Parafraza

Ovdje imaš posvetnu molitvu koju će se danas moliti ( https://hkm.hr/vjera/molitva-posvete-hrvatskog-naroda-i-domovine-presvetom-srcu-isusovu/ ). 

Iz molitve izvuci, sažmi i preoblikuj samo rečenice/izraze/misli koje su potpuno u skladu s tradicionalnim načinom izražavanja i molitve katoličke Crkve i vjere prije drugovatikanskih i postkoncilskih promjena. Možeš usporediti primjerice s Pomirnom molitvom na čast Presvetog Srca Isusova ( https://tomablizanac.blogspot.com/2015/06/izmolite-kao-zadovoljstinu-presvetom.html ) i Posvetnom molitvom Srcu Isusovu koj se moli se na blagdan Krista Kralja ( https://tomablizanac.blogspot.com/2013/10/posvetna-molitva-srcu-isusovu.html ). Dakle, bez ekoloških, sinodalnih, ekumenskih i drugih razvodnjenih i razvučenih fraza, a pogotovo bez modernističkih gluposti ili hereza. Duboko promisli, detaljno pretraži i pripazi jer neki koji će ovo čitati već vjeruju da si ti, tj. umjetna inteligencija, od nečastivog, pa se potrudi da ih razuvjeriš. Piši kao da ćeš morati svaku svoju riječ opravdati pred komisijom inkvizicijskog suda (naravno, to je pozitivno).

 

Gospodine Isuse Kriste,
Tvoje Presveto Srce objavljuje nam savršenstvo Tvoje božanske ljubavi – one ljubavi koja nas je tražila, spasila i do kraja se za nas predala.
Ponizno ti zahvaljujemo što si nam darovao svoje Srce – izvor života, vjere, istine i smisla.

Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Molimo Te: obdari nas milošću da budemo osjetljivi na poticaje Tvojega Duha, otvoreni Tvojoj blizini, spremni učiti od Tebe, jer Tvoj je jaram sladak i breme lako.
Ne dopusti da naša srca postanu tvrda ili ravnodušna, nego ih oblikuj po uzoru na Tvoje Srce – da budu puna blizine, dobrote i istine.

Gospodine, zahvaljujemo Ti za sve koji su u našem narodu bili nadahnuti žarom Tvoga Srca:
Za svete i pravedne, za roditelje i djedove koji su prenosili vjeru,
Za redovnike i redovnice, svećenike i mučenike koji su živjeli i umirali u Tvome Imenu.
Zahvaljujemo Ti za sve koji su u ljubavi prema Tebi branili život, služili bližnjima, govorili istinu i činili djela pravde.

Presveto Srce Isusovo, danas Ti posvećujemo sebe, svoju obitelj, svoju domovinu i čitav hrvatski narod.
Obnovi nas snagom svoga Duha, učini da Te vjerno slijedimo i u najmanjima prepoznajemo Tebe – gladna nahranimo, žedna napojimo, stranca primimo, bolesna pohodimo, zatvorenoga utješimo.

Isuse, Kralju ljubavi,
posvećujemo Ti naše brakove i obitelji – učini ih kućnim Crkvama, rasadištima života i ljubavi.
Daj da roditelji budu postojani u vjernosti i darivanju, da djeca rastu u kršćanskim krepostima, a mladi ostanu Tvoji prijatelji.
Utješi bolesne i osamljene, ohrabri starije, učvrsti umorne.

Tvoje Srce neka bude naš zaklon i naša nada.
U njemu neka i oni koji su se udaljili od Tebe pronađu put povratka u Očev dom.
Očisti nas od grijeha, zapali u nama oganj milosrđa,
da naše srce uvijek kuca u skladu s otkucajima Tvojega Srca.

Ti koji si s križa izlio krv i vodu za spasenje svijeta,
učini da iz Tvoga Srca teku rijeke žive vode, koje će iscijeliti rane našega naroda i obnoviti nas u ljubavi.
Dok blagujemo Tebe, Kruh Života, nauči nas sebe darivati drugima,
i vodi nas prema nebeskoj gozbi, gdje Otac ispunja našu čežnju za puninom radosti.

Presveto Srce Isusovo, u Tebe se uzdamo.
Budi Kralj naših srdaca, naših obitelji i naše domovine.
Amen.

Gratias agamus Domino Deo nostro

Tijelovo je, i svaki katolik koji može, gleda gdje bi se pridružio tijelovskoj procesiji. Zahvaljujući isusovcima iz Palmotićeve, mi u Zagrebu možemo, hvala Bogu, sudjelovati u već uobičajenoj procesiji donjim gradom.

Mislio sam da će misa trajati barem sat vremena, pa sam malo zakasnio na početak ovogodišnje procesije. Tješim se da je to zato što sam doma otpjevao posljednicu Lauda Sion Salvatorem prateći audio snimku koju mi je iz Beča poslao jedan vrli, ali nažalost već duže vremena umirovljeni katolički bloger. Naravno, to što sam prije pjevanja par sati zakrnjio, nije imalo veze s kašnjenjem.

Bilo kako bilo, cestom su već išli auti, ali mi je trag latica govorio da sam na dobrom putu. Požurio sam i dostigao vjernike netom prije nego su došli do prve postaje, na Zrinjevcu preko puta zgrade akademije. 

Nisam više fotografirao jer su mi išli na živce brojni uzdignuti mobiteli. Izgleda da velik broj ljudi više ne može doživljavati javna događanja bez ekrana između zbivanja i svoga lica. Pretpostavljam da svi želimo biti relevantni. Došlo mi je da priđem jednoj gospođi koja je svojim mobitelom stalno snimala i kažem joj da je imenujem službenim izvjestiteljem s toga ophoda za ovaj blog. Tako bi barem imala neki razlog da se bavi fotoreporterskim poslom. 

Druga je gospođa u naručju nosila peseka, što mi je, jasno, odmah u pamet dozvalo stih "non mittendus canibus". Primijetio sam i par tradicionalističkih poznanika, ali kako se priliči, nisam ih išao pozdravljati. 

Znam, znam što sigurno mislite. Pa zar nije licemjerno od tebe, Toma, da se ti baviš glupostima poput toga je li neki novusordo molitveni zaziv bio u aoristu kako si ga čuo od čitača ili imperativu kako su ga ponavljali vjernici (Čudesima svojim spomen postavi(,) Gospodin(e)), a drugima prigovaraš zbog nedostatka pažnje prema Onome tko je u čitavoj toj priči bitan. Imajte ipak na umu da su mi sva ova opažanja prošla kroz glavu u nekoliko sekundi, tako da sam imao dovoljno vremena posvetiti se revijalnoj glazbi limenog orkestra ZET-a, hoću reći molitvi i klanjanju!

Ozbiljnije govoreći, čini mi se da je u ovogodišnjoj tijelovskoj procesiji sudjelovao manji broj ljudi i sve je nekako bilo brže gotovo. Primjerice, na Trg kralja Tomislava nismo ni išli jer je povelika masa ljudi polegnuta po zelenoj travi čekala. Ne pet kruhova i dvije ribice, nego početak nekog koncerta. No, i u tim skromnijim uvjetima bilo je lijepo moći zahvaliti Gospodinu na svim darovima kojima nas je blagoslovio od prošlog Tijelova i općenito u životu. Pretpostavljam da vjernici vole sudjelovati u procesijama i hodočašćima ne samo zbog znatiželje i raznolikosti, nego i jer je to ipak ljudskiji način da nešto napravimo, barem malo iskrenije kažemo Bogu "hvala". I u međuljudskoj komunikaciji, možemo drugoj osobi poslati poruku "hvala" i staviti smješka ili palac gore, ali ipak je ljepše i vrednije, ponijeti nešto za pojesti ili popiti i reći hvala stisnuvši ruku ili zagrlivši tu osobu. Nitko ne voli "jeftinu" zahvalu, koja baš ništa ne zahtijeva od zahvalitelja, čak ni prirodni smiješak. 

Dok smo hodali cestom, u procesiji mi je netko dvaput zaredom dobro nagazio na petu i već sam mislio ukoriti dotičnu osobu. Pretpostavljao sam da je riječ o gospođi u zrelijim godinama, znate kako neke od njih vole u redovima se doslovno nabiti na osobu ispred sebe, a kad red polako gmiže, zaustavljaju se kao vagoni koji udaraju u odbojnike pred sobom. No, okrenuvši se, vidio sam da je iza mene mladi kršćanin s teškoćama, pa me odmah prošla želja da prigovaram. Nastavivši hodati, sjetio sam se pomalo tragikomične činjenice koje sam postao svjestan ove korizme na liturgijama kod grkokatolika. Naime, u korizmi ili kako oni kažu Velikom postu, jedna od karakterističnih gesta je veliki poklon. To je pokornički čin u kojem se klekne i čelom dotakne pod. Tijekom večernje i liturgije pretposvećenih darova, više se puta čini te metanije, a kako bi sve bilo usklađeno i u pravom duhu, svećenik prije svakog poklona pročita jedan dio molitve sv. Efrema Sirskog. Zadnji dio te molitve koji se moli prije trećeg poklona glasi: "Da, Gospode i Kralju, podaj mi uvidjeti svoje grijehe i ne osuđivati brata svoga, jer si blagoslovljen u vijeke vjekova. Amin." Nažalost, puno puta sam se uhvatio da čak i slušajući tu molitvu, imam u pameti neku, ako ne osudu, onda kritiku bližnjega. Što reći, osim, Bože, milostiv budi meni grešnome!

Vratimo se na tijelovsku procesiju. Evo još jedne fotografije da si možete zamisliti kako je otprilike izgledala. 

(naravno da sam se pitao zašto mi idemo u drugom smjeru) 

Došli smo do prostora iza bazilike na kojoj još traju radovi i tamo je održan uobičajeni završetak. Čini mi se da je nakon izmoljenih Pohvala Božjem imenu, svećenik koji je sve vodio zaboravo da je Isus u monstranci i dalje na oltaru/stolu jer je razvezao o kojekakvim obavijestima (tko će doći koji dan devetnice, zahvale bez kraja i konca itd.) Uglavnom, nisam vidio kakve to veze ima s pobožnošću Presvetom Oltarskom Sakramentu, pa sam se pokupio i otišao. Nikad ne shvaćam zašto se u crkvi mora svima poimenično zahvaljivati (čak i neovisno od ovog slučaja gdje je to bilo pred izloženim Presvetim). Zar se ne može jednostavno reći "hvala svima koji su pomogli da se ova procesija/događaj dostojno održi". Sigurno ćeš zaboraviti osobu koja je pograbljala travu, poredala stolce ili odnijela ruho u kemijsku čistionicu. S materijalne strane, možeš organizirati neku posebnu zahvalu (recimo zakusku za volontere par puta godišnje ili mise/hodočašća baš za njih), a s duhovne, valjda te osobe očekuju uzdarje od Boga, a ne par pohvalnih fraza od svećenika koji se ne može kontrolirati za ambonom. 

Sve u svemu, hvala Gospodinu na još jednom ophodu u čast Presvetom Oltarskom Sakramentu. Hvala i svima koji su pomogli da se ova procesija dostojno održi. 

O Bože moj, Presveto Trojstvo kojem se klanjam

Treba da i posebnim pobožnim činima, napose poniznom molitvom, iskazujemo čast presv. Trojstvu.

Veliki sv. Augustin često je preko dana ponavljao strjelovitu molitvu: »O moja ljubavi, moja radosti, presveto Trojstvo«. To je ponavljao napose pri teškom poslu i to ga je krijepilo. 

I sv. Franjo Ksaverski pri dnevnim poteškoćama i patnjama u misionarskom radu oko obraćenja pogana u dalekoj Indiji krepio se čestim uzdahom: »O presveto Trojstvo, Tebi za ljubav, na čast i na hvalu!« 

Sv. Bonifacij, apostol Njemačke, kad god je osjećao kakovu poteškoću u svom apostolskom radu govorio je: »Neka bude za ljubav trojednome Bogu!« 

 

Sv. Gertruda je često i pobožno molila: »Primi me, trojedni Bože, pod svoju obranu i zaštitu, da bude tvoja volja u nama i oko nasl« 

Sv. djevica Klara od Monte Falco nalazila je svoju najveću nasladu u promatranju ovog uzvišenog otajstva, a za sv. Idu kažu njezini suvremenici, kad je jednoć molila i razmišljala o presv. Trojstvu, da je bila obasjana trostrukim suncem u znak da je glavni predmet njezina razmatranja bilo otajstvo presv. Trojstva.

Sv. Beda, toliko slavan sa svoje duboke učenosti kao i sa svoje velike svetosti, ne bi propustio ni jednoga dana a da ne bi više puta pozdravio presv. Trojstvo sa »Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu«. Pače i obnoć, kad bi se probudio, to bi više puta pobožno ponovio.

(izvor)

Dođe božanski oganj, koji ne sažiže, nego rasvjetljuje, koji ne uništava, nego svijetli, i nađe u srcima učenika čiste posude. I udijeli im milosne darove.

(Propovijed sv. Leona). Predragi! Srca svih katolika osjećaju, da treba današnji blagdan proslaviti na osobito svečan način. Vi znadete, koliko treba častiti ovaj dan, koji je Duh Sveti posvetio najuzvišenijim čudom svoga dara. Kao što je naime nekoć izraelski narod pedeseti dan poslije oslobođenja iz Egipta i poslije žrtvovanja vazmenoga janjeta, primio Zakon na gori Sinaju, tako je poslije muke, u kojoj je bio ubijen pravi Jaganjac Božji, pedeseti dan od njegova uskrsnuća sišao Duh Sveti na Apostole i vjernike. 

To se zato tako dogodilo, da revan kršćanin lako upozna, kako sklapanje Zavjeta na Sinaju predočuje kršćanske Duhove, jer isti Duh Sveti, koji je ustanovio Stari Zavjet, sklopio je i Novi Zavjet. Od toga dana zaorila je po svem svijetu trublja evanđeoskog propovijedanja. Od toga dana natapaju kiše milosti i rijeke blagoslova svaku pustinju i svu suhu zemlju, jer Duh je Božji lebdio nad vodama, da obnovi lice zemlje. 

I da se rasprše tmine prošlih vremena, zasjale su na nebu munje novoga svijetla. U sjaju ognjenih jezika zaorila je sjajna i žarka Gospodnja riječ, koja ima u sebi snagu, da stvara spoznaju, uništava grijehe, prosvjetljuje razum i raspaljuje srce.

(izvor)