Svinjska gripa

Ovih dana u Hrvatskoj hara gripa, ona obična i još više svinjska. Medij nas žele uvjeriti da se ove sezone živi opasno i na rubu epipandemije koja će poput terminatora zavladati ako ne cijelim svijetom, a ono barem regijom. Jutarnji list čak ima krizni stožer svinjske gripe. Ne želim podcijenjivati protivnika, ali prema nekim člancima obična gripa tipa vulgaris je jednako opasna, ako ne i opasnija od svinjske. Nigdje ne mogu naći krizni stožer za običnu gripu???
Cijela ova medijska pompa oko svinjske gripe navela me da razmislim o prijašnjim pandemijama puno smrtonosnijih bolesti, a to baš neveselo razmišljanje zainteresiralo me na jedan konkretan, katolički aspekt tih pandemija. Počeo sam razmišljati koji su točno svetci pomagali, bilo svojom fizičkom prisutnošću, bilo svojim zagovorom, u doba velikih zaraza.
Tražeći na mreži, naišao sam na dobar članak Željka Dugaca iz Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU-a u Zagrebu. U njemu spominje četrnaest svetih zaštitnika:

Od 16. se stoljeća u Europi ustalilo i četrnaest svetačkih likova koji su štitili od raznih tjelesnih patnji. Toj su skupini pripadali sveti Akacij, Barbara, Blaž, Cirijak, Dionizije, Egidije, Erazmo, Eustahije, Juraj, Katarina, Kristofor, Margareta, Panteleon i Vid. Na našem su području štovanje navedene skupine svetaca najvjerojatnije proširili franjevci. Od doba baroka prikazuju se ti sveci na oltarnim slikama u brojnim crkvama sjeverne Hrvatske. O štovanju četrnaestero svetih pomoćnika na našem području nalazimo pisane tragove u 18. stoljeću, te iz pera Hilariona Gašparotija čije propovijedi govore o tim pobožnostima. Obraćanje svecima zaštitnicima, osobito svetom Roku, Sebastijanu i Fabijanu, tradicionalnim zaštitnicima od kužnih bolesti, doživljava svoj uspon u 19. stoljeću zbog pojave do tada nepoznate bolesti u Europi — kolere.

Moj stariji brat blizanac je već u jednom od prvih članaka na blogu preporučio nekoliko dobrih stranica o životima svetaca od kojih je na hrvatskom izdvojio svetac dana i biografije svetaca.
Prošao sam na ovim stranicama kroz kratke biografije gore spomenutih svetaca i nekako najprikladniji za ovo vrijeme učinio mi se sveti Rok...

Na svome hodočašću u Rim, Rok se zaustavio u Acquapendente gdje se dao na dvorenje okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život...

...U Piacenzi se Rok razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha.

Ovaj dio sa psom koji je prema legendi pomagao svetom Roku da preživi bio mi je posebno zanimljiv. U vrijeme kada je jedna životinja, svinja, nenamjerno "kriva" za novu bolest nekako se prikladno čini spomenuti sveca kojemu je u bolesti pomagala druga životinja. Biografija ide dalje:

Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Inače baš nije bio čovjek duboke vjere. Sveti je patnik učinio na njega izvanredan dojam. On se pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga, njegovao ga, dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuvši odano u Gospodinu 16. kolovoza 1327., bi od Gospodina odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima

Gledajući samo ovozemaljski Rokova priča završila je tužno-izobličen i bolestan umro je u tamnici. No mnogobrojnim dobrim dijelima, čvrstom vjerom i milošću Božjom zadobio je privilegiju vječnoga života, svjetla što niti jedna tamnica ne može ugasiti...
sveti Roko moli za nas!!!

Za kraj još samo da se jednom spomenem svinjske gripe... moram naglasiti da uskoro dolazi vrijeme za osvetu:
svinjokolja!!!