Pomalo

Vjerujem da naši čitatelji znaju za trenutna zbivanja vezana uz SSPX. Splendor nas ažurno izvještava, a tu je i Rorate Caeli "za one koji žele znati više". Za razliku od zemalja poput Francuske ili SAD-a, razvoj situacije u ovom ili onom smjeru neće imati direktnog utjecaja na hrvatsku stvarnost, ali svakako se možemo i kao katolici i kao vjernici privrženi katoličkoj tradiciji nadati pozitivnom ishodu ovih razgovora. Bilo bi dobro prisjetiti se tog cilja i u molitvi, makar i strelovitoj.

***

Ova anegdota o klečanju na misama koje je za svjetskog dana mladih slavio nadbiskup New Yorka Timothy Dolan savršeno se slaže s riječima Svetog Oca na zaključenju talijanskog nacionalnog euharistijskog kongresa, riječima koje neki ne bi željeli da čujemo.

***

Ususret beatifikaciji drinskih mučenica:

Imao sam 11 godina kada sam uvečer čuo njihove jauke. Naša je kuća u Goraždu bila vrlo blizu vojne kasarne (200 metara), a kako je kuća bila prostrana u njoj su stanovali četnički oficiri. To je mene i moju obitelj spasilo te i mi nismo zaklani i otplovili niz Drinu. Majka nas je probudila te večeri kada su časne došle u Goražde i bili smo spremni da pobjegnemo jer smo čuli časne kako zapomažu: - Marijo, Isuse, Josipe! Zimska noć, studen, samo je mrakom odzvanjao taj jauk. I danas mi je toliko živ i bolan, premda je prošlo 70 godina. Kako sam pronašao časne na Drini? Naime, imao sam silno neustrašivu ideju da među leševima koji su ležali na obali Drine idem tražiti svojega oca, bojeći se da je i on ubijen. Tako sam i toga jutra, 16. prosinca, otišao među unakaženim tijelima tražiti svojega tatu. Tek je svitalo, a ja sam s četničkom kapom (koju mi je sašila jedna Srpkinja kako bi me spasila od četničkog pokolja) krenuo na obalu Drine i ondje ugledao četiri ženska leša, kako sam opisao u svojoj knjizi „Drinske mučenice“. Ležale su kao zaklani anđeli. Svaka je imala 10-15 rana na tijelu. Drhtao sam, gledao, plakao i otišao sam majci ispričati što sam vidio. Vratio sam se u još nekoliko navrata kasnije bojeći se da ih netko ne bi oskvrnuo. Majka je otišla moliti četničkog komandanta da se ubijene časne pokopaju u katoličko groblje. Međutim, on ju je otjerao rekavši da bi i ona mogla završiti u Drini. Kada je majka vidjela da je bitka izgubljena te da je neizbježno da časne završe kao i svi ostali ubijeni, a to znači da će im grob postati hladna Drina, poslala me po grobara Blaška kako bismo časne odgurnuli niz Drinu...

(Razgovor s don Antom Bakovićem, jedinim živućim svjedokom stravične smrti sestara Drinskih mučenica)

***

Jedna vrlo lijepa priča tematski vezana uz zadnji Markov post. Podsjetilo me to na knjigu Sjene smrti - svjetlo utjehe. Slobodno ostavite i svoje preporuke na tekstove takvog tipa.

***

Kardinal Schönborn opet snažnim i nedvosmislenim argumentima brani pravu katoličku vjeru u Austriji:

Kardinal Schönborn je u više intervjua objasnio da je "poziv na neposluh" protiv legitimne crkvene hijerarhije ne samo neopravdan nego je i povod sablažnjavanju katolika. Brojni se radnici pitaju kako je moguće da Crkva nagovara na širenje i primjenu neposluha, jer znaju da bi odmah ostali bez posla kad bi na radnom mjestu pokrenuli sličnu inicijativu, istaknuo je kardinal u pismu promicateljima pothvata. Nije uvijek potrebno slagati se sa svim crkvenim odlukama, posebno glede crkvene stege, čak je u nekim slučajevima dopušteno odlučiti drukčije, priznao je kardinal. Ali kada Papa ponavlja jasne odrednice, pozivajući se na važeći nauk – primjerice glede službi – onda poziv na neposluh dovodi u pitanje svekoliko crkveno zajedništvo.

"U konačnici svaki svećenik, kao i svi mi, mora odlučiti želi li nastaviti hod zajedno s Papom, biskupom i Crkvom ili ne želi. Zacijelo je teško odreći se nekih ideja i perspektiva, ali onaj tko proglašava ništavnim načelo posluha raskida jedinstvo", izjavio je kardinal.

Ili ne.

***

Ne pij više samo vode, nego uzimaj malo vina poradi želuca i čestih svojih slabosti.
(Iz prve poslanice sv. Pavla apostola Timoteju 5,23)

Stvarno je zanimljivo kako sv. Ivan Zlatousti čiji se spomendan slavio po novom kalendaru jučer tumači ove riječi:

...in writing to Timothy, to bid him take refuge in the healing virtue of wine drinking. Not that to drink wine is shameful. God forbid! For such precepts belong to heretics; [...] For [Paul] does not simply say, “use a little wine;” but having said before, “drink no longer water,” he then brings forward his counsel as to the drinking of wine. And this expression “no longer” was a manifest proof, that till then he had drunk water, and on that account was become infirm. But since our discourse has now turned to the subject of blasphemy, I desire to ask one favor of you all, in return for this my address, and speaking with you; which is, that you will correct on my behalf the blasphemers of this city [i.e., blaspheming against God by saying that wine is evil.]. And should you hear any one in the public thoroughfare, or in the midst of the forum, blaspheming God; go up to him and rebuke him; and should it be necessary to inflict blows, spare not to do so. Smite him on the face; strike his mouth; sanctify your hand with the blow, and if any should accuse you, and drag you to the place of justice, follow them thither; and when the judge on the bench calls you to account, say boldly that the man blasphemed the King of angels! For if it be necessary to punish those who blaspheme an earthly king, much more so those who insult God. [...]

Moram priznati da sam se nasmijao kad je svećenik jučer u uvodnoj "mini-propovijedi" govorio o tome kako je sv. Ivan Zlatousti bio čovjek blagih i milih riječi, a ne riječi koje ranjavaju (nešto u tom stilu). Možda nije zgorega spomenuti uz ovu temu i jedan post s novog i obećavajućeg bloga Katolik S Dna Kace (originalno ime, nema što).