nedjelja, 26. rujna 2010.

(Ne)ozbiljno

U Zagrebu se prošli tjedan pojavio na Trgu kralja Tomislava žuti šator u kojemu volonteri koji su za tu priliku došli u Hrvatsku propagiraju scijentologiju. Nisam na internetu našao nešto o tome (osim gluposti na index.hr-u), ali sam u novinama od petka pročitao da su ispravljali nekakve energetske tokove (ili nešto slično) onima koji su se podvrgli njihovom besplatnom tretmanu.

Scijentologija je opaka sekta koju je sredinom 20. stoljeća utemeljio pisac znanstvenofantastičnih romana L. Ron Hubbard prvenstveno iz financijskih razloga. Imaju razna nebulozna učenja, primjerice o nekakvim duhovima koji su došli u svemirskim brodovima i kojekakve slične priče o kojima možete ponešto saznati iz dokumentarca koji slijedi.

Privlače ljude obećanjima da će im pomoći oko rješavanja stresa i općenito problema u životu sve zapakirano u pseudoznanstvene fraze, simbole i postupke koji ne mogu izdržati imalo pomniju analizu. Oni koji upadnu u njihovu mrežu od početnih besplatnih tretmana prelaze kroz daljnje tečajeve na sve više i više razine koje se, dakako, sve više i više plaćaju, novcem, ali i psihičkim zdravljem. Posebno su im interesantni slavni glumci, pjevači itd. i za njih imaju posebne strategije kako bi ih pridobili za svoj cilj.

Scijentološka organizacija poznata je po beskrupuloznom obračunavanju sa svima koji kritiziraju njihova vjerovanja i metode. Takve kritičare smatraju neprijateljima i u obračunavanju s njima pomažu im detaljno razrađeni tajni priručnici i vojska odvjetnika, privatnih istražitelja i sljedbenika spremnih da se infiltriraju u vladine i "protivničke" organizacije. Beskrajnim sudskim tužbama uništavaju financije i zdravlje svojih kritičara, preuzimaju "neprijateljske" internetske stranice, javno razvlače sve privatne pojedinosti kojima bi mogli kompromitirati i diskreditirati one koji im se protive.

Ako još niste, pogledajte sljedeći BBC-jev dokumentarac. Prvi dio ovdje, a ostatak na youtubeu.


***

Nedavno sam na misi opet čuo pjesmu kojoj refren glasi
Moja duša u tvome krilu počiva
Na tvom dlanu ja živim dane svoje
Srce mi je ispunjeno srećom
O, Jahve, ljubav je tvoja preobilna
Za ove naše glinene posude.
Mislim da nije zgorega podsjetiti na pismo koje je 2008. godine svim biskupima konferencijama uputila Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. Čitavo pismo koje se bavi upotrebom Božjeg imena u liturgiji možete na engleskom čitati na stranici časopisa Adoremus, a sažetak na hrvatskom prenosim sa stranice missio.ba:



Zbog uvažavanja židovske tradicije, koja izgovaranje imena Božjeg „Jahve“ izbjegava zbog poštivanja i u vjernosti prema običajima kršćanske tradicije ne treba se više pojavljivati izgovaranje ovoga najsvetijeg imena u pjesmama ili tekstovima rimo-katoličkog bogoslužja.

Odgovarajuće „Smjernice za uporabu imena Božjega u liturgiji“ upućene su biskupskim konferencija cijeloga svijeta kao pismo Zbora za bogoslužje i sakramentalnu stegu“ od Francisa kardinala Arinzea i nadbiskupu Malcolma Ranjitha.

Ime Božje iz Staroga zavjeta označava se kao sveti tetragram, jer se sastoji od četiri hebrejska slova i često se transkribira kao „JHWH“. U Tanahu je JHWH isključivo ime Boga Izraelova. Riječ se isto tako nalazi na Starom Istoku kao ime Božje, kao skraćeni oblici također kao theoforera („bog-nositelj“) kao bitnog dijela osobnih imena.

„Kao izraz beskonačne veličine i uzvišenosti Božje na ime se gledalo kao neizgovoreno i koje se tijekom čitanja Svetoga Pisma nadomještalo drugim imenima: 'Adonai', koje se naziva 'Gospodin'.“

To su isto tako poštivali grčki i latinski prijevodi Biblije, a hebrejski tetragram s odnosnim izričajima za „Gospodin“ prevodili su: „kyrios“ i „dominus“. Ovu želju Vatikana objavio je svojoj subraći odgovorni biskup za liturgijska pitanja Sjedinjenih Američkih Država, Arthur J. Serratelli Peterson (Savezna država New York), a o čemu je izvijestio i CNS. U Sjedinjenim Američkim Državama postoji nekoliko kompozicija poznatih diljem svijeta kao što je „Yahweh“, I know you are near“, a koje su ovim pogođene.

„Da Crkva dakle izbjegava izgovaranje tetragrama imena Božjega, ima svoje razloge: osim čisto filološkog razloga radi se i o tome da se ostane vjerno kršćanskoj tradiciji, kako od početka sveti tetragram nije izgovaran i nije prevođen u kršćanskom kontekstu…“

Isto tako instrukcija „Liturgiam Authenticam“ iz 2001. godine, s obzirom na prijevod latinskih liturgijskih tekstova na materinske jezike, odredila je da se hebrejski tetragram prevede latinskim imenom „dominus“, a u današnjim jezicima da se mora prevesti s „gospodin“.

„Usprkos ove jasne odredbe tijekom zadnjih godina stvorena je praksa da se izgovara pravo ime Boga Izraela“, kaže se u spomenutom vatikanskom dokumentu. U čitanjima, molitvama i u pjesmama različitim vokalizacijama upotrebljavalo se kao „Jahve“ ili „Jehova“.

Vrlo jasnu odredbu koja kaže
U liturgijskim slavljima, u pjesmama i molitvama, ne smije se upotrebljavati ni izgovarati Božje ime u obliku četveroslovlja JHVH.
kod nas je – kao i toliko sličnih stvari vezanih uz liturgiju – zameo vjetar.

***

Biskupija Mostarsko-duvanjska (i Trebinjsko-mrkanska) ima jednu od najboljih internetskih stranica među hrvatskim biskupijama. Redovito se stavlja na web Vjesnik biskupije, a u njemu se uvijek nađe zanimljivih tekstova, posebno prijevoda papinih propovijedi i poruka. U najnovijem broju 2/2010. (pdf, str. 134-136) možete tako pročitati i papin nagovor članovima Papinskoga biblijskoga povjerenstva od travnja ove godine. Navodim samo nekoliko riječi iz uvoda ovom tekstu koji vam predlažem da pročitate:
Bez prethodno napisana teksta Benedikt XVI. govorio je o prvenstvu pokoravanja Bogu i o pravome značenju pokajanja i praštanja u kršćanskome životu na Misi s članovima Papinskoga biblijskog povjerenstva. Formalno se osvrnuo na dnevna čitanja uskrsnoga četvrtka, iz Djela apostolskih (5,27-33) i Ivanova Evanđelja (3,31-36), ali je zapravo zborio o slobodi savjesti, diktaturi konformizma i pedofilskim skandalima. Govor je ujedno odraz duboke učenosti, misaonosti i koncentracije Rimskoga biskupa
kojemu teče 84. godina života.

***

Za kraj opet nešto malo lakše (uz zahvalu J).





nedjelja, 19. rujna 2010.

Posjet pape Benedikta XVI. Velikoj Britaniji (1)

Večeras je završio papin posjet Ujedinjenom Kraljevstvu. U samo četiri dana Sveti je Otac sudjelovao u toliko susreta, održao toliko govora, pokazao tolike značajne i duboke geste da je žalosno koliko malo toga možemo naći u hrvatskom tisku i televiziji. Čak i Informativna katolička agencija donosi samo sažetke u kojima se gubi snaga i individualnost papinih poruka.

Ja sam pratio papino kretanje po Škotskoj i Engleskoj na Sky Newsu i preko interneta (službena stranica posjeta i blogeri u našoj bloglisti). Više o mojim dojmovima i nekim zanimljivostima u jednom od idućih postova. Sada bih barem malo i (vrlo) nesavršeno potaknuo čitatelje našeg bloga da odvoje sat-dva i prelistaju papine govore. Izdvojio sam samo nekoliko odlomaka koji su mi privukli pažnju. Na žalost, nisam stigao dalje od drugog dana, ali nadam se da ću nešto slično napraviti i za ostatak papinog puta.

Kao i inače, najpoticajnija su mi bila papina obraćanja mladima (čini mi se da papa posebno otvoreno govori u takvim prilikama), ali i u svakom od ostalih govora kriju se bogate i lijepe poruke po kojima je papa Benedikt poznat.



Tijekom priprema za ovo putovanje bilo je protivnih rasprava i stavova. Ova zemlja ima prošlu tradiciju snažnih antikatoličkih stavova. Jeste li zabrinuti oko toga kako ćete biti primljeni?

Moram reći da nisam zabrinut jer kad sam išao u Francusku rečeno mi je: "Ovo je najantiklerikalnija zemlja sa snažnim antikleričkim strujama i vrlo malim brojem vjernika." Kad sam išao u Češku govorilo se: " Ovo je najnereligioznija zemlja u Europi i čak najantiklerikalnija." Tako zapadne zemlje sve imaju, svaka na specifičan način, prema svojoj povijesti, jake antikleričke i antikatoličke struje, no uvijek usto imaju i snažnu prisutnost vjere. Tako sam u Francuskoj i Češkoj vidio i iskusio toplu dobrodošlicu od strane katoličke zajednice, naglašenu pozornost od agnostika koji ipak traže, žele upoznati, pronaći vrijednosti koje promiču napredak čovječanstva i vrlo su pažljivo pratili mogu li čuti nešto od mene u ovom smislu, te toleranciju i poštovanje prema onima koji su antikatolički nastrojeni. Naravno, Britanija ima vlastitu prošlost antikatolicizma, to je jasno, ali je također zemlja s velikom prošlošću tolerancije. I tako sam siguran da ćemo imati, s jedne strane, pozitivni prihvat od strane katolika, vjernika općenito, i pozornost od onih koji traže kako prolazimo našim vremenom, međusobno poštovanje i snošljivost. Gdje ima antikatolicizma, ići ću naprijed s velikom hrabrošću i radošću.
(Intervju s papom u avionu)

***

Ime službene rezidencije Vašeg Veličanstva u Škotskoj, Holyroodhouse, podsjeća nas na "Sveti Križ" i ukazuje na duboke kršćanske korijene koji su još prisutni u svakom sloju britanskog života. Monarsi Engleske i Škotske bili su kršćani od davnih vremena i među njima ima svetaca poput Edvarda Ispovjedaoca i Margarete Škotske. Kao što znate, mnogi od njih svjesno su svoju dužnost suverena izvršavali u svjetlu Evanđelja, i na taj način su čvrsto oblikovali naciju u njezinoj najdubljoj razini. Posljedica toga je da je kršćanska poruka nedjeljivi dio jezika, misli i kulture naroda ovih otoka kroz više od tisuću godina. Poštovanje vaših predaka prema istini i pravdi, milosrđu i ljubavi dolazi vam iz vjere koja ostaje silna snaga za dobro u vašem kraljevstvu, za veliku blagodat kako kršćana tako i nekršćana.
(Papin govor britanskoj kraljici, Palace of Holyrood House, Edinburgh, Škotska)

***

Evangelizacija kulture je još važnija u naše vrijeme, kada "diktatura relativizma" prijeti zamračivanjem nepromjenjivih istina o čovjekovoj naravi, njegovoj sudbini i njegovu konačnom dobru. Postoje neki koji žele isključiti religiozne poglede iz javne rasprave, učiniti ih privatnim stvarima ili ih čak oslikati kao prijetnju jednakosti i slobodi. No religija je zapravo jamac autentične slobode i poštivanja, ona nas navodi da svaku osobu promatramo kao brata ili sestru. Iz toga razloga posebno potičem vas, vjernike laike, da u skladu sa svojim krsnim pozivom i poslanjem budete ne samo primjeri vjere u javnosti, nego i da među suvremenicima date opravdanje za promicanje mudrosti i viđenja koje donosi vjera. Društvo danas treba jasne glasove koji se zalažu za naše pravo da živimo, ne u džungli samouništavajućih i proizvoljnih sloboda, nego u društvu koje radi na istinskoj dobrobiti svojih građana i nudi im usmjerenje i zaštitu s obzirom na njihovu slabost i lomnost. Ne bojte se preuzeti ovu službu vašoj braći i sestrama i budućnosti vaše ljubljene nacije.
...

Dragi škotski svećenici, pozvani ste na svetost i da služite Božjem narodu oblikujući svoje živote otajstvima Gospodinova križa. Propovijedajte Evanđelje čista srca i savijesti. Posvetite sebe Bogu jedinom i postat ćete mladićima svijetli primjer svetog, jednostavnog i radosnog života: oni će pak, sa svoje strane, sigurno htjeti pridružiti vam se u vašoj nepodijeljenoj službi narodu Božjem. Neka vas sve nadahne primjer svetog Ivana Ogilviea, posvećenog, nesebičnog i hrabrog. Slično bih potaknuo i vas, redovnici i redovnice u Škotskoj da budete svjetlo na gori, živeći vjerodostojni kršćanski život molitve i djelovanja koji blistavo svjedoči snazi Evanđelja.

Konačno bih uputio nekoliko riječi vama, moji dragi mladi katolici u Škotskoj. Potičem vas da živite život dostojan našeg Gospodina i vas samih. Mnogo se kušnji svaki dan pred vas stavlja – droge, novac, seks, pornografija, alkohol – a svijet vam govori da će vam one donijeti sreću, no ove su stvari razarajuće i razdjeljujuće. Ima samo jedna stvar koja traje: ljubav Isusa Krista za svakoga od vas ponaosob. Tražite ga, upoznajte ga i uzljubite ga i on će vas osloboditi od robovanja svjetlucavom, ali površnom postojanju koje vam često predlaže današnje društvo. Ostavite ono što je bezvrijedno i spoznajte svoje vlastito dostojanstvo djece Božje. U današnjem Evanđelju Isus nam govori da molimo za zvanja: Moja je molitva da mnogi od vas upoznaju i uzljube Isusa Krista i da, kroz taj susret, posvete sebe u potpunosti Bogu, posebno oni od vas koji su pozvani na svećenički i redovnički život. To je izazov koji vam Gospodin danas upućuje: Crkva sada pripada vama!
(Papina homilija u Bellahouston parku, Glasgow, Škotska)

***

Ne događa se često da papa, pa ni itko drugi, ima priliku obratiti se učenicima svih katoličkih škola Engleske, Walesa i Škotske u isto vrijeme. A budući da ja sad imam tu mogućnost, ima nešto što vam stvarno želim reći. Nadam se da među vama koji me danas slušate ima i budućih svetaca dvadeset i prvog stoljeća. Ono što Bog najviše od svega želi za svakog od vas je da postanete sveti. On vas voli puno više nego što bi ikada mogli zamisliti i on želi za vas samo najbolje. A daleko najbolje od svega za vas je da rastete u svetosti.

Možda neki od vas nisu nikad prije razmišljali o ovome. Možda neki od vas misle da biti svetac nije za vas. Objasnit ću vam što sam mislio. Kada smo mladi, obično se možemo prisjetiti ljudi u koje se ugledamo, kojima se divimo, onih kakvi i mi želimo biti. To bi mogao biti netko koga susrećemo u svakidašnjem životu i koga iznimno cijenimo. Ili pak netko poznat. Živimo u kulturi slavnih i mlade ljude se često potiče da im uzor budu ličnosti iz svijeta sporta ili zabave. Moje pitanje za vas je ovo: koje kvalitete vidite u drugima, a najrađe bi ih voljeli i sami posjedovati? Kakva vrsta osobe biste stvarno htjeli biti?

Kada vas pozivam da postanete svetci, tražim od vas da se ne zadovoljite nečim drugorazrednim. Tražim vas da ne idete samo za nekim ograničenim ciljem uz zanemarivanje svih ostalih. Ako imamo dosta novca, to nam omogućuje da budemo velikodušni i da činimo dobro u svijetu, ali samo po sebi, to nije dovoljno da nas usreći. Sreća je nešto što svi želimo, ali jedna od velikih tragedija u ovom svijetu je da je mnogo ljudi nikad ne pronalazi jer je traže na krivim mjestima. A ključ za sreću je vrlo jednostavan – istinska sreća se nalazi u Bogu. Moramo imati hrabrosti da svoje najdublje nade položimo samo u Boga, ne u novac, karijeru, uspjeh u svijetu ili odnose s drugim ljudima, nego u Boga. On jedini može ispuniti najdublje potrebe naših srca.

Bog ne samo da nas ljubi dubinom i silinom koje jedva da možemo početi razumijevati, nego nas i poziva da odgovorimo toj ljubavi. Svi vi znate kako je to kad upoznate nekog zanimljivog i privlačnog, i želite biti prijatelj toj osobi. Uvijek se nadate da će i ta osoba misliti da ste vi zanimljivi i privlačni i da će htjeti biti vaš prijatelj. Bog želi vaše prijateljstvo. A jednom kad vam Bog postane prijatelj, sve u vašem životu počinje se mijenjati. Kako ga sve više upoznajete, uviđate da i u svom životu želite odražavati nešto od njegove beskonačne dobrote. Privlači vas vršenje kreposti. Počinjete lakomost i sebičnost i sve ostale grijehe vidjeti onakvima kakvi uistinu jesu, destruktivna i opasna nagnuća koja uzrokuju duboko trpljenje i veliku štetu i želite izbjeći to da sami upadnete u tu klopku. Počinjete osjećati sućut prema ljudima u teškoćama i revnost vas potiče da im nekako pomognete. Želite priteći u pomoć siromašnima i gladnima, želite utješiti žalosne, želite biti blagi i velikodušni. A kada vam sve ove stvari počnu nešto značiti, već ste odmakli na putu da postanete svetci.
(Papino obraćanje učenicima, Twickenham, Engleska)

***

Sve od drugog vatikanskog koncila Katolička je Crkva posebno naglašavala važnost dijaloga i suradnje sa sljedbenicima drugih religija. Kako bi bili plodonosni, oni zahtijevaju uzajamnost od strane svih partnera u dijalogu i sljedbenika drugih religija. Pri tome mislim posebno na prilike u nekim dijelovima svijeta gdje suradnja i dijalog među religijama pozivaju na međusobno poštivanje, slobodu prakticiranja vlastite religije i sudjelovanja u javnim kultnim činima, te slobodu da svatko slijedi vlastitu savjest bez da trpi javno izopćenje ili progonstvo, čak i nakon obraćenja s jedne religije na drugu. Jednom kad se uspostavi takvo poštivanje i otvorenost, narodi svih religija zajedno će učinkovito raditi za mir i međusobno razumijevanje te tako davati uvjerljivo svjedočanstvo pred svijetom.
(Papin govor predstavnicima drugih religija, Twickenham, Engleska)

***

Nije mi namjera govoriti danas o poteškoćama na koje je ekumenska staza naišla i dalje nailazi. Te su poteškoće dobro znane svima ovdje prisutnima. Radije bih vam se pridružio u zahvaljivanju za duboko prijateljstvo koje je izraslo među nama i iznimni napredak koji je učinjen u tolikim područjima dijaloga tijekom četrdeset godina koje su protekle otkako je Anglikansko – rimokatolička međunarodna komisija započela svoj rad. Povjerimo plodove toga rada Gospodaru žetve, uvjereni da će on blagosloviti naše prijateljstvo daljnjim značajnim napretkom.

...
S druge strane, u društvu koje je sve više multikulturalno, što je posebice naglašeno u ovoj zemlji, pruža nam se prilika da susretnemo druge religije. Za nas kršćane ovo otvara mogućnosti istraživanja, zajedno s članovima drugih religioznih tradicija, načina na koje možemo svjedočiti za transcendentnu dimenziju ljudske osobe i sveopći poziv na svetost, a to nas vodi k življenju kreposti u osobnom i društvenom smislu. Ekumenska suradnja ostaje neophodna u ovoj zadaći i zasigurno će donijeti ploda u promicanju mira i sklada u svijetu kojemu tako često prijeti rascjepkavanje.

U isto vrijeme, mi kršćani ne smijemo nikad oklijevati proglašavati našu vjeru u jedincatost spasenja koje je za nas zadobio Krist, te zajedno istraživati dublje značenje sredstava koja nam je stavio na raspolaganje za postizanje spasenja. Bog "hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine", a ta istina nije drugo doli Isus Krist, vječni Sin Očev, koji je u sebi pomirio sve stvari snagom Križa. U vjernosti Gospodinovoj volji, kako je iskazana u tom odlomku iz prve poslanice svetoga Pavla Timoteju, prepoznajemo da je Crkva pozvana uvijek biti uključiva, ali nikad na uštrb kršćanske istine. U tome leži dvojba koja se postavlja pred sve koji su istinski predani ekumenskom putu.
(Papino obraćanje nadbiskupu Canterburyja, Lambeth Palace, London)

utorak, 14. rujna 2010.

Križu sveti

...
Višnji Stvorac žaleć bijedu
Adama zavedenog,
Kada taj se usmrtio
Voćem s drva zlokobnog,
Nađe drvo što će platit
Silnu štetu drva tog.

Križu sveti, stablo svako
Zavidi ti čarni sjaj,
S takvim lišćem, cvijetom, plodom
Nikoji ga nema gaj:
Slatko drvo, slatki čavli
Nose teret slatki taj.

Savij grane, stablo silno,
Mekšaj jezgru drvu svom,
Neka mine sva tvrdoća
Prirođena biću tvom,
Tijelu Kralja svevišnjega
Budi mekšom posteljom.

Sâmo ti si bilo vrijedno
Žrtvu svijeta nositi,
Postat lađom što će k luci
Potopljene voziti,
Koju svu će Jaganjčeva
Sveta Krv orositi.
...


***

Prije tri godine na današnji blagdan stupio je na snagu papin motuproprij Summorum Pontificum. U popratnom pismu papa se obraća biskupima:
Osim toga, pozivam Vas, draga subraćo, da podnesete Svetoj Stolici izvješće o svojim iskustvima, tri godine nakon stupanja na snagu ovoga Motuproprija. Ukoliko bi se zaista pojavile ozbiljne poteškoće, bit će moguće potražiti neki način da im se doskoči.
Na žalost, u Hrvatskoj još uvijek nije moguće slušati tradicionalnu misu iako je bilo i još ima zainteresiranih vjernika. Ja ipak ne sumnjam da ćemo uskoro imati tu milost. I nepravedni sudac iz evanđelja uslišio je molbu udovici koja mu je dosađivala. U iščekivanju tog trenutka, bilo bi dobro da se svi koji čekamo pripremimo na pomoć – bilo u ministriranju, pjevanju, financijsku, molitvenu potporu i pogotovo na redovito odvajanje vremena za taj cilj. Ne bi bilo dobro – zadržat ću se na slikama iz evanđelja – da nam u ključnom trenutku ponestane ulja u svjetiljkama.

nedjelja, 12. rujna 2010.

Od Banja Luke do škole

Dokumentarni film o trapistima kod Banja Luke pod nazivom Sjaji Marija Zvijezda spomenuo sam prije otprilike pola godine. Nedavno ga je korisnik zdravkomarkovic55 stavio na youtube u pet dijelova: pogledajte prvi dio, pa sami birajte nastavke ili iskoristite ovu playlistu.

***


Kad se već spominjemo trapista, nije loše prisjetiti se monaha iz Tibhirinea u Alžiru koji su ubijeni prije skoro petnaest godina (vidi npr. ovo i ovo). Ove godine pojavio se o njima film O ljudima i bogovima (Des hommes et des dieux). Dobio je nagradu na filmskom festivalu u Cannesu, bit će ga zanimljivo pogledati kad se pojavi na internetu (ili u kinima? – čisto sumnjam).


***

Treba mi zgodan prijelaz na sljedeći video, pa ću ovdje ubaciti preporuku knjige Život i izreke pustinjskih otaca iako vjerujem da su je većina čitatelja našeg bloga već prelistali, ako ne i pročitali. Ako ne znate o čemu pričam, prolistajte prvih tridesetak strana ove knjige besplatno na Verbumovom portalu.







***

Sigurno ćete se složiti da bi ovakav zdravorazumski savjet dao i neki pustinjski otac neiskusnom učeniku koji mu se došao žaliti:


***

Malo me podsjeća sljedeći video na neke "nove pedagoške metode" koje se uvode po školama.

nedjelja, 5. rujna 2010.

Nedjeljna blog preporuka 30

Nisam vam već dugo ništa novo preporučio. Ovaj put ću vam samo svrnuti pozornost na neke stranice koje su već navedene u lijevom stupcu ovog bloga.

New Advent zapravo nije blog, nego pregled najvažnijih vijesti i komentara iz "katoličkog svijeta". Najveći udio linkova obično je na blogove, pa se ova stranica može provući u rubriku nedjeljnih blog preporuka.

Od hrvatskih blogova možete baciti oko na Glinene Snove s vrlo raznovrsnim i bogatim sadržajem (pogledajte npr. odjeljak teološke teme). Autoricu smo već spominjali u kontekstu starih crkvenih obrednika u našim krajevima.
Ako ste pjesnički raspoloženi, zaustavite se na par trenutaka na grafički vrlo dotjeranom blogu Došljaci smo i putnici....
Nekim našim čitateljima bit će zanimljivo pratiti što se događa s kontroverznim (?) Neokatekumenskim Putom (tema o kojoj ćemo sigurno i ovdje jednom raspravljati). Takvi mogu naći mnoštvo informacija na hrvatskom jeziku na blogu Pax Tibi.
Već je duže vremena u našoj bloglisti i youtube kanal Petra Zrinjskog koji se profilirao iznimnim fotografijama i vrhunskom sakralnom glazbom, a najnoviji mu je projekt titlovanje tradicionalne mise.

Na drugom kraju spektra (od Petra Zrinjskog) je Catholic Cartoon Blog gdje se autor obračunava s političkim i vjerskim stvarnostima satiričnim crtežima. Ima nekih stavova (tipičnih za američke konzervativce) koji mi baš i nisu bliski, ali ima i nekih jako dobrih opažanja. Evo nekoliko primjera koji su meni bili interesantni.

četvrtak, 2. rujna 2010.

Vlč. Robert Barron

Robert Barron je američki svećenik i sveučilišni profesor, autor brojnih knjiga i jedan od medijski najpotkovanijih svećenika na svijetu. Preko radija, televizije, dvd-ova i posebno interneta evangelizira sve slojeve društva (naravno, koji imaju pristup tim medijima) i to prvenstveno komentirajući najrazličitije teme s katoličke (pravovjerne!) pozicije. Umjesto da vam dalje pričam o njemu, predstavljam vam samo nekoliko videa s youtubea. Ako vam se svidi njegov stil, potražite više ondje.