ponedjeljak, 5. studenoga 2018.

Sjećanja


Kaže IKA:
Papa Franjo je na Spomen svih vjernih mrtvih, 2. studenoga, tijekom mise zadušnice na groblju Laurentino na jugu Rima, preporučio vjernicima da se uvijek sjećaju mrtvih u svijetlu blaženstava kako ne bi skrenuli s puta nade. Tijekom svog pohoda kratko se zadržao i na dijelu groblja gdje su pokopana djeca i nakon što se pomolio nekoliko minuta položio je cvijeće na neke od grobova.

Papa se prema liturgijskim čitanjima osvrnuo na dimenzije sadašnjeg, prošlog i budućeg života. Primijetio je kako je „danas dan sjećanja” i priznao da to nije uvijek lako, ali je dolično. Sjećanje je ono što narod čini jakim, jer se osjeća ukorijenjenim u jedan hod, koji ima svoje korijene u jednoj povijesti, u jednom narodu. Sjećanje nam omogućuje shvatiti da nismo sami, već narod sa svojom poviješću i prošlošću, koja je živa. Sjećamo se mnogih koji su s nama dijelili ovozemaljsko putovanje a sada su ovdje. Sjećanje nije lako. Gledati unatrag i razmišljati o prošlim događanjima u vlastitom životu, obitelji i narodu često nas umara. Danas je međutim prigoda za sjećanje na ono što nas dovodi do naših korijena, do mojih korijena i do korijena mog naroda, istaknuo je Papa i dodao kako je sjećanje ujedno i nada za susret i ljubav s Onim koji nam je dao život. Nada za novo nebo i zemlju, za nebeski Jeruzalem, za zaručnicu okićenu za svog zaručnika. Čeka nas ljepota, rekao je Papa i naveo kako su sjećanje i nada bitni za susret i dolazak na mjesto ljubavi, koja nas je stvorila i koja nas čeka, a to je Ljubav Oca. Osvrćući se na treću dimenziju sadašnjosti, na put koji treba proći uz pomoć dobrog svijetla, Papa je primijetio kako su to svijetla blaženstava, koja nam pomažu da ne zalutamo na putu. To je, slikovito se izrazio Papa, „navigacija“ koju nam je Bog dao. Blagost, siromaštvo duha, milosrđe, čistoća srca su svijetla koja nas prate na putu sadašnjosti da ne krenemo krivim putem, objasnio je Papa i primijetio kako se i na ovom groblju vide tri životne dimenzije: sjećanje uklesano u grobove, nada koju slavimo u vjeri i put sadašnjosti popločen ljubavlju.[...]

Ja sam uvijek mislio da se mi katolici na Dušni dan trebamo ne samo sjećati svojih pokojnika, nego prvenstveno moliti za njih i za sve vjerne mrtve nadajući se da su po Božjem milosrđu smrću ušli u čistilište te da im naše molitve mogu pomoći da što prije dospiju u raj. Na to nas i Crkva posebno potiče taj dan misnim tekstovima te oprostima koje možemo namijeniti za pokojnike.

U gornjem sažetku papine propovijedi ne vidim da se ijednom riječju spominje potreba molitve za mrtve, a kamo li pojam čistilišta.

Još jedna stvar koja me "zbunjuje". Papa je izabrao na Dušni dan pomoliti se upravo na dijelu groblja gdje su pokopana nerođena djeca. Pretpostavljam da je to u skladu s temom "sjećanja" jer mi unutar katoličkog shvaćanja Dušnog dana ta gesta baš i nije jasna. O teškom pitanju sudbine umrle nerođene djece već smo na ovom blogu pisali ovdje i ovdje, ali ovaj put se ne bih upuštao u iste rasprave. Ono što me zanima je sljedeće: da li ima ijedna teološka struja, pozicija ili kako već hoćete, koja smatra da duše nerođene djece koja umru u majčinoj utrobi bilo prirodno bilo namjernim abortusom, mogu završiti u čistilištu i da stoga ima smisla moliti za njihov pokoj? Ja sam dosad susreo tradicionalni nauk o limbu (koji je dio pakla, ali bez muka osim uskrate blaženog gledanja Boga) te neke moderne katolike koji tvrde da takva djeca (npr. ako bi ih roditelji krstili da su to mogli učiniti) idu kao i krštena djeca u raj.

Ima li netko tko vjeruje da u čistilištu mogu biti duše koje ondje ispaštaju samo zbog istočnog grijeha, a bez ikakvih osobnih grijeha? Kako piše u onim oglasima: molim samo ozbiljne odgovore. Iskreno me zanima da li postoji netko s takvim teološkim stavovima ili se ovdje radi samo o "feel good" religiji gdje stvari radimo da se osjećamo bolje bez prevelikog osvrtanja na "teoriju".

Broj komentara: 38:

  1. Nije baš isto, ali iz knjiga "Naš Bog je silan Bog" i "Dodirnuo me i ozdravio" poznato je da o. James misli da može i naviještati evanđelje mrtvim muslimanima, i ispovijedati pokojnike, a i nadijevati imena abortiranoj djeci te ih krstiti, nakon čega ona odlaze u raj. To bi valjda bilo vjerovanje ne, doduše, u čistilišne muke nekrštene djece, ali ipak u privremenost limba, u privremenost uskrate blaženoga gledanja toj djeci: dok ih karizmatici ne pokrste.
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  2. Crkva nema vise vlast nad mrtvima . Tu vlast ima jedino Dobri Bog. Crkva daje odresenje samo zivima kroz valjanu ispovijed. Ako kroz sad popularne NO mise za potpuno odresenje dusa u cistilistu do tog odresenja dolazi , cemu onda svake godine , godinama moliti za iste. Je li to nedostatak vjere ili nesigurnost da su time namirile i posljednji novcic u cistilistu. Negdje je receno da vise vrijedi jedna misa odslusana za zivota nego stotine placene poslije smrti.
    Sto se tice djece mozemo biti sigurni i nadati se u njihov vjecni zivot na osnovu vazecih Isusovih rijeci- pustite djecicu k meni , nemojte im braniti. Sumnjam da bi Gospodin iznevjerio djecu koju je Herod dao pobiti nebi li ubio tako i Isusa. Nevina djecica su sva ona pobijena prije krstenja. Na upit pa tko ce se onda spasiti mozemo odgovoriti , sto je ljudima nemoguce Bogu je moguce. To nikako ne znaci da se automatizmom svi novovjerci spasavaju ni da je pakao prazan kao sto naucavaju.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Robelare, trebate se ipak pouciti sto o tim stvarima naucava Crkva, a sto je vase misljenje.

      Izbriši
    2. Sto bi bilo onaj oprosni uvjet o ne navezanosti ni na jedan grijeh , pa ni laki. Biti ispovjedjen je jedno , a ne navezan je drugo. Svaki koji je ne navezan znaci ne bi vise nikada ponovio isti grijeh. Svaki koji ponovi ispovjedjeni i oprosteni grijeh ponovno , navezan je na isti i nije ispunio uvjet. Ako smo ispunili uvjete i dusa je zadobila potpuno oprostenje , cemu onda godinama moliti dalje za istu. Zar moze ponovno zgrijesiti. Ako ne mozemo biti sigurni da je neka dusa izasla iz cistilista , kako mozemo biti sigurni da je druga u raju i vec postigla svetost.
      Koje godine i tko je ukinuo limb?
      Robelar

      Izbriši
    3. Ne mozete biti sigurni, osim po posebnoj objavi, da ste zaista dobili potpuni oprost ucinivsi neko propisano djelo.

      Papinski cin kanonizacije se opcenito smatra nezabludivim tako da mozemo imati sigurnost kako je neka osoba u raju.

      Nitko ne moze uspostaviti ni ukinuti limb djece osim dragog Boga. On ili postoji ili ne.

      Izbriši
    4. Sestra Lucija je dobila odgovor od Majke Bozje da ce ona djevojka ostati u cistilistu do kraja svijeta. Znaci ne pomazu joj nase molitve ni oprosti crkve upravo onako kako sam gore napisao. Crkva nema moc nad umrlima i otpustati im grijehe ni kolektivno ni pojedincno osim za njihovog zivota . Koliko je jos takvih dusa osudjeno biti u cistilistu do kraja svijeta a mi mislimo da smo im isprosili potpuni oprost. Ako je dovoljan jedan potpuni oprost i vjerujemo u njega , cemu onda svake godine i stalno moliti za iste duse , roditelja ili sl. Zato je o tome mjerodavan jedino Bog a nikako crkva.Ako su cistilisne muke jednake paklenima onda nije u redu da netko tko je do kraja osudjen biti u cistilistu a ranije je umro ,trpi dulje od onoga tko umre kasnije. Ili vrijeme u cistilistu nema nikakvu ulogu no nije isto u paklenim mukama cekati tisucu , sto ili jednu godinu kraj svijeta. Svecenik kaze- i ja te odrjesujem po sluzenju crkve zivima a ne umrlima. Zato je moje osobno misljenje da mi mozemo ovakvim molitvama samo ublaziti a ne ukinuti cistilisne muke. Sta je sa onim dusama za koje vise nitko ne moli jer nema tko i nitko im nije namijenio potpuni oprost. Opet su u rukama suverene Bozje odluke koji sam odlucuje smilovati se kome i kad hoce. Robelar

      Izbriši
    5. Robelare, mogu vam reci samo da u ovom (i ostalim pitanjima kako ste vec puno puta pokazali) trebate citati i uciti sto Crkva zaista naucava, a za to zaista imate puno materijala i na internetu. Ovaj vas postupak da sami donosite misljenja bez da ste temeljito proucili Crkveni nauk i onda ih stovise proturate cak i kad su suprotna onome sto Crkva uci nema veze s katolickom vjerom ni sa ispravnim stavom katolika. Ako znate da Crkva omogucuje potpuni oprost i da taj potpuni oprost dobiven i namijenjen za dusu u cistilistu potpuno cisti tu dusu tako da je spremna za ulazak u raj, zasto onda izmisljate svoje vlastite teorije? Cemu to.

      Izbriši
    6. Lijek protiv hereze (u ovom slučaju protestantske, iz pera "Robelara") je katolička nauka:

      Tridentski koncil, 25. sjednica, iz 3. dekreta:
      "Budući da je Krist dao Crkvi ovlast podjeljivanja oprosta, a ona je čak i u najstarijim vremenima koristila tu ovlast koja joj je dana od Boga, sveti sabor uči i zapovijeda da u Crkvi treba zadržati korištenje oprosta, vrlo spasonosno kršćanskom narodu i odobreno vlašću svetih sabora, i kažnjava anatemom one koji ili tvrde da su oni beskorisni, ili koji niječu da u Crkvi postoji ovlast za njihovo podjeljivanje."

      Izbriši
    7. Mateo vec sam od ranije pod nekoliko anatema . Odgovori mi na pitanja koja me smucuju pa da mogu na ispovjed. Sam Sveti Pavao kaze da ima grijeha koji su na smrti i da za takve ne molimo. Ima li smisla moliti za svakog. Zasto ako se podjeljuje potpuni oprost uz odredjene uvjete i izlazak iz cistilista svake godine ponovno moli za iste . Nebi li takve trebalo kazniti anatemom jer ispovjedaju tako svoju nevjeru i beskorisnost u oproste koje su vec jednom ispunili za iste. Kako mozemo znati dal je dusa u paklu il cistilistu odnosno jel oprost uopce primjenjiv za tu osobu. Gospa Fatimska je sestri Luciji rekla da ce ona djevojka ostati do kraja svjeta u cistilistu, znaci li to da su oprosti za neke neprimjenjivi. Znamo da je crkva prodavala oproste, jesu li oni valjani. Ako nisu jesu li te duse propale , ako jesu zasto se odustalo od te prakse. Objasni ako su za pobacaj djeteta krivi roditelji kako to da oni imaju sansu biti spaseni a djeca jer su nekrstena ne. Ako crkva javnog heretika i nepokajanog grjesnika proglasi svetim je li taj automatski u raju. Ima li smisla moliti za one koji se nisu pokajali i ustima ispovjedili Krista Gospodinom a srcem vjerovali da Ga je Otac uskrsnuo a krsteni su???
      Robelar

      Izbriši
    8. Već je bilo puno odgovora, došlo je (odavno) vrijeme za poniznost.

      Uostalom, onom tko ne vjeruje sâmoj nauci Božje Crkve ne koriste puno riječi pukih laika.

      Izbriši
    9. Dvoumna savjetujte , posrnulog pridignite , slaboga u vjeri poducite...
      Idite ako ste gladni i zedni pa se nasitite , ako ste goli obucite se.
      Dajte im vi jesti.
      Koliko puta da oprostim svome bratu , do sedam puta?
      Znanje napuhuje , a ljubav izgradjuje.
      Robelar

      Izbriši
    10. Robelare,nećete Vi dobiti odgovore na Vaša pitanja. Dobit ćete samo naputak da budete ponizniji i da više molite...
      DD

      Izbriši
  3. Ne znam.
    Ali jedna mi stvar pada na pamet: Ako su nerođena djeca mučenici (a vjerujem da jesu) kako onda to spojiti sa nekakvim kažnjavanjem? Ionako nikakvog osobnog grijeha nisu imala?

    Ako uzmemo u obzir i to da nisu imali ni prilike zgriješiti te da mučeništvo nije prihvaćeno slobodno, onda mi pada još jedna stvar na pamet:
    Kako znamo za ostale mučenike?
    Primjerice proglasimo nekoga blaženim jer je ubijen iz mržnje prema vjeri... OK, ali što nam garantira da je ta osoba uopće htjela to mučeništvo? Kako znamo stanje srca i pameti te osobe? Jel bila ispovjeđena, u stanju milosti? Je li se molila ili očajavala?

    Mislim da se ipak previše tovari na leđa nevine dječice, a odrasli po mom mišljenju puno lakše prolaze te filtere.

    Na primjer: lijepo je svjedočanstvo kada se kanonizira mnoštvo ljudi koji su zajedno ubijeni zbog svoje vjere.
    (Primjerice molim se za beatifikaciju svećenika ubijenih u hercegovini od strane partizana)
    Ali kako znati jesu li svi oni u stvari u nebu? Ubijeni jesu zbog mrznje prema vjeri. Ali jesu li svi prihvatili to mučeništvo? Jesu li bili u stanuu milosti sa Gospodinom?

    Ta mene stvari muče kada pričamo o ovim temama...

    Josip

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ispovijediti vjeru krvlju otpušta sve grijehe i neposredno otvara vrata Kraljevstva.

      Nije nužno da čovjek žudi za mučeništvom, nego je dovoljno da ga slobodno prihvati. Ako bi netko imao izbora izbjeći mučeništvo otpadom od vjere, a to nije učinio, to je nepobitan dokaz da je slobodno prihvatio mučeništvo.

      Izbriši
    2. Mučenici su oni koji svojevoljno prihvaćaju umrijeti radi vjere. Djeca nemaju sposobnost takvog prihvaćanja.Konačno bi ispalo da ljudi koji abortiraju djecu čine njima najveću uslugu jer tako idu odmah raj, a da su ostala živa mogla bih sagriješiti i konačno ići u pakao.
      I.M.

      Izbriši
  4. Tko se domogao čistilišta, znači da je se spasio, samo je pitanje vremena kad će u Raj. U čistilištu nema osoba sa istočnim grijehom. Jer da se istočni grijeh može na bilo koji način okajati, ne bi Isus morao doći da nas otkupi.

    OdgovoriIzbriši
  5. I što kaže tradicionalni nauk o limbu do kad su djeca tamo, do uskrsnuca ili u slučaju abortusa do trenutka dok se majka koja je živa ne pokaje? Ako može baš citat ne zelim necije mišljenje?

    OdgovoriIzbriši
  6. Moram spomenuti i da je naš pokojni Tomislav Ivančić bio u teološkoj komisiji, koja je baš proučavala tu temu.
    Njegov komentar možete poslušati ovdje

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zavrsetak mu je katastrofalan.

      Cistiliste tumaci: "to je nesto sto jos covjek izmedju ovog svijeta i konacne odluke bilo u nebu ili u paklu".

      Spominje samo suvremene teologe, suvremeni koncil, suvremenu liturgiju, a na kraju i svoju omiljenu temu suvremenu znanost (psihologija, neurologija, jel to ima veze s njegovim iznasascem o "modulu Bog" u mozgu koji je toboze znanost pronasla?) Da kao znanost pokazuje kako dijete od trenutka zaceca ima duhovnu dusu (sto god mu to znacilo). Pa onda kaze da se mi odrasli podsvjesno odlucujemo za dobro ili zlo.

      S obzirom na takve nebuloze, mislim da je opravdano sumnjati u njegove tvrdnje da postoji ta njegova "opravdana nada", "sigurna nada" itd.

      Podsjetili ste me da je i prof. Ivancic unatoc trudu da pomogne ljudima, bio jedan od sijaca hereza u nasem narodu. Pokoj mu dusi i neka mu Bog prosti.

      Izbriši
    2. Evo jos jednog njegovog razmisljanja o cistilistu koje pokazuje koliko je zapravo bio zbunjen (to je blago receno, osobno mi se cini da je ipak znao sto i kako smije reci a da ima kao i svaki modernist odstupnicu) te koliko je zavodio svoje slusatelje postavljajuci karikaturalnoj slici cistilista svoju opciju "direktno u nebo":
      https://www.youtube.com/watch?v=iz_OcgDTnaQ

      Vjerujem da ste providonosno stavili podsjetnik na ovog teologa kako bismo ga se sjetili u svojim molitvama za mrtve ovih dana.

      Izbriši
    3. Možda je potpuno suvišno osvrtati se na "duhovnu dušu", ali ne mogu odoljeti. Čuo sam i nedavno jednog hagioterapeuta kako govori da prije nego što se upoznao s hagioterapijom nije pojma imao da imamo duhovnu dušu. A ipak svaki katekizam kaže, naravno, da je u čovjeka duhovna duša, koja je, za razliku od životinjske, besmrtna, razumna i slobodna. Dakle "duhovna duša" ne bi zapravo značilo ništa drugo nego "ljudska duša" iliti, jednostavno, "duša".
      M. P.

      Izbriši
    4. Naravno da treba moliti za pokojnog Tomislava, kao i za sve ostale pokojne. No ne smatram ga heretikom, nego prorokom našeg vremena. Zahvaljujući njemu, mnogi su ponovno pronašli Krista u svom životu. A sjetimo se samo kolika je radost na Nebu zbog samo jedne pronađene ovce.

      Izbriši
    5. M.P.,
      Mišljenja sam da ne treba pravdati ničije nebuloze, samo iz razloga što bi iste ipak nekim slučajem mogle dobiti nekakvo logičko značenje, do kojega bi se opet, možda, moglo doći samo uz nekakvo kompleksno i uvijeno tumačenje.
      Ta Ivančićeva tzv. "duhovna duša" je potpuno besmislen izraz, trivijalizam, pleonazam, ali koji je njemu očito itekako bio potreban, a da bi on bolje "pojasnio", naglasio, opravdao a ujedno i promovirao ono svoje čudno i nastrano teološko čedo- tzv. terapijsko hagijašenje.
      Jao si ga nama ako bismo počeli i razmišljati, a kamoli u govoru i pisanju služiti se nebulozama kao što su "tečna voda", "masna masnoća", "materijalno tijelo", "duhovna duša" i sl. a sve to samo da bi sugovornike ili slušatelje uvjerili kako mi znamo bolje, jer eto, mi znamo nešto više, tj. drukčije.
      Ne stoji to, kako ste naveli da i svaki katekizam kaže...kako je u čovjeka "duhovna duša".

      ■ "50. P. Što je duša? O. Duša je najplemenitiji dio čovjeka, jer je ona duhovna bit, obdarena umom i voljom, sposobna spoznati Boga te ga vječno uživati
      ■ 51. P. Može li se vidjeti i ticati ljudska duša ? O. Naša se duša ne može ni vidjeti ni ticati jer je duh.
      ■ 52. P. Umire li ljudska duša s tijelom? O. Ljudska duša nikad ne umire: vjera objavljuje a i sam razum shvaća da je ona besmrtna."
      - Onaj dio koji kod nepromišljenosti može djelovati zbunjujući je vjerojatno ovaj:
      ■ "55. P. Zašto se kaže da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju? O. Kaže se da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, jer je ljudska duša duhovna i razumska, slobodna u svojim postupcima i sposobna spoznati i ljubiti Boga te vječno uživati u njemu. To su savršenstva koja u nama odražavaju trag beskrajne Božje veličine."
      - No ovdje se radi o Katekizmu KC (Sv. Pija X), a Katekizam je kako znamo napisan kako bi se vjernicima protumačile bitne stvari Katoličke vjere. Tako je sasvim logično da u pitanjima i odgovorima u KKC-u, a poradi ispravnog shvaćanja, za ljudsku dušu Crkva spominje, tj. pojašnjava kako je ona: i duhovna bit, i duh, i da je slobodna, razumska, duhovna
      ... jer
      "Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša." (Post 2,7)

      ... Sve to u KKC-u, s ciljem da vjernici shvate i razumiju kako je dakle od svih Božjih stvorenja, Bog JEDINO čovjeka stvorio na sliku i priliku svoju, i stvorio ga je za vječnost. Napose anđela koji su opet čisto duhovna bića, također stvorena za vječnost (koje je Ivančić onda valjda nazivao "duhovnim dusima").

      Od svih atributa koji se inače mogu uzeti poradi podrobnijeg pojašnjenja imenice, a u svrhu izobrazbe, Ivančić je uzeo onaj najmanje suvisli kojeg je potom, štoviše, namjerno pričvrstio uz samu imenicu tvoreći time jedan sasvim novi pojam,- a sve za potrebe svog (i inače drugovatikanskog) modernističkog nadri-teologiziranja.
      JbD

      Izbriši
    6. Aurelije,
      Kažete "prorok našeg vremena". Kojeg to vremena? Nekog novog, modernog, u kojem više ne vrijedi ona, uvijek ista istina, a tako i nauka svete Katoličke Crkve koja nas, između ostalog, naučava o potrebi redovitog korišćenja svetih sakramenata ispovijedi, pričesti, o svrsi ali i potrebi vršenja pokore, o grijehu preuzetnosti, itd.? Vremena gdje je danas, u ovom 'modernom dobu', a po uvjerenju modernista, postalo dostatno drugima iz dana u dan ponavljati samo ono; "Lijepo je što postojiš", "Bog te voli baš takvog kakav si", pa još uz ono neo-karizmatsko komandiranje Duhu Svetomu da se "nastani u nama", "da nas potpuno ispuni", i slične newage-protestantske besmislice, koje su pogrešne, krive i lažne te služe za obmanjivanje vjernika.
      Da li je to ta divna i bajna "nova evangelizacija" ovoga 'našeg vremena', i tih nam 'naših novih proroka'?
      To nije ništa drugo doli poziv na neku novu, sasvim drugačiju feel-good religiju, koja nas 'uči' da, pošto mi eto jesmo i ostajemo slabi, ali je Bog ipak "samo milosrđe" koji uvijek i bezuvjetno prašta sve! Ustvari nam je sve već unaprijed oprostio? A ona prvotna evangelizacija koja glasi "Idite do nakraj svijeta i propovijedajte Evanđelje, te tko se obrati i pokrsti bit će spašen, a tko ne, propast će." i "ako se [i vi] ne obratite i ne budete vršili pokore, svi ćete slično propasti." i "ljubiti Gospodina znači njegove zapovijedi čuvati i istih se pridržavati."- je posvema zastarjela?! Pače, postala je nepoželjna, čak i odvratna da modernisti kada god o njoj govore, to sa posebnim grčem na licu i gorčinom u glasu čine, na znakovit način i prenaglašeno negativnim tonom gdje u tom slučaju nikako ne mogu izbjeći evangelizaciju nazivati - prozelitizmom!.

      Tako u gornjem slučaju (Tomina poveznica na video) vaš 'prorok našeg vremena' nastoji uvjeriti prvo sebe sama, a potom i druge da za prave Kristove vjernike nema potrebe ni za posjetiti Čistilište, a kamoli provesti u njemu određeno vrijeme. Jer, kako on veli, to bi onda bila žalosna a nikako ona Radosna vijest koju nam je Krist donio!? (Ne podsjeća li nas ovo na papa Bergoglijevu herezu slovima napisanu u Amoris Laetitia, gdje ovaj opet tvrdi da: "No one can be condemned for ever, because that is not the logic of the Gospel!", AL no.297. I na ono što je njegov veliki prijatelj i ghost-writer Victor Manuel Fernandez još 1995. izjavio: “I rely firmly upon the truth that all are saved.”)

      "A vi – što čuste od početka, u vama nek’ ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu." (1 Iv 2,24)
      "Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina." (2 Iv 1,9)
      JbD

      Izbriši
    7. Isus Krist, utemeljitelj Katoličke Crkve, koji ju kao mudri pastir uvijek vodi, je ostavio vrlo jasan i precizan stav kako razlikovati prave od lažnih proroka. "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati." (Mt 7,15-20)
      Prema ovome, poznajući mnoge dobre plodove koje je pokojni Tomislav ostavio iza sebe, smatram ga pravim prorokom.

      Izbriši
    8. Ja ne znam za dobre plodove hagioterapije - imam više slučajeva koji je slijede - jedna žena koja živi s tuđim mužem, jedna rastavljena žena, vjeroučiteljica koja naučava da će se svi spasiti... itd. ne vidim da se ti ljudi vraćaju sakramentima, da primaju svoj križ. I.M.

      Izbriši
  7. Hvaljen Isus i Marija. Evo misli da je Murus sve fino objasnio. Srdačno u Kristu. http://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2016/03/limb.html?m=1

    OdgovoriIzbriši
  8. Nevjerojatno koliko gluposti možete napisati da bi ste okaljali fantastičnog Ivančića. Milostiv mu bio Gospodin!

    1) Duhovna duša je katolički pojam i nije ga izmislio prof. Ivančić. Sv. Toma je tvrdio da biljke i životinje imaju dušu, ali je radio distinkciju u odnosu na ljudsku dušu. Evo što kaže KKC: 364 Ljudsko tijelo ima udjela u dostojanstvu "slike Božje": ono je ljudsko upravo zato što je oživljeno duhovnom dušom, i sva ljudska osoba određena je da postane, u Tijelu Kristovu, Hramom Duha:[216] 366 Crkva uči da Bog svaku duhovnu dušu neposredno stvara,[219] da dušu ne "proizvode" roditelji i da je duša besmrtna.

    2) "Opravdana nada" također nije izmišljotina prof. Ivančića nego nauk svete Crkve! 1261 Veliko Božje milosrđe, naime, koje želi da se svi ljudi spase, i Isusova nježnost prema djeci kada govori: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im!” (Mk 10,14), dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja. Osim toga Crkva uči da: 1257 Krštenje je nužno za spasenje onih kojima je evanđelje naviješteno te koji su imali mogućnost da zatraže sakrament. Crkva ne pozna drugog sredstva osim krštenja da zajamči ulazak u vječno blaženstvo; zbog toga pazi da ne zanemari poslanja sto ga je primila od Gospodina, tj. da “iz vode i Duha nanovo rađa” sve koji mogu biti kršteni. Bog je spasenje vezao uz sakrament krsta, ali on sâm nije vezan svojim sakramentima.

    Te stvari biste trebali znati kao katolici pogotovo prije nego nekog proglasite heretikom, zavodnikom, modernistom...
    To najbolje svjedoči o vama.

    -----------

    Kad pak govorite o modulu Bog i Hagioterapiji onda se radi o znanstvenom diskursu, a ne religijskom.

    Oblačan

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Oblacan,
      ja cu dakako pisati samo u svoje ime jer ne dijelim nuzno sve prigovore Ivancicu na koje odgovarate.

      Mozete li mi negdje navesti Ivancicevo misljenje o tome zasto neprestano govori o duhovnoj dusi covjeka? Ima li covjek drugih dusa (vegetativna, senzitivna i duhovna) ili se radi o tri djelovanja iste duse? Zasto je bitno kad se govori o covjecjoj dusi stalno dodavati pridjev duhovna kako je on cinio?

      Sto mislite o Ivancicevu prezirnom tonu kojim govori o tradicionalnom shvacanju cistilista koje ne bi zapravo ni bilo potrebno za one koji se trude u ovom zivotu?

      Imate li neke poveznice na znanstvene clanke o modulu Bog i eventualno jasno objasnjenje na sto je Ivancic tim izrazom (koji je neprestano ponavljao) mislio?

      Brzim trazenjem po internetu sam nasao " Recent reports of the discovery of a “God module” in the human brain derive from the fact that epileptic seizures in the left temporal lobe are associated with ecstatic feelings sometimes described as an experience of the presence of God."
      To ne moze biti to, zar ne?

      Izbriši
    2. Da, Schönbornov katekizam je pisan da se može tumačiti iz perspektive šefa Ratzingera, čvrsto u duhu Drugog vatikanuma i samoubilačkog kršćanskog konsenzusa putem laičkog društva zloglasnog J. C. Murraya. A može se skrenuti i u tumačenja iz perspektive Amoris Laetitiae, Jamesa Martina i Holandskog katekizma. Recentni teološki razvoj grofa kardinala iz slavne obitelji knezova nadbiskupa implicira konvergencije ka holandskom miljokazu.

      Izbriši
    3. Toma,

      našao sam neke citate iz Ivančićeve knjige Hagioterapija i dijagnoza duše koji se tiču Vaših pitanja. Citati su nasumično izvađeni i bilo bi ih bolje promatrati u originalnom kontekstu.

      Ivančić je želio sa znanstvene strane istraživati čovjekov duh - dušu, ali služeći se informacijama objave. Vjerovao je da upravo radi toga može stići dalje od ostalih znanstvenih disciplina (Medicina, psihologija, psihijatrija, filozofija...). Crkva s druge strane primarno spašava duše te je između toga vidio procjep tj. novo znanstveno područje koje bi proučavalo i liječilo upravo duhovnu dimenziju čovjeka. Sintagma duhovna duša vjerojatno najbolje opisuje i ujedno razlučuje subjekt njegovog istraživanja.
      -----

      "Katolički kršćanski nauk govori pak o samo jednoj duši i to besmrtnoj. Želi li se sistematski proučavati duša nužno je distingvirati određene segmente. To ne znači da se duša dijeli. Jedno je razlikovati, a drugo dijeliti. Čovjek je cjelina, jedinka, čitav tijelo i čitav duša i čitav duh. Ipak razlikujemo u njemu tijelo i razne organe, dušu i njezinu strukturu."

      „Toma Akvinski drži da je u čovjeku samo racionalna duša koja obavlja sve aktivnosti u njemu. Duša predstavlja u čovjeku supstancijalni životni princip.“

      "Čovjek je otjelovljeni duh i oduhovljeno tijelo. Bez te spoznaje medicina je bez bitnog elementa kako u proučavanju tako i liječenju čovjeka."

      "Psihologiji naime izmiče razumijevanje duhovnog dometa savjesti i osobe, manjka joj pogled na gornju, duhovnu stranu tih struktura."

      "Biblija kaže da je Bog načinio Čovjeka od praha zemaljskog, a onda mu udahnuo životni dah. Tako je čovjek postao živa duša (usp. Post 2,7). Duh daje vegetativnoj i psihičkoj duši duhovnost koja čovjekovo tijelo i dušu oblikuje u specifično čovjekovo biće.
      Duh daje duši duhovni oblik te je ona zato duhovna duša"

      „Ispravno je govoriti o čovjekovom tijelu, duši i duhu ako pri tome ne mislimo na mrtvo nego živo tijelo, na dušu kao pojam za osjetilni život i na duh kao sveukupnost svjesnog duhovnog spoznanja i htijenja."

      ------

      O Modulu Bog postoji dosta materijala na internetu gdje neuroznanstvenici proučavaju rad mozga u odnosu na čovjekova religiozna iskustva. Ivančić se najčešće referira na istraživanja D.Zohar i I.Marshall: Duhovna inteligencija, suštinska inteligencija VBZ Zagreb 2002, D.G.Amena Liječenje hardvera duše VBZ Zagreb 2003. i Kako radi vaš mozak VBZ Zagreb 2001.

      „Neki od istraživača kao dr. Persinger i V.S.Ramachandran govore da se može u mozgu označiti neka vrsta božanske komponente i božanske točke.“

      „Mozak ima kažu oni, određene funkcije specijalizirane za prenošenje duhovnog i religioznog impulsa u čitavo tijelo.“

      Čistilište
      Tu mislim da pušete na hladno. Zar su sv. Petar i sv. Pavao naviještali čistilište? Nema Ivančić preziran ton o tradicionalnom pogledu na čistilište već mislim da ga je smetalo bablje kršćanstvo s kojim se je redovito susretao kod većine katolika. Ima jedna anegdota koja najbolje to opisuje. Za vrijeme posjeta samostanu prišla mu je časna sestra i rekla: poštovani velečasni ja samo želim da se domognem čistilišta, a on joj je odgovorio: pa što onda radite ovdje?

      Oblačan

      Izbriši
    4. Oko čistilišta postoje dogme i tu nema tradicionalnog ili manje tradicionalnog pogleda, nego katoličkog i nekatoličkog. Originalnim tumačenjem sv. Pisma možemo doći do svačega. Možemo negirati Trojstvo. Možemo negirati transsupstancijaciju. Možemo negirati ministerijalno svećeništvo. Sve su to već napravili zloglasni i cijelom svijetu znani herezijarsi na propast duša.
      A što se tiče napasti, svako razdoblje ima neke jače izražene od drugih. U današnje vrijeme oholost se pokušava upakirati kroz "kreativnost", jroz želju da se bude "originalan". U konačnici u najboljem slučaju od svega ispadne još jedno otkrivanje tople vode. A ima i gorih ishoda. I tako onda umjesto babljeg kršćanstva imamo prekuuul kršćansvo bacanja bezveznih fora gdje promatrači pristaju uz drskijeg na račun iskrenog i poniznijeg. Citirana fora niti ima dubine, niti je šaljiva. Morat ću pustiti snimljeni smijeh, kao u starijim američkim "humorističkim" serijama. Ili zamoliti nekoga za malo škakljanja.

      Izbriši
  9. Što s onom djecom nad kojima je napravljen pobačaj iz mržnje prema vjeri? Mogu li se oni smatrati mučenicima koji su primili krštenje krvlju?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Luka, pobačaja iz tog motiva gotovo da nema (pobacuju se jer ih se ne želi, iz straha i očaja, iz mržnje prema životu,itd. ali mržnje prema katoličkoj vjeri? Kad je to slučaj?) i kako bi oni mogli biti mučenici kad nisu svojom voljom odlučili umrijeti radi vjere? Ako postoji mogućnost spasenja bez krštenja zašto je Isus prošao tako tešku muku i smrt na križu? I.M.

      Izbriši
    2. I.M. Priznajte li vi uopće krštenje željom i krvlju?

      Zoran

      Izbriši
    3. Zorane, naravno da vjerujem. Tako uči Crkva. Ali ovakav je slučaj s nerođenom djecom ili bebama - VI Can an aborted child reach the eternal life of heaven without baptism?

      "In the present economy there is no other way of communicating this life to the child who has not yet the use of reason. But, nevertheless, the state of grace at the moment of death is absolutely necessary for salvation. Without it, it is not possible to attain supernatural happiness, the beatific vision of God. (a) An act of love can suffice for an adult to obtain sanctifying grace and supply for the absence of Baptism; (b) for the unborn child or for the newly born, this way is not open." Pius XII, Allocution to Midwives, October 29, 1951.(10) I.M.

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.