Najezda tradicionalnih misa

[UPDATE: 01.05.2009, 12:36:
Budući sam primjetio da nisam dovoljno istaknuo ironiju protkanu kroz ovaj članak moram naglasiti da je dolje navedena kolumna FIKCIJA stvorena sa svrhom prikaza uobičajenih negativnih mišljenja i komentara o tridentinskom obredu koji se mogu naći na internetu.
Ispričavam se ako sam koga doveo u zabludu, moja želja je bila prikazati apsurdnost stavova ljudi koji tvrde da jedna misa u malenoj kapeli prema obredu koji potiče i promovira i sam Papa, znači naturanje nekakvog tradicionalizma "običnim" vjernicima.
Veliki pozdrav i sretan praznik rada!
ps. Natječaj za vaše (pozitivne) doživljaje tradicionalne mise ostaje otvoren! :)
Marko]

U najnovijem izdanju inter-religijskog časopisa "Dobra vjera" izašao je novi nastavak kolumne "Što je Isus zapravo želio reći!?". U vrlo popularnom i široko prihvaćenom stilu autor ove kolumne, priznati teolog i osnivač Skupine za razvoj integracijske duhovnost, daje odgovore na pisma čitatelja i čitateljica. Na portalu Tomablizanac (i brat Marko) prenosimo vam recentni članak u potpunosti:

"Poštovani,
Pišem vam u dobroj vjeri i srca otvorena za sve ljude i živa bića na ovom našem planetu. Nikada nisam radila razlike između ljudi različitih boja kože, narodnosti, vjera. Iznad svega vjerujem u slobodu izbora, slobodu u kojoj nam naša savjest daje onaj topli osjećaj sreće i zadovoljstva kada činimo dobro. Slijedeći tu toplinu možemo sa sigurnošću reći da radimo dobro i zaista pomažemo svojim bližnjima. Moja okolina, moji susjedi, moji kolege, ali i moji peseki i biljke, svi su oni moji bližnji i prema svima se odnosim ponajviše se oslanjajući na srž naše vjere, na onu staru maksimu: ne čini drugome ono što on možda ne želi tebi učiniti.
Pročitavši samo naslov članaka o povratku tradicionalističke mise osjetila sam se ukočeno. Neki ružni osjećaj iz mladosti obuhvatio je moje misli te sam nesvjesno počela teže disati dok mi je srce, do tog trenutka ispunjeno ljubavlju za taj prekrasni sunčani dan, počelo naglo kucati. Unatoč tome nastavila sam čitati članak, prekidajući nekoliko puta kako bih se osvježila. Sve moje sumnje bile su potvrđene!!!
Ponovno su nam nametali mračnu prošlost, a fotografije skupocjene ritualističke odjeće svećenika koji je okrenu leđa fotoaparatu više od svega su me vratile u vrijeme kada je crkva spaljivala žene i znanstvenike. U vrijeme kada je svaka trunka tolerancije i međuljudske ljubavi bila strogo zatirana i gašena. U vrijeme kada su ljude zatvarali i mučili samo zato što su rekli da je zemlja okrugla ili da je čovjek nastao od majmuna.
Moji djedovi i bake pa čak i moji roditelji živjeli su u doba kada nije bilo dopušteno sudjelovati na misi i jedino što su smjeli jest klečati i šutjeti. Ritualistički pokreti kao i lice svećenika bili su većinom skriveni. Nepoznati jezik tjerao je ljude na pamćenje neshvatljivih rečenice koje su tu i tamo nesvjesno izgovarali. Ja sam rođena u vrijeme kada je sve to promijenjeno na veličanstven način, vjetrom Drugog Vatikanskog Koncila. Vjetrom koji je otvorio prozore crkve i svojim duhom nas usmjerio na prve vjerničke zajednice, zajednice zajedništva, sloge i tolerancije. Na ono što je zaista bitno u svetoj gozbi, na Ljubav.
Vidjevši da se iz naftalina izvlači zlatom izvezene halje, dok svuda oko nas postoje ljudi kojima treba pomoć, osjetila sam ljutnju. Postoje siromasi kojima bi se mogli dati novci od prodaje te skupe odjeće. Prodajom te odjeće moglo se urediti svratište za nezbrinute peseke i na taj način pripomoći u najvećoj borbi našeg doba, borbi za očuvanje prirode. Moglo se...
...
(NAPOMENA UREDNIKA: dio pisma je skraćen kako bi ostalo mjesta za pitanje i odgovor)
...
Kako da se mi, obični, mali vjernici, odupremo ovom naturivanju tradicionalističkog diktata, ovom strašnom teroru farizeja koji nameću nama, običnim vjernicima težak jaram i žele ponovno vratiti crkvu u mračno mračno doba?
Sa štovanjem,
zabrinuta Vjernica

ODGOVOR:
Poštovana,
sasvim je razumljiv strah koji ste osjetili čitajući navedeni članak. Moramo priznati da smo dugotrajno razmatrali da li da uopće objavljujemo ovo vaše pismo kako ne bismo naše čitatelje izvrgnuli istim negativnim emocijama i sjećanjima koje ste vi osjetili. Premda, kao što navodite, niste živjeli u preddrugovatikanskokoncilsko doba, i vi kao i gotovo svaki vjernik jasno razabirete nebrojene pozitivne utjecaje koje je Koncil donio za crkvu. Jedno od svakako najvažnijih poboljšanja jest i ponovno uključenje svih vjernika laika u život crkve. Napokon smo svi mi dobili svoje mjesto i ulogu u kršćanskom obredu svete gozbe koja je do tada bila strogo formalizirana, gotovo poput predstave. Vjernici laici bili su i pokretač nebrojenog mnoštva društveno korisnih inicijativa, udruga i projekata unutar crkve. Sve je to pokrenulo dotada većinom statične i umrtvljene ljude da na stvaran i realan način navješćuju evanđelje i toleranciju širom zemlje.

Ipak, možemo vas sa punim pouzdanjem umiriti. Budući u samoj Crkvi ne postoji niti potreba niti želja pravih, običnih vjernika i svećenika za slavlje takozvanog izvanrednog oblika svete mise, ne postoji niti bojazan za njezino širenje na račun redovnog oblika mise. Euharistija koju je organizirala grupica (vrlo vjerojatno stranaca), na sreću se odigrala u relativno maloj kapelici za koju većina vjernika niti ne zna da postoji. Na taj način umanjena su eventualna negativna iskustva koja bi obični vjernici mogli doživjeti, premda je do određenog naturivanja svakako došlo.
Uredništvo Dobre vjere bilo je slobodno proslijediti vaše pismo Liturgijskom komitetu Nadbiskupije koji je zajamčio da će u najhitnijem roku reagirati i ispitati okolnosti. Pozivamo i ostale ljude dobre volje da slična iskustva pošalju na adresu časopisa ili direktno na Nadbiskupiju."

Zaista šokantno!
Uredništvo bloga Toma blizanac (i brat Marko) se pridružuje uredništvu časopisa "Dobra vjera" i poziva sve vas, naše vjerne čitatelje, da pošaljete svoj doživljaj Tradicionalne latinske mise. Najpozitivniji doživljaj nagrađujemo magnetom sa poznatim sloganom father Z-a: Say the black, do the red.

Moje dopisivanje s nadbiskupijom

Iz pisama sam izbacio osobne podatke.
Najprije moje pismo:

***

NADBISKUPSKI DUHOVNI STOL

NADBISKUPIJA ZAGREBAČKA

Kaptol 31,

10000 Zagreb

Predmet: Tradicionalna (tridentska) misa u Zagrebačkoj nadbiskupiji

Poštovani,

u skladu s uputama glasnogovornice Zagrebačke nadbiskupije mr. Matilde Kolić Stanić poslao sam 27. veljače 2008. na email adresu *** svoj upit o provođenju motuproprija Summorum Pontificum u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Budući da mi ni nakon dva tjedna nije odgovoreno na ponovni upit, ponovno sam se obratio mr. Kolić Stanić, a ona mi je odgovorila da moj dopis sigurno čeka svoj red i da nije zaboravljen. Nakon tri mjeseca, 30. svibnja 2008. ponovno sam poslao email gospođi glasnogovornici i kancelariji s molbom „Ukoliko moj dopis samo čeka red, volio bih barem potvrdu o tome uz eventualni termin kad bi mogao doći na red.“ Taj put mi nitko nije odgovorio. U međuvremenu, do danas nisam dobio nikakvih potvrda da je moje pitanje razmotreno ili da će netko u budućnosti na njega odgovoriti. Zato vam u nastavku ovim putem ponavljam svoj upit.

Radi se o tradicionalnoj latinskoj misi, poznatoj i pod nazivom tridentska misa o kojoj papa Benedikt XVI. govori u svom motupropriju Summorum Pontificum (hrvatski prijevod na stranici http://www.latinska-misa.com/summorum.php).

Ja sam vjernik laik, župljanin župe *** Veoma bih volio slušati misu prema misalu bl. Ivana XXIII., tj. kako se naziva u motupropriju, izvanredni oblik rimskog obreda. Iako su takve mise dostupne vjernicima u brojnim mjestima u svijetu, kod nas u Hrvatskoj, na žalost, još uvijek nemamo tu mogućnost. Iz vlastitog iskustva mogu reći da redovito slavljenje tradicionalne mise ima vrlo pozitivan utjecaj na katolički život u tim sredinama.

U skladu s uputama iz motuproprija Summorum Pontificum obratio sam se najprije svećenicima koji djeluju u mojoj župi. Na žalost, oni ne mogu ili ne žele slaviti tradicionalnu misu, što je s obzirom na različite faktore donekle i razumljivo. Osnovno pitanje koje mene zanima je kako se planira u našoj Zagrebačkoj nadbiskupiji implementirati papin motuproprij?

Iako vam se obraćam potpuno samostalno, siguran sam da bi se u Zagrebu našlo i više nego dovoljno vjernika zainteresiranih za redovito nedjeljno i blagdansko slavlje tradicionalne sv. mise u jednoj od crkava našeg grada. Ukoliko je potrebno ispuniti neke konkretne uvjete da bi se to moglo i dogoditi, bilo bi dobro da ih precizirate, kako bi ih svi kojima je taj cilj na srcu mogli početi ispunjavati.

Hvala vam na odgovoru. Srdačan pozdrav,

***

U prilogu: kopija email korespodencije

U Zagrebu, 17. veljače 2009.

(napomena: nisam uključio email korespodenciju jer je sažeta u prvom dijelu moga pisma)

Slijedi odgovor nadbiskupije (klikni za uvećanu sliku):

Samo nekoliko komentara:

• Ja sam pisao nadbiskupskoj kancelariji kao pojedinac zato da me ne bi povezivali ni sa kakvom grupom i njihovim eventualnim interesima.
• Upit o tradicionalnoj misi poslao sam prije godinu dana, tj. u veljači 2008. emailom. Odgovorili su mi tek u veljači 2009. kad sam poslao preporučeno pismo s povratnicom. No, dobro, biskup se malo zabunio.
  
• Iz ispravaka moje terminologije čini se da biskup priznaje samo naziv izvanredni oblik rimskog obreda s naglaskom na izvanredni. Ostali nazivi su po njemu potpuno pogrešni, a "slušanje mise" se nipošto ne smije reći.
  
• Ako sam dobro shvatio biskupa, čak i kad bih našao skupinu vjernika u mojoj župi koji su zainteresirani za slavljenje tradicionalne mise, oni bi morali biti: i) "ukorijenjeni u cjelokupnu duhovnost", kao i "poznavati obred i njegov jezik"; ii) privrženi liturgijskoj tradiciji pri čemu se po biskupu postavlja pitanje "koliko budući naraštaji mogu biti privrženi ranijoj liturgijskoj tradiciji". Dakle, ako sam dobro shvatio, da bi skupina vjernika iste župe mogla tražiti slavlje tradicionalne mise potrebno je da već redovito slušaju tradicionalnu misu. To znači i da se u budućnosti ne može oformiti skupina vjernika jer ih trenutno nema, pa onda ta buduća skupina i ne može biti trajna. Jedina hipotetska situacija koju biskup predviđa je da se u jednu župu doseli i trajno boravi skupina stranaca koji su zainteresirani za tradicionalnu misu i mogu dokazati da su "ukorijenjeni" u tu duhovnost. Naravno, pitanje bi onda bilo i što je skupina vjernika i koliko traje trajnost, ali kao što biskup lijepo primjećuje to je samo hipotetska situacija!
  

Kratki izvještaj s tradicionalne mise u Zagrebu

Kao što je na ovom blogu i nekim drugim mjestima na internetu bilo najavljeno, prekjučer je u kapelici franjevačkog samostana na Kaptolu u Zagrebu pater Ante (Antony) Sumić FSSP, slavio tradicionalnu misu.
Bila je to tiha misa, a kratka, ali sadržajna propovijed podsjetila nas je na dobrog pastira. Gospodin je sam o sebi rekao da je Pastir dobri, a nakon uskrsnuća povjerio je svoje ovce Petru i tako se linija pastira nastavlja do današnjeg dana i pape Benedikta XVI. Pater Sumić naglasio je da moramo slušati ovog pastira i prihvatiti ključ za nebo, a to je križ. Tako nećemo samo poput ovaca buljiti u zelene pašnjake materijalizma, nego ćemo pronaći put u nebo.Nakon mise pater Sumić podijelio je svima nazočnima i svoj mladomisnički blagoslov.
Kapelica je bila puna, a zajednički je zaključak nazočnih da bi se tradicionalna misa trebala puno češće, a po mogućnosti i redovito slaviti u našem gradu.
Pater Ante Sumić posjetio je tijekom prošlog tjedna Hrvatsku, a nakon puta u Ameriku vraća se u Nigeriju gdje bi trebao ostati u FSSP-ovoj misiji tijekom idućih nekoliko godina.

Hvala velečasnom Sumiću te ministrantu i organizatoru ove mise. Njih i njihove apostolate preporučujemo u vaše molitve (drugim riječima, barem zastanite na trenutak i izmolite jednu Zdravo Mariju i Slava Ocu za njih).

Nedjeljna blog preporuka 7

Današnju preporuku predstavit ću vrlo kratko. Radi se o blogu Insight Scoop koji je povezan s američkom katoličkom izdavačkom kućom Ignatius Press, a piše ga ponajviše Carl Olson. Po mojem mišljenju on piše vjerojatno najbolje ironične postove u kojima se obrađuju teme vezane uz religiju koje se pojavljuju u suvremenoj kulturi, znanosti i politici. Ima vrlo inteligentne i raznovrsne članke i često donosi izvatke iz intervjua ili članaka autora koji pišu za Ignatius Press.

Tradicionalna latinska misa u Zagrebu ove nedjelje

UPDATE (26.4.2009. u 18:54) Evo originalnog teksta koji je privremeno bio povučen jer se na forumu Križ Života povela rasprava o tome je li dopuštena javna objava termina mise (počevši od ove poruke):

U nedjelju 26. travnja 2009. u 16 sati na Kaptolu u kapeli sv. Franje (franjevački samostan) svećenik Svećeničkog bratstva svetog Petra, služit će svetu misu po izvanrednom obliku rimskog obreda (tradicionalna misa).

Uskoro više o tome kako je misa protekla uz nekoliko fotografija.


UPDATE (25.4.2009. u 11:58)
Privremeno ukidam ovu najavu jer nije jasno je li dopušteno javno objavljivanje.

Više o ovome kasnije.

Nedjeljna blog preporuka 6

Danas, na bijelu nedjelju, odnosno nedjelju božanskog milosrđa, predlažem da pogledate stranicu Orbis Catholicus (katolički svijet). Pisac toga bloga je John P. Sonnen, amerikanac na studiju u Rimu koji je ujedno i turistički vodič. Osnovna ideja bloga je pokazati bogatstva katoličkog Rima, a povremeno i drugih dijelova Italije. Zato je središte većine postova lijepa i interesantna fotografija uz nekoliko riječi o onome što ona prikazuje. Evo jednog primjera gdje je prikazan oltar na koji je prenesen Presveti Oltarski Sakrament na prošli Veliki četvrtak u jednoj od rimskih crkava:

Fotografije su stvarno izvanredne i pregledavajući ih, imat ćete osjećaj da i sami šećete ulicama i razgledavate crkve u Rimu.

DODATAK (4.9.2009.): Blog se, zbog ograničenja na količinu slika (1GB), nastavlja na novoj adresi: Orbis Catholicus Secundus.

Priće iz davnine 5 - Dvostruko izdanje

Dragi čitatelji, primite isprike zbog dugog razdoblja nejavljanja. Da bih barem malo ublažio vaše nezadovoljstvo danas donosim duo-pakiranje "Prića iz davnine". Prva je vrlo kratka, ali zato ne manje zbunjujuća... na što je točno mislio devetogodišnjak koji ju je pisao možda nikada više nećemo saznati. Uživajte!

Domaća zadaća

Vidim te. Priznaj da si se skrio iza tratinčice.
Jesam.
Priznaj da si se skrio iza bubamare.
Reci onda gdje sam.
Joj što ti znaš tražiti mrave. Mogu li ići.
Možeš slone.
Joj meni nije sada više ništa jasno.
Hej mrave neču se više igrati.

Smješna slika

Jednog dana dječak po imenu Marko imao je zadaću iz likovnog. Zadaća je bila da nacrtaju neko voće. Marko upita mamu koje voće imaju. Mama mu odgovori da ima jednu krušku i dvije jabuke. On joj tada kaže da iz likovnog moraju da nacrtaju voće i da mu donese to voće pa bi ga nacrtao. Majka tada otvori vrata njegove sobe i na njegov stol položi tanjur u kojem su bile dvije jabuke i jedna kruška.
Za to vrijeme Marko je stavio papir i počeo da crta. Crtao je prvo krušku i jabuku. Kad je nacrtao krušku i jabuku on pojede iz tanjura krušku. Tada i na papiru nacrta ogrizak kruške. Nacrta još jednu jabuku. Tada Marko pojede iz tanjura još jednu jabuku i taj ogrizak napravi na papiru. Isto to učini i sa drugom jabukom. Tada dođe mama i sva se zgrozi.

Triduum

Blagoslovljeno vam bilo sveto vazmeno trodnevlje!

U posjetu zagrebačkom KBF-u

U najnovijem broju Glasa Koncila objavljen je članak o gostovanju teologa Ulricha Ruha iz Freiburga na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Moram priznati da instinktivno preskačem članke takvog tipa, ali zapelo mi je nekoliko riječi za oko i kroz par trenutaka moje sumnje su potvrđene. Navodim kraj članka koji, nažalost, nije dostupan preko interneta:

Dr. Ruh smatra da bi Katolička Crkva trebala sebi dopustiti više unutarnje pluralnosti, a kao primjer je naveo stvaranje jezično kvalitetnijih liturgijskih tekstova u različitim tekstovima umjesto što vjernije orijentacije na latinski tekst, veće pouzdanje u odgovornost biskupa u nekim pitanjima umjesto ovisnosti o odluci iz Rima, otvaranje teolozima više mogućnosti u radu na novom usvajanju predanih formulacija vjere ili pak u nastojanjima oko međureligijskog dijaloga, te preispitivanje crkvenih propisa koji mjesnim Crkvama mogu nametnuti nepotrebna ili čak kontraproduktivna ograničenja za crkveno svjedočanstvo - istaknuo je te zaključio: "Unutarnja pluralnost u Crkvi zacijelo nije svrha samoj sebi nego je treba prosuđivati po tome je li u skladu s biti svega crkvenog djelovanja i sa svrhom crkvenog zajedništva, koliko dakle služi naviještanju evanđelja i njegova svjedočenja djelima ljubavi prema bližnjemu. To osobito vrijedi za Katoličku Crkvu koja trenutačno prolazi vrlo tešku dionicu puta u svojoj novijoj povijesti."

GK br. 14 (1815)

Nemam što dodati osim: Zbog takvih poput vas, gospodine Ruh!

Podsjetio me ovaj članak i na bivša gostovanja na KBF-u u Zagrebu o kojima sam čitao u Glasu Koncila, evo nekih izabranih s interneta.


Nedavno održani Teološki dan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu svojim je predavanjem i nazočnošću uzveličao dr. Peter Hünermann, poznati dogmatičar i ekleziolog, profesor emeritus na Sveučilištu Eberharda Karla u Tübingenu. ... inače svećenika biskupije Aachen ...

Što se općenito Crkve tiče, istina je da imamo snažan pad duhovnih zvanja, pad nedjeljnih dolazaka u crkvu, no Crkva je još uvijek tu. Kad bismo pogledali Papinski godišnjak, našli bismo da danas u svijetu imamo 410.000 zaređenih svećenika, dok smo nakon Drugoga vatikanskog koncila imali više od 450.000, a u međuvremenu se broj katolika gotovo udvostručio. No u istom tom godišnjaku stoji kako danas imamo 4 milijuna takozvanih »pastoralnih djelatnika«. To je jako velik broj i bez njih Crkva ne bi danas funkcionirala. U Njemačkoj imamo velik broj teologa laika. Mislim da sada svatko uočava kako stvari ne idu najbolje i kako su nam potrebni i drugi, ne samo svećenici. Nameću se nove potrebe i nove zadaće, a s time i ljudi koji će ih izvršavati. No isto se tako postavlja i pitanje kako ih integrirati, kako od njih stvoriti pastoralne suradnike koji će preuzeti odgovornost za Crkvu. To je zadaća biskupa i pape. Ne možemo reći: Radit ćemo sve kao i dosada. To više ne ide.

GK 22 (1771)

U četvrtak 10. svibnja Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizirao je svoj drugi Teološki dan (Dies teologicus) o temi religije, pod radnim naslovom »Praksa i/ili svjetonazor? Religija u svjetlu komunikacije i djelovanja«. Glavni gost-izlagač bio je dr. Edmund Arens, profesor fundamentalne teologije na Teološkome fakultetu Sveučilišta u Luzernu...

Spomenimo samo pitanje pobačaja i činjenicu da mnogi suvremenici nisu u stanju prepoznati pravo nerođenoga ljudskog bića na život i preživljavanje...
DR. ARENS: Da, uvijek se može postaviti pitanje gdje započinju i gdje prestaju ljudska prava. I na međunarodnoj razini ima ozbiljnih rasprava o tome. Primjerice, postoje li kulturna ljudska prava; jesu li ona uistinu univerzalna ili pak postoje i druga ljudska prava mimo onih u Europi, tj. jesu li ona prosvjetiteljski europski koncept i može li se taj koncept prenijeti u druga društva? Tu postoje trajna osporavanja. Stoga bih rekao da bi razuman temelj za dijalog među kulturama i među religijama bio taj da se promisli što je to međuljudska komunikacija. Smatram da bi bilo primjereno i plodno razraditi komunikološko-filozofsko utemeljenje ljudskih prava, dostojanstva i potreba.
O objektivnoj se istini, dakle, danas ne može govoriti?
DR. ARENS: Ne može se govoriti o objektivnom pristupu istini. Točno je da radikalna postmoderna kaže kako uopće nema objektivne istine, nego postoje pojedinačne »istine«. Filozofija komunikacije pak kaže kako nitko nema pravo za svoje stajalište reći da je ono istina. Mi pretendiramo na istinu, kažemo da je naše stajalište istinito, ali moramo ući u dijalog s drugima o tome je li to točno.

GK 21 (1718)

Međunarodna konferencija u povodu 40. obljetnice završetka Drugoga vatikanskog koncila (1965-2005), koju je priredio Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, održana je u srijedu 7. prosinca u Velikoj dvorani Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu. ... Na konferenciji je prvo predavanje trebao održati Giuseppe Alberigo iz Bologne, no kako zbog zdravstvenih razloga nije bio nazočan, njegove misli pročitao je u hrvatskom prijevodu dr. Slavko Slišković. (Moja napomena: donosim izvadak iz intervjua u Glasu Koncila, v. i ovo.)

Crkva je izišla iz dugog razdoblja nepovjerenja, često oporog, prema povijesti te iz doktrinarne imobilnosti, prema kojoj je evanđeoska istina bila blago koje valja čuvati, a ne toliko prenositi. Koncilska skupština imala je dovoljno odvažnosti i uvjerenja za napuštanje eurocentrizma, koji je prevladavao u početku. Episkopati Trećega svijeta sve su više osvajali prostor, utječući na rad i na odluke koncila. Tu deeuropeizaciju ponajviše je potvrdio utjecaj koji je koncilsko događanje izvršilo na kontinente iz svjetskog »predgrađa«. Kulture i kršćansko iskustvo koje su promicali ti episkopati na presudan su način osnažili usmjerenja da se prevlada juristički pristup koji je bio ušao u poimanje Crkve na Zapadu, barem od srednjega vijeka naovamo.
...
Čini se da biskupske konferencije, koje su dale presudan doprinos pokretanju Drugoga vatikanskog koncila, istodobno ugrožava i interna birokratizacija i rimski centralizam, koji im narušavaju mogućnost da postanu učinkoviti i djelatni znakovi zajedništva među Crkvama. Nastojanja časnih ustanova i projekata, kao što su sinode ili katekizmi, u opasnosti su da se pretvore u umorno ponavljanje bez istinskog susreta sa crkvenom stvarnošću, zbog nedostatka da se na primjereni način promisli o jednima i drugima u duhu odvažnoga podanašnjenja te da se prevladaju izričaji koji su dragi kulturama koje su već zašle za obzor (kao što pokazuje primjer službenog »Katekizma«).

GK 50 (1642)

Nedjeljna blog preporuka 5

Objedinjena preporuka za ovu Cvjetnicu i Uskrs je blog patera Marka Kirbyja pod nazivom Vultus Christi (Lice Kristovo). Naziv je objašnjen riječima psalma:

Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene.

Pater Mark je cistercit koji trenutno ima posebnu euharistijsku zadaću u Oklahomi u SAD-u (više pročitajte na njegovom blogu), a dugo godina živio je i u Rimu u samostanu uz baziliku Santa Croce in Gerusalemme.

Blog Vultus Christi sadrži razmatranja i propovjedi patera Marka koja slijede liturgijsku godinu. Primjerice, često ima zanimljivih postova o manje poznatim svetcima ili onim poznatijima osvijetljenim iz novog kuta. Kroz sve tekstove provlači se molitveni duh pa vrlo dobro mogu poslužiti za meditativnu molitvu i razmišljanje o otajstvima kršćanske vjere. Jedna moja preporuka (koju bih i sam trebao više prakticirati) bila bi da nakon surfanja internetom navratimo na blog Vultus Christi i tamo se saberemo i usredotočimo svoj duh prema Gospodinu.