I tako eto vidimo sv. Josipa, gdje u svojoj radionici dogotavlja drvene plugove, jarmove, vile i drugo orudje poljodjelsko, a za kuću razne škrinje, što je u ono vrijeme bio posao tesari Nije naime trebalo na kućama krov slagati od od greda i rogova te daskama pokrivati, kako se u hrvatskim krajevima kuće grade; jer su većinom kuće bile posvodjene, a odozgor bila je ravan ili mali vrtić. Tako je bilo u ono vrijeme, a u djelaonici tesarskoj na istoku ne ćeš ni danas iza dvadeset stoljeća opaziti baš veliku razliku. Takov je eto zanat učio sv. Josip u mladosti svojoj i vježbao se u toj vrsti posla, dok se ne usavrši, da radom ruku svojih uzmogne poslije uzdržavati sv. Obitelj. To je bio takodjer i posao, kojim se je kod sv. Josipa bavio i sam Gospodin naš Isus Hrist.
I doista ni jedno drugo zanimanje nije tako zgodno bilo, da sv. Josip ispuni onu zadaću, koju mu bijaše Bog namijenio. Tesarski obrt bio je nuždan u gradu i na selu: mogao ga je dakle sv. Josip tjerati na svakom mjestu i tako uzdržavati sv. Obitelj. Osobito je pako vještina u tesarskom obrtu dobro došla sv. Josipu na putovanjima. Tako je mogao sv. Josip u Betlehemu na brzu ruku prirediti od one špilje kakav takav stan za Mariju i novorodjeno čedo Isusa, za koje nije bilo mjesta u gradu Betlehemu. Tako se i na dugotrajnom putu u Egipat i u samom Egiptu okoristio sv. Josip svojom vještinom tesarskom. Tako napokon i u Nazaretu, kad se je sveta Obitelj povratila iz Egipta i prijašnji svoj stan zatekla s nepogode vremena gotovo razrušen. Bilo je napokon to zanimanje najvećma primjereno onomu skromnomu životu sv. Josipa u zabiti nazaretskoj.
Osim tih razloga neki pisci navode i druge više razloge, zašto je sv. Josip obavljao upravo tu vrst obrta, koja radi drvom. U sv. Pismu naime čitamo, da je Noa po naputku Božjem sagradio ladju od drva. Ta je ladja bila pralik Crkve Hristove, izvan koje nema spasa, kao što se nije moglo ništa spasiti od općenitoga onoga potopa, što nije bilo u ladji Noinoj. A sv. Josip je imao biti glava one sv. Obitelji, koja je prva u novom zavjetu i iz koje je nastala Crkva Hristova, izvan koje nema spasa. I za škrinju zavjetnu svjedoči nam sv. Pismo, da je bila sagradjena od drva. A škrinja je opet pralik B. D. Marije zaručnice sv. Josipa. A i sam Hrist je svoju Crkvu po drvu križa otkupio. Nego, kako rekoh, to su viši razlozi, kojima se učeni ljudi zanimaju i dive se Providnosti Božjoj, a obično ih oko ne razabire.
(izvor)
Zašto nije "Krist" umjesto "Hrist"?
OdgovoriIzbrišiP.T.T.
Zato sto tako pise u toj knjizi iz 1900. g.
IzbrišiA zasto je autor koristio oblik Hrist, a ne Krist, to cete morati pitati jezikoslovce.
Ako cete sami istrazivati, mozete krenuti od natuknica za Krist, Hrist, Hristos u Akademijinom rjecniku ovdje:
https://justpaste.it/krist
(dodao sam i jednu relevantnu fusnotu o Krist/Krst iz nekog clanka)
Hrvatski jezik je slavenski jezik, a crkveni oblik odnosno pojmove vuce iz crkvenoslavenskog, a kojemu je opet izvor grcki. Zato u hrvatskom jeziku imamo ime Isus, a ne Jezus. U starijem jeziku su zbog toga ceste inacice Hrist, Hristos itd. kako rekoh iz crkvenoslavneskog odnosno grckog. Tek se kasnije (zbog povijesnih okolnosti i cinjenice da isti oblik koriste susjedni Srbi) dogadja obrat pa se "agresivnije" upotrebljava latinizirana inacica Krist, a potpuno odbaciva Hrist i grcke inacice, medjutim i dalje se zadrzava grcka verzija samog imena Isus.
IzbrišiPero
Zar nije savršeno prikladno i simbolično da je i Gospod Isus odabrao baš to zanimanje? Stvoritelj svega stvarao je i u svom zemaljskom životu.
OdgovoriIzbrišiPa bilo bi prikladno i da je bio loncar, klesar, zidar, ratar, abadzija itd.
IzbrišiTB
Toma uvik kontra, takva sorta :) U redu, zanimanja koja ste naveli su donekle slična, ali Bog je u svom promislu odabrao biti tesar (stolar, graditelj). Očito da je mogao biti bilo što, ali odabrao je baš to, pa se može zaključiti da je upravo to najprikladnije.
IzbrišiNisam htio zapoceti prepirku, nego samo naglasiti da ima smisla pitati se pitanje iz naslova clanka, tj. da nije nuzno samorazumljivo.
IzbrišiTB