Ostatak

Nisam se javljao na blogu jer se blagoslov svakodnevnih tradicionalnih misa i pobožnosti produžio, pa sam radije u to uložio svoje vrijeme. 

Da nastavim gdje sam stao, od ponedjeljka 26. do srijede 28. kolovoza, prije mise u crkvi sv. Roka održavala su se vjeronaučna predavanja. 

U ponedjeljak nam je bogoslov Stjepan razjasnio kako funkcionira poslanje u Crkvi i koliko je važno da svatko tko vrši službu ima mandat od onoga koji ga šalje i nadgleda. U utorak je bogoslov Vedran dao neke praktične smjernice kako u svom životu svjedočiti vjeru. Idući dan je Stjepan govorio o starom i novom shvaćanju Božjeg poziva i različitih staleža. 

U srijedu, na blagdan sv. Augustina, ispričao nam je p. Sumić u propovijedi zgodu "koju svatko treba znati" o susretu Augustina i dječaka koji prelijeva more u malu rupu na plaži. Pouka je da po Božjoj objavi znamo sasvim dovoljno, onoliko koliko nam je potrebno za spasenje. Idući dan, na Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, čuli smo u nadahnutoj propovijedi vrlo jasne riječi za naše vrijeme o obavezi onih koji su na to pozvani po svom položaju da upozoravaju vlastodršce i moćnike na javne grijehe i sablazni koje počinjaju. Istoga dana bilo je nakon mise klanjanje pred Presvetim. 

Kasnije te večeri održan je i katolički pub-kviz na Gornjem Gradu. To je, pretpostavljam, nešto kao sijelo na kojem se mladi ljudi rasporede po ekipama i odgovaraju na pitanja iz različitih tema. Iako nikad nisam prisustvovao takvom nečemu, čuo sam da ovaj put pitanje koje sam ja predložio nije postavljeno (Koji su prvi i zadnji od dvanaest velikih blagdana u crkvenoj godini bizantskog obreda (npr. kod naših grkokatolika)?). Još ne mogu doći sebi od šoka da je tako kvalitetno pitanje ispušteno, ali pretpostavljam da su u starim manuskriptima uspjeli naći nešto bolje. 

U petak je prije mise održan križni put u vrlo zgodnom formatu. Naime, u crkvi sv. Roka nema postaja križnog puta, pa su male priručne postaje držali vjernici koji su se rasporedili po livadi uz crkvu. Tako smo na otvorenom malo predahnuli od silne sparine u crkvi, a takva (prikladna!) promjena je i poticaj da malo sabranije razmislimo o razmatranjima i molitvama uobičajenog teksta križnoga puta. 

U subotu je bilo hodočašće u Krašić za mlade obitelji s djecom, ali ja sam se bez pardona pravio da sam pročitao samo prvi dio najave i pojavio sam se u Krašiću spreman, ako treba, da ispucam standardne fraze o tome kako je bitno da je osoba mlada u srcu i da smo svi mi nekome djeca, uz as u rukavu o ljudskoj obitelji, (fratellanza umana i yada yada yada, što bi rekli Ameri). No, nitko me nije pitao što tamo radim tako da sam mogao uživati u najljepšoj molitvi Crkve i kasnije u razgledavanju župnog dvora gdje je nadbiskup Stepinac bio smješten za vrijeme svog kućnog pritvora. 

Ne trebam ni spominjati da sam ostao na ručku u vatrogasnom domu gdje sam upoznao jednog njemačkog bogoslova FSSP-a koji je tek započeo svoju formaciju, mislim da je rekao da se naški zove Juraj, a vjerojatno se ne bi uvrijedio i da mu kažete Đuro. Spomenuo je da je prije ulaska u bogosloviju završio srednju školu za restauratora umjetnina i da se u Zagrebu tih par dana što je proveo osjećao kao da je doma. 

Posjet FSSP-ovaca Zagrebu završio je u nedjelju pjevanom svetom misom u crkvi sv. Blaža i prigodnim druženjem nakon mise. Na druženju nisam ostao, zlobnici će reći zato što sam pretpostavljao da će biti samo čipsa i soka, ali zapravo zato što sam imao druge dogovore. Kako bi se tradicionalna misa mogla završiti na vrijeme (jer je u 18:30 uvijek župna večernja misa), hrvatski prijevod propovijed je vjernicima bio dostupan preko poveznice koja je u obliku QR koda bila isprintana i pronesena kroz crkvu. Pa nek netko samo kaže da tradicionalisti ne prihvaćaju nove stvari. Ako su korisne i ne umanjuju pobožnost bogoštovlja, naravno da ćemo ih prihvatiti. Ako su moderne kao liturgičarske bajke iz sredine prošlog stoljeća, onda ćemo ih pohraniti poput poliesterskih misnih ruha iz 70-ih ili snimaka zborova mladih na cd-ima. 

Opet sam malo skrenuo od glavne misli ovoga izvještaja, a ta je da je posjet vrlo dobro prošao, da smo očekivali, kako bi rekli na istoku, "velike i obilne milosti" te vjerujem da smo ih i dobili. Bogu hvala!