nedjelja, 29. prosinca 2013.

Pred kraj godine



Naglašavam opet da su sva razmišljanja koja slijede autorova (tj. moja) i nemaju veze s bilo kojom službenom ili neslužbenom funkcijom koju autor obavlja.

***

Obično se pri kraju godine prisjećamo lijepih i ružnih stvari koje smo u njoj proživjeli i pokušavamo za sve zahvaliti Bogu, pokajati se za ono što smo loše napravili te izvući pouke ili barem reći: bilo, pa prošlo.

U Katoličkoj crkvi najvažniji dogođaj prošle godine zasigurno je ostavka Benedikta XVI. sa službe Kristova Namjesnika, događaj bez pravog presedana (povjesničari koji su takve stvari puno bolje proučavali kažu da je abdikacija Celestina V. bila u bitno drugačijim okolnostima). I dalje su stvarni razlozi Benediktova odstupnja ovijeni velom tajne, a česti posjeti, telefonski pozivi itd. novog rimskog biskupa i starog pape u miru ne doprinose razjašnjavanju situacije. Što se mene tiče, jednako sam u mraku kao i kada je ta senzacionalna vijest objavljena. Nakon kratkih konklava pojavio se na lođi bazilike sv. Petra novi Sveti Otac Franjo. Odmah nas je iznenadio svojim neformalnim načinom ponašanja i govora. Od početka su svi detalji upućivali da je to osoba koja vrlo dobro zna što želi napraviti, što mu odgovara, a što ne i da je spreman svoje mišljenje jasno dati do znanja. Iskustva argentinskih tradicionalista nisu mu išla u prilog. Dakako, za mali postotak tradicionalnih katolika u golemoj svjetskoj Crkvi to je bio početak određenog straha i nesigurnosti. Za mnogo veći ili barem glasniji dio katoličke javnosti Papine geste nagovještavale su novu vrstu otvorenosti drugima i drugačijima. Bilo je očito da u nekim stvarima određeni krugovi pretjeruju u nadanjima, do sad nije došlo do pokušaja mijenjanja dogmatskih učenja Crkve. No, nesumljivo je da su određene Papine riječi i potezi otvorile prostor spekulaciji - što se sve može ili mora promijeniti. Geste osobne pastoralne skrbi ili životnog stila mediji su preuveličavali ispunjavajući ih smislom koji možda ni sam rimski biskup ne bi prihvaćao. Pojavila se nova forma papinskih intervjua u kojima Papa diskutira kao jedan od nas, ili bolje rečeno kao jedna od slavnih ličnosti koje pune novine i televiziju. Iznosi svoja viđenja stvari, a nakon objave i reakcija se pojedine rečenice eventualno preciziraju, drugačije tumače ili odbacuju.

Novi je Papa vrlo brzo počeo preuređivati kuću po svom nahođenju, što je naravno, ne samo očekivano, nego ponekad i nužno. Ipak, reforme su kao i neki drugi naglasci ovog pontifikata pokazale višeznačno lice. S jedne strane se pokušava štediti ili pokazati skromnost u liturgijskim ili čisto osobnim stvarima, a s druge strane pojavljuju se beskorisne inicijative. S jedne strane govori se o čišćenju kuće, a s druge postavljaju na položaje osobe sumnjivih karakteristika. I svakako najjasniji primjer koji svakim danom postaje sve dramatičniji: s jedne strane klikće se "milosrđe, milost" čak i po cijenu krivog razumijevanja nepromjenjivog katoličkog moralnog nauka, a s druge stoji u postkoncilskoj Crkvi rijetko viđen postupak razaranja vitalne i plodne redovničke zajednice protiv koje i najcrnje optužbe zasigurno nisu gore od nečistoće koja se tolerira.

Obradovala me vijest da je papa dopustio snimanje samo njegova ulaska i izlaska iz rimske bolnice u kojoj je za Božić proveo nekoliko sati. Ostalo vrijeme provedeno s malim bolesnicima i njihovim roditeljima proteklo je u privatnom druženju. Možda je to dobar recept za budućnost. Ponuditi medijima nekoliko kratkih prilika za slikavanje, a ostatak vremena provesti potiho radeći. Nije baš nužno da čujemo koga je sve Papa zvao na telefon, od kojeg trgovca je što naručio ili s kime je večerao. Također, mislim da je intenziviranje twitter poruka za vladanja ovog pape dobra stvar. Čini mi se da njegovom načinu izražavanja odgovaraju te sažete pouke. Svakako, puno bolje nego intervjui. Nisam još pročitao apostolsku pobudnicu Svetog Oca Franje. Kažu da iznimno obiluje riječima, pojavile su se po internetu analize nekih neobičnih fraza, ali ne mogu po njima previše suditi. Encikliku Lumen Fidei sam uz nešto muke nedavno završio. Ima nekoliko interesantnijih mjesta koja mi se čine tipično Benediktovim, ali sve skupa nije doraslo prvim dvijema Benediktovim enciklikama o ljubavi i nadi. Unatoč tome, ipak je bolja od enciklike Caritas in veritate, jednog od najdosadnijih dužih tekstova koje sam ikad pročitao.

***

U Hrvatskoj je politička vlast nastavila svoje bezumno bavljenje temama koje nemaju veze s onim što bi trebala raditi. Nećemo se prisjećati baš svake besmislene odluke poput nasilnog uvođenja spolnog odgoja, nasilnog uvođenja čirilićnih ploča itd. jer o tome imate gdje čitati. Dovoljno je spomenuti se kako su hijenski pokušali progurati svoj zakon o zaštiti komunističkih zločinaca voljenoj Europskoj Uniji usprkos. Pa su postiđeni morali odustati. Pa su kao išli igrati se s ustavom, čini mi se prije zbog tog razloga, nego što ih je briga za nacionalne manjine ili koja zajednica osoba treba imati ista prava kao i muž i žena u braku. Uglavnom, toliku količinu nesposobnosti i tupastog inaćenja već dugo nismo vidjeli kao prošle godine među našim političarima. Tu ubrajam i Mesićevog Karamarka i ove ostale koji blesavo zure sa strane.

No, neovisno o svemu tome, treba čestitati inicijativi koju je predvodila dr. Željka Markić. Žena je zaista preuzela na sebe težak križ znajući da će je naši odvratni mediji pokušati ocrniti i uništiti na sve moguće načine (usput, ima li koja relativno normalna novinska stranica danas na hrvatskom internetu, nešto kao Vjesnik prije gašenja?). Ona i suradnici uspjeli su unatoč svim protivštinama. Mnoge su zvijeri ostavile svoj trag ili da upotrijebim sliku iz meni drage priče, mnogi su se rašljasti jezici pokazali. Pomalo je razočaravajuće da od normalnih komentatora ne mogu izdvojiti nikoga osim Nine Raspudića. Mislim, bolje išta nego ništa, ali ipak je to premalo.

***

Nećemo dalje o politici, prisjetimo se nekih bližih crkvenih zbivanja. U Crkvi u Hrvata sve je po starom. Nisam baš pratio je li tko od biskupa počeo nositi željezni križ na prsima i slično, ali sam neki dan nabasao na fotografiju na kojoj se uspoređuje kardinal Bozanić sa zlatnim misnim ruhom i lijepim pastirskim štapom i papa Franjo koji ima obično bijelo ruho i drži u rukama kipić Isusa. Nadam se da nitko od vjernika ili još gore svećenika neće pasti na takve primitivne provokacije, nego će se držati onih poruka koje sam Sveti otac Franjo izričito naglašava poput važnosti dostupnosti i redovitosti sakramenta ispovijedi.

Čini mi se da se sinoda Zagrebačke nadbiskupije još priprema, ispravite me ako griješim. Ne znam je li bilo kakvih važnijih događanja u Hrvatskoj osim proglašenja blaženim Miroslava Bulešića. Budalesanja jednog čovjeka nadasve mi se ne čine vrijedna pažnje. Što se ovog virtualnog svijeta tiče, zapazio sam da je biskup Uzinić aktivan na internetu, to mi se čini pohvalno. Tako je reagirao i na snoviđenja neke moderne proročice u knjigama koje se nepretenciozno nazivaju Knjiga istine. Meni je nepojmljivo da bi netko uzeo čitati takve nemušte tekstove, pa još pročitao nekoliko svezaka. Pa zar su ti ljudi pročitali sve što su napisali npr. sv. Franjo Saleški, sv. Alfons Liguori ili sv. Terezija Avilska, pa sad nemaju boljeg duhovnog štiva. Čak i ako im je do viđenja i proroštava, imaju puno kvalitetnije literature na raspolaganju.

***

Ostalo je još barem nakratko se osvrnuti na zbivanja vezana uz tradicionalnu latinsku misu u Hrvatskoj. Više ćemo čitati za koji dan ili tjedan u godišnjem izvještaju Društva Benedictus gdje obično saberemo sve događaje koji s ovom temom imaju ikakve veze, ali možda je ovdje prilika reći nekoliko riječi koje ne bi sasvim pristajale u navedenom kontekstu. Čini mi se da se skupljaju crni oblaci. Prije navedena zbivanja na globalnom planu kao da su dala određenim silama vjetar u leđa. A jedan od najradosnijih i najvažnijih događaja na planu tradicionalne latinske mise u Hrvatskoj, ne samo u prošloj godini, nego sigurno i desetljećima, pokušat će se u skladu s tumačenjima onoga što je uslijedilo prikazati kao presudni moment u borbi protiv strašnih tradicionalista. Ja bih ipak pozvao one koji imaju ili žele imati udjela u ovoj priči da stave crno na bijelo što će im pojedina akcija donijeti, pa da razborito izvažu koliko će im to dugoročno koristiti. Mislim da je dovoljno ovom prilikom rečeno.

***

S obzirom da ja ipak često odlazim na nove mise, svake nedjelje se iznenadim koliko je atmosfera drugačija na staroj misi. Sasvim nevezano uz moje duševno stanje, uz prijepore o pjevanju ili sviranju na tihoj misi, pa čak i teološke razlike između dvaju obreda koja su nesumljivo znatno važnije, naprosto mi je puno lakše osjetiti da stojim pod Križem sa svetim ženama i sv. Ivanom ili čak (ako će netko od modernih prigovoriti) da uz učenike slušam Gospodinov svečani govor na Posljednjoj večeri.

Premda nisam ljubitelj vina, popit ću kad ovo objavim malo onoga koje je blagoslovljeno na blagdan sv. Ivana riječima "...neka se po njegovim zaslugama izbave od svakog otrovanja i kakve mu drago štete svi koji [...] piju iz ove čaše, i neka se, prinoseći sebe tijelom i dušom, oslobode od svakoga grijeha". To je i moja želja za sve nas!

23 komentara:

  1. Sviđa mi se kako si to sve sažeo i jasno obrazložio :) Ipak, nekako najviše potpisujem tvoje razmišljanje o odlasku Benedikta XVI., budući da često o tome promišljam, a nikako da do kraja "otpromislim" o toj temi.

    Možda bih uz sve navedeno navela i ulazak Hrvatske u EU. Iako smo pomalo zaboravili na taj, po mom mišljenju, nemili događaj za ovaj napaćeni narod, mislim da se naznake EU tiranije postepeno uočavaju i u našim krugovima. Živi bili pa vidjeli.

    Svako ti dobro!

    DD +

    OdgovoriIzbriši
  2. Zanimljiv osvrt. Ja bih jos spomenuo i Mladu Misu u sv. Martinu, najsvecaniji liturgijski dogadjaj u Hrvata u zadnjih pola stoljeca.

    OdgovoriIzbriši
  3. A na što se odnosi:
    "Budalesanja jednog čovjeka nadasve mi se ne čine vrijedna pažnje.?"
    Nisam baš shvatio iz konteksta....

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To je jedan koji ne voli anonimnost, upisite samo covjek nadasve u trazilicu.

      Izbriši
  4. Priznajem kako mi mnogo stvari koje su se događale u 2013. godini nisu sjele i još mi ne sjedaju kako treba. Počev od famoznog "odreknuća", dalo se naslutiti kada je Benedikt XVI položio palij na grob Celestina V, relativno brzog izbora, pa do "problema" s franjevcima Bezgrešne. Nije mi jasno u čemu je zapravo problem, osim ako se možda, kažem možda, ne radi o nečemu što se odnosi na unutrašnje i tajno područje. Ne bih rekao da se radi o obrednom pitanju tj. inzistiranju na tradicionalnom latinskom obredu a još manje doktrinalnom. Još nisam pročitao nešto što bih mogao shvatiti uključujući motive, stvarne motive Volpijevih postupaka itd., itd.. Po jednostavnoj logici moglo bi se dogoditi da se isto zatraži i od, primjerice, kartuzijanaca ... što mi je potpuno izvan svake pameti. Iz pouzdanog izvora znam kako je postojala struja "inside". Barem je tako bilo prije otprilike 20-ak godina koja intenzivno radi na ukidanju samostana i redova: općenito redovništva kao takvog. Zašto? Nije mi posve bistro. Što se pak novoga Petrova nasljednika tiče iz glave mi ne idu neki očiti simboli za koje još uvijek nisam siguran treba li ih ili ne uzeti s određenom rezervom. "Papa e papa" reče emeritus prilikom susreta no ako pažljivije odgledavam faze "događaja godine" primjerice za vrijeme oproštajnog govora pape Benedikta XVI. kamera se na trenutak zaustavlja na kard. Berg. koji ogoljenu desnicu stavlja na srce. Slučajno? Ne znam. Ista slika obilazi svijet (ona iz javnog prijevoza) gdje spomenuti kardinal drži desnicu unutar odijela i na kraju kod pojavljivanja na lođi za vrijeme prvoga pojavljivanja u pozadini se ponovno pojavljuje s desnicom na srcu. Znak odanosti? Ne znam. Neki izvori povezuju ovu simboliku s masonstvom. Prve riječi, kojima se obratio svijetu, ako se dobro sjećam spominju "bratstvo". Ne znam. Možda se masonstvo zaista tako i toliko infiltriralo u Crkvu i ako se obistine moje najpesimističnije slutnje glede etape koja je pred nama bojim se kako nas očekuju velika iznenađenja. Samo glasno razmišljam. Možda i nisam trebao ovo napisati ali barem otvoreno želim reći što me zabrinjava. Znam da Duh Sveti vodi Crkvu i da je "vrata paklena..." ali nisam oduševljen trenutnim stanjem "inside". Łongin

    OdgovoriIzbriši
  5. Dajte, Longine, ne znam sto vam se dogodilo, ali ovakve stvari nisam ni prije ostavljao na blogu, pa necu ni ubuduce.

    OdgovoriIzbriši
  6. Ok. To mi se dogodilo i napisao sam što sam napisao. Trebao sam se uzdržati od komentara. Slobodno obrišite. Oba komentara. Ne ljutim se. Ispričavam se ako sam vas uznemirio. Iskreno to mislim. Mene su te stvari uznemirile i nije fer prema čitateljima bloga ... Ipak smo pozvani biti zadnja stanica za svako zlo i za ono što na zlo nalikuje. Hvala. Oprostite mi na bezumnosti. Svako dobro. Łongin

    OdgovoriIzbriši
  7. Jedan štiklec. Jednu od gore navedenih informacija, koja se odnosi na struje koje rade na ukidanju redova, doznao sam u Vatikanu i to na mjestu gdje danas živi papa emeritus. Ne spada na ispovjednu tajnu pa to mogu spomenuti kao zanimljivost. Łongin

    OdgovoriIzbriši
  8. Longinova tvrdnja iz njegova komentara (od 30.12.-23:40) nije pusta tlapnja. Pratite nadolazeće događaje. Uživajmo još malo u staroj Misi, uskoro će ju staviti izvan zakona.

    Bernard

    OdgovoriIzbriši
  9. Ne vjerujem da bi papa, nakon nekoliko izjava u suprotnom smislu (npr. južnotalijanskim biskupima, cardinalu Castrillonu, čestitkama društvu sv. Petra), odlučio ukinuti motuproprij Summorum pontificum. Ta riječ je ipak o univerzalnom crkvenom zakonu. Mislim da je paranoja otišla poprilično predaleko. Ponekad bi dao ruku u vatru da su pojedini komentatori na ovom blogu imali običaj kao djeca plašiti se imaginarnih čudovišta u mračnim kutovima sobe...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mapet
      Moram priznati da si u pravu. To su oni trenutci kada bih radije ne znao ono što znam. Iskreno želim da nije istina ništa od onoga što sam napisao i da sam u zabludi. Zapravo, bio bih najsretniji da administrator obriše sve moje komentare u ovoj rubrici. Nikakva korist od njih. Ne bih želio dolijevati ulje na vatru. Łongin

      Izbriši
    2. Zapravo sam htio reći ovo, citiram: "Što se mene tiče, jednako sam u mraku kao i kada je ta senzacionalna vijest objavljena."Završen citat. Łongin

      Izbriši
    3. Za sada je čini mi se najpametnije, no ne i najhrabrije: "Maul halten und weiter dienen." Łongin

      Izbriši
  10. http://gloria.tv/?media=543370

    Alex

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "The *day after the election* of Pope Francis the Grand Orient of Italy ...issued a formal communiqué..."

      Alex, znam da ti je mržnja prema papi zamračila um i srce, ali mogao bi biti "aktualniji", a ne citirati "što se babi htilo, to se babi snilo".

      Mario

      Izbriši
    2. Hvala, Alex.

      Upozoravanje na ovakve stvari nije mržnja nego dokaz i djelotvorni čin ljubavi prema Bogu i Njegovoj Crkvi.

      Činjenica je da je papa Franciscus veoma drag upravo Božjim neprijateljima - liberalnim medijima (uklj. one u Hrv.), masonima, kao i židovima, prema kojima pokazuje posebno poštovanje i ljubav (jedan od najboljih prijatelja mu je rabin Skorka, a dok je bio nadbiskup Buenos Airesa svake godine je u katedrali održavan obred molitve za pokojnike - ali ne za katolike, nego židove).

      Svi koji znaju čitati između redaka puno će shvatiti kad saznaju da su prvi u povijesti izrazi pohvale papama od strane deklariranih Božjih neprijatelja komunista i masona došli od Ivana XXIII. i otad nisu prestajali, npr. komunisti su hvalili njegovu encikliku Pacem in terris, koja je bila prethodnica Koncila u naučavanju zablude vjerske slobode (vidi odjeljak 14, http://www.vatican.va/holy_father/john_xxiii/encyclicals/documents/hf_j-xxiii_enc_11041963_pacem_en.html) i štampali i dijelili to poglavlje u kojem se naučava ta zabluda u milijunima kopija - kad su na sljedećim talijanskim izborima komunisti dobili milijun glasova više, na Trgu sv. Petra su vikali "Živio Ivan XXIII." (za usporedbu, Pio XII. je kad su bili izbori i mogućnost dolaska komunista na vlast rekao talijanskim katolicima da su obvezni pod prijetnjom smrtnog grijeha da glasaju, i to protiv komunista, a za katolike).
      Još jedan znakoviti primjer - kad je postalo jasno kakav će Koncil biti, 1964. na kongesu Komunističke partije Italije je rečeno: "Izvanredno buđenje Koncila, koje se s pravom može usporediti s Generalnim staležima iz 1789. (francuski parlament koji je te godine podupro bezbožnu revoluciju), pokazalo je cijelom svijetu da je stara političko-vjerska Bastilla (Bastilla je kraljevska tvrđava čijim je padom počela Francuska revolucija - tu se aludira na Katoličku Crkvu) potresena do svojih temelja."
      Napokon, kad je Ivan XXIII. umro, masoni i komunisti su ga uzdizali do zvijezda i oplakivali, npr. meksički masoni su dali oglas u novine u kojem je pisalo (velika slova kao u originalu):
      "MEKSIČKA VELIKA ZAPADNA LOŽA
      slobodnih i prihvaćenih masona, povodom smrti
      PAPE IVANA XXIII.,
      javno iskazuje svoju tugu za gubitkom ovog velikog čovjeka,
      koji je stvorio revoluciju u idejama, razmišljanjima i oblicima rimokatoličke liturgije.

      ENCIKLIKE "MATER ET MAGISTRA" I "PACEM IN TERRIS"
      učinile su revoluciju u konceptima koji favoriziraju
      PRAVA ČOVJEKA I NJEGOVU SLOBODU.

      Čovječanstvo je izgubilo velikog čovjeka, i mi masoni priznajemo njegove uzvišene principe, njegovo čovjekoljublje i njegovo poziciju kao VELIKOG LIBERALA."

      (http://www.traditioninaction.org/ProgressivistDoc/A_145_J23-Masons.html)

      Razlika s Franciscom je da je on puno ekstremniji od Ivana XXIII. i da su pohvale Božjih neprijatelja na njegov račun došle ne nakon nekoliko godina ili nakon njegove smrti već samo dan nakon izbora.
      Revolucija napreduje i uzdiže se na sljedeću razinu. Drhtite i plačite, Božji neprijatelji, jer bliski čas najvećeg veselja pretvorit će vam se u čas konačnog poraza. Obratite se dok još imate vremena. "Bog se ne da izrugivati!" (Gal. 6:2)

      Tko ima oči neka vidi.

      Izbriši
    3. Iz Rimskog rituala, iz molitve sv. Mihaelu, koju je napisao papa Leo XIII.:
      O slavni arkanđele sv. Mihaele, kneže nebeske čete, brani nas u boju...
      (...)
      Ti najlukaviji neprijatelji su napunili i napili žuči i gorčinom Crkvu, zaručnicu Prečistog Janjeta, i stavili su svoje bezbožne ruke na njezine najsvetije posjede.

      U samom Svetom Mjestu, gdje je bilo postavljeno Prijestolje presvetog Petra i Stolica Istine za svjetlo svijeta, oni su podigli prijestolje njihove izopačene bezbožnosti, s opakim naumom da kad udare Pastira da se ovce raštrkaju.

      Ustani, dakle, o nepobjedivi kneže, donesi pomoć protiv napada izgubljenih duhova narodu Božjem, i donesi pobjedu."

      (http://en.wikipedia.org/wiki/Prayer_to_Saint_Michael)

      "Na kraju, Moje će Bezgrješno Srce pobijediti"
      (Blažena Djevica Marija, kraj još neobjavljene u cijelosti Treće fatimske tajne)

      Izbriši
    4. Mateo,

      umjesto tih trkeljanja s masonima, sv. Mihaelom i "neobjavljenom Trećom fatimskom tajnom", bilo bi ti pametnije da otvoriš Evanđelje i upoznaš osobu Isusa iz Nazareta.

      Mario

      Izbriši
    5. Mario,
      Od kuda znas da ja mrzim papu,odakle ti to covjece?
      Ja sam samo nadovezao na Longinove obzervacije i nista vise a ti nemoras odmah pucati od bjesa u manirima postkoncilskih modernista.
      Ali tebi za informaciju Franciska ne mrzim ali nije bas ni moj tip jer ja volim jasnocu .Ne tvrdim da je mason ali svojim izjavama da nauk i dogme nisu bitne nego "Isus iz Nazareta"itekako se uklapa u masonsu agendu.
      I zar mislis da masoni kojima je cilj unistenje katolicke vjere onakve kakva je bila prije koncila neznaju tko je kaki kardinal?Vrlo si naivan momce.

      Alex

      Izbriši
    6. Bio bih puno sretniji i u savjesti spokojniji da je brat Toma obrisao moje komentare. Apsolutno odričem svaku mogućnost da ne bih papi iskazivao poslušnost i poštovanje kao Petrovu nasljedniku i Kristovu namjesniku na zemlji. No, "ono što zeki tišti grud" jest svojevrsna sumnja u valjanost nekih čina. Nisam pravni stručnjak a niti kanonist, no pitam se ako je netko pripadnik primjerice neke masonske lože ili pak skupine (mafija i slično). Upada li u izopćenje i jesu li tada njegovi čini valjani, a to će reći. Primjerice, neki biskup je pripadnik masona, redi svećenika, đakona ili pak djeli sakramente. Kako to shvatiti? "In bona fide" ili "ex opere operato"? Mišljenja sam kako se stvari događaju upravo na tragu "dobre vjere" i djelotvornosti "ne ovisno o moralnoj predispoziciji onoga koji sakrament podjeljuje" no firentinski se problem malo produbljuje u smislu Je li doista službenik želi činiti ono što čini Crkva kada podjeljuje sakramente? Što ako ne? Naravno kako želim da "Da" bude "Da". No, ne živimo u savršenom svijetu i nemamo savršeno spoznanje. Priznajem kako imam velikih problema s prihvaćanjem ovoga pontifikata kao inačina na koji se odvija, no svoje sumnje radije pripisujem vlastitoj slabosti i neupućenosti nego li krivnji ovih ili onih "isturenijih" službenika hijerarhije. Dakle, ako je kanonski i valjano izabran a nadam se da jest prihvaćam da je Franjo to što je, Petrov nasljednik, no to ne znači kako prihvaćam stil i način na koji djeluje. Od šest do sedam milijardi ljudi na svijetu ja sam jedan od onih koji bi voljeli doživjeti barem još koju odluku "ex cathedra". Ali ovaj stil: Papa kaže, novina izokrene i laže, a onda razglabajmo o glupostima nimalo mi se ne sviđa. Katoličkoj Crkvi ne treba event, neka nova Bože sačuvaj osoba tipa Beyonce ili koje zvijezde ili zvjezdice. Crkvi je potreban apostolski žar koji je kadar, baš u ovim vremenima u kojima živimo, u društvenom i kulturnom kontekstu, nešto svečano proglasiti kao definitivan stav: bilo da je riječ o ženidbi, bilo da je riječ o siromaštvu ili pak ako se govori o deklerikalizaciji uvesti moratorij na proglašenje svetaca samo iz redova episkopata, prezbiterata (nešto kao kartuzijanci), jer Armani klerici, jet seteri, doista ne znam koga mogu uvjeriti u vjerodostojnost Krista i njegovog spasonosnog nauka, ili pak onih koji si prisvajaju dobra ovoga svijeta ne mareći ...tu priču već svi znaju. Da skratim priču. Nisam bio oduševljen izborom Benedikta XVI. koji je bio, barem za mene predvidljiv tako da sam kad se ispuhnuo dim iz Sixtine odmah znao kako je riječ o Ratzingeru. Drugo ako već govoriš o strahu od vukova zašto ... Očito čemo čekati tj. naš naraštaj to neće doživjeti (teško mi je povjerovati kako će na vidjelo izići pravi, jedini i valjani razlozi svehvaljenog i svepozdravljenog odreknuća). Ne želim nikome držati stranu, no promatrajući zbivanja na liturgijskoj sceni, zaista moram priznati kako mi više odgovara tradicionalni pristup ili onaj tradicionalniji, nego "izlizane" evente po našim bogomoljama (govorim poradi toga jer ipak u njima ima onih koji su istinski molitelji i štovatelji u Duhu i istini). Možda je zanimljiva ova demonsinjorizacija od strane pape Franje, ali moja su očekivanja mnogo veća. Za sada toliko. Nadam se da se nisam izopćio. Papa Franjo je moj papa, molim za njega, ne lajkam mu statuse na FB-u jer su mi bezveze i populistički. No, istini za ljubav, rano je za ocjene jedog pontifikata koji nije navršio ni godinu dana. Łongin

      Izbriši
    7. Alex,

      "Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac."

      papa Benedikt XVI, enciklika Deus caritas est

      Zar se i papa Benedikt XVI, koji je napisao troknjižni Isus iz Nazareta (i btw. Summorum Pontificum) također uklapa u "masonsku agendu"?

      Ili bi ti Alex trebao malo naučiti vjeronauk?

      Pa recimo da počneš od Katekizma pape Pija X:

      Što je kršćanski nauk?

      O. Kršćanski nauk je onaj koji nas je učio Isus Krist, naš Gospodin, da nam pokaže put spasenja.

      ■5. P. Je potrebno naučiti nauk Isusa Krista?

      O. Potrebno je naučiti Kristov nauk i teški propust čine oni, koji ga zanemare učiti.

      Sretno s učenjem!

      Mario

      Izbriši
    8. Mario pricas gluposti,Benedikt je bio papa koji je ostavljao utisak da o nauku nema pregovora,dok sada nije slucaj.Isto tako malo bolje procitaj sto sam napisao pa malo promisli ako nemozes iz prve shvatiti,molim te reci mi gdje sam ja rekao da nije bitan susret sa osobom Isusa?

      Alex

      Izbriši
    9. Kad je spomenut sv. Mihael, pao mi je na pamet onaj nedavno postavljeni kip sv. Mihaelu u Vatikanu. href="http://ourladyofmountcarmelusa.com/wp-content/uploads/2013/07/evil-display-2.jpg"Je li ova prstenovana ruka simbolizira Apostola Petra ili pak nešto drugo? Postoji li neka solidna kratka studija o spomenutu kipu. Łongin

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.