ISUSOVE ŽRTVE U EUHARISTIJI
III
Koliko god to može, dakle, Isus u Euharistiji žrtvuje svoj naravni život.
Kao što u svojoj Muci nije poštedio svoj božanski život, ništa ga manje ne pošteđuje niti u Euharistiji.
U njoj ne vidimo ni traga njegove slave, veličanstva, njegove moći; ostaje samo čovjek boli, kojega su Bog i ljudi prokleli. Izaija ga više ni ne prepoznaje od pljuvanja i rana koje nagrđuju njegovo uzvišeno Lice.
Isus je u svojoj Muci pokazao samo svoju ljubav. Jao onima koji je nisu željeli prepoznati! Trebalo je da se jedan razbojnik, lopov, pokloni njegovu božanstvu i ustvrdi da je nevin, i trebalo je da priroda oplače svojega Stvoritelja.
U sakramentu Euharistije Isus s još više ljubavi nastavlja žrtvovanje svojih božanskih svojstava.
Od čitave moći Isusa Krista, od njegove slave, u Euharistiji vidimo samo strpljenje koje bi bilo sablažnjivo kada ne bismo znali da je njegova ljubav prema nama beskrajna, da je ludost: "jer se govorilo da je izvan sebe" (Mk 3, 21).
Izgleda da nam taj slatki Spasitelj govori: Ne činim li dovoljno za vas? Ne zaslužujem li vašu ljubav? Što joj mogu dodati?
Tražite: koju žrtvu još mogu učiniti?
O, jao onima koji preziru toliko ljubavi! Vidimo da pakao ne može biti previše za njih... No pustimo tu misao...
Euharistija je najveći dokaz Isusove ljubavi prema nama zato što je i najveća žrtva.
