskog vijeća Ecclesia Dei. Tajnik Vijeća, mons. Pozzo, nada se kako će njihov rad dati temelj i svetosti u Crkvi te da će pomoći zacijeliti stare rane.
“In his accompanying letter to 'Summorum Pontifcum,' the Pope explained why he promulgated this Motu Proprio. He described it as coming to an interior reconciliation at the heart of the Church. This is interesting because the Holy Father recognized that there had been some division in the Church caused by the older form no longer being celebrated.”	Papa je u pismu koje je uslijedilo nakon dokumenta „Summorum Pontificium“ objasnio zašto je objavio ovaj motuproprij. Opisao ga je kao „unutarnje pomirenje u srcu Crkve“, a zanimljivo je stoga što je Sveti Otac prepoznao određenu podijeljenost unutar Crkve uzrokovanu prestankom upotrebe latinskog jezika na misnim slavljima.
And it was for that reason Pope John Paul II created the Ecclesia Dei commission in 1988. One of its key tasks has been to heal the rift between the Catholic Church and the Society of Saint Pius X. The traditionalist group broke away from the Church in 1988 over, among other things, the liturgical reforms of the 1960s and 70s.	Upravo je to razlog zašto je još 1988. papa Ivan Pavao II. osnovao Papinsko vijeće Ecclesia Dei čija je najvažnija zadaća bila ukloniti podjele nastale u Katoličkoj crkvi djelovanjem Društva svetog Pija X. Naime, skupina tradicionalnih katolika odvojila se od Crkve 1988. ponajviše zbog liturgijskih reformi 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća.
What Pope Benedict is keen to avoid, added Msg. Pozzo, is a rivalry developing between the two forms of the Roman rite. “That mentality that which would see the two forms as alternatives in conflict – as opposed to forms which can enrich each other - needs to be overcome.”	Ono što papa Benedikt uistinu želi izbjeći, zaključio je mons. Pozzo, zapravo je nepostojeće rivalstvo između dvije forme slavljenja mise – na latinskom ili narodnom jeziku.

Što je papa Hrvatima?

Ovih dana ima mnogo događanja vezanih uz papin posjet Hrvatskoj. Većinu informacija možete naći na vrlo dobroj stranici papa.hr i standardno na stranicama IKA-e. Evo jednog video priloga koji mi se posebno svidio:

***

Društvo za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus" izdalo je prigodom papina posjeta sličice na kojima je s jedne strane fotografija svetog Oca Benedikta XVI., a s druge strane kratka tradicionalna molitva za papu na latinskom i hrvatskom (djelomični oprost, usporedi br. 33 ovdje). Sličice se mogu nabaviti nedjeljom nakon mise u sv. Martinu. Kliknite na sliku dolje da biste vidjeli detalje.

Posebno hvala osobama koje su dizajnirale i tiskale sličice!

Reklame na katedrali

Zar nam to stvarno koristi?

Meni se čini da šteta koju ova simbolika donosi višestruko nadmašuje materijalnu dobit.

Gostujući autor - Seminar o gregorijanskoj glazbi + anketa!

Naš prijatelj Ivan Kovačić pristao je za vrijeme svog ljetnog posjeta Hrvatskoj održati kratki seminar gregorijanske glazbe u ili oko Zagreba. Okvirno je zamišljeno da seminar bude kroz tri dana po nekoliko sati u popodnevnom/večernjem terminu. Mjesto još uvijek nismo odredili (rado primamo prijedloge), a kao što ćete vidjeti iz Ivanovog teksta, ni konkretni datumi i potpuno određeni sadržaj nisu jasno fiksirani. To prije svega ovisi o vašoj zainteresiranosti. Zato vas pozivam da pročitate Ivanov tekst i ispunite formular u njemu jer o tome najviše ovisi kako će ovaj planirani događaj izgledati.

PS. S obzirom na neke upite koje sam primio, možda je zgodno ovdje primjetiti da naš Ivan Kovačić nema veze s Ivanom Kovačićem koji piše na portalu Križ Života (npr. 1,2,3,4), to je uostalom jasno svakome tko je pročitao barem jedan tekst jednog i drugog Ivana.

***

Dragi čitatelji,
nisam dugo ništa pisao na ovome blogu pa mi je posebno drago pozvati vas na mali seminar gregorijanske glazbe. Taj bi se seminar mogao održavati u sedmom mjesecu kroz tri dana npr. od srijede do petka 20-21-22. srpnja ili od četvrtka do subote 21-22-23. srpnja. Javite koji vam datumi najbolje odgovaraju pa ću se prema tome prilagoditi. Na žalost neću moći održati seminar tjedan dana ranije ili kasnije jer imam drugih planova dok sam u Hrvatskoj.

Htio bih vas odmah obavijestiti da su svi dobrodošli, i oni koji znaju pjevati a i oni koju misle da ne znaju. Nemam namjeru koristiti neku naprednu muzičku terminologiju na seminaru nego ću više proći kroz povijest gregorijanske glazbe i liturgije gdje ću govoriti o ordinariju i propriju kroz crkvenu godinu. Gledat ćemo stare note i tekstove i pratiti kako su se neke stvare promijenile kroz povijest a pogotovo da vidite koliko toga je još sačuvano. Također bih malo govorio i o različitim smjerovima u crkvenoj glazbi: gregorijanska glazba, starorimska glazba, ambrozijanska itd. ali bih uzeo priliku i da nešto spomenem o glagoljaškoj glazbi.


Ja mislim da je ovo izvrsna prilika za sve vas ljubitelje stare liturgije da se malo bolje s time upoznate na način koji nije moguć samo kroz čitanje neke povijesne knjige o liturgiji. Naravno, malo će se i pjevati. Ako ima zainteresiranih mogao bih naravno i odvojiti koji sat svaki dan s pjevačima koji imaju iskustva iz zborskog pjevanja gdje bi konkretnije pokazao kako se čita stare note i dao prijedloge za način pjevanje.
Sve naravno ovisi o tome što vas konkretno zanima. Pošaljite mi sva pitanja i komentare pa ću se pokušati prilagoditi prema tome što je više moguće. Što biste htjeli znati o gregorijanskoj glazbi? Svi koji su zainteresirani neka se jave ovdje:


Ako imate što za pitati, slobodno svoja pitanja napišite u komentarima pa ću pokušati što prije odgovoriti a možete ih također napisati u gornji formular ako imate pitanja koja želite da samo ja pročitam.
Lijep pozdrav svima i vidimo se uskoro!

Ivan Kovačić

Universae Ecclesiae - pogled iz hrvatske stvarnosti

Nova uputa Universae Ecclesiae o primjeni papinog motu proprija Summorum Pontificum objavljena je prošli petak. Na blogu Splendor Domini isti je dan požrtvovnošću njegova autora osvanuo i hrvatski prijevod (mogli biste mu za to i zahvaliti). Naravno da su u međuvremenu objavljene i mnoge analize ovoga dokumenta, počevši od vjerojatno najvažnijeg bloga koji se bavi ovom tematikom - Father Z je kao neumorna pčelica skupio i protumačio različite aspekte. Nadalje, možete pogledati New Liturgical Movement, Rorate Caeli (1,2), Catholic Church Conservation, a kome ovo nije dosta naći će još dovoljno materijala i na engleskom i na drugim jezicima. Na hrvatskom ćemo vjerojatno ostati s ovim brzinski sklepanim tekstom koji je srećom sastavio netko na Radio Vatikanu, pa se u Hrvatskoj ne mora nitko oko toga truditi.

Ja ću se u svom kratkom i nesustavnom komentaru osvrnuti na Universae Ecclesiae sa stajališta naših hrvatskih iskustava i možebitnih pouka za budućnost. Tekst prenosim s bloga Splendor Domini, a moji komentari i isticanja su u fatherzovskom stilu.

***

"Naputak o primjeni Apostolskog pisma 'Summorum Pontificum' pape Benedikta XVI., objavljenog u obliku motuproprija

I. UVOD

1. Cijeloj Crkvi je apostolsko pismo pape Benedikta XVI., 'Summorum Pontificum', objavljeno u obliku motuproprija 7. srpnja 2007., a koje je na snagu stupilo 14. rujna 2007., dostupnijim učinilo bogatstvo rimske liturgije.

2. Tim je motuproprijem papa Benedikt XVI. proglasio univerzalni crkveni zakon o uporabi rimske liturgije, s nakanom da uspostavi nova pravila za uporabu rimske liturgije kakva je bila 1962.

Naglašene riječi vjerojatno su najvažnija sinteza i papinog motuproprija Summorum Pontificum i ove instrukcije. Ove odredbe, ova razmišljanja, ove pouke su za cijelu Crkvu. Katolička crkva u Hrvatskoj dio je sveopće Crkve. Hrvatski vjernici imaju isto pravo na svoju liturgijsku baštinu kao i vjernici u bilo kojem dijelu svijeta. Ne, dragi biskupi, svećenici i vjernici laici u Hrvatskoj - ne postoji nijedan razlog zašto bi se papine odluke kojima široko dopušta slavljenje mise prema starom obliku obreda trebale u Hrvatskoj zanemariti ili restriktivnije tumačiti. Naprotiv, ako ćemo iskreno, te bi se odluke trebalo još brže, snažnije i zahvalnije primiti u našim krajevima. S jedne strane to je jedna od brana protiv čimbenika koji su vjeru rastočili u Europi, a u tom cilju zdušno rade i kod nas. S druge strane strane, vlastita hrvatska tradicija, a posebno glagoljaštvo "trune" u muzejima mjesto da ju iskoristimo ne samo kao zanimljiv objekt proučavanja ili razbibrigu, već i kao duhovno vrelo za sadašnje naraštaje.

3. Sveti Otac, nakon što je spomenuo skrb vrhovnih svećenika za njegovanje svete liturgije i za priznanje liturgijskih knjiga, ponovo je priznao tradicionalno načelo poznato od pamtivijeka i koje je nužno također ubuduće, naime da se 'svaka mjesna Crkva mora slagati sa sveopćom Crkvom ne samo u nauku vjere i svetim sakramentima, nego i u načinima postupanja koje je apostolska i kasnija neprekinuta predaja općenito usvojila; njih treba obdržavati ne samo da se izbjegnu zablude, nego i zato da se vjera cjelovito prenosi, budući da pravilo molitve ('lex orandi') Crkve odgovara njezinu pravilu vjerovanja ('lex credendi')" (1).

4. Sveti Otac je k tomu podsjetio na one rimske pape koji su se na poseban način zauzeli u toj zadaći, osobito sv. Grgura Velikoga i sv. Pija V. Sveti Otac također naglašava da među svetim liturgijskim knjigama osobito mjesto zauzima 'Missale Romanum', koji u povijesti zauzima istaknuto mjesto, a koji je tijekom vremena doživio različite obnove, sve do blaženoga pape Ivana XXIII. Zatim, slijedeći liturgijsku reformu nakon II. vatikanskog koncila, papa Pavao VI. je 1970. za crkvu latinskog obreda odobrio novi misal, koji je onda preveden na različite jezike. Papa Ivan Pavao II. je 2000. promulgirao treće izdanje toga misala.

5. Mnogi vjernici formirani u duhu liturgijskog oblika prije II. vatikanskog koncila, izrazili su živu želju da zadrže drevnu tradiciju. Zbog toga je papa Ivan Pavao II. posebnim indultom 'Quattuor abhinc annos', koji je 1984. izdala Kongregacija za bogoštovlje, dao dopuštenje, pod određenim uvjetima, za nastavak uporabe misala koji je promulgirao blaženi papa Ivan XXIII. Nakon toga je motuproprijem 'Ecclesia Dei' iz 1988., papa Ivan Pavao II. potaknuo biskupe da budu velikodušni u davanju takvog dopuštenja vjernicima koji to traže. Na toj liniji nastavlja papa Benedikt XVI. motuproprijem 'Summorum Pontificum' koji naznačuje neke bitne kriterije za 'usus antiquior' u rimskom obredu, kojih se ovdje spominjemo.

Primjetite da se govori "formirani u duhu liturgijskog oblika", dakle riječ je o duhu, a ne samo o tome da su se ti vjernici rodili prije II. vatikanskog sabora. To ostaje neshvatljivo nekima koji ne vide da i mlađi vjernici na različite načine mogu otkriti taj duh i samoinicijativno se žele formirati i biti formirani u tom duhu.

6. Rimski misal koji je promulgirao papa Pavao VI. i posljednje izdanje misala pripremljeno za pape Ivana XXIII., dva su oblika rimske liturgije, nazvani redoviti ('forma ordinaria') odnosno izvanredni ('forma extraordinaria'). To su dvije uporabe jednog rimskog obreda, jedna pored druge. Oba su izraz istog zakona molitve ('lex orandi') Crkve. Zbog svoje časne i starodrevne uporabe, izvanredni oblik se mora čuvati s dužnom pažnjom.

Da ne bi došlo do zabune treba naglasiti kako se tradicionalni obred Crkve ne može samo čuvati kao muzejski primjerak. Ako čuvamo knjige, ruha, crkveno posuđe itd., a bez služenja mise i ostalih  liturgijskih čina onda izvanrednom obliku rimskog obreda pridajemo istu pažnju kao i etrušćanskoj mumiji u Arheološkom muzeju. To nije ona razina pažnje koja je potaknula Svetog Oca da sastavi motuproprij. Dakako, muzejske mumije su vrlo često bile neizmjerno bolje zaštićene od starih oltara, misnica, misala itd. koji su razarani, rezani, paljeni  i bacani u smeće od strane revolucionarnih klerika po našim župama. Ali to je priča za sebe. Ono što želim reći je da bez življene liturgije nema govora o doličnom čuvanju izvanrednog oblika rimskog obreda.

7. Motuproprij 'Summorum Pontificum' bio je popraćen pismom Svetog Oca biskupima istoga nadnevka (7. srpnja 2007.) kao i motuproprij. To je pismo dalo dodatna pojašnjenja o prikladnosti i potrebi za motuproprijem; radilo se o potrebi zatvaranja praznine i pružanja novih norma za uporabu rimske liturgije iz 1962. Takve su norme bile potrebne osobito zato što se, kad je uveden novi misal za pape Pavla VI., nije činilo potrebnim regulirati uporabu liturgije iz 1962. odgovarajućim smjernicama. Zbog porasta broja onih koji mole uporabu izvanrednog oblika, postalo je nužno o tomu izdati izvjesne norme.

Među izjavama Svetog Oca bila je sljedeća: 'Nema nikakvoga proturječja između jednoga i drugog izdanja Rimskoga misala. U povijesti liturgije postoji rast i razvoj, ali nema raskida. Ono što je prijašnjim naraštajima bilo sveto, to i ostaje i za nas sveto i veliko, te se ne može najednom potpuno zabraniti ili čak proglasiti štetnim' (2).

8. Motuproprij 'Summorum Pontificum' predstavlja važan izraz Učiteljstva Rimskog Prvosvećenika i njegove službe ('munus') reguliranja i uređivanja svete liturgije Crkve (3). Motuproprij pokazuje njegovu pastoralnu skrb kao Namjesnika Kristova i Vrhovnog Pastira sveopće Crkve (4) te ima za cilj:

a) ponuditi svim vjernicima 'usus antiquior' rimske liturgije koju kao dragocjeno blago treba sačuvati

b) učinkovito jamčiti i osiguravati uporabu 'formae extraordinariae' svima koji je traže. Pritom se pretpostavlja da je uporaba rimske liturgije iz 1962. godine mogućnost koja je velikodušno osigurana za dobro vjernika, te se mora tumačiti u korist vjernika, kojima je prvenstveno namijenjeno.

c) promicanje pomirenja u srcu Crkve

Primjetite riječi iz prvog dijela ove točke kojima se daje do znanja svečano i jasno: motuproprij je važan, izričito ga želi papa kao Kristov Namjesnik i Vrhovni Pastir Crkve. Dragi biskupi i svećenici, na koji način bi vam papa trebao jasnije dati do znanja da ga poslušate?

Naglasak IKA-e u njezinu izvještaju o motupropriju Summorum Pontificum i uopće stav kojim je primljen u našim krajevima može se sažeti u "to je za neke šizmatike, to nema veze s Hrvatskom". Ipak, hvalevrijedan cilj promicanja pomirenja u srcu Crkve stavljen je ovdje na treće mjesto. Na prvom mjestu je ono što su još i kardinali Castrillón Hoyos i Cañizares Llovera objašnjavali: ponuditi svim vjernicima tradicionalnu misu! I dalje: svima koji je traže, osigurati da je mogu i dobiti!


II. Odgovornosti Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei'

9. Vrhovni Svećenik je prenio na Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' redovitu namjesničku ovlast za pitanja u njenoj nadležnosti, osobito za nadgledanje opsluživanja i primjene odredaba motuproprija 'Summorum Pontificum' (usp. čl. 12).

10. § 1. Osim posebnih ovlasti koje joj je dao papa Ivan Pavao II., a potvrdio papa Benedikt XVI. (usp. motuproprij 'Summorum Pontificum', čl. 11-12), Papinsko povjerenstvo izvršava tu ovlast i time što kao hijerarhijski superior odlučuje o zakonito podnesenim žalbama protiv mogućih administrativnih uredaba ordinarijâ, za koje se čini da proturječe motupropriju.

§ 2. Na dekrete kojima Papinsko povjerenstvo odlučuje o žalbama moguće se žaliti 'ad normam iuris' pred Vrhovnim sudištem Apostolske signature.

Poredak nadležnosti je jasno i glasno izrečen. Ako ne možete dobiti misu od župnika i biskupa, obratite se komisiji Ecclesia Dei. Vrlo detaljno ova je procedura razjašnjena ovdje, ali mislim da je za naše prilike dovoljno slijediti iskustvo iz Zagreba pri čemu rokovi ne trebaju biti tako velikodušni (umjesto dva mjeseca čini mi se da je dosta čekati na odgovor mjesec dana). Važno je da sve imate u pisanom obliku, da imate potvrdu o primitku svih pisama i da slijedite sve korake u hijerarhiji (župnik, biskup, Ecclesia Dei). Sve nejasnoće odmah riješite. Ako hoćete konkretnije savjete možete mi se javiti na mail, pa vam mogu dati svoju (amatersku) preporuku u nedoumici.

11. Papinskom povjerenstvu 'Ecclesia Dei' pripadat će briga o budućim izdanjima liturgijskih tekstova izvanrednog oblika rimskog obreda, nakon što dobije odobrenje Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu.

III. Posebne norme

12. Ovo Papinsko povjerenstvo, nakon raspitivanja kod biskupa svijeta, snagom povjerenog mu auktoriteta i ovlasti koje ima, u skladu s kanonom 34 Zakonika kanonskog prava, objavljuje ovaj naputak kako bi osiguralo ispravno tumačenje i primjenu motuproprija 'Summorum Pontificum'.

Nadležnost dijecezanskih biskupa

13. Prema Zakoniku kanonskog prava na dijecezanske biskupe spada da bdiju nad liturgijskim životom, kako bi se jamčilo zajedničko dobro i osiguralo da se u njihovim dijecezama sve odvija u miru i dostojanstvu (5), uvijek u skladu s namisli Svetog Oca jasno izraženoj u motupropriju 'Summorum Pontificum' (6). U slučaju proturječja ili dobro utemeljene sumnje o slavlju u izvanrednom obliku, odlučivat će Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei'.

14. Zadaća je dijecezanskog biskupa da osigura sve potrebne mjere kako bi se osiguralo poštivanje izvanrednog oblika rimskog obreda prema motupropriju 'Summorum Pontificum'.

Vjernici laici koji žele misu trebaju se malo organizirati i obratiti se biskupu. Nakon toga oni mu ne trebaju tumačiti motuproprij ili dokazivati zašto smiju imati tradicionalnu misu ili zašto bi im se biskup trebao smilovati i slično. Tekst je vrlo jasan: "zadaća je dijecezanskog biskupa..." Dakle, nema nikakvih nedoumica da li da on prihvati molbu ili ne, kako da izbjegne njihova traženja itd. Ako može, on treba imenovati svećenika koji će služiti misu. Ako ne može, treba slijediti točku 22. - obratiti se Ecclesiji Dei ili nekoj tradiconalnoj skupini svećenika koji bi mogli služiti misu ili naučiti neke od njegovih svećenika kako da to rade. Možda se dotični biskup može zapitati i zašto nijedan od njegovih svećenika ne zna služiti tradicionalnu misu i promijeniti nešto u obrazovanju bogoslova (v. točku 21.).

'Coetus fidelium' (usp. motuproprij 'Summorum Pontificum', čl. 5 § 1)

15. Može se reći da 'coetus fidelium' (skupina vjernika) postoji na trajan način ('stabiliter existens'), prema smislu čl. 5 § 1 motuproprija 'Summorum Pontificum', kada se sastoji od nekih ljudi pojedine župe koji se, također nakon objave motuproprija, okupljaju zbog svog poštovanja za 'usus antiquior' liturgije, i koji traže da mogu slaviti u župnoj crkvi ili oratoriju, ili kapeli; takva se skupina ('coetus') može sastojati i od osoba koje dolaze iz različitih župa ili dijeceza, i okupljaju se u nekoj župnoj crkvi ili oratoriju ili kapeli u tu svrhu.

Ovo je nešto što je bilo od početka razumljivo svima koji stvarno žele poštovati papin motuproprij i njegov duh velikodušnosti. Sada je onima drugima i nacrtano ono što ne bi ni trebalo objašnjavati i ne mogu se izvlačiti na neke formalnosti koje očito nemaju veze ni s logikom ni sa smislom papinih odluka.

16. U slučaju kad svećenik s nekim vjernicima povremeno dolazi u župnu crkvu ili oratorij, da celebrira u izvanrednom obliku, prema čl. 2 i 4 motuproprija 'Summorum Pontificum', župnik ili rektor crkve, ili odgovorni svećenik, trebaju dopustiti takvu celebraciju poštujući raspored liturgijskih slavlja same te crkve.

Opet jedna očevidna, ali bitna stvar: ako rektora ili župnika crkve neki svećenik pita za dopuštenje da slavi misu, pitanje koje mu ovaj treba (pa čak i smije) postaviti ukoliko ga ne poznaje je: imaš li dopuštenje za slavljenje mise, a ne da li ćeš slaviti novu ili staru misu? Ovo drugo ne smije biti kriterij za dopuštenje za služenje mise.

17. § 1 Pri odlučivanju o pojedinačnim slučajevima, župnik ili rektor, ili svećenik odgovoran za crkvu, treba se voditi vlastitom razboritošću, motiviran pastoralnim žarom i duhom velikodušne gostoljubivosti.

§ 2 U slučaju skupine koja je prilično mala, mogu se obratiti mjesnom ordinariju da se pronađe crkva u kojoj bi se ti vjernici mogli okupljati za takve celebracije, kako bi se olakšalo sudjelovanje i dostojanstvenija celebracija svete mise.

18. Čak i u svetištima i mjestima hodočašća skupinama hodočasnika koje to zatraže treba dati mogućnost da celebriraju u izvanrednom obliku (usp. moturoprij 'Summorum Pontificum', čl. 5 §3) ako postoji prikladan svećenik.

Točke 15.-18. su na neki način tragikomične. Zar zaista svećniku, Kristovu službeniku, čovjeku koji je završio fakultet i sigurno zna pročitati motuproprij treba tako nešto objašnjavati? Na žalost, mnogima treba. Na sreću, sada to imamo crno na bijelo.

19. Vjernici koji traže celebraciju prema izvanrednom obliku ni na koji način ne smiju podupirati ili pripadati skupinama koje osporavaju valjanost ili zakonitost svete mise i sakramenata slavljenih u redovitom obliku ili su protiv Rimskog Prvosvećenika kao Vrhovnog Pastira sveopće Crkve.

Ako se radi o valjanosti i zakonitosti redovitog oblika rimskog obreda te vrhovništva Rimskog Prvosvećenika, mislim da nijedan katolik ne bi smio imati s time problema. To nikako ne može značiti zabranu razboritog kritiziranja novog obreda jer bi tako Benedikt XVI. osudio Josepha Ratzingera koji je na jednom mjestu napisao otprilike da je nova misa banalan proizvod sastavljen na licu mjesta.

S praktične strane, nadam se da nijedan naš biskup neće pokušati upotrijebiti ovu točku da bi diskreditirao valjane zahtjeve svojih vjernika za tradicionalnom misom. Ako to ipak pokušaju, teret dokaza je na njima.

'Sacerdotus idoneus' (prikladan svećenik; usp. motuproprij 'Summorum Pontificum', čl. 5 § 4)

20. S obzirom na pitanje potrebnih uvjeta da se svećenik smatra prikladnim ('idoneus') za celebraciju u izvanrednom obliku, treba držati sljedeće:

a) Svaki katolički svećenik koji nije zapriječen kanonskim pravom, mora se smatrati prikladnim da celebrira u izvanrednom obliku (7).

b) Glede uporabe latinskog jezika, potrebno je osnovno znanje da svećenik ispravno izgovara riječi i razumije njihovo značenje.

c) Što se tiče znanja izvršavanja obreda smatra se da su prikladni oni koji su željeli samoinicijativno slaviti i to su već činili.

Savršeno jasno i razumljivo: ako se pojavi neki svećenik koji smije služiti (novu) misu i kaže: ja želim slaviti staru misu i to sam već i činio (bilo privatno bilo javno), to je to! Nema provjera, nema testova, nema ovakvih ili onakvih uvjeta. Smatra se da je svećenik dovoljno razborit da će misu početi služiti tek kada je sam uvjeren da to može pristojno učiniti. Ako Crkva ima povjerenja u svećenika dovoljno da mu je dopustila da na oltaru posvećuje kruh i vino u Kristovo tijelo i krv, onda nema i ne smije biti razloga da mu ne vjeruje oko odluke koji oblik rimskog obreda će izabrati.

21. Traži se od ordinarija da ponude svojim svećenicima mogućnost da dobiju prikladnu pripravu za celebraciju u izvanrednom obliku. To vrijedi i za sjemeništa gdje budućim svećenicima treba dati odgovarajuću formaciju, uključujući studij latinskoga (8) i, gdje pastoralne prilike sugeriraju, mogućnost da nauče izvanredni oblik rimskog obreda.

Ordinariji, jel čujete? Nemojte se poslije žaliti da nema svećenika koji bi znali latinski (to im treba i iz mnoštva drugih razloga!) ili koji bi znali služiti misu prema izvanrednom obliku rimskog obreda.

22. U biskupijama bez prikladnih svećenika, dijecezanski biskup može zatražiti pomoć od svećenika instituta koje je uspostavilo Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei', ili da celebriraju u izvanrednom obliku ili da pouče druge kako celebrirati.

23. Motuproprijem je svim svećenicima, bilo svjetovnim bilo redovničkim, dano dopuštenje da celebriraju bez naroda (ili samo uz jednog ministranta) u izvanrednom obliku rimskog obreda (usp. motuproprij 'Summorum Pontificum' čl. 2). Dakle, za takvu celebraciju svećenici, prema odredbi motuproprija 'Summorum Pontificum', ne trebaju nikakvo posebno dopuštenje svojih ordinarija ili poglavara.

Ovdje treba samo spomenuti (da nekom nesklonom kleriku ne bi nešto palo na pamet):

Čl. 4. Na slavlja svete Mise o kojima se govori u čl. 2, mogu se pripustiti, obdržavajući pravne odredbe, također vjernici koji to sami zatraže.

Liturgijska i crkvena stega

24. Liturgijske knjige treba koristiti prema njihovim vlastitim propisima. Svi koji žele celebrirati prema izvanrednom obliku rimskog obreda moraju poznavati pripadajuće rubrike i obvezani su točno ih slijediti.

Dakle, nema improvizacija. Ako ćeš slaviti misu, slavi "kako Bog zapovijeda"!

25. Novi svetci i neka nova predslovlja mogu i trebaju biti umetnuti u misal iz 1962. (9) prema odredbama koje će biti izdane naknadno.

26. Kao što je predviđeno člankom 6 motuproprija 'Summorum Pontificum', čitanja svete mise u misalu iz 1962. mogu se navijestiti ili samo na latinskom, ili na latinskom pa na narodnom jeziku, ili na tihim misama samo na narodnom.

Mislim da je trenutna praksa kod nas u sv. Martinu najbolja (barem za tihu misu). Svećenik tiho čita poslanicu na latinskom dok ministrant čita prijevod na hrvatski, a evanđelje svećenik pročita za oltarom glasno na latinskom i prije propovijedi za ambonom na hrvatskom.

27. S obzirom na disciplinske norme povezane s celebracijom, primjenjuje se crkvena disciplina sadržana u Zakoniku kanonskog prava iz 1983.

28. Nadalje, snagom svoga karaktera posebnog prava, u okviru vlastitog područja, motuproprij 'Summorum Pontificum' ukida one zakonske odredbe, povezane sa svetim obredima, promulgirane nakon 1962. pa nadalje, i nespojive s rubrikama liturgijskih knjiga na snazi 1962.

Prethodne dvije točke su daleko iznad mojih kompetencija da ih protumačim, ali na njih ću ukazati onima koji ubuduće budu spominjali pričest na ruku ili ministrantice.

Potvrda i sveti redovi

29. Dopuštenje za uporabu stare formule za obred potvrde, potvrđeno je motuproprijem 'Summorum Pontificum' (usp. čl. 9 § 2). Stoga u izvanrednom obliku nije potrebno koristiti noviju formulu pape Pavla VI. koja se nalazi u 'Ordo confirmationis'.

30. Što se tiče tonzura, nižih redova i subđakonata, motuproprij 'Summorum Pontificum' ne uvodi nikakvu promjenu u disciplinu Zakonika kanonskog prava iz 1983. Dakle, u ustanovama posvećenog života i družbama apostolskog života koje su pod Papinskim povjerenstvom 'Ecclesia Dei', onaj koji je položio doživotne zavjete ili koji je konačno pritjelovljen kleričkoj družbi apostolskoga života, primanjem đakonata inkardinira se kao klerik u tu ustanovu ili družbu, u skladu s kanonom 266 § 2 Zakonika kanonskog prava.

31. Samo u ustanovama posvećenog života i družbama apostolskog života koje su pod Papinskim povjerenstvom 'Ecclesia Dei' i onima koje koriste liturgijske knjige izvanrednog oblika, dopuštena je uporaba Rimskog pontifikala iz 1962. za podjelu nižih i viših redova.

Ove dvije točke su u svjetskim razmjerima vjerojatno najveće razočaranje tradicionalista. Za nas su one još samo daleki san, pa se ne vrijedi oko toga uzbuđivati.

'Breviarium Romanum'

32. Članak 9 § 3 motuproprija 'Summorum Pontificum' daje klericima odobrenje za korištenje Rimskog brevijara iz 1962. koji treba moliti u potpunosti i na latinskom jeziku.

Sveto trodnevlje

33. Ako postoji prikladan svećenik, skupina vjernika ('coetus fidelium') koja slijedi stariju liturgijsku tradiciju, također može celebrirati sveto trodnevlje u izvanrednom obliku. Kad nema crkve ili oratorija određenog isključivo za takve celebracije, župnik ili ordinarij u dogovoru s prikladnim svećenikom, treba pronaći neko povoljno rješenje za dobro duša, ne isključujući mogućnost ponovljene celebracije svetog trodnevlja u istoj crkvi.

Lijepo. To možda znači, ako Bog dade da porastemo i usavršimo se dovoljno, možemo i mi imati sveto trodnevlje u izvanrednom obliku idućih godina. Trebat će puno poraditi da dostignemo stupanj na kojemu možemo potpuno izvršavati i najjednostavniji oblik ovih obreda. Naravno, najljepše bi bilo da nam se doseli grupa iz nekog od tradicionalnih svećeničkih bratstava, ali s obzirom na njihov dosadašnji interes, mislim da nam je sigurnije uzdati se u naše snage.

Obredi redovničkih redova

34. Dopuštena je uporaba liturgijskih knjiga vlastitih redovničkim redovima koje su bile na snazi 1962.

Kako napominju na NLM-u, latinski tekst je jasniji: svaki član može koristiti liturgijske knjige vlastitog reda. Kod nas bi to, koliko ja znam, doticalo samo dominikance. Nadam se da ćemo i u tom pogledu uskoro imati lijepih vijesti.

'Pontificale Romanum' i 'Rituale Romanum'

35. Dopušteno je koristiti 'Pontificale Romanum', 'Rituale Romanum' kao i 'Caeremoniale Episcoporum' na snazi 1962. u skladu s br. 28 ovog naputka i uvijek poštujući br. 31 istoga naputka.

Mislim da ovo pojačava nužnost da se što prije izda pretisak starog Rimskog obrednika iz 1929. kod nas u Hrvatskoj. U međuvremenu za najvažnije stvari (poput blagoslova vode) možemo vaditi tekstove direktno ili iz ove kopije na internetu. Navodno postoji neki ultraskupi pa zato i nedostupni pretisak, ali ne znam detalje.

Sveti Otac, papa Benedikt XVI., u audijenciji udijeljenoj potpisanom kardinalu predsjedniku Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', 8. travnja 2011., odobrio je ovaj naputak i naredio njegovo objavljivanje.

Dano u Rimu, u uredu Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', 30. travnja 2011., o spomenu svetoga pape Pija V.

William kard. Levada
predsjednik

msgr. Guido Pozzo
tajnik

(1) BENEDICTUS XVI, Litterae Apostolicae Summorum Pontificum motu proprio datae, I, AAS 99 (2007) 777; cf. Institutio Generalis Missalis Romani, tertia editio 2002, n. 397.
(2) BENEDICTUS XVI, Epistola ad Episcopos ad producendas Litteras Apostolicas motu proprio datas, de Usu Liturgiae Romanae Instaurationi anni 1970 praecedentis, AAS 99 (2007) 798.
(3) Usp. CIC, can. 838 § 1 i § 2.
(4) Usp. CIC, can. 331.
(5) Usp. CIC, cann. 223 § 2; 838 § 1 i § 4.
(6) BENEDICTUS XVI, Epistola ad Episcopos ad producendas Litteras Apostolicas motu proprio datas, de Usu Liturgiae Romanae Instaurationi anni 1970 praecedentis, AAS 99 (2007) 799.
(7) Usp. CIC, can. 900 § 2.
(8) Usp. CIC, can. 249; SECOND VATICAN ECUMENICAL COUNCIL, Constitution Sacrosanctum Concilium, 36; Declaration Optatum totius, 13.
(9) Usp. BENEDICTUS XVI, Epistola ad Episcopos ad producendas Litteras Apostolicas motu proprio datas, de Usu Liturgiae Romanae Instaurationi anni 1970 praecedentis, AAS 99 (2007) 797."

Gostujući autor - Oprosti im, Bože, ne znaju što čine!

Novi gostujući autor – novi pogled na ružno stanje koje nalazimo u nekim crkvama. Najviše me žalosti što me ono što Luka opisuje zapravo i nije začudilo, skoro sve elemente (iako možda ne u toj kombinaciji i intenzitetu) susreo sam i sam na misama kojima sam prisustvovao.

Bilo kako bilo, lijepo je donijeti vam uradak novog gostujućeg autora kojeg ćemo u budućnosti, nadam se, još čitati na ovom blogu.

***

Čuli ste o tome. Čitali ste. Pričali su vam. Znate da to postoji, tamo negdje daleko na Zapadu. Gledali ste video. Možda ste ga i podijelili sa prijateljima, i zajedno vrtili glavom zgrožavajući se nad profanizacijom najsvetijeg od najsvetijeg.

Uza sve to, vjerujte mi, ništa, ali ništa ne može vas pripremiti na trenutak kada se nađete na “euharistijskom slavlju” na kojem svećenik za vrijeme trajanja Mise ulazi i izlazi iz crkve, pušta glazbu sa laptopa, svira gitaru za ambonom, ima interaktivnu propovijed... dok oko vas sjedi čopor potpuno neodgojene djece koja se za vrijeme Mise loptaju, tuku, povlače za kosu, urlaju deru, viču, ciče, kriče... a sve uz odobravajući smiješak svećenika koji kao da uživa u tome što djeca ne pokazuju niti najmanjeg poštovanja prema Presvetom Sakramentu i Gospodinu koji se radi nas do te mjere ponizio i postao toliko malen da stane u Svetohranište.

Ja do sada nikada nisam prisustvovao većem vrijeđanju Boga. Poslije tog groznog iskustva bio sam neizrecivo potresen, toliko da nisam bio u stanju moliti krunicu ( Vjerujem u Boga Oca.. kako bijaše na početku.... zdravo Marijo, koji jesi na nebesima, … ). Naprosto se nisam mogao prestati tresti od žalosti i boli uzrokovane tako grubim vrijeđanjem Presvetog Srca Isusova.

Kažu da slika govori više od tisuću riječi. Pa evo i slike, koju sam slikao s mobitelom u trenutku kada je svećenik odjeven u baroknu misnicu, u predivnoj baroknoj crkvici, počeo svirati gitaru.

(kliknite na sliku za uvećanje)

A sada jedna dobra i jedna loša vijest. Dobra vijest je da se to nije dogodilo u Hrvatskoj. Loša vijest je da se takva Misa “slavi” svega 20-ak kilometara od Hrvatske granice, u susjednoj Deželi.

Ne želim otkriti identitet svećenika i župe, ali bih sve čitatelje svesrdno zamolio da se barem kratko pomole za sve one koji trpe zbog vrijeđanja Euharistijskog Srca Isusova, ali i za one koji (nadamo se neznajući) sudjeluju u tome.

Luka

Nekoliko podsjetnika

Podsjećam sve čitatelje da se mogu pretplatiti na Google grupu Tradicionalna Misa preko koje će primati najvažnije obavijesti direktno na svoju elektroničku poštu. Sami možete odrediti kojom redovitošću će vam se poruke isporučivati, a naravno da je vrlo jednostavno i ispisati se s ove liste.

Pretplata na grupu za obavijesti Tradicionalna Misa

Email:

Posjetite ovu grupu

Nemojte zaboraviti kliknuti na link kojim potvrđujete svoju pretplatu u emailu koji ćete dobiti nakon što gore upišete svoju email adresu i kliknete na "Pretplati se"!

***

Obavijest o probi za zbor (ove subote 7.5.2011.)

***

Podsjećam da se možete učlaniti u Društvo za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus", a na nedavno obnovljenim web stranicama naći ćete i osnovne upute o učlanjivanju i financijskoj pomoći Društvu Benedictus (uplata članarina, donacija itd.).