Reformacija je pokušaj da se čitav život čovjekov, njegovo mišljenje i vjerovanje tako rekavši sekularizira. S reformacijom ulazi u evropski život nešto plitko praktično, profano-korisno, dosadno-stvarno, tmurno, trijezno i svrsishodno. Reformacija niječe, načelno i svijesno sve više životne oblike, koji su proizlazili iz vjerskoga čuvstva. Niječe ih sa stanovišta utilitarne logike i kratkovidnog racionalizma. Odbacuje "jalovu" askezu, i to ne samo onu, koja bježi od svijeta, jer ga mrzi, nego i onu, koja se uzvisila nad svijet, oslobodivši se od njega; odbija "protuprirodni" celibat; "besmislena" hodočašća; "suvišni" sjaj ceremonija; "beskorisne" samostane; "ludi" karneval; svetkovine, kojima se "trati" vrijeme; "praznovjerno" zazivanje svetaca, koji su ispunjali svakidašnji život kao Božji pomoćnici i ljudski posrednici; odbija "neopravdanu" skrb za siromahe, koja ne pita da li je čovjek, kojemu pomažemo zaista "vrijedan" i "potreban". Život se logično sređuje i sapinje te postaje nesnosan.
(izvor)
Otkud u svemu "ludi" karneval? Zar nije lud?
OdgovoriIzbriši