Zloupotreba polaganja ruku u „reikističkom sustavu“
Samo u Njemačkoj otprilike 500 000 učitelja reikija izvodi „čudesna iscjeljenja“ polaganjem ruku.
Riječ „rei-ki“ znači „sveopća životna energija“. Kod „reikističkoga sustava“ radi se o staroj tibetskobudističkoj iscjeliteljskoj tehnici koju je japanski budist Sensei Mikaomi Usui (1865. – 1926.) primio u viđenju. Sam izvješćuje kako mu je neki svjetlosni lik obećao da će iscjeliteljsku silu za kojom je Usui dugo tragao prenijeti na nj ako mu se on posve preda. Ta je energija međutim tako moćna da ga može ubiti. Usui se odlučio riskirati život kako bi na dar dobio žuđenu sposobnost čudesnog iscjeljivanja. Istog časa pogodila ga je zraka svjetla u čelo. Nakon ovog viđenja Usui je bio sposoban iscjeljivati polaganjem ruku. Posvetio je 2000 učenika za učitelje reikija. Ti učitelji i njihovi učenici širili su i šire diljem svijeta okultnu „iscjeliteljsku silu reikija“ obredima posvećenja u nekoj vrsti posvetnog nasljedstva.
U Njemačkoj učitelji reikija nastoje ljude pridobiti obećanjem da će im na reikističkim seminarima i terapeutskim zasjedanjima prenijeti „božansku energiju“, „Isusovu iscjeliteljsku silu“, „životnu silu“, „kozmičku iscjeliteljsku energiju“ ili „sveopću životnu energiju“.
Da se polaganjem ruku učitelja reikija doista prenosi „energija“, potvrdili su egzorcisti na Međunarodnom skupu egzorcista u Rimu. Oni smatraju da se reikističkim postupcima mogu prenijeti demonski utjecaji, pa čak i opsjednutost, te zaključuju da je reikistička posveta jedan od najopasnijih obreda našega doba.
Sljedeća dva izvješća među brojnima sličnima iz moje savjetničke prakse svjedoče o tome:
„Prije otprilike devet godina muž i ja imali smo zdravstvenih problema. Jedna susjeda i jedna iscjeliteljica preporučile su nam reiki. Zbog obmane da ćemo ‚silama samoozdravljenja‘ probuđenima po reikiju steći utjecaj na svoje zdravlje nagovorila sam muža da sudjelujemo. Tako smo oboje uvedeni u prvi stupanj reikija. O ‚reikističkoj posveti’ ne volim više uopće govoriti.
Dali smo se uspavati polaganom reikističkom glazbom. No ubrzo je uslijedilo neugodno buđenje.
Moj se muž odjednom ozbiljno razbolio te nakon nekoliko dana pao u neku vrstu transa, koju mogu opisati samo ovako: Bio je poput zombija. Liječnik je dolazio više puta dnevno, ali nije mogao objasniti bolest. U toj teškoj situaciji, trećeg dana nazvala sam našeg učitelja reikija. Obećao je da će pomoći, i doista: nakon njegova obreda liječenja na daljinu moj je muž otvorio oči i opet je bio pri sebi. No zato su nastupile druge tegobe:
Od onoga dana kad je izliječen na daljinu moj muž više nije bio u stanju ništa raditi, bilo u vrtu, bilo u radionici, bilo u kući. Nijedan liječnik, nijedna bolnica, nitko mu nije mogao pomoći. Nemoguće je zapisati što smo sve pretrpjeli.
Naposljetku smo otišli egzorcistu i zamolili ga savjet i pomoć. Tek nakon brojnih egzorcizama moj je muž oslobođen.
Potom sam počela istraživati i razgovarala sam s mnogima koji su nakon reikističkoga posvećenja ili liječenja imali slične probleme kao i mi. U osobnim susretima, dopisivanju i telefonskim razgovorima doznala sam nevjerojatne stvari.
Iz vlastitoga iskustva mogu danas reći da budistička reikistička energija potječe od đavla. On obećava zdravlje i blagostanje, na što većina ljudi nasjeda.“
„Iz vlastitoga bolnog iskustva želim izričito upozoriti na pogibelj koja prijeti od učiteljâ reikija.
Nisam još bio kršten kad me je jedan učitelj reikija uveo u iscjeliteljsko umijeće i ‚posvetio‘. Reiki – tako tvrde – donosi tjelesno, emocionalno i duhovno zdravlje, čisti i od tjelesnih i od duševnih otrova, otpušta blokade i jača tijelo. Navodno je natkonfesionalan i nije u suprotnosti s vjerskim životom i inicijacijama. Na ta obećanja nasjedaju i mnogi vjernici.
Ubrzo nakon svojeg posvećenja u reiki mogao sam liječiti polaganjem ruku. Bio sam zadivljen time i silno ponosan, ali me je također obuzeo neki mučni nespokoj, te nisam nalazio mira. Nešto nije bilo u redu sa mnom. Počeo sam čitati vjerske knjige i povjerio sam se jednomu katoličkom svećeniku. To je bila sreća.
Nakon krštenja odjednom sam izgubio sposobnost liječenja, a stekao dubok mir, kojeg se više ne bih htio odreći.“
Polaganje ruku djelotvoran je znak kod dijeljenja sakramenata. Ako se zloupotrijebi, on postaje magija. „Katekizam Katoličke Crkve“ kaže o magiji: „Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška su povreda kreposti bogoštovlja.“ (2117)
Apostol Pavao izričito opominje na „kozmičke sile“, jer su to sotonske moći: „Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja (...) na kozmička počela, a ne na KRISTA!“ (Kol 2,8)
Prof. Adelgunde Mertensacker
„Theologisches“, 9/10, 2011.
Tekst (o krštenju duhom) u kojem je to napisala slušao sam prije nekoliko tjedana, dan-dva prije nego ću u jednoj zagrebačkoj crkvi slušati svećenika kako nam čita poruku patra Jamesa Hrvatima. Svećeniku sam o tome poslao e-pismo.
Krv žrtava krštenja (zlim) duhom tražit će Bog tko zna iz čije sve ruke.
Prof. Mertensacker svoje izlaganje ovako završava:
Krštenje Duhom ili krštenje duhom?
Da zaključim. U okultnim poganskim postupcima šamanizma, spiritizma, reikističkog posvećenja i drugim magijskim tehnikama, poput hinduističkog šaktipata i buđenja kundalinske energije, pri podsjednuću i opsjednuću pokazuju se iste pojave kao pri tzv. krštenju Duhom u karizmatskom pokretu: padanje unatrag, govor u jezicima, zanosni osjećaji sreće, trans, viđenja, čuvenja, osjećanje vrućine, „strujni udari“, drhtanje, krikovi itd. Postavlja se opravdano pitanje: Mogu li iste pojave koje proizvode đavli, biti pri „krštenju Duhom“ milosni darovi DUHA SVETOGA?
Za karizmatsko „krštenje Duhom“ Biblija ne zna. Stoga ono nije ni sakrament koji bi bio ustanovio KRIST ni sakramental koji bi bila uvela Crkva. ISUSOVA zapovijed učenicima neka pođu po svem svijetu i krste sve narode „u ime Oca i Sina i DUHA SVETOGA“ odnosi se na sakrament krsta, u kojem se krštenik potpuno predaje BOGU – Ocu i Sinu i DUHU SVETOMU. Katolički katekizam izričito tvrdi: „Pomazanje svetom krizmom, mirisnim od biskupa posvećenim uljem, označuje da se novokršteniku daruje DUH SVETI.“ (1241) Dakle ako DUH SVETI prebiva u kršćaninu već otkako je on okupan krsnom vodom, kojim se to onda duhom kršćanin ispunjava u karizmatskom „krštenju Duhom“?
Sa sakramentom krsta neposredno je povezan drugi sakrament, krizma ili potvrda, koja se prije nazivala „polaganje ruku“. U sakramentu potvrde, „konfirmacije“ (učvršćenja, osnaženja), krštenom se kršćaninu daruje sedam darova DUHA SVETOGA da bi – njima ojačan – svoju vjeru hrabro svjedočio riječju i djelom. Katolički katekizam citira sv. Ambrozija: „Sjeti se dakle da si primio duhovni znak, Duha mudrosti i razuma, Duha savjeta i jakosti, Duha znanja i pobožnosti, Duha svetoga straha“ (1303). Sedam darova DUHA SVETOGA nisu: padanje unatrag, blebetanje u besmislenim slogovima, stanja transa i dr. slične pojave.
Kao ni sakrament potvrde, tako ni njegova svečana obnova, u kojoj se nanovo raspiruje sedam milosnih darova – i to posvemašnjim pristankom na obveze sakramenta potvrde, nema nikakve veze s karizmatskim „krštenjem u Duhu“. Isto tako ni obnova krštenja, potkrepa krsnog zavjeta, koji su pri krštenju za krštenika položili kumovi. Stoga jednostavno nije točno kada dr. Hansmartin Lochner i s njim drugi katolički karizmatici tvrde: „Obnova krsta i krizme u središtu je rada Karizmatske obnove.“ (Charismatische Erneuerung, S. 16)
I jednako je netočna tvrdnja prof. Norberta Baumerta: „Srž je Karizmatske obnove ono ispunjenje Duhom Svetim koje se naziva krštenjem u Duhu i najčešće je povezano s jezičnom molitvom [dakle s govorom u jezicima]. Po tome je jasno da Karizmatskoj obnovi osnivač nije čovjek.“ (www.kath.de/magazin, Charismatische Erneuerung, S. 1)
No ako „krštenje Duhom“ nema ljudskog utemeljitelja, tko ga je onda utemeljio? Ako je čovjek po sakramentima krsta i potvrde već ispunjen Duhom Svetim i njegovim milosnim darovima, jer se DUH SVETI na osnovi božanskog ustanovljenja vezao uz te sakramente, a neko drugo krštenje Svetom je Pismu nepoznato, koji to onda duh obuzima čovjeka pri karizmatskome „krštenju Duhom“? Ako su Svetom Pismu pojave povezane s „krštenjem u Duhu“ nepoznate, koji se to onda duh objavljuje u njima? Ni krštenici ni krizmanici pri dijeljenju tih sakramenata ne padaju u trans ili na leđa, niti govore u jezicima. Ne primaju ni strujne udare ni viđenja ili čuvenja. Ne ispuštaju živinske krikove niti ih trese kakva nepoznata sila. Iscjeliteljske moći ili „riječi spoznanja“ – znanje o skrivenome – također se ne daruju ni u krštenju, ni u potvrdi, ni u obnovi tih sakramenata. Stoga pojave o kojima se zna da se događaju pri karizmatskome tzv. krštenju Duhom ne mogu biti Božje djelo.
Kod karizmatskih priredbi „čudotvorni iscjelitelji“, karizmatski „proroci“ i drugi karizmatski vođe određuju kada i kako BOG ima stajati na usluzi njima i posjetiteljima njihovih skupova, na određeni dan, u određeni sat. Ti se termini uz profesionalnu promidžbu objavljuju u prospektima i medijima unaprijed za čitavu godinu. To međutim znači htjeti raspolagati BOGOM, jer se kod „krštenja Duhom“ ne radi ni o sakramentu ustanovljenom od Boga ni o sakramentalu uvedenom od Crkve. Htjeti raspolagati BOGOM, htjeti organizirati njegov prodor u našu zbilju, to je magija. Podsjećam: magijskim postupcima čovjek pokušava sebi podložiti onostrane sile, staviti ih u svoju službu te zadobiti nadnaravnu moć. S obzirom na „krštenje Duhom“ to znači: duhovci i karizmatici pokušavaju DUHA SVETOGA podložiti sebi i NJEGA zloupotrijebiti kao „Duha iscjeljenja“. Time karizmatičko polaganje ruku pri „krštenju Duhom“ ili udahnjivanje odn. zapuhivanje postaju „iscjeliteljska magija“.
Sjetimo se „Berlinske izjave“, u kojoj se već 1909. – dakle prije više od stotinu godina! – o „krštenju Duhom“ utvrđuje:
„Ono nije odozgo, nego odozdo!“ I: „U mnogim se slučajevima za duhovne obdarenike [dakle duhovsko-karizmatske čudotvorne iscjelitelje i proroke, koji se daju častiti kao „milosno nadareni“] naknadno pokazalo da su opsjednuti.“
Naš GOSPODIN ISUS KRIST izričito nas upozorava: „Ustat će doista lažni mesije [spasonoše] i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa [ozdravljenja također] da, bude li moguće, zavedu izabrane. Vi dakle budite na oprezu!“ (Mk 13,22–23)
O tim lažnim prorocima i iscjeliteljima kaže GOSPODIN: „Mnogi će me u onaj dan [u dan sudnji] pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi što zlo činite!’“ (Mt 7,22–23)
Krštenje Duhom – djelo DUHA SVETOGA – ili krštenje duhom – zločinstvo? Prosudite sami!
Prof. Adelgunde Mertensacker
„Theologisches“, 11/12, 2011.
Prilično konfuzno i površno tretiranje karizmatskog fenomena nazvanog Krštenje u Duhu. Žele li se čitatelji ovog portala doista upoznati s ovim fenomenom, onda preporučam knjige i članke fra Ive Pavića koji se u velikoj mjeri dostupni i na internetu.
OdgovoriIzbrišiNa stranu karizma i ostalih "želim biti popularan" poriva u katoličkih hipija.
IzbrišiMene zanima gdje je taj vaš duhovni guru fra Pavić nestao? Evo došle velike nevolje, svjetska obmana se vrši protiv duša i slobode čovjeka (znači i nevjernika, ateista, pogana, nisu samo katolici u opasnosti i nisu jedino oni vrijedni). 2020ta je samo početak, neće to samo tako proći. Međutim, nema nigdje tih gurua, ushićenika Duha Vatikana II bez kojeg Koncila da se desio ne bi ni primirisali crkvi, eventualno bi išli nedjeljom na misu, pa me čisto zanima, jel digao glas protiv svjetskih moćnika. Možda se varam i stvarno jest, možda jest među svojim sljedbenicima, no ako se ne varam u medijima u javnosti ni traga ni glasa. I vlč Zlatko Sudac? Gdje je taj guru nestao? Možda čekaju da prođe ova pošast ili su se pobojali za svoje životiće jer se eto Duh sveti još uvijek nije do kraja u njima manifestirao, pa njih još čekaju velika vremena, ali samo da eto prežive ovu veliku pošast pa mogu krenuti u pohod prema još većoj popularnosti.
Mogli bi se malo ugledati na prof Pavunu kakav je nastup imao u emisiji Mir Međugorje. Takav treba biti kršćanin, bez straha što će netko misliti sa STVARNOM BRIGOM za bližnjeg. Netko tko će prodrmati vjernike u Hrv iz sna i konfuzije u kojoj se nalaze.
Dakle bez potrebe za karizmama, to nek poslije dođe, ono što je prijeko potrebno DANAS jest PROBUDITI katolike u Hrvatskoj u kontekstu vremena u kojem živimo. Što na tom polju čine vaši duhovni gurui? Mođžda se stvarno varam i oni nešto čine, no u javnosti ih nisam primijetio.
Zasto ovakvo predsavljanje da"Za Boga spremni"?Kakve su to insinuacije?Zar sa takvim parolama zelite zatrovati gotovo svaki kutak ove zemlje?Nismo ni glupi ni slijepi da ne vidimo vase zudnje i teznje....niste vi nikakav istinski trazitelj Boga jer niste jos nasli ni sebe...Od proslosti se ne zivi,pogotovo ne one mracne i kratkoga vijeka...da Bogda nikad vise tako nesto da nam se ne ponovi!
IzbrišiPo tvom komentaru se vidi kolko ti je duh ogranicen. Meni je bas cool naziv i evo upravo se sad nalazim u sadasnjosti, neopterecen i ni pod utjecajem kutije za zaglupljivanje
IzbrišiZa Boga s..... Ne radi se o nikakvom ogranicenju duha nego naprosto je sinonime koji imaju izvor u nacisticko-ustaskim obiljezjima NEDOPUSTIVO opcenito koristiti a kamo li onima koji sebe nazivaju vjernicima i granici sa teskim grijehom...Ti se s ozbiljnim temama Vjere i Duha ovdje poigravas na neozbiljan i neukusan nacin...Ali...nije to slucajno...ti u biti ispipavas da vidis ima li mozda"tvoji"ovdje...Brate ne igraj se sa vec davno ugasenim ognjem i ne bacaj nam sumpor zla u oci!Budi priseban jer cemo svi jednog dana odgovarati pred Bogom za svaku svoju izgovorenu rijec!
IzbrišiMihael, znam da je najteže prihvatiti istinu jer istina nas učini najprije jadnim da bi nas potom oslobodila. Ona je jedini ispravan put. Gledajući sa strane Vaše ajmo reći prepucavanje s osobom koja se potpisuje Za Boga spremni da moguće je i vjerujem da je tako da Vas to asocira na ono što pišete no ne djeluju mi pozitivno Vaše riječi s dužnim poštovanjem. Pozdrav za dom spremni je domoljubni pozdrav, a ne negativan kako Vi tumačite i na što Vas pseudoninim osobe asocira. S druge strane osoba Za Boga spreman upućuje samo da je spreman za Boga, ništa drugo s toga polako jer otkrivate sebe, a ne njega. S najboljom namjerom prema Vama pišem. Vi shvatite kako želite.
IzbrišiMN
"Za Boga spremni" može imati asocijaciju na ustaše, ali se može tumačiti i kao kritika njihovog pozdrava, tj. da Bog treba biti ispred doma.
IzbrišiSvejedno, asocijacija je nezgodna jer je činjenica da je ZDS ustaški pozdrav, kojega su oni tako formulirali i službeno svugdje koristili (bez obzira je li bilo sličnih izraza u prošlosti koji su im služili kao nadahnuće). Zna se što ZDS predstavlja i koje simpatije sa sobom povlači.
MN dali vi razumijete sto govorite i jeste li priseban covjece!I Hans King ima odlicna djela ali je toliko stete napravio u Crkvi da taman da ima recept za spas svijeta kojeg normalnog katolika to zanima...MN jeste li priseban covjece da idete rehabilitirat jedan naziv ustaskog pokreta pod cijim geslom su toliki ljudi stradali,gdje su se dogodili najgore vrste zlocina ljudskom umu nepojmivi...Jeli itko normalan u Europi i u svijetu kasnije koristio naslov nacistickog logora smrti na ulazu u Ausvic "rad oslobada"....Zar se vi ne bojite Boga pravednoga suca koji ce jednom svakome od nas suditi za svaku izgovorenu rijec?Zrtve nevinih ljudi,njihova prolivena krv u nebo vapi samo je vi i srecom manji broj i sve manji broj koji to necujete!
IzbrišiPreviše ste ogorčeni i previše otrova sipate i uzimate Božje ime uzalud. To je moj odgovor Vama. Dalje razmišljajte zašto je Thompsonu Sud u kojeg vjerujete jer svi koji misle da je to ustaški pozdrav se drže suda počevši od različitih drugih izvora presudio da slobodno koristi taj izraz... Ustavni sud je izdajnički sud i njihove odluke kao i odluka da je to ustaški pozdrav su manje od ništice. Radije objasnite samom sebi čemu bijelo crvena polja ha, ha i to ćete nazvati ustaškim... Brale mili sigurno pojma nemate da zašto pozdrav Bog i Hrvati i da je Hrvatska podijeljena na bijelu i crvenu i povijesno je do Crne Gore. Očito se srpskog podrijetla te mnoge činjenice škripe u Vašim ušima. Jadan čovjek.
IzbrišiMN
MN
da bi pozdrav bio ustaški trebao bi glasiti za dom i poglavnika spremni. Ovako je to čisto povijesno iz Vitezićevog djela Odijeljenje Sigetsko.
IzbrišiMN
MN,
IzbrišiU izvoru koji navodite (inače: Vitezović - Odiljenje...) postoji samo izraz "za dom", i to ne kao uzvik nego kao dio stiha, npr. "Trudih se za kralja, za dom i za viru", a do ustaša ne postoji dokumentirana forma ZDS kao pozdrav. Nadalje, oni koji ga koriste gotovo uvijek to čine zajedno s ustaškim ili kvaziustaškim bojama, simbolima i obilježjima, i zato sam napisao da se zna koje simpatije korištenje tog pozdrava povlači. Držim da hrvatski domoljub nema razloga koristiti kompromitirani pozdrav, davajući dr. narodima povoda da netočno sve hrv. patriote povezuju s ustašama i preko njih s nacionalsocijalistima.
To o Crvenoj i Bijeloj Hrvatskoj dolazi iz Ljetopisa popa Dukljanina (u kojem inače stoji i da je na području bivše Jugoslavije bilo ne više država nego jedno Kraljevstvo Slavena, čiji su vladari bili okrunjeni da Duvanjskom polju), dok npr. car Porfirogenet, koji se drži pouzdanijim izvorom, za područja južno od Omiša piše da su ih naselili Srbi. Dakle, bolje se ne upuštati u raspravu o povijesti gdje su izvori proturječni, nego se držati onog što je sigurno.
Ozbiljno? https://hr.wikipedia.org/wiki/Za_dom
IzbrišiA za podrobniji odgovor pročitajte file:///C:/Users/marija/AppData/Local/Temp/Mato%20Hanzekovic%20[M.%20Gabrijel]%20-%20Otac%20domovine%20~%20Ante%20Starcevic.pdf
MN
gđice/gđo Marija,
IzbrišiIzabrali ste loše uzore. Starčević nije bio nikakav otac domovine nego izrazito vrijeđalački nastrojen nacionalist koji je sanjao Veliku Hrvatsku od Graza do Bugarske, a ujedno fanatični antiklerikalni liberal, zagovaratelj teza osuđenih od Crkve i vjerojatni mason (na nekoliko slika pozira u masonskom položaju ruke sakrivene u kaputu). Također je zagovarao politiku koja je tada bila na rubu izdaje protiv zakonite vlasti.
Svećeništvo ga je zvalo "buntovnik, neznabožac i antikrst", a biskup Strossmayer "monstrum". On može biti uzor jedino masonskoj revolucionarnoj Hrvatskoj, za čije se stavove i zalagao, a nikako katoličkoj tradicionalnoj Hrvatskoj, koju je prezirao i protiv koje se cijeli život borio.
Niti je dobar uzor Stjepan Radić, također radikalni antiklerikalac i liberal, simpatizer heretičke i raskolničke sekte tzv. "starokatolika".
IzbrišiOni koje masonski obrazovni sustav i liberalna politika (što uklj. i nacionaliste) predstavljaju kao junake i uzore upravo su suprotno. Što takvi predstavljaju za bijelo je crno i obratno.
Mateo, nisam Marija i još manje gđica ili gđa. Valjda vidite iz pisanja da sam muško i stariji sam čića. Očito slabo poznajete Hrvatsku povijest, a i hrvtski.
IzbrišiMN
Mislim da je autor površbno dotaknuo tu temu. Kako je karizmatski pokret otišao u neke svoje krajnosti, tako je autor s ovim pisanjem otišao u neke suprotne krajnosti, pogotovo s ovom pričom o 'Ursuli' koja bi kao čitatelja trebala navesti na šokantne zaključke.
OdgovoriIzbrišiTreba preispitati duhove, a ne navlačiti priču.
Mario
Bože sačuvaj nas od onoga što Vi preporučujete. Ne pratim Vaše komentare i ne znam kako razmišljate, a od toga što preporučujete neka budemo sačuvani jer vodi u otpadništvo... Inače se u zadnje vrijeme mičem s komentara no sve više je jasno koliko je ogromna razlika između čak i samih vjernika, a i pstira koji isključivo slijede NOM od onih koji su privrženi TM. Sve više mi izgleda da se unutar Crkve stvaraju dvije crkve i osobno mi sluti na moguću skoru šizmu. Što se tiče karizmatika kao što su Pavić i slični njemu odavno je jasno da to nema veze s katoličkim duhom. Radije molimo za obraćenje mnogih koji otpadoše od prave vjere slijedeći lažne pastire, a i za obraćenje tih pastira. Također i za obraćenje sviju nas jer svima je potrebno obraćenje.
OdgovoriIzbrišiJM
Dobro je što vidite da u svemu postoji jaz između NO i Katoličke Vjere, ali šizma o kojoj govorite se već odavno dogodila - počela je 60-tih i kulminirala zabranom Mise i uvođenjem NO. U njoj su se Montini i sljedbenici odvojili od ostalih katolika prvo herezom i zatim odbacivanjem katoličkih obreda sakramenata.
IzbrišiDanašnja situacija je samo rezultat preko pola stoljeća razdvojenosti, za koje vrijeme se NO dogodilo što se događa svim sektama koje se odvoje od prave Crkve: zanijekaju moralni zakon (npr. dopuštanjem pričesti ljudima u preljubu) i postanu apsurdni - ne samo klaunovske "mise" i slično nego i ono što čine sekte unutar sekte, kao što su tzv. karizmatici ili tzv. neokatekumeni. Samo što se radi ne samo o apsurdnim nego i o opasnim stvarima (kao što članak tumači) i zato je dobro upozoravati ljude da ih se klone.
Slobodno na ti. Hvala na informaciji... Zar je TM bila zabranjena skroz? Nemam info o tome, ali da su je htjeli posve zagušiti to definitivno da. U pravu si, rezultat je ali mislim da će doći do još većeg kina odnosno za nas koji znamo da Bog jedini ostaje i da će Gospino Srce pobijediti u trenutku kad budemo mislili da nema više ničega sve ove gluparije i novotarije nisu ništa jer nestat će, a ostat će jedina prava vjera. Samo kako će se to dogoditi i hoće li nastati dvije crkve slično kao u Kini ili će doći do šizme ili što će biti vidjet će se. Ono što sa sigurnošću znam je da će opstati prava misa i prava vjera. Zanima me ovaj kardinal kojeg spominje M.P., a za kojeg se zna da je karizmatski pokret povezan s njim može li se naći kakav dokaz da je on zaista mason? Inače sam legalista i po struci i osobnosti potrebni su mi dokazi...
IzbrišiDa, TLM je bila zabranjena (naravno, nezakonito jer nisu imali vlast to učiniti) i zamijenjena NO. Bila je i peticija u Engleskoj da se dopusti onim koji to žele celebrirati TLM (koju su potpisali i mnogi ugledni nekatolici), ali je samo djelomična odobrena (po posebnom dopuštenju od strane biskupa, i samo za Englesku i Wales), i to za revidiranu liturgiju iz 1967., ne tradicionalnu.
IzbrišiNapušteni od bivših pastira, mnogi svećenici po svijetu su tad morali otići iz župa ili biti izbačeni jer nisu htjeli prihvatiti novu vjeru i sakramente.
Otad je potpuno očigledan razlaz između modernista, koji su napustili vjeru i liturgiju Crkve, i onih koji ih u neznanju i često bez krivnje slijede s jedne strane, te tradicionalnih katolika s druge strane, koji ostaju u Vjeri i koriste katoličke obrede sakramenata kao vidljivi izraz katoličkog jedinstva - dok su hereze lažnog koncila i liturgija NO vidljivi izraz jedinstva lažne, modernističke, crkve.
Jedina velika šizma do koje još može doći je unutar te modernističke sekte, a to se nas ne tiče previše jer bi obje strane opet bile u vjeri i liturgiji modernističke, osim kad bi se netko na vrhu sekte obratio i pokušao ih vratiti katoličkom jedinstvu (što mu oni ne bi lako dopustili). Bez Božje intervencije mislim da nema rješenja.
Što se tiče dokazivanja da je netko mason, to je jako teško jer se radi o tajnom društvu, ali znam da je, mislim 70-tih, cirkulirala lista kardinala koji su navodno bili masoni. Ono što se lako može znati je tko govori i radi kao mason, i tu su u prvom planu modernistički uzurpatori. Za to postoje brojni dokazi u njihovim javno dokumentiranim riječima i djelima (ne samo hereze, nego i npr. Montinijev govor u UN i sl.).
Očito trebam dati dgovor i ovdje jer nije dovoljan dokument Summorum Pontificum, javno priznanje da nikad nije bila ukinuta TM. Cardinal Alphonse Stickler, Latin Mass Magazine, May 1995. "Ne, Tradicionalna Misa nikada nije bila ukinuta. Nijedan biskup ne može zabraniti katoličkom svećeniku služenje Tridentske Mise... Ne postoji službena zabrana, a vjerujem da ju Papa nikad neće izdati upravo zbog riječi Pija V, koji je rekao da će to biti valjana misa zauvijek." Rim je samo nastojao da ljudi povjeruju da je TM ukinuta, a njeno slavljenje zabranjeno. Što nikad nije bilo.
IzbrišiMN
gđice/gđo Marija,
IzbrišiTrebali biste pažljivije čitati i više razlikovati. Postoji razlika između zakonito i nezakonito zabranjena. Naravno da modernistički uzurpatori nisu imali vlast to učiniti, međutim, oni je jesu činjenično zabranili svim svećenicima koji su im se podvrgavali (s nekim iznimkama) i sve koji ih nisu poslušali su kažnjavali i progonili.
Postoji također razlika između "zabranjena" i "ukinuta".
Opet Vi, čitajte gore objavljen komentar.. Nadam se da će ga pustiti. Ime je Marijan.
IzbrišiSmijem ovako odgovoriti? https://www.youtube.com/watch?v=nkNTAvYLwxw Voljela bih da se ne zamjeri na odgovoru budući su tradi
IzbrišiAko ne smijem možeš slobodno maknuti komentar, nemam zamjerke jednostavno žao mi je ako je došlo do zbrke...
JM
JM, propustio sam, ali bih molio sve da nemamo jos i o tom covjeku i njegovu stvaralastvu raspravu ovdje. Razumijem da je nekima obiljezio mladosti i slicno, ali za ovaj blog i mene osobno je potpuno irelevantan. Naravno, neka mu Bog bude milosrdan na sudu.
IzbrišiNa preskokce ću napisati o karizmatkom pokretu i počivanju u Duhu jer sam samo Božjom milošću spašena da nisam došla u doticaj s tim razarajućim pokretom i duhom, a proučavala sam ga...
OdgovoriIzbrišiKarizmatici zloupotrebljavaju riječi sv. I. Krstitelja,a mislim da je bilo već govora o tome na ovom blogu. Pentekostalizam je rođen u noći 31.12.1900-1.1.1901. u gradu Topeka, Kanzasu. Metodistički pastor C. Parham položio je ruke na djevojku Agnes. Prisutni su primili "krštenje u Duhu" Ona je počela govoriti na nepoznatom jeziku itd kojeg je parham prepoznao kao svoj. C.P. je kasnije uhapšen i optužen za sodomiju. Bio je član Ku Kux klana. Drugi takav događaj u V. Britaniji 1904. Izvor: Arnaud de Lassus, Le Renouveau charismatique oujurd hui dopuna Action Familale et scolaire br.162....
Pentekostalci su zbog valjanja po podu za vrijeme službe najprije bili odbačeni i od samih protestanata... Pastor David du Plessis je glavni za "ekumensko" širenje "krštenja u duhu". na kraju 20 st. bilo je 100 milijuna pentekostalaca u svijetu. Ovo je razlog zašto nikad ne smijemo gledati na količinu nego kvalitetu.
Kraj 17 st.val iluminizma potresa protestantske kamisare s juga Francuske, tvrde da osjećaju Duha Svetoga i govorili su u jezicima. Na groblju jansenističkog đakona gomile ljudi su zahvaćeni frenetičnim grčevima, ekstazama, govorom u jezicima, proroštvom itd. Tu se trebamo prisjetiti da đavao vrlo često intervenira. Prvi znak dijaboličkog posjednuća na koji ukazuje tradicionalni Obred egzorcizma je da osoba priča u jezicima koje nikad ranije nije učila. Izvor Rituale Romanum pogl XI "Signa autemobsidentis - ignota lingua.." Potrebno je reći apostolima je ovaj dar trebao jer se crkva tek počela širiti. Dar jezika nema veze s apostolima. "Karizmatska obnova" se može definirati kao "katolički ogranak pentekostalne struje. Def.daje časopis Tychique - pregled karizmatske zajednice Chemin Neuf, srpanj 1984. "Katolički" karizmatizam je rođen u Pittsburgu. 20.02.1967. Tad su 2 katolička studenta prihvatila polaganje ruku od protestantskog svećenika. prenašanjem je došlo do Pierra Goursata koji je 1973.osnovao zajednicu Emanuel - Francuska KZ. Osnivači drugih zajednica primili su tzv.krštenje izravno od protestanata np. G.Croissant ili američkih karizmatika np. L. Fabrea. Što dokazuju reakcije? Dijaboličko uplitanje. Sveti Duh daje razboritost, revniteljicu sviju kreposti, a zao otkriva sbe grotesknošću - pročitati knjigu Oblak neznanja. dok sv. Terezija Velika i Ivan od Križa i dr.sv.mole da ih Gospodin oslobodi svake vrste tih darova karizmatici mole i takmiče se tko ima veći dar. Zanosi, vizije, proroštva, levitacije i dr.nisu siguran dokaz podrške Božje štoviše najčešće je suprotno. Đavao zna kako izgubiti nekolicinu da bi dobio mnoštvo. Pročitati Jordan Saski ili Libellus de principiis ordinispraedicolorum
Da ne pišem o krivim napisima u LG dokumentu ili dekreta Unitatis Redintegratio zbog kojeg su katolici tražili od protestanata polaganje ruku na njih itd. Nemoguće je da netko tko nema puninu da puninu onome tko je već ima samo ju mora dublje unutar te punine potražiti. na kraju krajeva to je brkanje vjere i religioznog osjećaja.... karizmatici "krštenje u duhu" vide kao sredstvo obraćenja no obraćenju ili za to služe sakramenti i volja.
JM
Za Boga spremni Sviđa mi se vaš podsjetnik, odnosno pitanje - Gdje je veleč Zlatko Sudac !? Drugim riječima, narod Božiji trenutno prolazi razdoblje tmine ( štogod o koroni netko mislio) a nigdje pastira da čovjeka malo ohrabri i učvrsti u vjeri. Samo nam zabraniše da u Crkvi slavimo Krista onako kako smo to oduvijek činili. Učiniše to tako jednostavno kao da je najnormalnije da jedan Civilni stožer odredi kako će vjernici slaviti Svetu misu. Netko je tu debelo "pomiješao lončiće". A nigdje nikoga nema tko bi mogao jasno predočiti stvarnost, Krista.
OdgovoriIzbrišiNo, zato instant duhovnost naveliko cvate ( a tu naravno ubrajam i Karizmatski pokret). Baš mi je "pun kufer" priča o ovom i onom karizmatiku, i njihovim karizmama. Nema to baš nikakve veze s onim što Katolička crkva načelno jest. I zato, svi vi koji se smatrate vjernicima, odnosno pripadnicima Katoličke crkve shvatite napokon da nema spasenja osim po Križu!!! U pomanjkanju istinske vjere, ti tzv. karizmatici, odnosno pripadnici Karizmatskig pokreta itekako nalaze tlo za svoja instat rješenja. Baš su se i oni našli (kao i spomenuti Civilni stožer) da nam određuju kako ćemo Slavit Gospodina. Ništa oni ne nude osim cirkusa u kojemu jedan drugoga žele nadgladati, osobito pjesmom. To nije moj Bog. Moj Bog govori u tišini, dostojanstveno, tiho. To je moj Bog! On pozna ovce svoje, a ovce Njegove prepoznaju pastira, Dobrog pastira.
A priča o reikiju, to mi je toliko degutantna tema da ne želim uopće trošiti svoje vrijeme pišući o tome.
O karizmaticima preporučio bih sljedećih pet kratkih videozapisa (sa zabavnim glazbenim uvodom), posebno prva tri (u trećem je pokazan i jedan svećenik kako zastupa karizmatičku interpretaciju "krštenja u Duhu", toliko zapravo drsku da katolik teško može nad njom se ne razgnjeviti):
OdgovoriIzbrišihttps://www.youtube.com/watch?v=fHMstQSSiuI&t=539s
https://www.youtube.com/watch?v=nTQfd6hf_1Q&t=368s
https://www.youtube.com/watch?v=MSooG0bMrLo
https://www.youtube.com/watch?v=rc00u3N43UU
https://www.youtube.com/watch?v=gVuLv6nYgwQ
Razmišljanje pak prof. Adelgunde Mertensacker u skladu je s onim što na "Murus inexpugnabilis" možemo pročitati o zabludi na kojoj se temelji karizmatski pokret. Marko Tilošanec je u tekstu objavljenom na portalu "Vjera i djela" napisao da "karizmatski pokret, neokatekumeni, fokolarini i sl." "nisu manje dobri ili načelno dobri uz potrebne ispravke, nego načelno neprihvatljivi dok ne isprave svoja načela (a kada bi to učinili, tada bi prestali biti to što jesu i izgubili bi posve svoj identitet – dakle, načelno su neprihvatljivi)." A kad je riječ o raspirivanju milosnog dara koji je u Timoteju bio po polaganju Pavlovih ruku, mislim da je dobro napisao i Bonaventura Duda u jednom svom nedjeljnom razmišljanju: "I mi smo po krstu, potvrdi, euharistiji primili 'milosni dar' – vjeru, ufanje i ljubav... Još više: po tim sakramentima 'Duh Sveti prebiva u nama'. Mi to zovemo milost posvetna. No nju treba čuvati i njegovati, treba je unapređivati. Teškim grijehom ona se gasi u nama. Djelima ljubavi prema Bogu i ljudima ona u nama raste, raspiruje se..."
Imam pismo u kojem je jedan proučavatelj "Obnove u Duhu" postavio pitanje kako je uz toliko mnoštvo katoličkih sveučilišta i u njima školovanih teologa đavlima uspjelo npr. da lupetanje jezikom pripišu daru jezikâ koji daje Duh Sveti. Sam je odgovorio ovako:
Strašan je grijeh gledati svoju braću i sestre (pa bili oni i izvan našeg stada) kako se đavli s njima sprdaju pa na sve to ostati nijem. Taj se propust krvavo osvetio papi Pavlu VI. i to će na svojoj koži osjetiti svi vjernici. A da se on samo malo zapitao koji to duh vodi čudake protestantske pentekostalce koji se pozivaju na djelovanje Duha Svetoga, Bog bi mu sigurno pamet otvorio. Usprkos vlastitoj opomeni na dim iz pakla, ovaj je papa zaboravio đavle i njihovu moć zavođenja. Na Notre Dameu od 1973. do 1974. održane su pod predsjedanjem kard. Suenensa dvije međunarodne konferencije "karizmatičara", a u lipnju 1974. održan je tzv. Quebeški sastanak, s kardinalom Royom na čelu. Neoprez visokih dužnosnika Katoličke Crkve bit će povod da Pavao VI. u listopadu 1974. primi 13 predstavnika Pokreta "karizmatičara" u Grottaferrati... Zato danas npr. jedan poznati doktor s Gregorijane laje, a kaže da jezike (dar Duha Svetoga) govori; već krštene on anabaptistički "Svetim Duhom" krsti uz muk i pristanak crkvene hijerarhije. Vjernici mu u crkvi ne kleče, nego na leđima leže...
M. P.
nekad se pitam što bi se dogodilo kada bi se našao neki Papa i čvrstom rukom zabranio tj. barem zagrmio protiv svih tih karizmatskih susreta, neokatekumena, međugorja i ostalih novovjekovnih varijacija. Bi li oni to mirno prihvatili ili bi došlo do eksplozije neposluha pa i šizme i masovnog odlaska u protestante....Osobno kada se nađem u društvu ljudi sklonih tim pojavama, kada dovedem u pitanje sve to, redovito dobijem val srdžbe i bijesa, čak i neke benigne stvari npr kada kažem da sam protiv gitara i pjesmuljaka na misi(inače volim gitaru, sviram ju 15ak g.,jednom dok sam bio mlad iz neznanja sam jednu misu odsvirao) ljudi polude.....Bojim se da su problemi toliko metastazirali da čovjek više to ne može riješiti, samo intervencija Blažene Djevice
IzbrišiNaravno, čovjek ne može. Ali dobro je upozoriti, opomenuti. I teško. To su samo dvije ribice i pet hljebova... No kad pobjesnjele bijes mine, možda će im Bog, prije ili kasnije, otvoriti pamet i srce da upozorenje razumiju i prihvate.
IzbrišiM. P.
Sjećam se kad sam bio mali, u Splitu, u župi su bili neokatekumeni na misi u nekakvim odorama, nešto kao u stilu apostola. Zauzeli sve prve klupe, bilo rezervirano za njih. Moj djed rekao tko su oni, otkud im pravo da se rezerviraju prve klupe za njih, nisu ni pričesnici ni krizmanici. Jadnog djeda od 85g odmah zabukali ovi ostali "obični" vjernici, kao u stilu "ajde stari pusti ih, ne kužiš ti to". Istina, dida nije kužio ko su što su oni, ali je očito kužio da je tu nešto čudno. Župnik posebno pozdravljao te neokatekumene, još im zahvaljivao što su prisutni. Znači sve se izokrenulo.... Evo jutros sam bio na misi kod sspxa, koliko je tužno vidjeti da oni moraju u nekakvom podrumu držat Svetu Misu a toliko crkava, polupraznih, ni 2 sata tjedno im ne mogu dat neku da koriste.. Ako ne zbog njih, pa daj barem zbog vjernika i Gospodina koji zaslužuje najbolje što mu možemo pružit... Stvari su opako skrenule u krivo
IzbrišiNemogućnost korištenja crkvi je vidljivi znak nejedinstva u vjeri i obredima (dok se na zapadu protestantima, a u Hrvatskoj istočnim raskolnicima prepuštaju crkve, čime modernistički heretici javno iskazuju da su u jedinstvu s dr. hereticima). Nekad je tu odvojenost od lažne crkve SSPX (ili ExSPX, kako ga neki zovu) s ponosom isticao kao znak časti, danas više ne (danas to umjesto njih čini Pokret otpora).
IzbrišiMateo, Vi pripadate Pokretu otpora?
IzbrišiMN
Ne, to bi značilo da sam klerik, jer samo klerici "pripadaju" tim udrugama.
IzbrišiOno što sam htio reći jest da je nakon pada FSSPX-a njihov svojevrsni nasljednik, tj. nasljednik njihove nekadašnje pozicije, postao Pokret otpora.
I ne, ne slažem se s njihovom pozicijom (jer također priznaju uzurpatora Bergoglia), ali ih podupirem u obrani vjere i borbi protiv hereza, kao i sve pravovjerne katolike.
Dobro mozete li objasniti ako imate bolje informacije,sto se trenutno događa sa FSSPX i zasto je izisao iz tih redova vlc.Kornelije??
IzbrišiUzarpatora Bergoglia? Hmm... Zvuči mi kao da želite reći da ne priznajete papu za papu... To što FSSPX moli za njega ne znači, a o tome možemo i čitati da prizna i njegove poteze. Zašto ne bismo molili za papu? No ok, Vaš stav... Na drugom sam postu pa je moj stav da ovdje završim s komentarima kojih je preveć. Kvalitetna je udruga Benedictus.
IzbrišiMN
Molim da se eventualna diskusija (koja uostalom bas i nema veze s temom clanka) zadrzi na javno dostupnim informacijama.
IzbrišiNaravno da treba moliti za papu. No Bergoglio nije papa nego javni heretik, koji usto i huli protiv Boga i BDM. Možete na internetu naći mnoge primjere toga.
IzbrišiKad bi on bio papa, vrata paklena bi nadvladala nad Crkvom, jer bi to značilo da je Rimska Stolica zakazala u vjeri (da službeno naučavanje R.S. sadrži herezu), što po nepogrješivoj nauci Prvog vatikanskog koncila izričito znamo da je nemoguće.
U današnjem vremenu, dakle, treba moliti da Gospodin pošalje Svojoj Crkvi pastira.
To što je loš papa ne znači da nije papa. Mi možemo reći da su neke njegove izjave heretične i odbit ih. Ali ne možemo znat je li on subjektivno heretik, o tome će suditi On.. Ne možemo reći ni da nije papa jer to ne možemo dokazat, jedino budići papa ili koncil može retroaktivno nekog proglasit antipapom
IzbrišiSlažem se Jacob. Tako se dogodilo i s Honorijem I. Ostaje nada da će se u budućnosti sve jasnije vidjeti. Također je i Mateo dobro napisao treba oliti da dođe dobar papa nakon ovoga no čini mi se to vrlo teškim sad posebno jer gotovo da ljudski gledajući trenutno ne vidim nekoga da bi mogao doći i biti dobar no opet Bog najbolje zna kao što zna zašto mi je večeras onemogućena misa.
IzbrišiMN
Gluposti nad glupostima sve je glupost!Uhvatite se svi sebe i sebe ispravljajte i mjenjajte pa kad postanete novi ljudi onda necete gledati pogreske drugih nego suti i ponizno moli za brata svoga.
IzbrišiSvi koji papu napadate vi vrijeđate i sve nas u Crkvi jer ona je misticno tijelo Kristovo a mi smo svi udovi tog tijela kaze 2.vatikanski...Od kuda znate kakva je situacija u Vatikanu i pod kakvim je pritiscima sv.Otac pa da smijete osuđivati Prvosvecenika.Tko ste vi i u cije ime tako govorite.Da ste pravi i s punim imenom i prezimenom u Crkvi nebi ni pisnuli a tu ste se nasli svi na kup i naslađujete se krizom u Crkvi.Ali ocito je ta kriza u najgorem obliku zahvatila vas.Ogovaranja,tracanja i klevetanja su grijesi koje treba ispovjediti i pokajat se jer nemozete se bogohulno svi istim jezikom pricescivati kojim Krista drugi put razapinjete!!!
Čisto srce neka Vam stvori jer to kako pišete samo pokazujete koliko ste zaglibili i koliko slabo njegujete vjeru. Zlouporabi li papa svoje ovlasti? Da, zlouporabi jer ako to ne znate onda ne znam što čitate možda čića Tominu kolibu umjeato bloga i to ne samo ovoga nego i mnogo drugih. Kad papa zlorabi svoje ovlasti dužni ste se oduprijeti. sami primjer toga imate već u sv. Pismu kad je sv. Pavao ili tad Pavao osokolio Petra no Petar je bio ponizan i prihvatio je to za razliku od današnjeg pape. Umjesto takvog komentara preporučio bih čitanje. Dobro pavuna kaže današnji ljudi su lijeni za čitanje i stoga niš ne znaju. Pavuna je neshvaćen jer je jednu stepenicu iznad prosjećne osobe. Pročitajte Gal 2,11
IzbrišiKako se oduprijeti? Odbacujući posluh onome što je zlo. Osim toga papu nismo dužnu u ničemu slušati osim ex cathedra, a ovaj papa je daleko ispod toga. Zatim ne smijemo šutjeti i uputiti ukor kao što su to učinila kardinali. Naravno teško da će to učiniti običan čovjek no on je dužan upućivati na greške pape. To potpisuju i Toma Kajetan, Juan de Torquemada, Franjo Suarez, sv. Toma Akvinski, sv. Robert Bellarmin,
Evo potpisujem se u punini
Javorka - samo civilno
Marija- civilno i kršteno
JM
Vaša Svetosti, što ćete s nama, ekskomunikacija ili natrag u katakombe?
Izbriši1. Nitko ne govori o subjektivnom stanju njegove duše, nego o njegovom javnom i službenom naučavanju, za koje po Vjeri znamo da je apsolutno nemoguće da tako nešto dođe od pape.
IzbrišiPrvi vat. koncil, Pastor Aeternus:
"Naime oci 4. carigradskog sabora, slijedeći tragove predšasnika, objavili su ovu svečanu ispovijest: 'Početak je spasenja, čuvati pravilo ispravne vjere... I jer se ne može mimoići riječ Gospodina našega Isusa Krista, koji je kazao: 'Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju' [Mt 16,18], pa se to što je rečeno dokazuje stvarnim učincima, budući da se kod Apostolske stolice katolička religija sačuvala uvijek neokrnjena...' Zbog toga su biskupi čitavog svijeta, bilo pojedinačno, bilo okupljeni na saborima, slijedeći dugotrajni običaj Crkava i oblik drevnog pravila, iznosili pred ovu Apostolsku stolicu posebno one opasnosti koje su se pojavljivale u pitanjima vjere, kako bi se ponajviše nadoknadile štete za vjeru tamo gdje vjera ne može imati nedostatak (tj. u Apostolskoj Stolici - u engl. prijevodu piše "tamo gdje vjera ne može zakazati").
A taj pak apostolski nauk prihvatili su svi časni oci, a sveti i pravovjerni učitelji su ga poštovali i slijedili; oni su najpotpunije znali da ta Petrova stolica ostaje uvijek netaknuta od svake zablude, prema božanskom obećanju Gospodina i Spasitelja našega...
Dakle, taj posebni dar da u istini i vjeri nikada ne zataji, dan je od Boga Petru i njegovim nasljednicima na toj Stolici..."
Papa Leo XIII., Satis cognitum:
Značenje te božanske izjave [da vrata paklena neće nadvladati] je da, bez obzira na lukavost i intrige koje upotrijebe protiv Crkve, nikad se ne može dogoditi da crkva povjerena Petrovoj skrbi podlegne ili na bilo koji način zakaže. (...) Dakle, Bog je povjerio Svoju Crkvu Petru da bi je on mogao čuvati svojom nenadvladivom moći. (...)
I budući da svi kršćani moraju biti blisko sjedinjeni sa zajedništvom jedne nepromjenjive vjere, Krist Gospodin, snagom Svoje molitve, zadobio je za Petra da u vršenju njegove službe nikad ne otpadne od vjere."
p. Kornelije a Lapide, S.J.:
"Još jedan i siguran privilegij zajednički Petru i svim njegovim nasljednicima je da on i svi drugi rimski biskupi (jer je Petar, kako je Krist htio, ustanovio i potvrdio Prvosvećeničku crkvu u Rimu) nikad otvoreno ne otpadnu od te vjere, tako da Crkvu uče herezu, ili bilo koju zabludu, protivno vjeri. Tako kaže sv. Leo (serm. XXII), o Natalis sv. Petra i Pavla, sv. Ciprijan Korneliju (Lib. I. ep. 3), Lucije I., Felix I., Agatho, Nikola I., Leo IX., Inocent III., Bernard i dr., koje Bellarmin citira i slijedi (Lib. I. de Pontif. Roman.)."
Jer bilo je potrebno da Krist, po Svojoj mudroj providnosti osigura Svojoj Crkvi, koju uvijek prosijava i kuša vrag, i to ne samo u Petrovo vrijeme nego u svim vremenima nadalje, sve do kraja svijeta, tumača prave vjere kojem će se ona moći obratiti u svakoj sumnji i koji će je moći učiti i potvrđivati u vjeri, inače bi Crkva mogla, Bože sačuvaj, zabluditi u vjeri. Jer ona je, kao što je sv. Pavao rekao Timoteju, 'stup i temelj istine' (1 Tim. 3,15). Taj tumač Crkve je dakle Petar, i svi sljedeći rimski biskupi."
(The Great Commentary of Cornelius a Lapide: S. Luke’s Gospel, Edinburgh, 1908., str. 482.:
https://archive.org/details/TheGreatCommentaryOfCorneliusALapideV4/page/n499)
Nastavak ispod...
2. Kad bi stvarno bilo točno da ne možemo znati je li heretik i time van Crkve netko tko javno i znajući nauku Crkve ispovijeda hereze, onda bi Crkva bila nevidljiva, kao što drže protestanti, ne bi bila javno društvo ujedinjeno u vidljivoj ispovijesti Katoličke Vjere.
Izbriši3. Naravno da možemo dokazati da je Bergoglio heretik, dovoljne su njegove riječi protiv dogmi, a s obrazovanjem koje ima ne može se pozivati na neznanje.
4. Niti papa niti ijedan koncil nemaju moć nad drugim papom. Da je Bergoglio papa, nitko u budućnosti ne bi to mogao poništiti. Papa Stjepan VI. je to pokušao s papom Formozom - nije mu uspjelo.
5. Papa Honorije nije nikad osuđen kao heretik u današnjem smislu, kao netko tko je nijekao neki članak Vjere.
Katolička enciklopedija u članku o papi Honoriju:
"Krivnja Honorija bila je upravo u tom da nije autoritativno objavio tu nepromjenjivu vjeru Crkve, ili modernim riječnikom, da nije izdao definiciju ex cathedra. (...)
Bio je heretik, ne u namjeri, nego u činjenici; i treba držati da je bio osuđen u smislu u kojem su bili osuđeni Origen i Teodor iz Mopsuestije, koji su umrli u katoličkom zajedništvu i nikad se nisu protivili Crkvi. Ali nije bio osuđen kao monotelit, niti je bio Sergije. I bilo bi grubo držati ga 'privatnim heretikom' jer se zna da je imao odlične namjere."
6. Opasna zabluda je reći da je katolik (pogotovo laik) dužan slušati papu samo kad naučava nepogrješivo. To bi bilo grešno i u određenim slučajevima povlačilo sa sobom automatske kazne. Papa i biskupi vrlo rijetko naučavaju Crkvu Izvanrednim Učiteljstvom (zato se i zove Izvanredno), ali zato je uvijek naučavaju Redovnim Učiteljstvom (propovijedima, pismima i sl.), čije naučavanje su katolici obvezni prihvatiti ne zato što bi bilo nepogrješivo nego jer dolazi od autoriteta kojeg je Bog postavio i za kojeg je rekao: "Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla" (Lk 10:16).
Evo nekoliko izvora gdje možete saznati da su katolici dužni prihvatiti nauke koje papa naučava Redovnim Učiteljstvom:
catholicapologetics.info/thechurch/encyclicals/docauthority.htm
catholicapologetics.info/thechurch/encyclicals/allocution.htm
novusordowatch.org/2019/03/catholics-assent-non-infallible-teaching/
novusordowatch.org/2019/07/doctrinal-value-papal-magisterium/
novusordowatch.org/leo13-epistola-tua/
novusordowatch.org/2019/11/challenge-to-recognize-and-resist-apologists/
Slijede citati...
Papa Pio IX., Quanta cura:
Izbriši"Nor can we pass over in silence the audacity of those who, not enduring sound doctrine, contend that 'without sin and without any sacrifice of the Catholic profession assent and obedience may be refused to those judgments and decrees of the Apostolic See, whose object is declared to concern the Church’s general good and her rights and discipline, so only it does not touch the dogmata of faith and morals.' But no one can be found not clearly and distinctly to see and understand how grievously this is opposed to the Catholic dogma of the full power given from God by Christ our Lord Himself to the Roman Pontiff of feeding, ruling and guiding the Universal Church."
Papa Leo XIII., Sapientiae Christianae:
"In settling how far the limits of obedience extend, let no one imagine that the authority of the sacred pastors, and above all of the Roman Pontiff, need be obeyed only in so far as it is concerned with dogmas, the obstinate denial of which entails the guilt of heresy. Again, it is not enough even to give a frank and firm assent to doctrines which are put forth in the ordinary and universal teaching of the Church as divinely revealed, although they have never been solemnly defined. Another point still must be reckoned amongst the duties of Christian men, and that is, they must be willing to be ruled and governed by the authority and direction of their bishops, and, in the first place, of the Apostolic See."
Papa Leo XIII., Immortale Dei:
"Što se tiče mišljenjâ, što god su Rimski prvosvećenici dosad naučavali, ili će odsad naučavati, čvrstim prihvaćanjem uma mora se držati i, kad god to prilika zahtijeva, mora se otvoreno ispovijedati."
Papa Pio XII., Humani generis:
"I ne smije se misliti, da ono što se iznosi u enciklikama ne traži unutarnje prihvaćanje, budući da u njima vrhovni svećenici ne vrše svoju vrhovnu učiteljsku vlast. Ti se sadržaji iznose (snagom) redovitog učiteljstva, za koje također vrijedi: 'Tko vas sluša, mene sluša' [Lk 10,16]; a ono što se iznosi i nalaže u enciklikama, većinom već od drugud pripada katoličkom nauku.
Kad pak vrhovni svećenici u svojim spisima izričito zauzmu stanovište o nekom do sada spornom pitanju, svima je jasno, da se prema nakani i volji samih vrhovnih svećenika, među teolozima o tom pitanju više ne može slobodno raspravljati."
itd. itd.
Mateo ovo je stvarno bezobrazno i nekulturno i nema poniznosti da covjek moze zauzimati toliko prostora pa pise ovoliko mnostvo valjda vlastitih memoara....Ali nije to...svi znamo da je to njemu izlika samo da udari po njegovom uvjerenju raznoraznim herezama i krivovjerjima i protestantizmom i suvremenoscu...da moze on bi najradje na lomaci palijo tu zabludjelu djecu Bozju ili u najmanju ruku otvirio kakav djeciji logor....
IzbrišiMN,
IzbrišiJadan papa Honorije. Koliko ga se puta samo “osudilo” da bi se opravdalo ono sto se dogadja.
Sveti Robert Bellarmino secira i navodi kako Honorije nije (kao i ni jedan papa do Bellarmina) bio heretik. O tome se vec pisalo na blogu. Navodi vise razloga zasto se to danas provlaci, a medju glavnima da je to podvala istocnjaka.
Sto se teksta pape svetog Lava II. tice (Rome has never admitted any accusation against Honorius. The letters of Saint Leo II which divulge the condemnation have been fabricated by Monothelists. This is evident from a confusion of dates, from the stupidity of the “Pontiff” contradicting St Agatho and Emperor Constantine Pogonat, and writing to Quiricius Toletanus, who had been dead for forty years, and to Simplicius, a Spanish prefect who never existed. If you want more proofs, consult the ‘Annales de philosophic chretienne’ 1853, second volume.)
Doktor Bellarmino je rekao; “That up to now no supreme Pontiff has ever been an haeretic, since it certainly cannot be proven of any of them that he was an haeretic: therefore it is a sign (from Heaven) that such a thing cannot happen”’ (Controversiarum De Summo Pontifice, Liber Quartus, De Potestate Spirituali, Caput VI)
Isto sa katolicke enciklopedije, sveti Agaton: “They brought with them a long dogmatic letter in which the pope defined the faith with authority as the successor of St. Peter. He emphatically declares,remembering Honorius, that the Apostolic Church of St. Peter has never fallen into error..“
A to pismo kaze ovako: “May your Serene Majesty think that the Lord and Saviour of all, the very essence of our faith, has promised that Peter's orthodoxy could not fail and has commanded him to confirm the faith of his brothers; which every one of the Pontiffs that have preceded me, the minim among them, has always done carefully, as has been universally acknowledged”
Zasto bi papa rekao da Petrovo pravovjerje ne moze zakazati, samo da bi osudili prethodnog Petra par sjednica kasnije. A to ukljucuje i Liberija i Honorija koji su uvijek zrtveno jadnje tradicionalistima da bi obravdali konciljarne heretike.
Sve su to neprijatelji Crkve uspjeli unijeti u tradiciju, a prenosi se bez dubljeg provjeravanja.
IzbrišiDa odgovorimo na pitanje moze li papa biti heretik, katolicka enciklopedija kaze: “A similar exceptional situation might arise were a pope to become a public heretic, i.e., were he publicly and officially to teach some doctrine clearly opposed to what has been defined as de fide catholicâ. But in this case many theologians hold that no formal sentence of deposition would be required, as, by becoming a public heretic, the pope would ipso facto cease to be pope.
Takodjer u rasrpavama tijekom Prvog vatikanskog sabora: What is to be done with the Pope if he becomes a heretic?” It was answered that there has never been such a case; the Council of Bishops could depose him for heresy, for from the moment he becomes a heretic he is not the head or even a member of the Church. The Church would not be, for a moment, obliged to listen to him when he begins to teach a doctrine the Church knows to be a false doctrine, and he would cease to be Pope, being deposed by God Himself.
If the Pope, for instance, were to say that the belief in God is false, you would not be obliged to believe him, or if he were to deny the rest of the creed, “I believe in Christ,” etc. The supposition is injurious to the Holy Father in the very idea, but serves to show you the fullness with which the subject has been considered and the ample thought given to every possibility. If he denies any dogma of the Church held by every true believer, he is no more Pope than either you or I; and so in this respect the dogma of infallibility amounts to nothing as an article of temporal government or cover for heresy.
(Abp. John B. Purcell, quoted in Rev. James J. McGovern, Life and Life Work of Pope Leo XIII [Chicago, IL: Allied Printing, 1903],
Pretpostavljam da ovdje ne govore o pravom ekumenskom koncilu jer je nezabludivo proglaseno da koncil nema veci autoritet od pape.
DIvim se Mihaelu i slicnima koji u nedostatku argumenata samo znaju udarati ispod pojasa. Mateo citira katolicki nauk, a Mihael mu pripisuje djecji logor. Vi ste Mihaele jedan tipican primjer dijabolicne dezorijentiranosti u ovom vremenu i blatite to sveto ime kojim se potpisujete.
Ako je Mateo u krivu, onda mu to bratski katolicki objasnite, a ne klevetajte sa gnjusnim insinuacijama jer ne znate sto bi drugo rekli.
Najnovijim umirovljenjem kardinala Saraha posljednjeg pravovjernog u rimskoj Kuriji nasa Crkva nasla se sada na velikoj kusnji pred pitanjem opstanka vlastitog digniteta i dojstojanstva te napustanja kontinuiteta Crkvene prakse od Kristovog utemeljenja do danas...ali...vjerujemo da je " ni vrata paklena nece nadvladati"...U tom zaufanom vjerovanju molimo se Trojedinom Bogu i BDM da nam skrati dane nasih ocekivanja i neizvjesnosti!
OdgovoriIzbrišiToma, zasto dopustas napise ovakvih jazavaca kao sto je ovaj gore. Cuj on ce procjeniti stanje u Crkvi. Fol zabrinut tip a to koristi samo kako bi u rukavicama napadao Papu i diskreditirao stanje u Crkvi. Poslije ovakvih apokalipticnih natpisa bez pokrica i argumenata mislim da je muka vecini nas. Vec sam te pitao cime te drzi u saci da to trpis.
IzbrišiRobelar
Robelar Spletkarosu i muckarosu svake vrste.Ne mjesaj Tomu u svoje jadne podmuklosti jer dobro i sam znas da je on prema svima jednak,ako je iko onda je to on...Ne trpaj sebe u nikakvu vecinu jer ti si odavno procitana knjiga.Ti si svojim gadarijama sam sebe izkljucio iz vecine.Drustvo ti prave par istioimenih komentatora tvoga stila koji te podrzavaju...
OdgovoriIzbrišiPrimite naputak moj radije negoli srebro, razboritost radije negoli zlato!
IzbrišiU srcu razborita pociva mudrost!
Blazen covjek koji je zadobio razboritost!
razborit- Koji u svojim postupcima rukovodi zahtjevima razbora, razuman, trezven, mudar, razlozan.
A sad o tvom tekstu. Rasclanjujem kobasicu.
Kardinal Sarah nije posljednji pravovjerni u rimskoj Kuriji. Odakle ti mozes znati pravu vjeru svih u rimskoj Kuriji. Samim time sto su u Kuriji ne znaci niti da imaju niti da nemaju pravu vjeru. Senzaciju si trebao davno prije objaviti, ako si imao dokaze, ne kad je otisao posljednji pravovjerni nego kad je ostao jedini pravovjerni u rimskoj Kuriji.
... nasa Crkva nasle se sada na velikoj kusnji pred pitanjem opstanka bla, bla, bla... Kad to Crkvi u povijesti nije bilo pitanje opstanka vlastitog digniteta i dostojanstva te napustanja kontinuiteta Crkvene prakse... Pogledajte samo posljednjih pedeset godina a ne cak od Kristovog utemeljenja. Znaci nije se nasla sada, odlaskom,, posljednjeg '' pravovjernog. O napustanju kontinuiteta kojeg nema.
Naravno neizbjezan citat o vratima paklenim da se doda dramaticnost situaciji i uznemire slabi s kojima cete imati o cemu pricati poslije Mise i umirivati ih.
Da, sa zadnjom se molitvom slazem iako znamo da nam je i onako kroz mnoge nevolje proci.
Robelar
Preporučio sam pet kratkih videozapisa o karizmatskom pokretu, pa onda moram i njihov nastavak, u kojem vidimo i kako se karizmatičkoj drskoj interpretaciji "krštenja u Duhu" (prispodobljenog čokoladnom mlijeku, puno ukusnijem od još nepromiješanog mlijeka s čokoladom, kakvo tobože dobivamo krstom i krizmom) pridružuje Ralph Martin govoreći da puno dugujemo svojoj protestantskoj braći i sestrama koji su tolike godine bili svjedoci stvarnosti Duha Svetoga...
OdgovoriIzbrišihttps://www.youtube.com/watch?v=OtKHyRqpXmE
M. P.
M.P. Slazem se s Tobom...zato sto se dopustilo i uslo u Crkvu na velika vrata sa karizmatskim pokretima sad imamo velikih problema u Liturgiji danasnjoj koja je..
OdgovoriIzbriši.Olako i jednostavno napustaju se i to naveliko pucke pjesme i bilo sto zahthjevnije izvođenje a sto trazi bar jednu do dvije probe tjedno i prepusta se kojekakvim sansonama i kombinaciji mjesanja glaznenih instrumenata...Malo pomalo protestsntski duh ulazi nam na velika vrata u Crkvu..