Za razliku od puste samostanske crkve opatije Mehrerau koja je "obnovljena" za vrijeme zadnjeg koncila, školska kapela u kojoj je p. Stjepan služio prvu svetu misu vrlo je bogato oslikana u šarenom historicističkom stilu.
Međunarodni karakter koji smo jučer iskusili na ređenju patera Stjepana — on i dvanaestorica njegovih kolega različitih nacionalnosti (Hrvat, Francuzi, Česi, Portugalci, Šveđanin, Poljak, Talijan, Austrijanac, Mađar) — nastavio se i danas. Ne samo da su sveti služitelji, ministranti i gosti bili iz raznih država, nego su uz latinski ravnopravno bili zastupljeni njemački i hrvatski. Na ta je dva jezika svoju propovijed održao cistercitski domaćin p. Henrik Ivan Damjanović. Pri tome je pater prior svoje razmišljanje i poticaje zasnovao na vrlo prigodnom evanđelju današnje četvrte nedjelje po Duhovima (Luka 5, 1-11) o obilnom ulovu riba te Isusovim i Petrovim riječima koje tako dobro otkrivaju poziv i izazove svećeničkog života. Moram priznati da sam se uz p. Henrikove očito proživljene riječi i sam osjećao kao da sam u lađici s Petrom i drugim učenicima. Tome je vjerojatno pridonijelo i neprekidno lagano podrhtavanje klupe na kojoj je uz nas sjedio jedan krupniji gospodin stvarajući dojam ljuljuškajuće barke.
Meni su pak u ušima zazvučale riječi iz poslanice Rimljanima "et nos ipsi primitias spiritus habentes" ( i mi koji imamo prvine Duha), uz njemački naziv Primiz za mladu misu (i u hrvatskom nekad primicija). Razmišljao sam o tome kako je ne samo ova misa prvi prinos koji novi svećenik prikazuje Bogu, nego je i sam p. Stjepan prinos, prvina koju Crkva od svojih članova posvećuje Bogu.
Evo nekoliko slika da dobijete barem kakav-takav dojam. Puno bolje i brojnije možete očekivati kada don Elvir uploada svoje profesionalne fotografije.
Slike su prva liga! Modernističko 'ulepšavanje' je bilo takvo da bi se i naši stari za glavu primili. De se bu moglo pogledati ono kaj je don Elvir posnel? Ne šparaj nas, daj putokaz da i mi malo oči odmorimo.
OdgovoriIzbrišiFranova mama