Prošle godine put me nanio u izvana lijepu, a iznutra tada još uvijek "prebijelu" i prepraznu Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Gledajući sada na web stranice uočio sam da je uskoro, 10. rujna posveta Crkve hrvatskih mučenika.
Ali nisam o tome nakanio napisati ovaj kratki upis, već o nečem drugom. Naime, kada sam ondar prošle godine obilazio Crkvu u maloj suvenirnici kupio sam kalendar za tada tek nastupajuću 2011. godinu. Listove tog zidnog kalendara krase manje poznati hrvatski mučenici, ubijeni od strane jugokomunističkog režima pri kraju i poslije drugog svjetskog rata.
Došavši do mjeseca lipnja, kada ovdje u Mostaru nastupaju prave vrućine, naišao sam na ime Don Kerubina Šegvića o kojem više možete pročitati na wikipedijinom članku.Detalj koji je meni bio posebice upečatljiv i koji me potakao da na napišem ovaj kratki upis dolazi pri kraju teksta na kalendaru, kojeg ovdje prenosim u cijelosti:
Kerubin Šegvić rođen je u Splitu 1867. Za svećenika je zaređen u rujnu 1889. Poznati je književnik, povjesničar i publicist. Posebno ga je zanimala pravaška ideologija i njezini tvorci. Imao je kao povjesničar više originalnih pristupa koje je potkrijepio čvrstom znanstvenom logikom. Jedna od njegovih teorija bila je da Hrvati nisu slavenskog nego gotskog podrijetla. To će mu biti, nakon dolaska komunističke vlasti, glavni krimen koji je "osloboditeljima" bio dovoljan da ga osude na smrt. Osuda nosi nadnevak 29. lipnja 1945. (Petrovo!), a izvršena je na stravičan način. Kako piše jedan svjedok: "Bio je privezan za 'japp' i tako povlačen zagrebačkim ulicama (Maksimirskom i ulicama Pešćenice) dok nije usmrćen, pošto mu je iz puknute lubanje poprskao mozak... To je potrebno iznijeti da se zna što su naši ljudi doživljavali i to od neljudi kojima su usta bila puna humanizma, a za kojima neki još nostalgično uzdišu."Ja sam na tim ulicama Peščenice odrastao i proveo veći dio svoga života pa sam se zapitao čitajući taj članak... pa i nije to bilo TAKO davno. Sigurno je netko od tih ljudi još i sad živ... i gledao je to čudovišno djelo... a sad tuda prolazi autobus.
Bio mi je to podsjetnik da mučeničkom krvlju natopljene zemlje nisu negdje daleko u prošlosti, već da po njima svakodnevno hodam.
Slika izvor
Toma navodi godinu Šegvićevog rođenja, 1867. Iz toga proizlazi da je u trenutku svoje smrti Šegvić imao 78 godina. Nekima nije bio problem ne samo osuditi starca od 78 godina na smrt nego ga još i pogubiti na takav način.
OdgovoriIzbrišihttp://www.bogoslovija-ri.hr/dogadanja/item/814-dan-sje%C4%87anja-na-%C5%BErtve-diktatura-23-kolovoza
OdgovoriIzbrišiDa, i meni je to upalo u oči prije nego što sam vidio komentar M.B.-a: čovjek ja imao 78 godina! Na tako brutalan način oduzeti starcu dostojanstvo.. i onda mu još raskomadati tijelo - to nisu ljudi!
OdgovoriIzbrišiKerubine Šegviću, moli za nas!