Kao što je pozvao Josipa da brižno čuva Mariju i Dijete Isusa

Mnoštvu i svojim učenicima Isus izjavljuje: „Vi imate samo jednoga Oca“ (Mt 23, 9). Doista, postoji samo jedno očinstvo: očinstvo Boga Oca, jedinoga Stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga. Ipak, čovjeku, stvorenu na sliku Božju, dano je da sudjeluje u tom jedinom Božjem očinstvu (usp. Ef 3, 15). Sveti Josip to na dojmljiv način pokazuje, on koji je otac a da nije vršio tjelesno očinstvo. On nije Isusov biološki otac, kojemu je jedini Otac sam Bog, a ipak će vršiti očinstvo potpuno i cjelovito. Biti otac prije svega znači biti u službi života i rasta. Sveti Josip u tom je smislu pokazao veliku predanost. Zbog Krista iskusio je progonstvo, izgnanstvo i siromaštvo koje iz toga proizlazi. Morao se nastaniti izvan svoga rodnoga mjesta. Njegova je jedina nagrada bila to što je bio s Kristom. Ta raspoloživost zorno pokazuje riječi svetoga Pavla: „Gospodinu Kristu služite“ (Kol 3, 24).

Riječ je o tome da ne budemo beskorisni sluge, nego sluge „vjerni i razumni“. Spoj tih dvaju pridjeva nije slučajan: on pokazuje da su i razum bez vjernosti i vjernost bez mudrosti nedostatne osobine. Jedno bez drugoga ne dopušta nam da u punini preuzmemo odgovornost koju nam Bog povjerava.

[...]

„Neka onaj koji zapovijeda bude kao onaj koji služi“ (Lk 22, 26), kaže Isus. A Origen piše: „Josip je razumio da je Isus veći od njega premda mu je bio podložan; i, znajući uzvišenost onoga koji mu je bio podložan, Josip mu je zapovijedao sa strahopoštovanjem i mjerom. Neka svatko o tome razmisli: često se čovjek manje vrijednosti postavlja nad ljude bolje od njega, a katkada se dogodi da je onaj koji je niži vrjedniji od onoga koji mu, čini se, zapovijeda. Kad onaj koji je uzvišeniji po dostojanstvu to shvati, neće se uzoholiti zbog svoga višega položaja, nego će znati da njegov podređeni može biti bolji od njega, kao što je Isus bio podložan Josipu“.

(Iz govora pape Benedikta XVI. u Yaoundéu, 18. ožujka 2009.)