Ne

Prije par tjedana ulazeći kroz vrata pri kraju tramvaja primijetio sam negdje naprijed ljubičasti poster. Samo sam ga letimično pogledao i učinilo mi se da je to reklama za recikliranje kakvima nas zadnjih par godina zasipaju. Uz uklanjanje kanti za smeće, zaključavanje kontejnera za papir i plastiku, otežavanje odvoženja glomaznog otpada i odlaganja otpada u reciklažnim dvorištima, skupljanja otpada svakog petog petka u mjesecu i slično, mislio sam da je to vjerojatno još jedna od tih taktika kako bi ljude naveli da jednostavno iskipaju smeće negdje uz cestu, u šumu, u neku rupu itd. 

Ipak, vjerojatno mi je bilo čudno zašto se muhe skupljaju nad tim smećem, a to je uz dojam riječi "jesi kako danas?" dalo alternativno nesvjesno tumačenje da se možda radi o osvješćivanju vlasnika pasa da pokupe kakicu za ljubimcima kojima su nogostupi i zelene površine našeg grada postale goleme sraone. 

Vidjeh, arhivirah pod "Možemo" i zaboravih. Sve dok prošli tjedan nisam slučajno sjeo upravo pred jedan takav plakat. 

I onda sam shvatio da se tu zapravo radi o slici mozga. Mozga koji ima nekakve lezije po sebi, ali se ipak smiješi. Sad mi se malo razjasnila i ona simbolika. Vjerojatno su mozak prikazali kao vreću smeća nad kojom lete srcolike muhe zato što se ljudi u depresiji koju valjda simbolizira ova ljubičasta boja osjećaju "kao smeće". 

Nije mi bio jasan podnaslov "Tu sam kada me trebaš." Tvoj mozak je tu za tebe kad ga trebaš? A inače? Grad Zagreb je tu za moj mozak kad ga treba? Da li se mozak obraća Zagrebu ili Zagreb mozgu? Sve solucije bile su zbunjujuće, a neke od njih pomalo i jezive. Uostalom, ovakvi izdvojeni mozgovi koji iz svoje staklenke nešto rade obično se pojavljuju u filmovima strave. 

Onda sam konačno malo bolje promotrio što taj mozak na slici radi. I stvar je postala još gora. On izvodi neke istočnjačke fore, spojio je palac i kažiprst, zatvorio "oči" i izgleda da levitira. Znači, nećemo liječiti psihičke probleme normalnom katoličkom molitvom, to je fuj fuj, ali možemo promovirati istočnjačke religiozne tehnike kao službenu, znanstvenu i prihvaćenu terapiju, koronaškim bi se rječnikom reklo "preporuku stručnjaka". 

Nemojte mi samo početi pisati da se teže psihičke bolesti ne liječe molitvom, nego odgovarajućim lijekovima. Prihvaćam da se radi o poremećenoj kemiji mozga, o genetskim predispozicijama itd. Ali ako nećeš liječiti molitvom, zašto si onda stavio istočnjačku meditaciju. Ako mozak na slici ne smije na koljenima moliti krunicu, zašto onda spaja prste, smiruje čakre i vjerojatno mantra neke gluposti?  Ako želimo biti znanstveni i sekularni, zašto mozak uz sebe nema bočicu tableta? Ili ako bi to bilo premorbidno, zašto se ne šeće kroz šumu, miriše cvijet, pjeva pjesmu...  Zašto se nije uhvatio u kolo i zaplesao s drugim mozgovima, zar mu takva fizička aktivnost i druženje ne bi pomogli više od zatvaranja u sebe, razmišljanja o svojim problemima ili pak pokušaja pražnjenja svoje osobnosti i poništavanja sebstva. 

Ako vaš mozak ima težih mentalno-zdravstvenih problema, svakako se obratite liječnicima. Ali ako je samo umoran, iscrpljen i tužan, možda može doći (uz vašu pomoć, nemojte ga slati samog) na misu. Sutra je sedamdesetnica tako da će na tradicionalnoj misi vidjeti ljubičastu boju. Boju pokore i obraćenja. To vam, za razliku od mantranja i joge, može pomoći.