Kao mali predah nakon ozbiljnijih tema, evo nekoliko ljetnih preporuka knjiga i filmova ili serija. Prošle tekstove s preporukama naći ćete preko navedenih poveznica. Kako je već uobičajeno, ograđujem se od svake odgovornosti ako vam se određeno djelo ne svidi, za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama provjerite ocjene i osvrte na stranici IMDb ili Goodreads.
Crooked Letter, Crooked Letter - jedan od boljih romana s atmosferom američkog juga; nestanak nestašne djevojke dvadesetak godina ranije te nova ubojstva pozadina su za priču o dvojici ljudi koji su jednom bili prijatelji
A Wreath For the Enemy - pisano iz nekoliko isprepletenih perspektiva od kojih je najvažnija i najčešće se pojavljuje ona djevojke s boemskim roditeljima koji imaju neobičan hotelčić na francuskoj rivijeri; oko sredine zadnjeg dijela knjige zanimljivost pomalo opadne; važnije životne teme o kojima razmišljaju likovi prikazane su pristojno, a katolička vjera pojavljuje se dosta često u pozadini, prirodno i nepretenciozno, kako su to već znali napraviti anglofoni spisatelji sredinom prošlog stoljeća
The Loved One - crna, ali zabavna satira u kojoj Evelyn Waugh opisuje američku pogrebnu industriju
The Best of Archy and Mehitabel - žohar Archy koji je jednom bio pjesnik i mačka Mehitabel koja sebe drži damom pripovijedaju svoje dogodovštine u formi slobodnog stiha uz neobične prijelome teksta i bez velikih slova jer Archy piše redovitu novinsku kolumnu skačući i udarajući glavom tipke na pisaćoj mašini
The Dog of the South - glavni lik Ray je praktičan i načitan, ali izrazito dosadan dvadesetšestogodišnjak (premda ga svi smatraju starijim) koji objektivno opisuje svoje neuspjehe od kojih je zadnji bijeg njegove žene i kolege u Rayevu autu; Ray se s time ne miri i kreće za njima preko Meksika do Britanskog Hondurasa; humor je suptilan, ali toliko dobar da sam se više puta glasno nasmijao.
***
La isla mínima - neloš španjolski krimić, ne treba ga baš predetaljno proučavati, ali malo za promjenu ambijenta je ok
Never Take No For An Answer - simpatičan film o dječaku koji voli svoju magaricu dovoljno da zbog nje ishodi audijenciju kod pape (još u vrijeme kad su pape bili ozbiljni i pobožni ljudi)
The Secret World of Arrietty - crtani film studija Ghibli o malim i velikim ljudima; prikladan za cijelu obitelj
Mr. Inbetween - serija - jako dobra australska serija o no-nonsense plaćenom ubojici kojega savjest sustiže puževim korakom
This Country - serija - izvrsna britanska humoristična serija o dvoje mladih danguba
Dodatno:Wellington Paranormal - serija - pogledao sam nekoliko epizoda koje su bolje ocijenjene na imdbu; laka zabavaThe Outsider i Defending Jacob - (mini)serije - "šokantan" zločin u uspavanom američkom gradiću i "neočekivani" obrati u istrazi; gledljivo
Defending jacob, slazem se, super serija. Svima preporucam The Leftovers, iznimno kvalitetna radnja i pravi gust za gledat :)
OdgovoriIzbrišiUz toliko scena kontra cednosti (prema IMDB-u), te toliko izrecenih psovki, pitam se po cemu to tocno katolici razlikuju od pogana kada gledaju i podrzavaju sve te silne filmove i serije?
IzbrišiMemento Mori a ti se zatvori u sobu i nemoj molim te nikud izlaziti jer ti si u teskim skrupulama,ti na svakom mjestu vidis zlo i sve ti je grijeh...Daj se covjece opusti.Ni jedan svetac nije tako zivio kako ti propagiras a nevjerujem da ni ti,iako svetac nisi..Ali eto,gotovo nad svakom temom mora visiti jedan dezurni lovac negativisticki nabrijan.
IzbrišiI kreće uobičajena rasprava o moralno nepoćudnim sadržajima i katolicima koji se zapravo ne razlikuju od pogana, očekuje se živahna razmjena prozivki, sve dok netko od komentatora ne gurne raspravu u žustrije vode, dobrom starom optužbom za indultistički mazohizam i ostale neprolazne uspješnice na polju međusobnih obračuna poklonika Tradicije... ala gušta za obožavatelje najnovijeg motu proprija.
IzbrišiT.
To je, vjerojatno, naizgledniji tijek eventualne rasprave, ali postoji teoretski malena mogucnost i da komentatori argumentiraju sto (i zasto) im se cini (ne)prikladnim u filmovima koje odrasle osobe gledaju, kako vezano uz cednost tako i sire. Mislim da takva tema ne bi bila promasena.
IzbrišiEvo u tradi-ekumenskom duhu cu citirati samo indultisticke izvore.
IzbrišiPrvi je govor fr. Rippergera- https://www.youtube.com/watch?v=vn-GNljbNs0
Drugi je tekst svecenika FSSP-a - https://fssp.com/the-harmful-effects-of-the-television/
Razboriti misli da je skrupulozno izbjegavati golotinju i psovku ili spominjanje Bozjeg imena uzalud.
Sto kaze sveti Alfoz Liguori o izbjegavanju gresne prilike? Ako idemo na posao i ne htjeduci naidjemo na gresnu priliku, Bog ce nam pomoci ako se tome odupremo. Ali to nije isto kao svjesno upaliti nesto na TV-u za sto znamo da ima golotinje, psovki itd.. Zar nemamo kontrolu nad tim? Ali ja to moram vidjeti, dobio je Oscara!
"When the occasion in which we are placed is really necessary, the Lord always helps us to avoid sin; but we sometimes imagine certain necessities which are not sufficient to excuse us. “A treasure is never safe,” says St. Cyprian, “as long as a robber is harbored within; nor is a lamb secure while it dwells in the same den with a wolf.” (Lib. de Sing. Cler.)
Ne molimo li u svakoj ispovijedi da cemo se cuvati gresne prilike?
https://ecclesiacontramundum.wordpress.com/2019/04/10/avoiding-occasions-of-sin-st-alphonsus-liguori/
Evo jednog pitanja. Počinjem gledati film. Mogao bi biti vrlo zanimljiv, ali onda jedan lik izrekne bogopsovku. Ja takav film više ne mogu gledati. A smijem li? Može li dokumentarizam odnosno realizam biti neko opravdanje, npr. u hrvatskom filmu "Živa istina" ili u američkom filmu "Na vatrenoj liniji"?
OdgovoriIzbrišiNekidan, ili neki mjesec, slušam Camerona O'Hearna i Stevea Skojeca, katoličke laike dakle, kako se ne mogu nahvaliti "Puta prema dolje", zbog njegovih upravo šekspirovskih odlika, a slušam i vlč. Davea Nixa kako veli neka ne gledamo "Kuma" (jer da u njemu ima nevjerojatna količina nasilja i seksa i izušćuje se ime Božje uzalud), a on da ga je, na žalost, pogledao, i neka ne gledamo "Idiokraciju", jer je nečedna, ali u njoj, kaže, danas živimo...
Sjećam se drame jednog našeg pisca koju sam čitao u rukopisu, ne znam je li u međuvremenu objavljena. Tema je bila izrazito vjerska, a i autor je vjernik (ili barem misli da jest), ali u jednoj sceni lik psuje Boga. Autor je najozbiljnije, prostodušno smatrao da se ta drama može izvoditi i u crkvama.
M. P.
Kad počneš pomicati granice pristojnosti i doličnosti, do takvih stvari dođeš. Krivica je opet na modernistima i na njihovom lažnom koncilu, poradi kojeg je u Americi ukinuta cenzura nemoralnih i nedoličnih stvari u filmovima (cenzura koja je uvedena poradi pritiska amer. katoličkog klera i vjernika) i uveden sustav "preporuka" po godinama (samo za starije od 12, 17, 18...), očito s idejom da je nemoralnost ili nepristojnost u redu nakon što pređeš određene godine, bezbožni naturalizam.
OdgovoriIzbrišiNaravno da je teška psovka ili nemoralnost nešto što automatski znači da katolik taj film ili seriju ne smije gledati (ili ih u slučaju nemorala cenzurira sam, ako zna u kojem se poglavlju to nalazi, pa ga izbaci).
Nikad ne bih pomislio da bilo koji koncil ima ikakve veze s ukidanjem cenzure u američkim filmovima, kao što ne bih pomislio ni da je ranije u Americi cenzura uvedena baš zbog katoličkog klera i vjernika, s obzirom na u pravilu dominantan položaj protestanata u američkom javnom prostoru i kulturi. Nema druge nego istražiti, svaki pouzdani izvor na tu temu je dobrodošao.
IzbrišiZbilja interesantno, već i wikipedija govori ponešto o tome, iako koliko shvaćam Hays Code je predstavljao samo-cenzuru, nenametnutu od države, već autonomno dogovorenu između studija, a kako bi se izbjegao bojkot filmova od strane katolika? Uglavnom vidim da je Hays Code definitivno uspostavljen pod katoličkim utjecajem i to je baš zanimljivo. E sad preostaje istražiti dio o koncilu i njegovu utjecaju na ukidanje te dogovorene samo-cenzure.
IzbrišiT.
https://en.wikipedia.org/wiki/National_Legion_of_Decency
Izbriši"Condemnation by the Legion would often diminish a film's chances for success because it meant the population of Catholics, some twenty million strong at the time, (plus their Protestant allies), would avoid attending any screening of the film."
"Professor James Skinner wrote that by the late 1950s and early to mid-1960s, the Legion was beginning to lose its influence both within Hollywood and within the Catholic Church."
Memento Mori, slažem se s tobom. Apsolutna je sablazan da jedan katolik gleda i preporuča takve filmove. Možda za njega to nije grješna prigoda, ali što ako na njegovu preporuku film pogleda npr. neki tinejdžer koji pripada u ranjivu skupinu...a i onaj "tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!" "Da bi izbjegli pogled na opasne stvari, sveci su bili navikli čuvati svoje oči tako što su gotovo neprestano usmjeravali svoj pogled na zemlju i tako što su se suzdržavali od gledanja čak i nevinih predmeta“, kaže sv. Alfonz de Liguori. Čini se da mnogi zaboravljaju da je Gospa od Dobrog Uspjeha u Quitu upozorila da neće biti više nevinosti ni u djece, a Gospa Fatimska da najviše ljudi danas ide u pakao radi tjelesnih grijeha (ne radi Nove Mise... nama treba TLM i tradicija jer ćemo tu dobiti milosti da se odupremo napasti, ali i da naučimo kako s drhtanjem raditi na svojem spasenju). A izgleda da mnogi ili zaboravljaju ili niti ne žele shvatiti kako je svaki svojevoljni spolni užitak, potpuni ili nepotpuni, sa samim sobom ili s drugim, izvan konteksta bračnog odnosa težak grijeh i da "... u nj(Nebo) neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života." I.M.
IzbrišiPsovke i golotinja su jedna stvar. Preljub, razvod (protestantima legalan), scenarij "princa na bijelom konju" koji junakinju spašava od arhetipski zlog muža, općenito reducirani pogled na brak (i pronalaženje budućeg supružnika) kao nešto romantično i senzualno... toga u filmovima bilo i u tridesetima. Općenito film je, u paraleli s petparačkim ljubavnim romanima uveo ljudima srednjeg i nižeg sloja, osobito mladima, pojednostavljenu predodžbu života koja vodi u sebičnost, a gasi samoprijegor. To nije počelo 1960., nego bar 30-40 godina prije. Slike američke "depresije" tridesetih i potom ratovanje 1941-1945. te potom gospodarski uspješne pedesete - pobjednici Pacifika i Normandije otišli su u konzumerizam i tolerirali libertinizam. Rezultat je katastrofalan, a američka kulturna hegemonija je sve to prenijela na Zapad Evrope.
OdgovoriIzbrišihttps://www.vaticannews.va/en/vatican-city/news/2021-07/vatican-unveils-official-image-for-x-world-meeting-of-families.html
OdgovoriIzbrišiRupnik sve popularniji...