Beograd na pola dana

Prošlog sam tjedna saznao da imam priliku za kratki posjet Beogradu (dolazak oko 13 sati, odlazak idućeg jutra). Nikad prije nisam bio u Beogradu, pa mi se učinilo zgodnim da se barem malo prošećem i doživim atmosferu te metropole.

Dan prije puta pripremio sam se prelistavši standardne liste znamenitosti te lako suzio izbor na ono što mi se činilo najzanimljivijim. Također sam radi srpskopravoslavne inkulturacije pročitao prijevod vrlo dojmljivog Dnevnika Diane Budisavljević (ne vjerujem da ću gledati novi film). Bacio sam i pogled na sažeti razlikovni rječnik hrvatskog i srpskog jezika. Shvatio sam da dosta riječi koje upotrebljavam autor toga rječnika naziva srpskim, ali i da mi najlošije idu "srpske riječi" koje počinju na b (boranija, bešika, bir, beslovesan, besavesni pritežalac, bandoglav itd.). Te večeri sam poslušao ponešto novije srpske muzike, ali ako i zanemarimo često vulgarne tekstove pjesama, glazba brzo postane naporna. Prebacio sam se na nekoliko jugoklasika, no i to mi je uskoro dosadilo te sam isključio youtube prije nego postanem beslovesan. Čini mi se da je to bilo dovoljno aklimatizacije.

Idućeg dana vožnja bivšim autoputom bratstva i jedinstva prošla je brzo te su me iskipali kod nekog od mostova koji iz Novog Beograda vode u stari.

Pogled na Savu uzvodno, tj. prema jugu. Veće zgrade iza mosta čine početni dio projekta Beograd na vodi.   

Nakon kratke šetnje centrom, dolazim do ulice Knez Mihaila koja je glavna pješačka ulica puna povijesno i arhitektonski zanimljivh zgrada te trgovina i kafića. 

Na mnogo mjesta u gradu se kopa i uređuje, pa tako i na glavnom beogradskom trgu, Trgu republike. Na donjoj fotografiji je Narodni muzej Srbije, najstari i najvažniji beogradski muzej koji je bio zatvoren čak petnaest godina zbog obnove te je konačno otvoren prošle godine.

U muzeju sam proveo nekoliko sati dok je vani bila najveća žega. Ima vrlo dobru zbirku predmeta iz prahistorije, a i neke zanimljive antičke nalaze.

Jako tužna osoba iz Lepenskog Vira. 

Ako se dobro sjećam, posuda za miješanje vina i vode. 

I ovaj je Rimljanin tužan, pretpostavljam zato što je poganin. 

Zločesti car Marko Aurelije

Dobri car Konstantin, skulptura nađena u njegovu rodnom Nišu. 

U podni mozaik kršćanske crkve izgrađene sredinom 4. stoljeća upisana su imena darovatelja te koliko stopa mozaika su platili. 

U dva velika sefa nalazi se numizmatička zbirka, a ja donosim samo dva izloška.

Solid iz Carigrada za cara Gracijana

Zbog hiperinflacije je 1992. tiskan novac u sve većim apoenima. Ove novčanice su prilično raširene, pa ih i ja imam (više bih volio da imam gornji solid). 

Ima i bogata zbirka crkvene umjetnosti s nekoliko fresaka te brojnim ikonama.

Ozdravljenje slijepca, freska iz Prizrena. 

Drago mi je da sam naišao na puno prikaza sv. Mihaela. 

Sveti Antun si vjerojatno misli: "Kao da nisam ništa drugo radio vrijedno umjetničke pažnje, nego svi samo tu borbu s demonima slikaju."

Presveto Trojstvo

Toliko sam se blizu nagnuo da proučim ovu simpatičnu "prste k sebi" scenu da sam i samog sebe uslikao u staklu vitrine. 

Kao što rekoh, sv. Mihael se često javlja!

Nikola Nešković naslikao 1765. 

Kiril Živković, episkop pakrački, 1799. 

Petar Karađorđević kao dete, 1845. 

Posebno me iznenadilo koliko ima dobrih slika srpskih umjetnika iz 19. stoljeća.

Detalj iz slike Pavle Paja Jovanović, Kićenje neveste, 1886. 

Nešto veći dio ove izvrsne slike. 

Detalj slike Uroš Predić, Hercegovački begunci, 1889. 

Njega znate. 

Omer Mujadžić, Kolporterka, 1929/30.

Uz stalni postav, u velikoj dvorani je bila izložba Đure Jakšića. Nekoliko njegovih slika za kraj posjeta muzeju.

Krsta Nikolajević, 1872. 

Živana Nikolajević, 1872. 

Jelena Jovanović sa detetom, 1871.  Ma to mora biti Živanina sestra. 

Jairova kći stvarno je već i izgledala kao mrtvac. 

Nakon obilaska Narodnog muzeja, skoknuo sam do obližnje jezuitske crkve sv. Petra.

Kroz haustor se ulazi u malo dvorište. 

Zahvale Majci Božjoj čija se poznata slika nalazi u crkvi. 

Bilo je otključano samo predvorje. 

Jako žalostan tekst na dnu obavijesti. Kao da si anglikanci ne mogu naći neki stan u Beogradu za svoje obrede. 

Poslije sam se prošetao Knez Mihailovom do kraja, te sam na trenutak skrenuo do obližnje katedrale nesjedinjenih istočnjaka.

Mozaike na fasadi je prije petnaestak godina darovala neka žena iz New Yorka. 

Iznenadilo me koliko su pod zapadnim utjecajem slike po stropu i na ikonostasu. Pitam se kako to podnose lokalni vladike i svećenstvo.

Sveta Petka, odnosno Paraskeva je mnogo štovana u Beogradu. 

Preko puta saborne crkve je zgrada srpske patrijaršije. 

A vrlo blizu i ambasada vekovnih prijatelja. 

Izlošci iz vojnog muzeja. Naime, došli smo do tvrđave na Kalemegdanu. 

S koje se pruža prekrasan pogled na ušće Save u Dunav. 

Prije nekoliko dana proslavljena je obljetnica obrane Beograda od Turaka 1456. godine.  

Spustili smo se do parka na sjevernoj strani. 

Obišli smo oko zoološkog vrta koji izvana djeluje dosta neugledno i, naravno, smrdi, ali ima vrlo simpatične mozaike životinja na zidovima koji ga okružuju. 

Nakon još malo šetnje po nekoj rezidencijalnoj četvrti, zaputili smo se u restoran Ambar koji se nalazi uz Savu. Ondje smo se dobro i obilno najeli. U početku mi je bilo malo neobično jer su porcije male (dva čevapa, jedan komadić mesa u salati, jedna sarmica itd.), ali bez prestanka se redaju jedna za drugom sve dok i najgladniji gost nije presit.

Poslije tako obilne večere dobro je malo se prošetati, pa smo hodajući uz Savu stigli do dijela gdje se planira spomenuti megalomanski projekt Beograd na vodi. Od lokalnih ljudi sam čuo da ga nazivaju Beograd pod vodom i da se tu radi o nekvalitetnoj gradnji na vrlo nepovoljnom terenu uz rijeku što bi moglo imati kobne posljedice. Neboderčiće na idućoj fotografiji zasjenit će ogromne zgrade koje još nisu započete, a po sudu Beograđana s kojima sam razgovarao, radi se samo o jednom golemom projektu pranja novca.

Nakon dobrog odmora u Novom Beogradu, vratili smo se nazad u domovinu. Ćao, Beograde, lepo nam je bilo!