Presvijetli gospodin o. Šime Milinović, nadbiskup barski, napisao je o našem slavlju [posvete hrvatske mladeži Presvetom Srcu Isusovu 1900 g.]: „Dao dragi Bog, da sva naša vrla omladina složno i potpuno odgovori uzvišenoj želji i plemenitoj nakani, pak pristupi i svečano se pokloni Isusu Kristu, svome Spasu. Zatim da svojevoljno i jednodušno unigje u otvoreno i Presveto Srce Isusovo, i ondje da se čistom i pravom njegovom ljubavi spoji, i nju raznese megju svoj narod, da iz njega otrijebi strasti, mržnje i nesloge, a posije sklad, mir i ljubav Kristovu, koja samo prinosi sreću svakom pojedincu, i skupa svemu narodu.“
Zanimljivo mi je na uvijek izvrsnom blogu Murus inexpugnabilis citati o svrsi blagdana Presvetog Srca Isusova koju je sam Gospodin objavio:
OdgovoriIzbriši"[taj] dan neka se naročito slavi primanjem svete Euharistije i okajavanjem svečanom zadovoljštinom za uvrede koje se nanose samome presvetom Srcu", a zatim na humoristicnoj stranici Progressus ad infinitum vidjeti kako se brojni katolici (pa cak i svecenici) ozbiljno hvale time kako se danas, premda je petak, mogu natrpavati mesom jer je svetkovina. Ajme, kakvu tesku zrtvu su za dlaku danas izbjegli.
Inace, samo da spomenem, za tradicionalnu disciplinu to ne vrijedi. A izgleda da modernim hrvatskim katolicima nije nitko rekao da mogu jesti meso svim petcima osim u korizmi ako ucine neko dobro djelo, npr. nasmijese se bebi.