Luciferova konvencija

Odlučih konačno saznati u čemu je problem s takozvanom Istanbulskom konvencijom, pa stisnuh zube i uputih se do samog teksta konvencije koji sam čitav pročitao. Postoji i neko pojašnjavajuće izvješće, ali budući je tri do četiri puta dulje od konvencije, nisam smatrao da je potrebno pročitati više od pojašnjenja onih dijelova koji su mi se učinili problematičnima.

Pročitao sam poslije toga i nekoliko članaka u novinama u kojima se brani ta konvencija, a naiđoh i na stranicu osnovanu u svrhu borbe protiv njezina prihvaćanja.

Nakon što sam tako izgubio sat vremena svog života, mogu reći da su protivnici konvencije potpuno u pravu. Cilj ove konvencije nije uopće zaštita žena s obzirom na ono u čemu su one prirodno slabije (fizička snaga, manji stupanj agresivnosti, osjetljivost s obzirom na trudnoću i majčinstvo). Cilj je promicati komunističko-feminističku borbu među spolovima. Cilj je izbrisati razlike među spolovima, posebno one koje omogućuju normalno zasnivanje i funkcioniranje obitelji te zato društva. Cilj je spol zamijeniti rodom tako da ni sam termin "žena" nije definiran anatomski ili genetski, nego preko pojma roda, a to su "društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce". U svrhu tih ciljeva treba omogućiti indoktrinaciju djece i mladih, oblikovati medije, dati moć i financije nevladinim udrugama koje se bave rodnim pravima, dopustiti nekoj međunarodnoj grupi da kontrolira, opominje i naređuje državama što trebaju promijeniti i primjeniti.

Konvencija je dosadna gotovo kao novije papinske enciklike, ali srećom nije tako duga. Uzmite sami neko vrijeme i pročitajte tekst te dođite do svog zaključka. Budući da ne poznajem hrvatski pravni sustav, ne znam koliko je točaka iz konvencije već implementirano u njemu. Vjerujem da je na papiru zaštita žena na doličnoj razini, ali to je za ovu konvenciju sporedno pitanje. Slično kao što Amoris Laetitia nije pisana da bi se ohrabrile normalne katoličke obitelji, nego da bi se progurala svetogrdna pričest i opravdalo bludništvo. Znam da je za vrijeme Sanadera i njegove desne ruke Kosorice donesen zakon o suzbijanju diskriminacije, a kasnije su sodomitske zajednice izjednačene s normalnim brakom osim (zasad) u posvajanju djece. To znači da naša domovina sama, po svojim izabranim zastupnicima kroči u vlastitu propast. Vjerujem da će se i za Plenkovića i njegovih drugara nastaviti borba protiv Božjeg naravnog i objavljenog zakona. Najbolja usluga vezana uz ove promjene koju možemo napraviti svojim sunarodnjacima slična je kao i ona za subraću u vjeri vezano uz novu paradigmu milosrđa, staviti pred njih jasno za što se zalažu ne dopuštajući da preko istine nabace pokrivače eufemizama i sentimentalnih preusmjeravanja. Ako se radi o sodomizmu, pokažite im rasturene bolesnike koji su se njemu predali, ako se radi o abortusu, pobačene i raskomadane bebe i žene koje ne prestaju plakati, ako je u pitanju transdženderizam, neka ljudi vide što čudovišni roditelji rade vlastitoj djeci. Postoji vrijeme kad se pijuckaju kokteli i neobavezno čavrlja, a postoji i vrijeme kada se trebamo izjasniti, imalo to u konačnici koristi ili nemalo. Ako ispravno shvatimo taj "aktivizam", trebao bi koristiti barem spasenju naše duše.