srijeda, 22. siječnja 2014.

Rorate Caeli - Poziv na jedinstvo


"Podjela tradicionalnog katoličkog svijeta bila je majstorski udar neprijatelja misala iz 1962. i Rimskog katekizma. Uspjelo im je posijati razdor među prijatelje i uglaviti bratoubilačku mržnju među svećenike koji su koračali jedan uz drugoga. Prva skupina je počela postupati sa svojom braćom kao s radikalima, a druga ih je zauzvrat prozvala prodanim dušama. Prvi su bili uvjereni da će oni koji su ostali pod nadb. Lefebvreom uskoro upasti u potpuni raskol, a potonji su sasvim izvjesnim smatrali da će njihova bivša braća napustiti i Misu i Katekizam.

Što možemo kazati više od četvrt stoljeća kasnije, nego da su prosudbe obiju strana uvelike bile pretjerane.

Sa svoje strane, usprkos svim svojim poznatim problemima, Piovo bratstvo nije postalo ni raskolničko ni usporedna 'crkva'. Uvijek je čuvalo kontakte s Rimom i činilo što je smatralo potrebnim s ciljem regularizacije svoje situacije sa sljedećim papama, čak ako, iz razloga koje njegovi glavari smatraju razboritima (a s čim se mi razborito možemo ne složiti), regularizacija dosada nije postignuta. S druge strane, zajednice 'Ecclesiae Dei' nikada nisu napustile tradicionalnu misu, a niti tradicionalnu katehezu.

Mora se sasvim iskreno reći: Piovu bratstvu još preostaje Papino priznanje i još postoji želja da rad Bratstva bude priznat- prema različitim mjerilima koja variraju od osobe do osobe. Na strani zajednica 'Ecclesiae Dei' ostaje neodobravanje nove mise (bez obzira na činjenicu da je smatraju valjanom i zakonitom) i izmjene tradicionalnog nauka- oboje se dakako različito izražava od osobe do osobe. Iznimke u spomenutim skupinama potvrđuju pravilo u obje zajednice.

Problem je bio u tomu što su neki vjerski auktoriteti tijekom godina- dok je situacija po sebi ostala već dovoljno konfuzna- proglašavali 'fatve', dogmatizirali stavove koji bi zahtijevali određenu prilagodljivost i mnogo razumijevanja. Primjerice, čuli smo: 'Pohoditi piovce? I ne razmišljajte o tom ili ćete biti izopćeni'! Ili također: 'Ići na misu tim prodanim dušama? Tamo ćete izgubiti vjeru'!

U dokumentarcu o životu nadb. Lefebvrea koji je nedavno objavljen u Americi, slavni profesor i novinar, J. Madiran, koji se distancirao od Piova bratstva 1988., dao je ipak sljedeću hrabru izjavu glede Lefebvreovih posveta: 'Danas mi je teško reći da je bio u krivu'. Kako je prošle godine preminuo, to je unekoliko njegova oporuka. Trebamo se zamisliti nad tim kad je najslavniji francuski laik tradicionalne borbe bio voljan to potvrditi malo pred smrt. Mnogi vjernici mlađe generacije odbijaju tu međusobnu demonizaciju čija je jedina motivacija, čini se, strah da neke ovce ne pobjegnu na susjedni pašnjak.

Napokon, je li ovaj tekst apel k tomu da se sve pomiješa? Apsolutno ne. Neka svatko nastavi napredovati na vlastitom mjestu. Scenarij koji se javio prošlih nekoliko desetljeća, čak i više nakon motuproprija 'Summorum Pontificum' Benedikta XVI., najgori je koji su progresivci mogli zamisliti s obzirom na prestrašne okolnosti razdoblja od 1969. do 1988.; Piovo bratstvo koje ostaje još unekoliko jako i koje ustraje iznoseći Rimu svoje doktrinarne zamjerke, te zajednice 'Ecclesiae Dei' koje proširene diljem svijeta, polako no ustrajno, vrlo odlučno i svakodnevno predočuju biskupima što je to Crkva uvijek htjela i zastupala, osobito u liturgijskim stvarima. Nisu li obje skupine na svoj način baštinici nadb. Lefebvrea koji je nepokolebljivo tražio da se dopusti 'iskustvo Tradicije'?

Što, dakle, treba činiti ubuduće? Snažno naviještati vjeru i raditi bez mrmljanja 'cum et sub Petro'! Neka 'fanovi' 'Ecclesiae Dei' i 'Summorum Pontificuma' ne budu u strahu da prvi reagiraju. I neka se oni iz Piova bratstva ne ustežu od druge reakcije. U vremenima nemirnih voda i nepoznatih zapreka, bitno je jedinstvo svih tradicionalnih katolika istomišljenika, uz međusobnu snošljivost i prihvaćanje."

Izvor: http://rorate-caeli.blogspot.com/2014/01/opinion-call-for-unity.html
Foto: http://www.lmschairman.org/2013/08/latin-course-2013-report.html, http://dominicansisterswanganui.blogspot.com/2010/01/feast-of-epiphany-2010.html.

23 komentara:

  1. http://rorate-caeli.blogspot.com/2009/04/new-sspx-rosary-crusade.html

    Ne blebećite, nego molite. Biskup Fellay poziva na IV križarsku vojnu molitvom krunice. Jest da su prethodne tri doživjele potpuni fijasko, ali nek` se narod zabavlja. Njima trojici je lijepo.

    Mario

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Smeta li vama možda molitva krunice? Ili samo želite iskoristiti priliku za vrijeđanje FSSPX-a?

      U svakom slučaju, nedostojno.

      Izbriši
  2. Kad već polažemo karte na stol, budimo potpuno iskreni i recimo istinu.

    Mons. Lefebvre nije se prevario u procjeni:
    "And we must not waver for one moment either in not being with those who are in the process of betraying us. Some people are always admiring the grass in the neighbor's field. Instead of looking to their friends, to the Church's defenders, to those fighting on the battlefield, they look to our enemies on the other side. "After all, we must be charitable, we must be kind, we must not be divisive, after all, they are celebrating the Tridentine Mass, they are not as bad as everyone says" — but THEY ARE BETRAYING US — betraying us! They are shaking hands with the Church's destroyers. They are shaking hands with people holding modernist and liberal ideas condemned by the Church. So they are doing the devil's work.

    ...

    This is what causes us a problem with certain layfolk, who are very nice, very good people, all for the Society, who accepted the Consecrations, but who have a kind of deep-down regret that they are no longer with the people they used to be with, people who did not accept the Consecrations and who are now against us. "It's a pity we are divided", they say, "why not meet up with them? Let's go and have a drink together, reach out a hand to them" — that's a betrayal! Those saying this give the impression that at the drop of a hat they would cross over and join those who left us. They must make up their minds.
    We cannot compromise

    That is what killed Christendom, in all of Europe, not just the Church in France, but the Church in Germany, in Switzerland — that is what enabled the Revolution to get established. It was the Liberals, it was those who reached out a hand to people who did not share their Catholic principles. We must make up our minds if we too want to collaborate in the destruction of the Church and in the ruin of the Social Kingship of Christ the King, or are we resolved to continue working for the Kingship of Our Lord Jesus Christ? All those who wish to join us, and work with us, Deo gratias, we welcome them, wherever they come from, that's not a problem, but let them come with us, let them not say they are going a different way in order to keep company with the liberals that left us and in order to work with them. Not possible.

    Catholics right down the 19th century were torn apart, literally torn apart, over the Syllabus: for, against, for, against. And you remember in particular what happened to the Count of Chambord. He was criticized for not accepting to be made king of France after the 1870 Revolution in France on the grounds of changing the French flag. But it was not so much a question of the flag. Rather, he refused to submit to the principles of the Revolution. He said, "I shall never consent to being the lawful King of the Revolution." He was right! For he would have been voted in by the country, voted in by the French Parliament, but on condition he accept to be a Parliamentary King, and so accept the principles of the Revolution. He said "No. If I am to be King, I shall be King like my ancestors were, before the Revolution." He was right. One has to choose. He chose to stay with the Pope, and with pre-Revolutionary principles.

    We too have chosen to be Counter-revolutionary, to stay with the Syllabus, to be against the modern errors, to stay with Catholic Truth, to defend Catholic truth. We are right!"

    (http://sspx.org/en/two-years-after-consecrations)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bratstvo sv. Petra (i sl.) je odlučilo kompromitirati Vjeru prihvaćajući kao katoličke i u suštini ispravne one zablude ekumenizma, vjerske slobode, kolegijalizma, koncilske ekleziologije, kao i protestantizirani novi obred. Dok su moderni pape činili svakakve vrste svetogrđa i uvreda Bogu (npr. prvi, drugi i treći susret u Asizu i slični susreti, posjeti i molitve u nekatoličkim hramovima, ljubljenje Kurana, inkulturirane Mise s poganskim elementima itd.) oni su šutjeli, ispunjavajući proročanske riječi Blažene Djevice u Quitu: "u tom trenutku vrhovne potrebe za Crkvu, oni koji bi trebali govoriti šutjet će".
      Zar mislimo da je Bogu ugodna naša šutnja pred uvredama protiv Njega?

      Dok za nekog jadnog svećenika formiranog u novim teološkim fakultetima (čitaj: rasadništvima zabluda) može biti nešto opravdanja, za one koji su formirani na tradicionalan način ne može.

      Crta u pijesku je jasna i odavno povučena - s jedne strane su koncilski pape i koncilska Revolucija, sa svim svojim žalosnim posljedicama i putom progresivnog raspadanja, a s druge strane dva tisućljeća katoličke Tradicije i nauke, zajedno sa svim svecima, naučiteljima i papama. Bratstvo sv. Petra (i sl.) htjelo je istovremeno biti s obje strane crte, sjediti na dvije stolice, ali to je nemoguće (evo zašto: 2 Kor 6:14, Mt 6:24), i zato, kad je došlo vrijeme izbora završili su na strani crte koja pripada Revoluciji.

      Jedinstva nema upravo radi toga.

      Izbriši
  3. 50 svečenika koji su zapustili neo-FSSPX i Williamson kažu da su se neo-FSSPXovci prodali. Ludnica. :) Malo više poniznosti i pokornosti svima...

    OdgovoriIzbriši
  4. Što je pak sad to neo-FSSPX??? Ah, kad krene ta logika rascijepa i podjela nema kraja. Svatko će si brijati za sebe da je "naj-naj-najčišća stranka prava"...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa to kažu biskup Williamson i ostali odpadnici od FSSPXa da je Bratstvo postalo liberalno i da se je udaljilo od mons. Lefebvrea i da ne poštuje više njegov "magisterium". Zato je zovu je neoFSSPX. A ti odpadnici(ima ih zadnjim godinama više nego 50) su opet neki cirkus u kojem ima svak svoje stave koje ima za potpunu istinu. Svaki svoj papa. Znači što si rekao: "Svatko će si brijati za sebe a je "naj-naj-najčišća stranka prava"..." :)

      Izbriši
    2. Taj unutarnji otpor koji je Slovenac spomenuo nastao je kao reakcija na neka djela mons. Fellayja, prvenstveno promjenu načina ophođenja prema Rimu od 2012., namjeru potpisivanja praktičnog sporazuma s Rimom koja je suprotna Generalnom kaptolu iz 2006., neke nejasne i problematične izjave, potpisivanje "Doktrinarne preambule" koja je suprotna poziciji Bratstva i mons. Lefebvrea, izbacivanje mnogih svećenikâ i jednog biskupa jer su javno progovorili o tim stvarima itd.
      To je dakle unutarnja stvar Bratstva.

      Izbriši
    3. Ne bih sasvim tako rekao. Ako je jedan biskup i cca 50 svećenika napustilo/izbačeno iz SSPX-a, onda se više ne radi samo o "unutarnjoj stvari", već po samoj logici da ne-članovi više nisu unutra. Hoće li ti ne-članovi pristupiti SSPV-u, osnovati neku novu strukturu kanonski sasvim odvojenu od Svete Stolice ili nešto treće preostaje tek vidjeti. Komentari su da je lista krajnje heterogena: da su neki na njoj sedevakantisti, a da su poneki, pak, tražili inkardinaciju u biskupije ili Ecclesia Dei zajednice...

      Izbriši
    4. Unutarnja je stvar jer su izbačeni/otišli poradi unutarnjih neslaganja u Bratstvu, a i dalje su zadržali ime SSPX (u varijantama SSPX-SO, SSPX-MC itd.) i ne namjeravaju osnovati novu kongregaciju. Cilj im je ostati vjerni djelu mons. Lefebvrea i mnogi od njih bi se voljeli vratiti u Bratstvo kad bi se situacija vratila na onu prije 2012. godine. Od svih njih su možda dvojica-trojica sedevakantista, a nijedan ne želi biti u ED zajednicama.
      Pratio sam vijesti i razvoj situacije pa znam.

      Izbriši
    5. Sad imaju problem, da svaki sam interpretira Lefebvreov "magisterium". I pali su u isto past kao modernisti i liberali...možda jim treba neka Lefebvreova hermenevtika kontinuitete ako več nemaju poniznosti i pokornosti nadrejenima.... Problem je što se FSSPX predstavlja kao neku zajednicu koja je "cor unum" a ako ima u par godinama 10% odpad znači da je u veliki krizi!

      Izbriši
    6. Ne postoji "magisterij" mons. Lefebvrea. Ono što je on naučavao je ono što su svi biskupi i pape naučavali prije Koncila. On je ostao vjeran Svetoj Tradiciji i vjekovnoj nauci Svete Majke Crkve, dok su mnogi drugi biskupi radije umjesto Bogu bili vjerni ljudima ili mirnoći i udobnosti svog položaja.

      Izbriši
    7. Dragi Mateo, po samoj logici stvari ne može biti unutarnja stvar ako oni više nisu članovi Bratstva već IZVAN , bez obzira na njihove privatne intencije i imena kojima se samonazivaju.

      "nijedan ne želi biti u ED zajednicama"

      Ja sam pročitao drukčije.
      Evo citata: "L'un d'entre eux...même demandé jadis une incardination à l'Institut du Bon Pasteur, et, ces derniers temps, une incardination dans son diocèse".

      http://tradinews.blogspot.com/2014/01/laurent-durantin-facebook-fsspxavrille.html

      Izbriši
    8. Nemojmo cjepidlačiti. Sve protiv čega se bore vezano je za unutarnje stvari Bratstva - dogovor Bratstva s Rimom, Preambula itd. Da tog nije bilo, oni bi i danas bili u priorijama Bratstva.

      To što si citirao je teško provjerljiva informacija. Ako je i točna, taj svećenik očito nije dio tog pokreta jer se kao član ED ne može protiviti dogovoru s modernističkim Rimom.

      Ako ćemo biti precizni, nijedan član tog pokreta otpora ne želi biti u zajednicama "ED".

      Izbriši
    9. To su u najmanju ruku bile stvari IZMEĐU Svete Stolice i Bratstva, dakle cijele Crkve na neki način, a ne samo unutar Bratstva.

      Naravno, imale su refleksije unutar Bratstva. (Usput, baš me zanime na što su se kanonskopravno pozvali oni koji su napustili Bratstvo ili su iz njega izbačeni kao argument da su još uvijek Bratstvo).

      Što se tiče spomenutog svećenika, Informacija je provjerljiva. Radi se o jednom od famoznih potpisnika "Adresse aux Fidèles" od neki dan (7. siječnja).

      Znamo svi, naravno, i za još jedan nama blizak recentni slučaj prijelaza u ED skupinu, ali on vjerojatno nema veze s ovom pričom, pa ga nećemo dalje razglabati.

      Izbriši
    10. Ipak neki "magisterium" mons. Lefebvrea obstoji. Mnogi odpadnici kao i biskup Williamson so u svoju obranu i zagovor iznosili u javnost neke tekstove u kojem su citirali djelove(kao protestanti Bibliju) pridiga, nagovora i zapisa mons. Lefebvrea. Tako su dokazovali da je "neo-FSSPX" se udaljila od "magisteriuma" mons. Lefebvrea.

      Izbriši
    11. Takvom logikom bi isto onda mogli reći da postoji "magisterij" sv. Alfonsa de Liguorija, ako mnogi redemptoristi citiraju propovijedi i zapise tog utemeljitelja svog reda, i isto tako za dominikance sa sv. Dominikom i isusovce sa sv. Ignacijem. Isto tako, kao primjer, jeste li čuli za reformacije redova, kad se udalje od smjera osnivača, npr. danas su najzvorniji franjevci kapucini, koji su nastali posljednji, kao reakcija na promjene unutar Reda.

      Članovi jednog reda trebaju posebno poštivati utemeljitelja i držati se njegovog smjera za red, jer se zna da utemeljitelj prima od Boga posebne milosti.
      Naravno, u vezi mons. Lefebvrea sve to je još i važnije upravo poradi dosad neviđene krize u Crkvi, i zato propovijedi i zapisi takvog čovjeka svetog života, uzorne poniznosti, velike hrabrosti i ljubavi za Crkvu trebaju biti uzor i putokaz ne samo članovima njegovog reda nego svim katolicima, jer su jedno od rijetkih svjetala koje nam Bog šalje da osvijetle ovu tamu i kalvariju Crkvu u kojoj se nalazimo, gdje su oni koji bi trebali biti pastiri zapravo vukovi i uništavatelji.
      To je jedan pastir koji je ostao pastir do smrti, nije pobjegao kao najamnik niti se pridružio vukovima kao mnogi.
      Zar da umjesto toga savjete uzimamo od onoga koji je ljubio Kuran, primao na sebe pečat hinduističkog idola i molio se s vođama svih lažnih religija?

      "jer u one dane Isus Krist će im poslati ne pravog pastira nego uništavatelja"
      (sv. Franjo Asiški, proročanstvo o posljednjim vremenima)

      Izbriši
  5. Mislim da bismo loptu trebali spustiti na zemlju. Braća iz FSSP-a i FSSPX-a imaju puno toga zajedničkog. Ajmo mi tradicionalisti pokušati furati međusobni, unutarcrkveni ekumenizam. A onu socijalističku ekumensku internacionalu na službenoj instanci, tko šljivi kad nemaju tri čiste u glavi. To su likovi iz crtića!

    Bernard

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Samo tim likovima zabranite ulazak u naše crkve. Neka idu na buvljak održati svoje smiješne susrete.

      Bernard

      Izbriši
  6. Odlican prijevod - hvala! :)
    Da parafraziram:
    Tko ima oči neka čita

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A iza očiju bi trebao stolovati mozak, osim ako nije razapeta žica koja drži uši. :) A o svjetlu razuma što proniče Duh Sveti nepotrebno je raspravljati.
      Simpa članak koji otvara zanimljiva pitanja!

      Bernard

      Izbriši
  7. Hm... Braća se moraju naučiti dijalogu a ne smicalicama. Ne budite grubi jedni prema drugima. Ne žalostite Krista, vi gore - iznad moga komentara! Uh, ima i mojih komentara iznad!!!
    P.S.
    Zanimljiv zavjet sestara dominikanki, s Kristovom krunom na glavi. E to je ljubav Kristovih zaručnica koja nama nedostaje, braćo. Vi se uporno igrate teologa...

    Bernard

    OdgovoriIzbriši
  8. Čemu služi objavljivanje ovakvog članka koji ne razlikuje ili pogrešno razlikuje neke temeljne stvari?
    Na tome nerazlikovanju se onda temelje njegove ocjene i preporuke, koje stoga naravno ne stoje.
    Temeljna stvar nije jedan OBRED (jer u Crkvije uvijek postojalo i danas postoji više različitih obreda) nego "jedna VJERA" (Ef 4,5) i jedna CRKVA (kao što molimo u Vjerovanju).
    Autor članka očito misli (iili tako drugima sugerira) da je privrženost obredu temeljna i da tzv. "tradicionalisti" čine jednu skupinu koju karakterizira jedan obred nasuprot drugim skupinama koje karakteriziraju drugi obredi.
    Zaboravlja ili zanemaruje činjenicu da mnoge obrede u Crkvi koriste i oni koji jesu u Crkvi i oni koji nisu u Crkvi. Ima doduše i izuzetaka, to je na primjer maronitski obred, nema zajednica izvan Crkve koje bi se njime služile.
    Dakle, katolicima koji koriste bizantski obred su bliži katolici koji su u istoj Crkvi i imaju istu vjeru kao i oni, iako imaju neki drugi obred, nego nekatolici koji imaju isti obred ali pripadaju drugoj crkvi i nemaju potpuno istu vjeru (pravoslavni).
    Kad ovo razlikovanje primijenite na "tradicionalni rimski obred", bit će vam sve jasno.

    Ivan

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.