srijeda, 29. travnja 2009.

Moje dopisivanje s nadbiskupijom

Iz pisama sam izbacio osobne podatke.
Najprije moje pismo:

***

NADBISKUPSKI DUHOVNI STOL

NADBISKUPIJA ZAGREBAČKA

Kaptol 31,

10000 Zagreb

Predmet: Tradicionalna (tridentska) misa u Zagrebačkoj nadbiskupiji

Poštovani,

u skladu s uputama glasnogovornice Zagrebačke nadbiskupije mr. Matilde Kolić Stanić poslao sam 27. veljače 2008. na email adresu *** svoj upit o provođenju motuproprija Summorum Pontificum u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Budući da mi ni nakon dva tjedna nije odgovoreno na ponovni upit, ponovno sam se obratio mr. Kolić Stanić, a ona mi je odgovorila da moj dopis sigurno čeka svoj red i da nije zaboravljen. Nakon tri mjeseca, 30. svibnja 2008. ponovno sam poslao email gospođi glasnogovornici i kancelariji s molbom „Ukoliko moj dopis samo čeka red, volio bih barem potvrdu o tome uz eventualni termin kad bi mogao doći na red.“ Taj put mi nitko nije odgovorio. U međuvremenu, do danas nisam dobio nikakvih potvrda da je moje pitanje razmotreno ili da će netko u budućnosti na njega odgovoriti. Zato vam u nastavku ovim putem ponavljam svoj upit.

Radi se o tradicionalnoj latinskoj misi, poznatoj i pod nazivom tridentska misa o kojoj papa Benedikt XVI. govori u svom motupropriju Summorum Pontificum (hrvatski prijevod na stranici http://www.latinska-misa.com/summorum.php).

Ja sam vjernik laik, župljanin župe *** Veoma bih volio slušati misu prema misalu bl. Ivana XXIII., tj. kako se naziva u motupropriju, izvanredni oblik rimskog obreda. Iako su takve mise dostupne vjernicima u brojnim mjestima u svijetu, kod nas u Hrvatskoj, na žalost, još uvijek nemamo tu mogućnost. Iz vlastitog iskustva mogu reći da redovito slavljenje tradicionalne mise ima vrlo pozitivan utjecaj na katolički život u tim sredinama.

U skladu s uputama iz motuproprija Summorum Pontificum obratio sam se najprije svećenicima koji djeluju u mojoj župi. Na žalost, oni ne mogu ili ne žele slaviti tradicionalnu misu, što je s obzirom na različite faktore donekle i razumljivo. Osnovno pitanje koje mene zanima je kako se planira u našoj Zagrebačkoj nadbiskupiji implementirati papin motuproprij?

Iako vam se obraćam potpuno samostalno, siguran sam da bi se u Zagrebu našlo i više nego dovoljno vjernika zainteresiranih za redovito nedjeljno i blagdansko slavlje tradicionalne sv. mise u jednoj od crkava našeg grada. Ukoliko je potrebno ispuniti neke konkretne uvjete da bi se to moglo i dogoditi, bilo bi dobro da ih precizirate, kako bi ih svi kojima je taj cilj na srcu mogli početi ispunjavati.


Hvala vam na odgovoru. Srdačan pozdrav,

***

U prilogu: kopija email korespodencije

U Zagrebu, 17. veljače 2009.


(napomena: nisam uključio email korespodenciju jer je sažeta u prvom dijelu moga pisma)

Slijedi odgovor nadbiskupije (klikni za uvećanu sliku):



Samo nekoliko komentara:
  • Ja sam pisao nadbiskupskoj kancelariji kao pojedinac zato da me ne bi povezivali ni sa kakvom grupom i njihovim eventualnim interesima.
  • Upit o tradicionalnoj misi poslao sam prije godinu dana, tj. u veljači 2008. emailom. Odgovorili su mi tek u veljači 2009. kad sam poslao preporučeno pismo s povratnicom. No, dobro, biskup se malo zabunio.
  • Iz ispravaka moje terminologije čini se da biskup priznaje samo naziv izvanredni oblik rimskog obreda s naglaskom na izvanredni. Ostali nazivi su po njemu potpuno pogrešni, a "slušanje mise" se nipošto ne smije reći.
  • Ako sam dobro shvatio biskupa, čak i kad bih našao skupinu vjernika u mojoj župi koji su zainteresirani za slavljenje tradicionalne mise, oni bi morali biti: i) "ukorijenjeni u cjelokupnu duhovnost", kao i "poznavati obred i njegov jezik"; ii) privrženi liturgijskoj tradiciji pri čemu se po biskupu postavlja pitanje "koliko budući naraštaji mogu biti privrženi ranijoj liturgijskoj tradiciji". Dakle, ako sam dobro shvatio, da bi skupina vjernika iste župe mogla tražiti slavlje tradicionalne mise potrebno je da već redovito slušaju tradicionalnu misu. To znači i da se u budućnosti ne može oformiti skupina vjernika jer ih trenutno nema, pa onda ta buduća skupina i ne može biti trajna. Jedina hipotetska situacija koju biskup predviđa je da se u jednu župu doseli i trajno boravi skupina stranaca koji su zainteresirani za tradicionalnu misu i mogu dokazati da su "ukorijenjeni" u tu duhovnost. Naravno, pitanje bi onda bilo i što je skupina vjernika i koliko traje trajnost, ali kao što biskup lijepo primjećuje to je samo hipotetska situacija!

Broj komentara: 6:

  1. biskup je dobro odgovorio
    lijepo je rekao da je nadbiskupija spremna izaći u susret ako se takva grupa pojavi
    a takve grupe nema
    i još jedna sitnica...
    onaj svećenik koji je nedavno slavio Misu u franjevačkoj kapeli ne zna se obući po potrebama tog obreda
    o čemu pričamo????

    OdgovoriIzbriši
  2. Biskup nije odgovorio na osnovno pitanje, a to je sto takva grupa treba zadovoljavati da bi joj oni izasli u susret.
    Koliko ljudi?
    Koliko iz iste zupe?
    Koji stupanj poznavanja obreda i kako se to provjerava?
    Sto znaci trajnost skupine, jel to znaci par mjeseci ili par desetljeca, kako se to provjerava?
    Dakle, u principu, biskup je odgovorio:
    Tumacit cemo Summorum Pontificum na najrestriktivniji moguci nacin koji mozemo, ali naravno zbog eventualnog priziva na komisiju Ecclesia Dei necemo to egzaktno precizirati.

    Sto se tice oblacenja po potrebama tog obreda, ja doista ne znam o cemu pricamo? Da li biste mogli biti malo konkretniji i navesti sto je tocno pogresno obuceno?

    Takodjer vas molim da koristite neko ime (kakvo god, moze i izmisljeno) da znam s kojim sugovornikom pricam, ovako se moze pojaviti vise anonimnih i ne znam tko je tko. Hvala!

    OdgovoriIzbriši
  3. Od strane biskupa, čudnovata mješavina ultrapreciznosti (dobro me nasmijalo ingeniozno tumačenje riječi "mogućnoat" i "implementirati", ili cjepidlačenje oko "slušanja mise") s jedne strane, i posvemašnje nepreciznosti kad su u pitanju "uvjeti" za nešto što se ne bi trebalo uvjetovati (termini poput "ukorijenjenost u cjelokupnu duhovnost", "trajna skupina vjernika" i sl.) s druge strane.

    No skupina zainteresiranih vjernika - pa bila ona po biskupovom mišljenju "ukorijenjena" ili ne - svakako postoji. I sam se ubrajam u nju.

    Bilo bi zanimljivo čuti biskupovo tumačenje: kako je moguće da su na toliko mjesta drugdje po svijetu uvjeti ispunjeni, ako je ispravno njegovo cirkularno tumačenje prema kojemu je potrebno je da vjernici već redovito slušaju tradicionalnu misu, da bi uopće mogli tražiti slavljenje te iste tradicionalne mise.

    Valjat će tražiti preciziranje nepreciznih pojmova od biskupa, pa u najgorem slučaju ići na Ecclesia Dei.

    t.

    OdgovoriIzbriši
  4. Definitivno "najzabavniji" odlomak je onaj o tome kako kod nas vec postoji mogucnost slavljenja tradicionalne liturgije, ali ta mogucnost jos nije iskoristena.

    OdgovoriIzbriši
  5. Otac biskup je ujedno i profesor liturgike. Bio sam njegov student i znam dobro negativan stav prema pretkoncilskoj liturgiji. Nazalost, iako se bavi liturgijom, dokument Summorum Pontificum u svome normativnom dijelu je pravni. Nezamislivo je da se sada trazi za duh pretkoncilske liturgije ono sto se nikada nije trazilo za njezino slavljenje: da narod zna latinski. Dakako, trebaju se nauciti osnove, isto tako molitve i odgovori, ali ni to nije apsolutno nuzno. Onaj koji treba poznavati dobro latinski je svecenik i treba imati barem jednog ministranta koji zna odgovarati. S druge strane, biskup te iste uvjete ne trazi za slavljenje mise po misalu Pavla VI. na latinskom jeziku, u kojem je 'vazno' da odgovara citava zajednica.
    S druge strane, privrzenost ranijoj liturgijskoj tradiciji ne znaci samo da je netko pripadnik bratovstine San Pio X. Postoje ljudi koji poznaju duh pretkoncilske liturgije ili su ga upoznali sada i zele hraniti svoj krscanski zivot sudjelujuci u njoj.

    Cilj Motuproprija Summorum Pontificum prije svega je izbjeci ono sto biskup Sasko cini, a to je restriktivno ponasanje hijerarhije vezano uz odobrenje pretkoncilske liturgije. Dakako da ima pravo glede ozbiljnosti zahtjeva zajednice, ali isto tako ne treba relativizirati takav zahtjev i dodavati restriktivne uvjete koji u Motupropriju nisu navedeni.

    idkfa

    OdgovoriIzbriši
  6. Smiješno je što oni koji su doslovno doveli do banaliziranja liturgije i koji usput rečeno su otvoreni protivnici ranije liturgijske tradicije ( koja je očito bila pogrešna kroz 1000 godina ?!? ) sad trebaju ODOBRITI slavljenje liturgije po izvanrednom obredu. I to ako skupina vjernika zna latinski. Ajmo sada dalje: da li to podrazumjeva da se ne može biti svećenik ako se ne zna latinski jezik? Naime, latinski je još uvijek SLUŽBENI JEZIK Katoličke crkve i Vatikana ! I vrhunac licemjerj: za služiti sadašnji obred Mise na latinskom nije potrebno znati jezik, imati grupu vjernika ni išta drugo.Pristaša sam tradicionalne liturgije jer ona ima duha, smisla, a ovo je više svećenikova predstava, a na euharistijska služba.Tek povratkom izvornoj liturgiji Pija V., počeo se vraćati narod u crkve na Zapadu, a to je pokazatelj nečega našem biskupu jednog občnog Zagreba. Ili ćemo se sada odvajati od Rima, pošto nas nisu uspjeliodvojiti 1945. ???

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.