Najezda tradicionalnih misa

[UPDATE: 01.05.2009, 12:36:
Budući sam primjetio da nisam dovoljno istaknuo ironiju protkanu kroz ovaj članak moram naglasiti da je dolje navedena kolumna FIKCIJA stvorena sa svrhom prikaza uobičajenih negativnih mišljenja i komentara o tridentinskom obredu koji se mogu naći na internetu.
Ispričavam se ako sam koga doveo u zabludu, moja želja je bila prikazati apsurdnost stavova ljudi koji tvrde da jedna misa u malenoj kapeli prema obredu koji potiče i promovira i sam Papa, znači naturanje nekakvog tradicionalizma "običnim" vjernicima.
Veliki pozdrav i sretan praznik rada!
ps. Natječaj za vaše (pozitivne) doživljaje tradicionalne mise ostaje otvoren! :)
Marko]

U najnovijem izdanju inter-religijskog časopisa "Dobra vjera" izašao je novi nastavak kolumne "Što je Isus zapravo želio reći!?". U vrlo popularnom i široko prihvaćenom stilu autor ove kolumne, priznati teolog i osnivač Skupine za razvoj integracijske duhovnost, daje odgovore na pisma čitatelja i čitateljica. Na portalu Tomablizanac (i brat Marko) prenosimo vam recentni članak u potpunosti:

"Poštovani,
Pišem vam u dobroj vjeri i srca otvorena za sve ljude i živa bića na ovom našem planetu. Nikada nisam radila razlike između ljudi različitih boja kože, narodnosti, vjera. Iznad svega vjerujem u slobodu izbora, slobodu u kojoj nam naša savjest daje onaj topli osjećaj sreće i zadovoljstva kada činimo dobro. Slijedeći tu toplinu možemo sa sigurnošću reći da radimo dobro i zaista pomažemo svojim bližnjima. Moja okolina, moji susjedi, moji kolege, ali i moji peseki i biljke, svi su oni moji bližnji i prema svima se odnosim ponajviše se oslanjajući na srž naše vjere, na onu staru maksimu: ne čini drugome ono što on možda ne želi tebi učiniti.
Pročitavši samo naslov članaka o povratku tradicionalističke mise osjetila sam se ukočeno. Neki ružni osjećaj iz mladosti obuhvatio je moje misli te sam nesvjesno počela teže disati dok mi je srce, do tog trenutka ispunjeno ljubavlju za taj prekrasni sunčani dan, počelo naglo kucati. Unatoč tome nastavila sam čitati članak, prekidajući nekoliko puta kako bih se osvježila. Sve moje sumnje bile su potvrđene!!!
Ponovno su nam nametali mračnu prošlost, a fotografije skupocjene ritualističke odjeće svećenika koji je okrenu leđa fotoaparatu više od svega su me vratile u vrijeme kada je crkva spaljivala žene i znanstvenike. U vrijeme kada je svaka trunka tolerancije i međuljudske ljubavi bila strogo zatirana i gašena. U vrijeme kada su ljude zatvarali i mučili samo zato što su rekli da je zemlja okrugla ili da je čovjek nastao od majmuna.
Moji djedovi i bake pa čak i moji roditelji živjeli su u doba kada nije bilo dopušteno sudjelovati na misi i jedino što su smjeli jest klečati i šutjeti. Ritualistički pokreti kao i lice svećenika bili su većinom skriveni. Nepoznati jezik tjerao je ljude na pamćenje neshvatljivih rečenice koje su tu i tamo nesvjesno izgovarali. Ja sam rođena u vrijeme kada je sve to promijenjeno na veličanstven način, vjetrom Drugog Vatikanskog Koncila. Vjetrom koji je otvorio prozore crkve i svojim duhom nas usmjerio na prve vjerničke zajednice, zajednice zajedništva, sloge i tolerancije. Na ono što je zaista bitno u svetoj gozbi, na Ljubav.
Vidjevši da se iz naftalina izvlači zlatom izvezene halje, dok svuda oko nas postoje ljudi kojima treba pomoć, osjetila sam ljutnju. Postoje siromasi kojima bi se mogli dati novci od prodaje te skupe odjeće. Prodajom te odjeće moglo se urediti svratište za nezbrinute peseke i na taj način pripomoći u najvećoj borbi našeg doba, borbi za očuvanje prirode. Moglo se...
...
(NAPOMENA UREDNIKA: dio pisma je skraćen kako bi ostalo mjesta za pitanje i odgovor)
...
Kako da se mi, obični, mali vjernici, odupremo ovom naturivanju tradicionalističkog diktata, ovom strašnom teroru farizeja koji nameću nama, običnim vjernicima težak jaram i žele ponovno vratiti crkvu u mračno mračno doba?
Sa štovanjem,
zabrinuta Vjernica

ODGOVOR:
Poštovana,
sasvim je razumljiv strah koji ste osjetili čitajući navedeni članak. Moramo priznati da smo dugotrajno razmatrali da li da uopće objavljujemo ovo vaše pismo kako ne bismo naše čitatelje izvrgnuli istim negativnim emocijama i sjećanjima koje ste vi osjetili. Premda, kao što navodite, niste živjeli u preddrugovatikanskokoncilsko doba, i vi kao i gotovo svaki vjernik jasno razabirete nebrojene pozitivne utjecaje koje je Koncil donio za crkvu. Jedno od svakako najvažnijih poboljšanja jest i ponovno uključenje svih vjernika laika u život crkve. Napokon smo svi mi dobili svoje mjesto i ulogu u kršćanskom obredu svete gozbe koja je do tada bila strogo formalizirana, gotovo poput predstave. Vjernici laici bili su i pokretač nebrojenog mnoštva društveno korisnih inicijativa, udruga i projekata unutar crkve. Sve je to pokrenulo dotada većinom statične i umrtvljene ljude da na stvaran i realan način navješćuju evanđelje i toleranciju širom zemlje.

Ipak, možemo vas sa punim pouzdanjem umiriti. Budući u samoj Crkvi ne postoji niti potreba niti želja pravih, običnih vjernika i svećenika za slavlje takozvanog izvanrednog oblika svete mise, ne postoji niti bojazan za njezino širenje na račun redovnog oblika mise. Euharistija koju je organizirala grupica (vrlo vjerojatno stranaca), na sreću se odigrala u relativno maloj kapelici za koju većina vjernika niti ne zna da postoji. Na taj način umanjena su eventualna negativna iskustva koja bi obični vjernici mogli doživjeti, premda je do određenog naturivanja svakako došlo.
Uredništvo Dobre vjere bilo je slobodno proslijediti vaše pismo Liturgijskom komitetu Nadbiskupije koji je zajamčio da će u najhitnijem roku reagirati i ispitati okolnosti. Pozivamo i ostale ljude dobre volje da slična iskustva pošalju na adresu časopisa ili direktno na Nadbiskupiju."

Zaista šokantno!
Uredništvo bloga Toma blizanac (i brat Marko) se pridružuje uredništvu časopisa "Dobra vjera" i poziva sve vas, naše vjerne čitatelje, da pošaljete svoj doživljaj Tradicionalne latinske mise. Najpozitivniji doživljaj nagrađujemo magnetom sa poznatim sloganom father Z-a: Say the black, do the red.