EUHARISTIJA – POTREBA NAŠEGA SRCA
III
Težnja ljubavi, njezina krajnja težnja, jest ujedinjenje onih koji se ljube, stapanje dvoje u jedno, dvaju srca u jedno, dvaju duhova u jedan, dviju duša u samo jednu dušu.
Poput majke koja doji dijete na grudima, tako je i nama Isus bliz kada ga blagujemo u Euharistiji.
Isus se podlaže zakonu ljubavi koji je sam utemeljio. Nakon što je postao nama jednak i živio našim životom, daje nam se u zajedništvu: čini nas jedno sa samim sobom.
To je božansko jedinstvo duša, sve savršenije i uvijek sve intimnije sukladno povećanju naših želja. Mi ostajemo u Njemu, On ostaje u nama. Jedno smo s Njime, sve dok se u nebu, u vječnom i proslavljenom zajedništvu, ne ostvari to neizrecivo jedinstvo koje je počelo na ovome svijetu u milosti, a usavršeno je Euharistijom!
Ljubav, dakle, živi prisutna s Isusom u Presvetom Sakramentu. S njime dijeli sva dobra. Ujedinjuje se s njime.
I tako su čežnje našeg srca zadovoljene – ono ne umije tražiti ništa više.
