srijeda, 19. listopada 2022.

Dubrovnik 3

 Srđ

Najnaporniji dio uspona na Srđ je na samom početku, brojne stepenice do magistrale.

Sama staza je vrlo ugodna i ujednačenog nagiba. 

A na početku ima i dosta zelenila.


Tijekom uspona može se moliti i križni put. Starije postaje su samo drveni križevi, a novije...

... je naravno napravio Kuzma Kovačić. Jer pobožni hrvatski puk obožava njegove bezoblične likove.  


Kao što bi i očekivali, pogled je vrlo lijep. 




Evo nas već na vrhu. 



Pogled na zaleđe. 



U tvrđavi Imperijal koju su izgradili Francuzi na mjestu stare crkvice sv. Srđa danas je muzej posvećen stradanju i obrani Dubrovnika i okolice za vrijeme Domovinskog rata. 









S obzirom da sam kasnije imao drugih planova, nisam se spuštao pješke istom stazom, nego sam istrpio cijenu i platio žičaru. 



Oko Babinog Kuka


Busom linije 6 s Pila za Babin Kuk dovezao sam se do stanice koja nosi ime M. Bratoša.

Ondje počinje vrlo ugodna šetnica. 

Možete cijeli dan gledati utakmice u tom kafiću. 



Uvala Lapad.



Nemojte nastaviti sve do plaže ispod hotela na samom kraju Babinog Kuka (Dubrovnik President Valamar Collection Hotel), nego obiđite hotel s gornje strane. 

Jer ćete inače zaglaviti na stijenama

i morati ih ili preskakivati

ili se probijati kroz gustiš

do puta ispod cestice.

Nastavljamo dalje normalnom stazom.



Izrazito ružna Marina Frapa koja je zatvorila pogled s Babinog Kuka prema Gružu i s mora prema Babinom Kuku. 


(Stari) grad


Bilo bi bezveze da ne podijelim s vama barem nekoliko fotografija i iz samoga grada. 

Kroz veći dio starog grada, pa tako i kroz muzej franjevačkog samostana uz vrlo stručna objašnjenja proveo me Mateo. Ovo nije on na slici, ne voli se slikati. 

Sami pogodite zanat. 


Iz crkve male braće, tj. franjevaca.

Pred ovaj oltar dolaze se moliti dubrovački tradicionalisti. 



U travnju ove godine potres je srušio križ s vrha glavnog oltara (slično kao prije par godina u bazilici u Palmotićevoj ulici u Zagrebu). Simbolika s dubljim značenjem ili očekivani rezultat trešnje, odlučite sami.



Navodno konzervatori ne mogu odlučiti da li obnavljati ili napraviti repliku Orlandova stupa. 

Crkva sv. Vlaha je stalno bila zauzeta misama, svadbama itd., pa sam je tek zadnji dan uspio obići u (relativnom) miru. 


Planirao sam otići na neki koncert u Knežev dvor, ali to je moralo ostati za neki drugi posjet Dubrovniku.


Biskupska palača.

Puno bolje izgleda glavni oltar od one grozote koja je tu bila prije dosta godina kada sam zadnji puta posjetio katedralu.

Možemo se nadati da će jednom tako ukloniti i "zentralkredenz".

Oltar svete braće mučenika Petra, Lovra i Andrije koje simpatično zovu Petilovrijenci

Oltar za mise zadušnice. 



Pogled iz restorana Orhan gdje smo imali večere. 



Samo jedna fotka da zabilježim, ali ima tih blesavih trgovina po cijelom Dubrovniku. 

Nisam ljubitelj kapela trajnog klanjanja u kojima nema čitavo vrijeme dok su otvorene prikladne adoracije. Bolje je onda imati crkvu otvorenu za molitvu s Presvetim u tabernakulu, a kad je moguće izložiti Presveti Oltarski Sakrament s prikladnom svečanošću. 


Još od zadnjeg posjeta se sjećam da dominikanci imaju puno više travurine u svom klaustru.



Crkva je nažalost zatvorena zbog obnove, ali može se obići muzej. 

Moćnik glave sv. Luke čiji blagdan smo jučer proslavili.

Relikvijar glave sv. Damjana.

Poliptih autora Lovra Dobričevića Marinova iz 1448. g. 


Pala autora Nikole Božidarovića iz 1513. Divna kao i prethodno djelo.   

500 godina star kalež, šteta što se više ne koristi, ali s druge strane, ne bi se ni uklopio u novoredne mise.

Relikvijar sv. Križa koji je bio u vlasništvu srpskog kralja Uroša Milutina II., a prenesen je u Dubrovnik nakon pada Srbije pod Turke.  

Si častni krst stvori gospodin kralj / Stefan Uroš i sin velikago kralja Uroša, / domu svetih apostol Petru i Pavlu, jako / da mu je na zdravie i na spasenie i na / odpušćenie grehov

Moćnik glave sv. Stjepana, disko rasvjeta nije bila uključena.



Paučići


Baš prigodno za blagdan koji se taj dan slavio. 

Kod jezuita je nešto bilo, možda misa. 

Glavni oltar u katedrali. 

Pretpostavljam da je ova katedra bila neudobna prošlom biskupu pa se odselio tamo gdje mu je bolje. 

Mateo me opskrbio popisom relikvija iz riznice katedrale, pa sam mogao izmoliti svojevrsne "litanije".



Konačno u unutrašnjosti crkve sv. Vlaha.





(kraj)

Nema komentara:

Objavi komentar

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.