četvrtak, 28. svibnja 2015.

Nezavidni položaj pravovjernog vjeroučitelja

Jutarnji list ponovno napada Crkvu. To je sigurno manje vijest nego onaj poznati primjer da je "pas ugrizao čovjeka". Ovoga puta na njihovu udaru se našla jedna vjeručiteljica koja se drznula, zamislite, progovoriti i prikazati na projektoru srednjoškolcima neke informacije o abortusu, umjetnoj oplodnji, rodnoj teoriji.

Jasno da su se nevladine organizacije koje u tu svrhu postoje, digle na stražnje noge, upozoravaju na netoleranciju, traže reakciju od javnosti i nadležnih državnih agencija. Znate već kako to sve ide.

Zainteresirala me ova informacija kad sam vidio da se radi o jednoj vjeroučiteljici koju smo na ovom blogu spominjali u nevezanom kontekstu, vidi npr. blagoslov vode za Bogojavljenje ili cvijeća i trava na Veliku Gospu. Naime, mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić vodi već godinama više blogova na kojima piše o različitim temama (1, 2, 3, 4). Meni su najzanimljiviji bili tekstovi u kojima proučava nekadašnje obrednike, posebno one korištene na području današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije. No uz njih se mogu naći i brojne priče, igre, radni listići za djecu te iskustva i analize društvenih i crkvenih problema s kojima se susreće u svom radu kao vjeroučitelj.

Za Jutarnji list i udruge koje promiču u nebo vapijuće grijehe problematični su dodatni vjeronaučni materijali koje je ova vjeroučiteljica pripremila i nesebično podijelila s drugim nastavnicima i zainteresiranim čitateljima. Moram priznati da nisam proučavao te materijale za koje ja ionako nisam u ciljanoj publici. Izdvajam samo dva od nekoliko slideova koje na nekom "portalu o rodu, spolu i demokraciji" za koji nikad nisam čuo, smatraju neprimjerenima:



Dizajn prezentacija nam se može više ili manje sviđati, ali vjerujem da nijedan normalan katolik neće naći nešto krivo, nego će štoviše pohvaliti profesoricu što je srednjoškolkama i srednjoškolcima predstavila drugu stranu priče. Jasno, ovakve prezentacije su osnova na kojima se onda može graditi daljnje predavanje te primjerice upozoriti učenice da bi korištenje tableta poput ovih gore bilo težak grijeh koji otvara dušu đavlu, zaprječuje primanje sv. Pričesti i nepokajan vodi u mjesto vječnih muka.

Koliko god moj blog bio za širu javnost marginalan, smatrao sam da je važno dati potporu gospođi Majdandžić-Gladić u njezinu radu kao i svim drugim vjeroučiteljima koji se susreću sa sličnim problemima.

Ovo ipak nije potpuni razlog zašto pišem ovaj tekst kao što se može iščitati iz naslova. Zadržimo se na trenutak samo na aktualnim moralnim pitanjima. Jasno je da se danas sodomizam promovira ne toliko kao pokrivalo za savjest onog jadnog djelića populacije koji se predaje tim grijesima, nego prije svega kao ideologija kojoj je osnovna zadaća borba protiv svih moralnih i vjerskih stanovišta u kojima je Gospodin utemeljio svoju Crkvu. Što može očekivati učitelj koji bi djeci prenosio stav Crkve, a ne se bavio manje problematičnim stvarima kako bi zaštitio svoj mir i izbjegao napadanja? Može očekivati da crkvena hijerarhija cijele jedne katoličke zemlje šuti pred katolicima koji spremno odbacuju svoju vjeru javnim činom odreknuća. Kršćane prvih vremena koji su pokleknuli i stavili tamjan pred carev kip možemo barem razumjeti, iako ne i opravdati. Prijetila im je smrt. No što je modernim Ircima prijetilo ako odbace sotonsko izrugivanje ženidbe? Ništa, apsolutno ništa loše im se ne bi dogodilo da su glasali protiv toga prijedloga ustavnih promjena. Što bi se dogodilo biskupima da su rekli kako je taj čin prihvaćanja jednak odbacivanju Boga i njegove Crkve te da oni koji ga učine više ne smiju pristupati sakramentima dok se ne ispovijede? Ruganje u medijima?

Papa se, koliko je meni poznato, nije oglasio o irskom referendumu ni prije, a ni poslije održavanja. On priča o nekim stvarima koje današnji svijet ionako smatra važnima, pa im čak pridaje pseudobožanski status, poput iskorijenjivanja korupcije ili zaštite okoliša. Što bi se dogodilo Papi da je jasno i otvoreno upozorio Irce što je na kocki? Bi li zbog njegovih riječi irski nacisti odvodili vjerne katolike u konclogore? Bi li Vatikan okupirala sodomitska vojska nezadovoljna Papinim izjavama? Ne, možda bi došlo do oštrih odgovora o miješanju u unutrašnje poslove druge suverene zemlje, povlačenja veleposlanika. Dobro, zaboravljam da bi mons. Ricca u ljutnji možda ostavio Papu pred zaključanim vratima doma sv. Marte ili bi mu dao prekuhani ručak.

A što ako bi neki vjeroučitelj, quod Deus avertat, počeo djecu učiti prema pretkoncilskim priručnicima o vjeri. U kojima je primjerice ono što se danas naziva ekumenizam označeno kao grijeh? Ili prikazao učenicima snimku jedne tradicionalne mise i objasnio im razlike s novom misom te kako je revolucija protekla? Teško je i zamisliti da bi se netko nakon godina provedenih na KBF-u odlučio na takvo što, ali recimo da to ipak učini?

Nemojmo zaboraviti da većina vjeroučitelja za razliku od većine svećenika ima suprugu i djecu. Ako bi ih mediji razapeli, možda bi ih Crkva još i mogla zaštiti ili im pronaći drugo radno mjesto. No što ako bi se "prepravovjernim" naučavanjem zamjerili crkvenoj vrhuški? Tada im nikakvo zaklinjanje na Šagija, Bajsića, Turčinovića i Dudu, nikakvi istupi protiv vladajućih komunista, ne bi pomogli. Čak i da otplešu liturgijski ples od ambona do oltara te ondje uzmu pričest na ruke, ostali bi obilježeni kao oni koji su djecu učili pretkoncilskim stvarima kojih se danas stidimo.

Malo sam se zanio, ali poanta je: nije lako vjeroučiteljima koji žele ostati u milosti Božjoj izvršujući zadaću koja im je povjerena podučavanjem djece i mladih o vjerskim i moralnim istinama svete katoličke Crkve. Ako vidite da ih nekako možete ohrabriti, učinite to!

Broj komentara: 8:

  1. Kao vjeroučiteljica u OŠ mogu reći da već par godina (otkad sam otkrila vaš blog) djeci govorim i o tradicionalnoj misi i o promjenama. Uz to prikazujem kratke filmiće (ima zgodnih na internetu) ili prezentacije. Također ih redovito upozoravam da se pričešćuju na jezik. Kada me pitaju - zašto ako mnogi primaju na ruku? kažem jednostavno da se to radilo jedno vrijeme nakon Drugog vatikanskog, ali da se pokazalo da nije baš dobro i da se sad pokušava ponovo vratiti na prvotni oblik..
    Naravno, naglasim da je isto tražio i papa Benedikt, ali da se navike teško mijenjanju.

    Zanimljivo da kada se djeci sve pokaže i bez puno objašnjavanja lako zaključe da je prije bilo "bolje i pobožnije".
    Nedavno smo u šestom razredu radili liturgiju i jedna učenica je na kraju iznenađena, zbunjena ali i ushićena rekla: "Učiteljice kad vi to tako sve pokažete i pričate izgleda da je svaki detalj važan- od pjesme do predmeta....."
    I nije baš istina da djeca vole one pjesmuljke pod misom- i tu je bilo komentara svakakvih. Već od četvrtog razreda im to postaje previše "dječje" i ne mogu se uživiti (prebučno, previše ritma- tako jedna druga šestašica).
    A komentari na modernu sakralnu arhitekturu- veselje! Od bez veze, ružno, bez stila...
    Djeca znaju- dok im se ne ispere mozak. Tako je i s pitanjem abortusa i sa istospolnim zajednicama- nezamislivo u osnovnoj školi, a onda dođu u srednju i postane im normalno.

    OdgovoriIzbriši
  2. Vjeouciteljice, mislim da djeca dok imaju cisto srce mogu vidjeti ljepotu sakralnoga, Crkvenoga... A kad krenu grijesi, savjest otupljuje i mijenja covjeka, tako da odjednom i misa postane dosadna (jer se ne pricescuju) pa je treba "ozivjeti" pop glazbom, plesom, humorom... Sve kako bi se odvratio pogled od svoje nutrine. To je samo moje iskustvo.. Blagoslov Bozji nek bude nad vama i nad vjerouciteljicom iz posta, a nasim pastirima koji sute pred Sotonom nek se smiluje dobri Bog...(m)

    OdgovoriIzbriši
  3. "No što je modernim Ircima prijetilo ako odbace sotonsko izrugivanje ženidbe? Ništa, apsolutno ništa loše im se ne bi dogodilo da su glasali protiv toga prijedloga ustavnih promjena. Što bi se dogodilo biskupima da su rekli kako je taj čin prihvaćanja jednak odbacivanju Boga i njegove Crkve te da oni koji ga učine više ne smiju pristupati sakramentima dok se ne ispovijede? Ruganje u medijima?

    Papa se, koliko je meni poznato, nije oglasio o irskom referendumu ni prije, a ni poslije održavanja. On priča o nekim stvarima koje današnji svijet ionako smatra važnima, pa im čak pridaje pseudobožanski status, poput iskorijenjivanja korupcije ili zaštite okoliša. Što bi se dogodilo Papi da je jasno i otvoreno upozorio Irce što je na kocki?"

    Budući da heretici nemaju razloga braniti katolički moralni zakon, ova pitanja pretpostavljaju da su gore nabrojena većina Iraca, irski biskupi i Crveni Franjo - katolici. S obzirom na stanje Crkve u Irskoj i nedavne sklandalozne izjave pojedinih irskih biskupa, kao i već redovite skandalozne izjave Argentinca u bijelom, bi li bilo razumno, oslanjajući se na dokaze, to pretpostaviti?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja sigurno nisam netko tko bi bio ovlasten reci da je neki biskup ili Papa (kad smo vec kod toga ili svecenik ili laik) heretik. Mogu tu rijec koristiti samo u neformalnom znacenju kao netko tko prica stvari koje izgledaju kao hereze.

      Izbriši
    2. Prepoznati očigledne činjenice nije isto što i službeno autoritetom nešto proglasiti. Kad bi bilo nemoguće prepoznati heretike (čak i kad uporno javno manifestiraju hereze), Katolička Crkva ne bi bila vidljiva, niti bi bila vidljivo ujedinjena u vjeri.

      Izbriši
    3. Jasno da mozemo prepoznati cinjenice, tj. da netko govori u suprotnosti s dogmama, problem je kad pocnemo to objavljivati.

      Izbriši
    4. Po katoličkoj smo vjeri dužni odbaciti i razotkriti herezu, ma tko god ju naviještao.

      "Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!"

      Sv. Pavao ne kaže samo nemojte ga slušati ili oduprite mu se, nego "anathema sit" (neka bude anatema, neka bude izopćen).

      Izbriši
  4. Nisam uopće povezao da je ta vjeroučiteljica ta blogerica. Sad se sjećam da sam s njom imao vrlo ugodnu komunikaciju kada sam pokušavao nabaviti i skenirati stari Rimski obrednik. Pokazala je veliku susretljivost i spremnost da mi pomogne da nabavim primjerak za skeniranje. Na kraju sam ga uspio nabaviti drugim kanalima i čim sam skenirao poslao sam joj i odmah je objavila na svom blogu. Rekla je da nije baš upućena u tradicionalnu misu, ali da je upoznata s Društvom Benedictus i da jako cijeni to što radimo.

    Evo našao sam i LINK na kojem se zahvaljuje i spominje Društvo Benedictus.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.