Poljubiti papuču Papi

Crkvena predaja, isprepletena s legendom, pripovijeda da se 316. godine car Konstantin ponizio poljubivši nogu papi Silvestru (314.–335.), dok je 535. car Justinijan učinio isto prema Agapitu (535.–536.), a 795. Karlo Veliki prema Hadrijanu (772.–795.). Dana 24. srpnja 1177. i car Fridrik Barbarossa, tijekom kongresa u Veneciji, također se pokorio poljubivši nogu papi Aleksandru III. (1159.–1181.).

U toj početnoj fazi, poljubac se iskazivao ne samo osobi pape nego i pojedinim biskupima: Ordo Romanus propisivao je da đakon, prije navještaja Božje riječi, poljubi nogu biskupa koji predvodi slavlje; na njegovim su sandalama, na gornjem dijelu, bili izvezeni križevi koji su kasnije, kao što ćemo vidjeti, biti postavljeni i na papinsku obuću te su postali njezino prepoznatljivo obilježje. Dictatus Papae, sastavljen u doba Grgura VII. (1073.–1085.), u svojoj devetoj odredbi propisuje da se taj obred smije iskazivati samo poglavaru Crkve, čime se okončala svaka dvojba: „Quod solius pape pedes omnes principes deosculentur.”

U očima liturgičara, papinskih ceremonijara i učenjaka koji su obredu posvetili rasprave i traktate u obranu tradicije — osobito u drugoj polovici 18. stoljeća (uglavnom se nadovezujući na rasprave nastale u protureformacijskom duhu nakon Tridentskoga sabora) — sam čin prostiranja i ljubljenja noge tumačio se kao oblik štovanja kojim se odaje počast Kristu preko njegova glavnog posrednika na zemlji. Gaetano Moroni u svom Rječniku crkveno-povijesnog znanja piše da, „prema Svetom pismu, postoje dvije vrste klanjanja: ono koje pripada jedino Bogu, i ono koje se, ne samo bez grijeha, nego čak kreposno, iskazuje i ljudima”.

Pisma, dakle, istim činom — koji svoje značenje crpi iz poniznosti onoga koji ga iskazuje — prepoznaju dvije različite vrste klanjanja, ovisno o onome komu je usmjereno: pravo ili izravno klanjanje, pridržano Bogu i njegovu Kristu, koje valja shvatiti kao priznanje njegove božanske naravi, te posredno ili neizravno klanjanje, koje se, preko vladara čija vlast potječe od Boga, usmjerava samome Bogu.

Potreba da se razriješi osjetljivo i složeno pitanje krajnjeg primatelja toga obreda potaknula je, u kasnom 14. stoljeću, liturgičare i papinske ceremonijare da na papinske papuče postave križ, kako bi se pokazalo da je iskazano poštovanje usmjereno Kristu, prisutnom u znaku njegove Muke.

Liturgijski tumači ističu da je križ bio uveden ad humilitatis causam, „iz razloga poniznosti”, kako bi se prenijela poruka da se ne iskazuje poštovanje papinoj nozi, nego križu, odnosno samome Kristu. Potvrdu tomu pruža i običaj o kojem, među ostalima, svjedoči valencijski prelat José Estève u djelu De adoratione pedum Romani Pontificis iz 1578. i Gaetano Cenni u traktatu De osculo pedum Romani Pontificis iz 1778., prema kojem su sami pape simbolično iskazivali počast prvom Kristovu namjesniku poljupcem izbočenog, danas vidljivo istrošenog stopala brončanoga kipa svetog Petra, pripisanog Arnolfu di Cambiu, koji je izložen pobožnosti vjernika u vatikanskoj bazilici.

Poljubac papinske papuče valjalo bi, možda, točnije shvatiti kao čin ponizne počasti papi u njegovu svojstvu poglavara Crkve, i s takvog gledišta treba ga promatrati i sam papa, budući da je on u nebrojenim prigodama izuzimao kardinale i druge visoke dostojanstvenike od obveze ljubljenja svoje papuče.

U povijesti toga obreda, naposljetku, široko su rasprostranjene legende i anegdote koje ističu snažnu pučku pobožnost prema papinskoj nozi općenito, a osobito prema brončanome kipu svetog Petra, čije je desno stopalo izloženo pobožnom poljupcu vjernika. U Legenda sanctae Clarae Virginis („Legenda o svetoj Klari Djevici”), sastavljenoj oko 1256. godine, neposredno nakon njezine kanonizacije, anonimni autor opisuje pohod pape Inocenta IV. svetoj Klari, koja je bila na samrti; ona se, ne zadovoljavajući poljupcem njegove ruke, usrdno domogla dopuštenja da poljubi i njegovo stopalo:

„I gospodin, popevši se na drveno podnožje, milostivo se udostoji pružiti joj svoju nogu, koju ona poljubi odozgo i odozdo, skrušeno joj prislonivši lice.”

(Odabrani odlomci iz članka Teodoro De Giorgio, Il piede del papa. Il bacio della sacra pantofola tra Medioevo ed età moderna: origine, significato e nuove prospettive d’indagine iconografica.)

Vidi također: 

Shawn Tribe, Traditional Reverences Offered to the Office of the Vicar of Christ (The Pope)

Video snimka Cardinals kiss Pope's foot – kissing the Cross on the Papal Slipper