ponedjeljak, 27. srpnja 2020.

Sveta Ano, oprosti mu

Osobno jedinstvo i međunaravna razmjena svojstava


Je li Presveta i Vazda Djevica Marija uistinu Majka Božja, i jesu li stoga njezini roditelji uistinu baka i djed Isusu? Franjo kao da nije sasvim siguran

To je barem – naime da kanda nije posve siguran – najdobrohotnije ili makar najobzirnije objašnjenje uporabe navodnika u njegovu službenom tvitu na blagdan sv. Ane:
"Na spomendan svetog Joakima i Ane, Isusovih 'djeda i bake', pozivam mlade da učine neko djelo nježnosti prema starijim osobama, pogotovo onim najosamljenijim, u njihovim domovima ili boravištima. Dragi mladi, svaka starija osoba vaš je djed ili baka!"
No, kako je definirano na Efeškom saboru, Blažena Djevica Marija uistinu je Majka Božja, dakle očito su njezini roditelji uistinu djed i baka našega Gospodina Isusa Krista, a ne Njegovi "djed i baka"...

Eh, isusovci...


https://rorate-caeli.blogspot.com/2020/07/is-all-holy-and-ever-virgin-mary-truly.html

34 komentara:

  1. Nepotrebno vrijeđanje časnog reda Družbe Isusove, kao da su Bergogliove hereze karakteristične za te branitelje Vjere, Crkve i papinstva. Problem je što autor očito poistovjećuje prave isusovce s današnjim modernističkim falsifikatom.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislim da ovdje uopće nije riječ o vrijeđanju. Izraz "Eh, isusovci.." ima drugu poruku. Naima, treba se podsjetiti da je nedavno novi general Družbe Isusove nedavno izjavio da Sotona ne postoji i da je to samo simbol zla kojeg su izmislili ljudi (više na https://www.tempi.it/meeting-il-diavolo-esiste-solo-come-realta-simbolica/ ). Malo nakon toga, izjavio je da Crkva treba ponovno razmatrati stav oko rastavljenih i ponovno oženjenih te da nitko nije baš mogao snimiti Isusove riječi i da je to stvar interpretacije (Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja...). Više pogledati na https://www.lifesitenews.com/news/new-jesuit-chief-claims-jesus-own-words-against-divorce-are-relative-subjec ili na https://www.rossoporpora.org/rubriche/interviste-a-personalita/672-gesuiti-padre-sosa-parole-di-gesu-da-contestualizzare.html
      Vinkec

      Izbriši
    2. Mateo, koje se sve isusovce danas može i smije nazivati isusovcima, a koje ne? I tko to određuje?

      Jezuit

      Izbriši
    3. Red je svakako častan, ali pogledaj tko je danas general Družbe i koje hereze iznosi - i nikom ništa. U svakom žitu ima kukolja, samo što kod njih i nadglednik sadi kukolj.

      Marijin

      Izbriši
    4. Jezuit,
      i Judu Iskariotskog možete zvati apostolom. No što to vrijedi?
      I njemu i vama?
      JbD

      Izbriši
    5. Treba gledati bit stvari, a ne izgled.

      Očigledno je da taj čovjek nije general Družbe Isusove nego prljavi heretik. Javni heretici ne samo da čim obznane svoju herezu prestaju biti članovi Crkve, nego automatski gube i svaku službu u Crkvi - to je jednoglasna nauka Otaca.

      Valjda je samorazumljivo da su pravi isusovci samo oni koji su katolici, tj. koji ispovijedaju Katoličku Vjeru. Isto vrijedi i za druge redove.

      Ljudi kao Bergoglio su isusovci onoliko koliko je Luter augustinac.

      Izbriši
  2. Bergoglio nije pravi Bergoglio, ukoliko je Bergoglio čovjek, jer utoliko potječe od Boga, a krivovjerac od Boga ne potječe, ukoliko je krivovjerac, te utoliko ni Bergoglio, dakle, nije Bergoglio, pa ga ne smijemo s Bergogliom poistovjećivati niti ga smijemo kao Bergoglia vrijeđati.
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  3. Izgubili ste svi pomalo kompas...U nacinu komentara,u teskim rijecima,u osudjivanju bez cvrstih dokaza...igrate se u ime Bozje sudaca i donosilte vlastite prosudbe i presude!Nije vas Boga strah,jeste li izgubili taj osjecaj?!!

    OdgovoriIzbriši
  4. Zanimljivo Toma, fsspx diskusije šalješ na christusrex i kat.tradiciju, dočim Mateov sedevakantizam puštaš ovdje godinama bez mjere i konca.. Valjda ti je samom sedevakantizam prihvatljiviji od fsspx pozicija.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mateo pise dosta pristojnije od tebe koji bi se obicno samo svadjao i vrijedjas ljude na osobnoj razini, a ne doprinosis diskusiji. Apologete SSPX-ovih pozicija poput "Katolicke Tradicije" sam pustao i bilo je zanimljivih rasprava u komentarima. S druge strane ne mozes reci da ti nikad nisam dopustao da komentiras. Samo sam morao (kao i za neke druge) ponekad malo zaustaviti beskorisne linije komentiranja (po mom sudu).

      Izbriši
    2. Uostalom, zar se ne sjecas da sam i tebi propustao komentare kad si npr. prenosio odgovore/argumente koje ti je netko drugi pisao, a koji su itekako pridonosili raspravi.

      Izbriši
    3. Kako god bilo s komentarima, volja je blogera i to poštujem. Za sebe mogu reći da mi je blokiran komentar samo u slučaju kad sam i sama uvidjela da sam pogrješila u komentaru i da sam na taj način što mi nije pušten komentar zaštićena na čemu zahvaljujem blogeru. Često puta je potrebno stvari vidjeti iz više kutova, a ne samo sa svoga.
      MS

      Izbriši
    4. "Mateo pise dosta pristojnije od tebe koji bi se obicno samo svadjao i vrijedjas ljude na osobnoj razini, a ne doprinosis diskusiji." - kao prvo to za vrijeđanje nije istina, odnosno trebalo bi vidjeti što bi za mene bila neka definicija "vrijeđanja" a što za tebe. Možda ti imaš 'mekušasto' uho - nisi li pomislio da ne gledaš stvari možda iz tvog rakursa? Kao drugo, i kad uzmemo da je istina "da bi se ja samo svađao / vrijeđam na osobnoj razini", - također proizlazi da je ovdje važnije biti uglađen, a krivovjerni (u ovom slučaju sedevakantistički) sadržaj će se objavljivati. Ne mogu reći da mi nisi nikad davao da komentiraš, samo mi nije jasno kako ovdje mogu postojati 'kućni ljubimci' ovog bloga, čak i ako redovno publiciraju svoj šizofreni (jel ovo vrijeđanje? - stvarno ne znam, a po meni najplastičnije opisuje stanje) sedevakantistički svijetonazor. - što može biti protucrkvenije od toga?

      Izbriši
    5. Rolf, nisam sede, ali zasto je to krivovjerni svjetonazor protiv kojeg se treba boriti? Ne volim "dogmatske" sedevakantiste koji sve ostale trpaju u propast, ali to je stav koji je bio sasvim normalan periodicno u sjemenistima FSSPX-a u davnija vremena, a cak ga je i nadbiskup Lefebvre smatrao legitimnim i mogucim:

      "It is possible we may be obliged to believe this pope is not pope. For twenty years Mgr de Castro Mayer and I preferred to wait…I think we are waiting for the famous meeting in Assisi, if God allows it.” (Talk, March 30 and April 18, 1986, published in The Angelus, July 1986)

      On the other hand, if it seems certain that the Faith taught by the Church for twenty centuries cannot contain error, we have far less certitude that the pope is truly pope. Heresy, schism, automatic excommunication, the invalidity of an election are causes which eventually make it happen that a pope was never pope or would be pope no longer. In such a case, obviously exceptional, the Church would find herself in a situation like that which she experiences after the death of a sovereign pontiff.” (Le Figaro, 2 August 1976.)

      Dakle ne govori o tome kao o zabludi ili krivovjerju, iako mozemo naci i primjere gdje se sedevakantizam sankcionirao.

      Zatim pazite ovo kada su ga pitali direktno:

      August 1979, Oyster Cove. Abp. Lefebvre chuckled and said: “I do not say that the pope is not the pope, but I do not say either that one cannot say that the pope is not the pope. “Je ne dis pas que le pape n'est pas pape, mais je ne dis pas non plus qu'on ne peut pas dire que le pape n'est pas pape.” The sound of this phrase in French, moreover, is extremely amusing — a tongue twister something like “Peter Piper picked a pack of pickled peppers.” The archbishop himself found this quite funny, as did all the priests at the table.

      “To be publicly associated with the sanction [of excommunication] would be a mark of honour and a sign of orthodoxy before the faithful, who have a strict right to know that the priests they approach are not in communion with a counterfeit Church…” (Open Letter to Cardinal Gantin, July 6, 1988, signed by 24 SSPX superiors, doubtless with Archbishop Lefebvre’s approval)

      Stav se mozemo reci "ispitivao", kao sto svi koji volimo Crkvu pokusavamo naci odgovore i rijesenja, ovo je legitimna moguca opcija.

      Ovako kaze dogma: "A Petrovim nasljednicima nije naime obećan Duh Sveti kako bi uz njegovu objavu naviještali novi nauk, nego da uz njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola. A taj pak apostolski nauk prihvatili su svi časni oci, a sveti i pravovjerni učitelji su ga poštovali i slijedili; oni su najpotpunije znali da je ta Petrova stolica ostala uvijek netaknuta od svake zablude, prema božanskom obećanju Gospodina i Spasitelja našega, koje je dao prvaku svojih učenika: “Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću” [Lk 22,32].

      Dakle, taj posebni dar da u istini i vjeri nikada ne zataji, dana je od Boga Petru i njegovim nasljednicima na toj Stolici, kako bi svojom uzvišenom službom služili spasenju sviju, kako bi čitavo Kristovo stado po njima bilo sačuvano od otrovne hrane zabluda i hranilo se hranom nebeskog nauka, kako bi se nakon uklanjanja prilika za raskol čitava Crkva sačuvala jedna, i oslonjena na svoj temelj ostala čvrsta protiv vratiju pakla."

      Ovo su rijeci Duha Svetoga nama za zamisliti se. Kako je moguce da je Sveta Stolica ocuvana od svake zablude, a da nam danas "sluzbeno uciteljstvo" govori da blud ne mora uvijek biti blud"Zbog uvjetovanosti i ublažavajućih čimbenika moguće je da u objektivno grešnoj situaciji – koja ne mora i subjektivno biti takva, ili potpuno takva – osoba bude u stanju živjeti u Božjoj milosti, ljubiti, a u životu milosti i ljubavi i rasti, primajući u tu svrhu pomoć Crkve.

      fusnota 351: U nekim slučajevima može to biti i sakramentalna pomoć.

      Kako?

      Izbriši
  5. Pa očito postoji razlika između Petrove stolice i "službenog učiteljstva". Ako dogma o papinoj nezabludivosti jasno definira da je papa nezabludiv samo kada govori - ex cathedra- onda to također znači da papa može pogriješiti kada ne govori -ex cathedra-. To nam potvrđuje ova enciklika, ali i čitava povijest Crkve.

    A pravovjernost i pristojnost nisu mjerilo propuštanja komentara na blogu nego osobni sudovi autora što i on sam priznaje.

    Oblačan

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Oblacan, na koji tocno primjer u povijesti Crkve nas mozete uputiti kada su pape u enciklikama obavezivali hereze? Dajte nam primjere gdje je hereza nacela Svetu Stolicu prije 1958. godine?

      Znaci papa samo kada govori ex cathedra jednom u 200 godina je sigurno u pravu, a ostalo vrijeme imamo blogove da provjerimo da li govori istinu. Oprostite, ali ne mislim da tako funkcionira papinstvo.

      Izbriši
    2. "(...) tko bratu rekne: 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko rekne: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu."
      Ja i opet moram priznati da sam u napasti upotrijebiti i puno ružnije izraze za onoga tko je odgovoran za ovo stavljanje "djeda i bake" u navodnike. Priznajem i da ne mogu dokučiti o čemu se tu zapravo radi. O običnoj gluposti? O ludosti? O namjernom nijekanju Isusova čovještva? Monofizitizam? Doketizam? Pojma nemam. Pogledao sam naknadno nagovor nakon Angelusa od 26. srpnja da vidim i čujem je li tu Franjo nazivajući sv. Joakima i Anu Isusovim djedom i bakom naznačio čime navodnike. Naravno da nije. Ali gledam, evo, na službenim vatikanskim internetskim stranicama, na arapskom, njemačkom, engleskom, talijanskom, španjolskom, hrvatskom...: svagdje su "djed i baka" u navodnicima.
      M. P.

      Izbriši
    3. Profesor Baltazar dokučio je o čemu se, možda, radi. Navodnici su zapravo namijenjeni imenima (Ana i Joakim), a ne njihovim apozicijama (djed i baka)?
      M. P.

      Izbriši
    4. Ja sam odmah mislio da se radi o tome kako zele pokazati da su imena Isusova djeda i bake apokrifna, ali nije mi bas jasno sto im smeta zvati ih imenima koje nam je tradicija predala. No, dosta su glupi ako ne znaju cak ni naznaciti u sto tocno u svojoj modernoj intelektualnoj nadmoci sumnjaju.

      Izbriši
    5. "Pa očito postoji razlika između Petrove stolice i 'službenog učiteljstva.'"

      Ta "razlika" je kao npr. između "Ureda predsjednika" i "priopćenja Ureda predsjednika". Kad Crkva nepogrješivo naučava da Petrova Stolica nije nikad niti može ikad zakazati u Vjeri ("tamo gdje Vjera ne može zakazati", da dopunim gornji citat Prvog vatikanskog Koncila), ne misli se na komad drva ili metala na kojem se sjedi, nego se misli na "službeno učiteljstvo" sv. Petra i njegovih zakonitih nasljednika. Oni koji smatraju da su hereze i zablude modernističkih uzurpatora dio "službenog učiteljstva" implicitno ispovijedaju herezu protiv spomenute nepogrješive nauke.

      "...papa može pogriješiti kada ne govori -ex cathedra-."

      Naravno, ali velika je razlika između "pogriješiti" i "naučavati Crkvu opasnu zabludu ili herezu". Prvo je moguće (npr. ako u enciklici pogriješi neku godinu ili ime), drugo je heretično i nećete naći katoličkih predkoncilskih autora koji su nešto takvo rekli. S druge strane, naći ćete mnogo heretika koji su upravo to govorili, kao i mnogo vrijednih katoličkih teologa i naučitelja (npr. sv. Robert kard. Bellarmin) koju su raspršili i argumentima pobili te zablude (ne da očekujem da ćete se doista potruditi tražiti što katolička teologija naučava).

      Predkoncilski teolozi (u čemu se ističu kardinali Franzelin i Billot) naučavaju da papino Učiteljstvo, iako ne uvijek nepogrješivo točno, uvijek je nepogrješivo sigurno, što znači da NIKAD ne može sadržavati opasne zablude i hereze, i da će UVIJEK katoličkim vjernicima biti sigurno vjerovati sve što papa naučava, poradi obećanja Gospodina Isusa Krista svom Vikaru i gorespomenute nepogrješive nauke koja izvire iz tog obećanja.

      Izbriši
    6. Papa može naučavati opasnu zabludu ako ne govori -ex cathedra- jer je dogma o papinoj nezabludivosti namjerno tako definirana. A to nam pokazuje i cijela povijest Crkve. Jer nikad katolici nisu vjerovali da sve što papa (i biskupi) javno naučavaju da je zaštićeno od bilo kakve zablude. To je patvorenje katoličke vjere. Pa čemu onda koncili, rasprave na kraju čemu dogme? Pa koliko puta su pape javno naučavale istine katoličke vjere da bi tek u nekom trenutku povijesti nakon tisućljeća i više te istine bile proglašene dogmama. Da je vaše falsificiranje točno ne bi bilo potrebe za koncilima i dogmama. Papa bi samo javno progovorio i to bi bilo tako. Oblačan

      Izbriši
    7. Oblacan, dajte nam molim vas konkretan primjer gdje pape prije 1958. naucavaju herezu ili obvezuju krivovjerni nauk na vjernike.

      "Jer nikad katolici nisu vjerovali da sve što papa (i biskupi) javno naučavaju da je zaštićeno od bilo kakve zablude."

      Pastor Aeternus ne garantira nista biskupima nego Svetoj Stolici odnosno papi:


      "Naime oci 4. carigradskog sabora, slijedeći tragove predšasnika, objavili su ovu svečanu ispovijest: "Početak je spasenja, čuvati pravilo ispravne vjere [...]. I jer se ne može mimoići riječ Gospodina našega Isusa Krista, koji je kazao: 'Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju'' [Mt 16,18], pa se to što je rečeno dokazuje stvarnim učincima, budući da se kod Apostolske stolice katolička religija sačuvala uvijek neokrnjena, i sveto se učenje poštovalo. Ne želeći se nikako odvojiti od te vjere i nauka [...], nadamo se, da ćemo zaslužiti biti u tom zajedništvu koje propovijeda Apostolska stolica, u kojem se nalazi čitava i prava čvrstoća kršćanske religije.

      A Petrovim nasljednicima nijee naime obećan Duh Sveti kako bi uz njegovu objavu naviještali novi nauk, nego da uz njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola. A taj pak apostolski nauk prihvatili su svi časni oci, a sveti i pravovjerni učitelji su ga poštovali i slijedili; oni su najpotpunije znali da je ta Petrova stolica ostala uvijek netaknuta od svake zablude , prema božanskom obećanju Gospodina i Spasitelja našega, koje je dao prvaku svojih učenika: "Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću" [Lk 22,32].

      Dakle, taj posebni dar da u istini i vjeri nikada ne zataji, dana je od Boga Petru i njegovim nasljednicima na toj Stolici, kako bi svojom uzvišenom službom služili spasenju sviju, kako bi čitavo Kristovo stado po njima bilo sačuvano od otrovne hrane zabluda i hranilo se hranom nebeskog nauka, kako bi se nakon uklanjanja prilika za raskol čitava Crkva sačuvala jedna, i oslonjena na svoj temelj ostala čvrsta protiv vratiju pakla.


      "The question was also raised (at the First Vatican Council) by a Cardinal, “What is to be done with the Pope if he becomes a heretic?” It was answered that there has never been such a case; the Council of Bishops could depose him for heresy, for from the moment he becomes a heretic he is not the head or even a member of the Church. The Church would not be, for a moment, obliged to listen to him when he begins to teach a doctrine the Church knows to be a false doctrine, and he would cease to be Pope, being deposed by God Himself. If the Pope, for instance, were to say that the belief in God is false, you would not be obliged to believe him, or if he were to deny the rest of the creed, “I believe in Christ,” etc. The supposition is injurious to the Holy Father in the very idea, but serves to show you the fullness with which the subject has been considered and the ample thought given to every possibility. If he denies any dogma of the Church held by every true believer, he is no more Pope than either you or I; and so in this respect the dogma of infallibility amounts to nothing as an article of temporal government or cover for heresy."

      Abp. John B. Purcell, quoted in Rev. James J. McGovern, Life and Life Work of Pope Leo XIII
      [Chicago, IL: Allied Printing, 1903], p. 241; imprimatur by Abp. James Quigley of Chicago

      Izbriši
    8. "Oblačan",

      Zašto komentirate o stvarima o kojima pokazujete da ne znate osnove (koja je svrha Redovnog Učiteljstva, koja je dužnost vjernika prema njemu, zašto se dogme proglasuju, zašto se koncili sazivaju)? Ne razlikujete ni između "opasne zablude" i "bilo kakve zablude".

      Odakle vam pravo da dajete osobno mišljenje, bez argumenata autoriteta, o tumačenju nepogrješivih nauka Crkve i nauke odobrenih teologa?

      Je li mislite da znate materiju bolje od kardinalâ Franzelina i Billota?

      Za one koje zanima što oni naučavaju, na ovoj stranici se može naći studija mons. Fentona o autoritetu papinskih enciklika (u kojoj se govori i o nepogrješivoj sigurnosti):
      http://www.catholicapologetics.info/thechurch/encyclicals/docauthority.htm

      Na ovoj stranici se može naći što naučava kard. Billot i kard. Franzelin (Billot ga
      citira):
      https://lumenscholasticum.wordpress.com/2016/11/14/manualist-monday-louis-cardin
      al-billot-on-subjection-to-non-infallible-decrees-of-the-magisterium/

      Izbriši
  6. Bilo je kroz povijest papa koji su bili krivovjerni npr. pisma Honorija I koja je pisao patrijarhu Sergeju. Ili papa Ivan XXII.
    "Znaci papa samo kada govori ex cathedra (jednom u 200) godina je sigurno u pravu" Da, tako dogma kaže, ne ja.

    I jedno pitanje (ne samo za Vas) u kojem trenutku je papa tj. sv. Petar dobio karizmu nezabludivosti?
    Oblačan

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pitanje Honorija je postavljeno prije Prvog Vatikanskog sabora:

      Uz Detaljnu istragu u svoj knjiizi, The Primacy and Infallibility of the Sovereign Pontiffs”, Fr. Begin daje odgovor. Inace, on kao svecenik koji pise iz konteksta pripreme, tijekom vremena i zakljucaka Prvog vatikanskog koncila, donosi najobjektivniji moguci sud:


      “We come now to a very serious question, one which touches the very heart of our subject. This is the question: Did Pope Honorius fall into the heresy of Monotheletism? I answer, “No!” Here I find myself to have for adversaries a throng of writers hostile to the Catholic Church . On the other hand, I am supported by men who are the most eminent for their knowledge and erudition .

      I shall begin by showing that the documents in question, that is to say the letter of Sergius to Honorius, the two letters of Honorius to Sergius, and the acts of the Sixth Council, are authentic; then I shall show that Honorius, nevertheless, did not fall into heresy , and that the Sixth [Ecumenical] Council [i.e. the Third Council of Constantinople] did not condemn him as a formal heretic , but only as guilty of negligence .

      ..........

      In his first letter [to Sergius, Pope Honorius] repeats several times that “the Scriptures demonstrate clearly that Jesus Christ is the same Who operates in things divine and in things human;” that “Jesus Christ operates in the two natures, divinely and humanly.” Nothing could be clearer or more obvious! The heresy is right away knocked down . It is thus evident that Honorius confesses in Jesus Christ not only two natures, but also two wills and two operations. Thus, this Pontiff professes in his letters the Catholic truth ; he rejects only the new words being used to express it, and this for reasons of prudence, in order not to appear to favor Nestorianism or Eutychianism, and also because Sergius astutely portrayed these new expressions as a cause of troubles in the Church and an obstacle to the return of Monosphysites to orthodoxy.

      .....

      Pope John IV gave to Honorius’s words absolutely the same sense. It is therefore quite evident that the doctrine of Honorius in his letters to Sergius is irreproachable from the point of view of sound theology, because in addition to the divine will, which no one has denied, he confesses the human will in all its perfection.

      .....

      Thus, amid all the accusations brought against Honorius by the Fathers of the Sixth Council, none of them amounted to formal heresy; all of them were limited to incriminating this pope for having followed the advice of Sergius, who prescribed silence on the doctrine of the two operations in Jesus Christ, by which the error was propagated due to the audacious activity of the Monothelites and the blind obedience of Catholics, by which the heresy was not rejected and condemned in principle with the courage and energy which ought to be found in the supreme pastor”;
      .....

      Izbriši
    2. Dakle nikako ne mozemo reci da je Honorije heretik niti da je hereza nacela Svetu Stolicu tada:

      "I do not deny the condemnation; on the contrary, I admit it according to what I said moments ago; but I distinguish the word heretic , which is quite imprecise and was still more so at the time of the councils in question. It was designated not only to those who professed the heresy knowingly and obstinately, but also to those who benefited it in any manner whatsoever, be it by their silence and negligence; when their responsibilities obliged them to take action"

      .......

      From this, I conclude that Honorius could have been condemned as a heretic by these three councils, and that he in fact was, not for having taught error, but solely for not having exerted the necessary vigor in his duties as Head of the Church, for not having vigorously used his authority to repress heresy, for having prescribed silence about the manner of expressing a truth, and having thus contributed to the diffusion of error.

      Tako kazu manje vise svi relavantni katolicki izvori.

      Papa Ivan XXII? Koju herezu je on rekao. Ako mislite na doktrinu o uskrsnucu mrtvih i blazenom gledanju Presvetog Trojstva prije Posljednjeg Suda. John XXII proposed his teaching only as a “private doctor who expressed an opinion, hanc opinionem, and who, while seeking to prove it, recognized that it was open to debate.“ (“Benoit XII,” in Dictionnaire de Théologie Catholique, 2:662.)

      “I say with Augustine that, if I am deceived on this point, let someone who knows better correct me. For me it does not seem otherwise, unless the Church would so declare with a contrary statement [nisi ostenderetur determinatio ecclesie contraria] or unless authorities on sacred scripture would express it more clearly than what I have said above.” (Le Bachelet, DTC 2:662.)”

      Sv. Petar je dobio karizmu pretpostavljam na blagdan Uznesenja. Ako sam u krivu, neko me netko ispravi (ako je to bilo na Duhove). Kazem Uznesenja, jer se tradicionalno krunilo papu na blagdan Uznesenja.

      https://taylormarshall.com/2011/06/coronation-of-pope-on-ascension.html

      Prema tome i dalje stoji, od Petra do Pija XII. Sveta Stolica je ostala neokrnjena od hereza, bas kao sto je rekao i Duh Sveti na Prvom vatikanskom koncilu.

      Izbriši
    3. "Prema tome i dalje stoji, od Petra do Pija XII. Sveta Stolica je ostala neokrnjena od hereza, bas kao sto je rekao i Duh Sveti na Prvom vatikanskom koncilu."

      Apsolutno, i tako netaknuta ostaje i danas, a znamo po Katoličkoj Vjeri da će ostati i uvijek. Jedino je pitanje kako uskladiti tu istinu Vjere s herezama modernističkih pretendenata na tu Stolicu.

      Svatko tko iskreno i bez predrasuda pristupi pitanju vidjet će da su te dvije stvari neuskladive, što znači da ili ti ljudi koji se predstavljaju kao pape i od kojih dolaze te hereze zapravo nisu pape, ili da je nepogrješiva nauka pogrešna, da je Crkva zakazala i napustila svoje poslanje, da su vrata paklena nadvladala. Onaj tko vjeruje to drugo nema Katoličku Vjeru.

      "Još jedan i siguran privilegij zajednički Petru i svim njegovim nasljednicima je da on i svi drugi rimski biskupi (jer je Petar, kako je Krist htio, ustanovio i potvrdio Prvosvećeničku crkvu u Rimu) nikad otvoreno ne otpadnu od te vjere, tako da Crkvu uče herezu, ili bilo koju zabludu, protivno vjeri. Tako kaže sv. Leo (serm. XXII), o Natalis sv. Petra i Pavla, sv. Ciprijan Korneliju (Lib. I. ep. 3), Lucije I., Felix I., Agatho, Nikola I., Leo IX., Inocent III., Bernard i dr., koje Bellarmin citira i slijedi (Lib. I. de Pontif. Roman.)."
      (The Great Commentary of Cornelius a Lapide: S. Luke’s Gospel, Edinburgh, 1908., str. 482.:
      https://archive.org/details/TheGreatCommentaryOfCorneliusALapideV4/page/n499)

      Značenje te božanske izjave [da vrata paklena neće nadvladati] je da, bez obzira na lukavost i intrige koje upotrijebe protiv Crkve, nikad se ne može dogoditi da crkva povjerena Petrovoj skrbi podlegne ili na bilo koji način zakaže. (...) Dakle, Bog je povjerio Svoju Crkvu Petru da bi je on mogao čuvati svojom nenadvladivom moći. (...)
      I budući da svi kršćani moraju biti blisko sjedinjeni sa zajedništvom jedne nepromjenjive vjere, Krist Gospodin, snagom Svoje molitve, zadobio je za Petra da u vršenju njegove službe nikad ne otpadne od vjere."

      (papa Leo XIII., Satis cognitum)

      Svi koji ovo čitaju i koji su upoznati s herezama modernistâ, pročitajte opet (ako treba i sto puta) ove nauke Svete Rimske Crkve, a posebno ovu rečenicu: I budući da svi kršćani moraju biti blisko sjedinjeni sa zajedništvom jedne nepromjenjive vjere, Krist Gospodin, snagom Svoje molitve, zadobio je za Petra da u vršenju njegove službe nikad ne otpadne od vjere.

      I onda kad ste to toliko puta pročitali da vam je ostalo urezano u pamćenju pokušajte reći sebi da je Bergoglio papa ili da je ijedan od njegovih neslavnih prethodnikâ modernistâ bio papa. Vaš intelekt, kojega je Bog stvorio da uvijek kad je prepozna slijedi istinu, neće vam to dopustiti. I kao sljedeći korak zauzdajte i upravite vašu volju da prati vaš intelekt.

      Bogu hvala.

      Izbriši
    4. "I budući da svi kršćani moraju biti blisko sjedinjeni sa zajedništvom jedne nepromjenjive vjere, Krist Gospodin, snagom Svoje molitve, zadobio je za Petra da u vršenju njegove službe nikad ne otpadne od vjere."

      Točno, hvala i slažem se. Naravno, ovaj ulomak izvađen iz papine enciklike treba se tumačiti u SKLADU s katoličkom vjerom i DOGMOM o papinoj nezabludivosti.
      Oblačan

      Izbriši
    5. Memento Mori naveli ste MIŠLJENJE jednog teologa. To mišljenje je u suprotnosti dogmatskim tvrdnjama koncila i papa!!! Pa kome ćete sad vjerovati? Uostalom ako prihvatite da Honorije nije heretik onda također prihvaćate da su koncil i papa koji su ga proglasili heretikom pogriješili. Pa da li je bolje prihvatiti da papa može naučavati hereze kad ne govori -ex cathedra- ili da koncil i pape mogu pogriješiti kad dogmatski naučavaju?

      Dana 9. kolovoza 681., na koncu XVI. zasjedanja, ponovljena su izopćenja svih krivovjeraca i promicatelja krivovjerja, uključujući i Honorija: „Sergio haeretico anathema, Cyro haeretico anathema, Honorio haeretico anathema, Pyrro haretico anathema“ (Mansi, XI, col.622).

      U dogmatskom dekretu XVIII. zasjedanja, 16. rujna, kaže se: „budući da nije ostao nedjelatan onaj koji je od početka bio izumitelj zloće i koji je, služeći se zmijom, uveo otrovnu smrt u ljudsku narav, tako i sada, pošto su nađena oruđa prikladna vlastitoj volji: ciljamo na Teodora koji je bio biskup Farana, na Sergija, Pira, Pavla, Petra koji su bili biskupi ovoga carskoga grada; i također na Honorija......usred puka je sijao krivovjerje o jednoj samoj volji i jednom samom djelovanju u dvije naravi jedne (osobe) svetoga Trojstva, Krista, našeg pravog Boga, u skladu s ludim krivim učenjem bezbožnika Apolinara, Severa i Temista“ (Mansi, XI, coll. 636-637.).

      Oblačan

      Izbriši
    6. Oblacan, citiran tekst je zasigurno istina jer su to rijeci Duha Svetoga.

      Pachamama, Asiz i 101. druga hereza iz Vatikana su:
      a) Savrseni kontinuitet i produbljenje shvacanja katolickog nauka
      b) Otpad od vjere

      Ako je odgovor a, onda probajte ponovo.
      Ako je odgovor b, s cim se tocno slazete? Sa Duhom Svetim ili sa koncilijarnim hereticima?

      Izbriši
    7. Memento Mori. Sad govoris isto onako kako Jehovci godinama udaraju po Crkvi nonstop citirajuci da je Vatikan ona Svetopisamska "velika bludnica"....Pazi sto pises i govoris jer lako dusmanima dajes gusta!

      Izbriši
    8. Oblacan,

      Isprike nekako mi je promaknuo vas drugi komentar. Nije to misljenje jednog teologa. Evo npr. sveti Bellarmine donosi neoliko mogucnosti. Jedno od njih je da je Honorije osudjen ne u smislu hereze koju je promovirao, nego radi grijeha propusta bas kao sto sam gore naveo misljenje oca Begina. Zatim da je to krivotvorina istocnjaka, te da je osudjen od istocnjaka, a nikada od zapadne Crkve.

      Ne usudim se tumaciti dekrete koncila kako ja mislim nego uvijek citam o tome sto kazu oni koje je Crkva odredila da tumace, a moguce je da se to sto navodite nikada ni dogodilo. Zanimljvo da su tijekom Prvog vatikanskog koncila galikanci bili na strani osude Honorija i da su za to imali potporu protestanata, a sve da bi destabilizirali proglasenje dogme papinske nezabludivosti. I onda se mi katolici slazemo sa misljenjima protivnika nase vjere... Sto kaze Bellarmine, a sto kaze De Mattei? Kome vjerovati.

      Sveti Bellarmine: “On the fourth proof which is proposed, I answer Pope Hadrian, and the Council he gathered in Rome, does not directly affirm Honorius to have been heretical . He merely reports that he has been declared heretical by the Orientals. He knew quite well that, according to the antecedent Council that had been convoked by Martin I in Rome, Honorius had never been condemned by the Western Church."

      Takodjer isti Doktor i Naucitelj: “that up to now no supreme Pontiff has ever been an haeretic, since it certainly cannot be proven of any of them that he was an haeretic: therefore it is a sign (from Heaven) that such a thing cannot happen.”’ (Controversiarum De Summo Pontifice, Liber Quartus, De Potestate Spirituali, Caput VI)

      Opet isti doktor: “no doubt the enemies of the Roman Church have achieved (this inclusion of) Honorius in the list of those condemned by the sixth council, as well as interpolating every charge invented against him in the conciliar register. That is what I demonstrate first of all through the testimony of Anastasius the librarian who reports in his “History” that (that particular) treachery really happened, according to the description of the Greek Theophanus Isaurus; secondly by reminding people that it was an almost universal practice among Greeks to falsify texts.”

      Sa katolicke enciklopedije: “They brought with them a long dogmatic letter in which the pope defined the faith with authority as the successor of St. Peter. He emphatically declares, remembering Honorius, that the Apostolic Church of St. Peter has never fallen into error.“

      A to pismo kaze ovako: “May your Serene Majesty think that the Lord and Saviour of all, the very essence of our faith, has promised that Peter's orthodoxy could not fail and has commanded him to confirm the faith of his brothers; which every one of the Pontiffs that have preceded me, the minim among them, has always done carefully, as has been universally acknowledged.”

      Izbriši
    9. Zasto bi papa rekao da Petrovo pravovjerje ne moze zakazati i da je tako slucaj sa svim prethodnicima, samo da bi osudili prethodnog Petra par sjednica kasnije??


      Sv. Bellarmine, pod pretpostavkom da je istina da papa Honorije nije suzbio herezu: On the fourth proof which is proposed, I answer Pope Hadrian, and the Council he gathered in Rome, does not directly affirm Honorius to have been heretical. He merely reports that he has been declared heretical by the Orientals. He knew quite well that, according to the antecedent Council that had been convoked by Martin I in Rome, Honorius had never been condemned by the Western Church.

      In what sense was Honorius condemned by the Council? Not as one who had asserted, taught, or propagated heresy, but as one negligent in his pastoral office, one who had favored heretics (not heresy), and had been overindulgent to Sergius.

      Tijekom Prvog vatikanskog sabora, galikanci su se slozili sa protestantskim piscima da je Honorije pao u zabludu.

      Ali da ja vas pitam nesto onda Oblacan, ako vodimo diskusiju o necemo sto je sveti Bellarmine savrseno secirao, mnogi teolozi prije 20. st objasnili, te nam Prvi vatikanski koncil nezabludivo potvrdio da je Sveta Stolica ostala sacuvana od svake zablude.

      Ako se slazete sa “neka je proklet Honorije” u smislu hereze kako navodite, sto da onda ocekujemo od situacije Rimljana od 1958. nadalje?


      Kakva li osuda samo njima ide? Shvacate li da svojim stavom, ako mislite se se slazete da je Honorije zaista bio heretik, samo vezete jacu omcu koncilijarnim papama, zar ne?

      Molim vas da proucite : http://www.eclipseofthechurch.com/HonoriusCalumny.htm
      https://www.newadvent.org/cathen/07452b.htm
      http://www.strobertbellarmine.net/viewtopic.php?f=11&t=943

      @rimskaskola, gdje sam nesto krivo napisao, molim vas me ispravite.


      P.S., ovo su zakljuci svetog Bellarmina:

      1) that there were specialised workshops fabricating apocryphal documents both in Antioch and in Constantinople in the surroundings of the churches dedicated to Saint John and Saint Phocas.

      2) that 227 Greek bishops have, without any qualms, signed the text of the so-called "quintus-sextus" (V - VI) General Council, a wild meeting between the Fifth and the Sixth regular ones, which Rome has always considered as a “robbers' synod”, similar to the one that took place after the real Sixth synod of Constantinople, and prepared the ”canons of Trullos”, well-known because the Eastern Church has used them as an excuse to allow her priests (popes) to marry.

      3) that the texts of the Sixth Synod have undergone so many mutations and interpolations that they are teeming with contradictions.

      4) that forgery is patent when one compares the acts of the Sixth Synod with St. Agatho`s biography in the Pontifical Annals (Liber Pontificalis).

      5) that Rome has never admitted any accusation against Honorius. The letters of Saint Leo II which divulge the condemnation have been fabricated by Monothelists. This is evident from a confusion of dates, from the stupidity of the “Pontiff” contradicting St Agatho and Emperor Constantine Pogonat, and writing to Quiricius Toletanus, who had been dead for forty years, and to Simplicius, a Spanish prefect who never existed. If you want more proofs, consult the ‘Annales de philosophic chretienne’ 1853, second volume.

      Izbriši
    10. Papa Honorije nije bio ni tajni ni javni heretik, u današnjem smislu te riječi - netko tko uporno sumnja ili niječe dogmu. U to vrijeme nazivali su se terminom "heretik" također i oni koji na bilo koji način pomognu ili podupru heretike. U tom smislu je on osuđen, jer se u spornom pismu (ako se ne radi o krivotvorini) složio da se izbjegava korištenje i pravovjernog i krivovjernog termina.

      Katolička enciklopedija u članku o Honoriju:
      "Krivnja Honorija bila je upravo u tom da nije autoritativno objavio tu nepromjenjivu vjeru Crkve, ili modernim riječnikom, da nije izdao definiciju ex cathedra. (...)
      Bio je heretik, ne u namjeri, nego u činjenici; i treba držati da je bio osuđen u smislu u kojem su bili osuđeni Origen i Teodor iz Mopsuestije, koji su umrli u katoličkom zajedništvu i nikad se nisu protivili Crkvi. Ali nije bio osuđen kao monotelit, niti je bio Sergije. I bilo bi grubo držati ga 'privatnim heretikom' jer se zna da je imao odlične namjere."

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.