Zabilježimo da se podsjetimo.
***
Najprije nekoliko profesionalnih fotografija g. H.A. Milićevića s blagoslova grana i mise u sv. Blažu na Cvjetnicu.
(Izgleda da nažalost nemam nijednu fotografiju iz Sigeta na Veliki utorak.)
***
Za ostale slike zahvaljujem bratu Marku.
Uskrsno bdjenje u kapeli sv. Josipa u Remetincu. Ove godine su ondje po prvi puta održane mise i obredi vazmenog trodnevlja.
Usput, večeras je objavljen razgovor s p. Markom Tilošancem u podcastu Velebit.
***
Uskrs u crkvi sv. Blaža.
 |
| Primijetite obnovljeni okvir originalne oltarne pločice iz sv. Blaža |
Eto ja neki dan tu na blogu kritizirao "velebitaša" g. Marka Jurića zbog promoviranje "hrvatske pravoslavne crkve", kad ono boom, ugodno me iznenadi s gostovanjem pater Marka i vješto vođenim razgovorom. Hvala g. Jurić
OdgovoriIzbrišiDobro da nije bila još ta tema hpc, jer nama katolicima nije u interesu pomoći obnoviti ili osnovati BILO koju raskolničku crkvu, nego svim raskolnicima i hereticima pomoći vratiti se u majku Crkvu od koje su nesretno otpali što i jest izvorna definicija i cilj ekumenizma. Kao katolici i domoljubi istodobno, možemo pridonijeti da se iz RH iseli spc kao strano tijelo, politički remetilački faktor i uljez, ali pomagati revitalizaciju hpc nije na nama. G. Jurić nije toliko vješto vodio razgovor, koliko je sticajem okolnosti ili možda prethodnim dogovorom s p Markom bio manje nespretan.
Izbrišida, ma nije toliko vješto, ne u tom smislu, mogao sam bolji izraz. Nego onako s emocijom, strašću i osnovnom razinom upućenosti u temu o kojoj pita gosta. Meni je to već razlog da se obradujem. Vidi mu se u izrazu lica, sadržaju i načinu govora da u njemu radi sensus fidei, kuži, osjeća, vidi da je nešto opako ukrivo otišlo, iako još ne zna što, kako, kada i to artikulirati. U odnosu na druge, ajmo reć kao konzervativnije novinare, to je ogroman napredak
IzbrišiTvrdo č. Prosto rečeno: pročitao sam negdje da uz dvije naglasne inačice hrvatskog prezimena "Jurić" sa završnim pravim nepčanikom (kratkosilaznu prema "Jura" i dugouzlaznu prema "Jure") postoji i hrvatsko prezime "Jurič", sa završnim prednepčanikom i s promijenjenim naglaskom u genitivu, po postanju nadimak nastao vjerojatno prema glagolu "juriti" kao npr. "branič" prema glagolu "braniti".
IzbrišiM. P.
Malo po malo se u mojim religijskim putešestvijama iskristaliziralo da je novus ordo u najblažu ruku isprana i neadekvatna verzija mise, što i jest kad čovjek malo bolje prouči tradicionalni katolički nauk crkvenih naučitelja poput Tome Akvinskog i Augustina. I onda stvar konvergira prema tradicionalnom nauku, ako je stvar istinita to bi bila ispravna verzija, a koju onda prati i tradicionalna liturgija.
OdgovoriIzbrišiKao, to je onda to, jel?
No, onda ispadne da je na jedinom mjestu u hrvatskoj di se takva stvar održava, stvar predvode likovi koji... ajme. Jedan nosa te halje i križine, a drugi fotografira, fol uzorni ljudi, a ako je ono što ja doživjeh s njima utjelovljenje tog dobra, istine, pravde kojoj bi cijela ta ceremonija trebala služiti, ono, ajme i ništa drugo.
I onda ironično post počinje riječima da sve ostaje da se možemo podsjetiti. Valjda na uzvišenost i valjanost svega što se tu može vidjeti. Danas su valjda takva vremena, vremena sablazni u crkvi. Od vrh do dna. Negdje davno naiđoh na riječi - navika je najmoćniji ljudski mehanizam obrane. I ima dosta u tome, jer primjećujem da se moj mozak do ovih dana već navikao na tu i takvu realnost, ne eksplodira više u njemu toliki vatromet ko nekoć kad bi mu ovakve slike bile predočene.
Naprosto, pomalo pod normalno je došlo podvodit da ako će stvar biti istina da onda mora postojati način da može biti istina i uz to i takvo moje iskustvo s dotičnima, a nakon svih prethodnih loših iskustava s crkvenjacima. Ja nisam Bog, ali onako odokativno po mojoj procjeni mislim da mi nije mala zasluga što uspijevam i nakon svega davati benefit of the doubt cijeloj toj priči. I sad je to stvarno jedino na temelju sadržaja samog nauka, koji se barem dobrim svojim dijelom čini najsuvislija priča u svijetu ponuđenih ideologija, iako jednog jedinog korektnog i u konačnici zdravog čovjeka ja tu ne nađoh kad pođoh tražiti objašnjenja i odgvore na meni bitna pitanja.
Zapravo, kad se s te strane pogleda, mislim da su ove fotke jako lijep spomenik mome iskustvu. Jako lijepo odražavaju to presijavanje između ozbiljnih ceremonija/priče i ajme bizarnih iskustava. Takva su valjda vremena u crkvi po Božjoj volji došla, na nama je da proguramo kako najbolje znamo okolnosti pred koje nas je život stavio, a ostalo Bogu na pravdu.
X.
Biste li mogli u 2-3 rečenice sažeti što ste zapravo htjeli reći? Lakše bi bilo razumjeti protestantski "govor u jezicima".
IzbrišiIvan K.
To su neke kritike upucene autoru bloga na osobnoj razini, nemojte se upustati u te price.
IzbrišiUkratko, komentatorica misli da sam joj u nekoj za nju vaznoj (a objektivno nebitnoj) stvari lagao. Ja tvrdim da nisam, ali se ne zelim upustati u destruktivne rasprave. S obzirom da komentatorica smatra da sam pocinio teski grijeh laganja i prevare, sablaznjava ju vidjeti fotografije na kojima ministriram ili izvjestavam s mise.
Toliko o tome.
Propustio sam ovaj put komentar jer je dosta uopceno pisan, pa nam moze svima posluziti kao poticaj da budemo manje licemjerni.
Takve stvari se događaju kad čovjek sve gleda kroz prizmu ljudi, kad se oslanja na ljude, kad stavlja svoje pouzdanje u čovjeka (a znamo što u Bibliji piše za onog tko se pouzdaje u čovjeka). Netko npr. vidi (modernog) svećenika s luksuznim autom, ili kako krši nemrs, ili čuje kako žali što se nije vjenčao, i odmah u svojoj glavi otpiše i svećenstvo i Crkvu i svetost. Jer sve gleda kroz prizmu ljudi.
OdgovoriIzbrišiLjudi su nestalni i nepouzdani, kad-tad će razočarati, pogriješiti, posrnuti, jer smo pogrješivi i oštećeni istočnim grijehom.
Gospodin Bog nikad ne griješi, ne mijenja se niti razočara. Njegova Istina i Pravda ostaje zauvijek. Crkva koju je Bog osnovao ostaje zauvijek sveta, što znači ne samo da je posvećena i savršeno čista, nego i da je sposobna ljude voditi do svetosti (tj. do ispunjenja svrhe njihovog postojanja - vječne sreće s Bogom). Time se nijedna ljudska organizacija ne može pohvaliti.
Onaj koji se pouzdaje u Boga i u Njegovu Crkvu ima čvrst oslonac, pouzdan kompas i plovi na jedinom brodu koji nikad ne može potonuti. Onaj tko odbaci Boga i pouzdaje se u ljude ne vidi gdje je ni što je, nema kompasa ni jedara i plovi na lađi punoj rupa u potpunoj nemilosti pred valovima ovog svijeta.
Lijepo receno!
IzbrišiPitanje koje nema veze sa temom (ne znam gdje da drugdje pitam)- kako se izgovara "adaugeat"?
OdgovoriIzbrišiadáugeat (kao npr. qui adaugeat nobis fidem - koji neka nam umnoži doslovnije: uveća - vjeru). Naglasak standardno na trećem slogu od kraja riječi ad-au-ge-at, u ovom slučaju diftong "au" sam čini treći slog. Sam diftong au su, da tako kažemo, spojeni samoglasnici gdje je "noseći" prvi tj. a. Auto (grčka riječ) je áuto, nije aúto, kao što je marka auta Áudi, a ne Aúdi.
IzbrišiLijepo rečeno!
IzbrišiM. P.
Hvala na vremenu i odgovoru!
IzbrišiPokusavam nauciti moliti krunicu na latinskom, jedino sam u malom misalu nasala otajstva na latinskom, a svojedobno sam prekopala cijeli internet. Nisam bas disciplirana u molitvi krunice, dosta mi tesko pada, ali na latinskom kao da je nekako lakse i ljepse, pa i misticnije. Whatever works, right? :)
IzbrišiSvakodnevnim ponavljanjem bit će rezultata. Meni zasad napamet idu osnovne molitve(pater noster, ave maria, gloria patri), ostalo ipak moram uz misal pa kombiniram. Misal je stvarno tu dobar, kažu da vrag najviše mrzi jezike kojima je bio napisan tekst(IN kralj židovski) na Križu, tako da šibaj na latinskom.
IzbrišiMožda se nekad susretneš s optužbama braće i sestara katolika da si elitist, da se tako odvajaš od zajednice bla bla. Zanemari takve ludosti
Jacobe, tako i ja. Nikom tko me poznaje i zna koliko posrcem u vjeri ne bi palo na pamet zamijenit me za elitistu, nema straha :)
Izbriši