nedjelja, 15. srpnja 2018.

Hvala!


Esto mihi in Deum protectórem, et in locum refúgii, ut salvum me fácias. Deus, in te sperávi: Dómine, non confúndar in aetérnum.

Budi mi Bog, branitelj i mjesto utočišta da me izbaviš. Bože, u tebe se uzdam, neću se smesti do vijeka.

(Gradual današnje 8. nedjelje po Duhovima)

***

(dodano 16.7.2018. u 22:10) Kad Plenković via Dolenčić nije htio ispoštovati eksplicitnu želju Dalića i reprezentacije koju je Modrić i na pozornici izrekao, neka bude barem ovdje...


Broj komentara: 30:

  1. Bio je fantastičan doček! Mi Hrvati! Bog i Hrvati!
    Marija

    OdgovoriIzbriši
  2. Dajte, Toma Blizanac, nemojte i Vi nasjedati na plitke štosove: pa taj će Plenković uskoro biti kriv i što kiša pada. Na Vašemu kvalitietnome blogu to je potpuno nepotrebno.

    OdgovoriIzbriši
  3. Dinko, tko je minirao Thompsona i cijeli doček sa razvlačenjem satima od aerodroma do Trga? Nije Plenki, nije Bandić, tko je?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Krivoga pitate (a od zračne luke do Trga vjerojatno su "minirali" desetci tisuća oduševljenih koji su došli pozdraviti reprezentaciju i kroz koje se kolona trebala probijati).

      Izbriši
    2. Kako krivoga? Pa nisam pitao nekoga tko, kao i ja, vidi kako je to maslo anemičnog, već vas koji ga branite. A ako ga branite, valjda znate zašto ga branite.
      Šestosatno mrcvarenje od aerodroma do Trga je trebalo poslužiti tome da se ljudi počnu razilaziti i da na Trgu ne bude tako veličanstveno (u čemu nisu uspjeli), te da igrači provedu što manje vremena na Trgu kako bi Thompson imao što manje prilike za pjevanje tj. kako bi ga što lakše onemogućili (u čemu su uspjeli).
      Dvosatni put do Trga bi bio više nego dovoljan za pozdravljanje tisuća oduševljenih. A te tisuće kao razlog kasnog dolaska na Trg samo su plitak izgovor za naivne Hrvateke. Smisleniji izgovor ni nije potreban jer Hrvati ionako povjeruju u sve što im se servira.

      Izbriši
    3. Samo Vi uživajte u teorijama urote (kako Vam kaže "-josko" dolje). Razina "anemični" i sl. nije moja razina niti ovoga bloga pa odustajem od svakoga daljnjega osvrta na ovu objavu, a posebno na Vaše pisanje.

      Izbriši
  4. Mislim da ulazite u teorije zavjere. Kriva je katastrodalna organizacija i onaj tko je za nju bio zadužen. Ljudi su satima stajali u gužvi bez hrane, pića i toaleta, kolabirali, a hitna se nije mogla probiti do njih jer nije bilo nikakvih pregrada koje bi kontrolirale masu i osigurale prolaz, "program" loš, razglas loš, nedostatak videozidova tako da ljudi koji su stajali malo dalje ili u susjednim ulicama na kraju kao da nisu ni bili tu... Busu je trebalo 6 sati do trga jer organizator nije osigurao prohodan put nego je policija morala puževim korakom probijati koridor kroz masu.

    Sve u svemu, meni je tu glazbena cenzura najmanji problem. Trebamo biti zahvalni što nije bilo težih posljedica ili mrtvih u onom neredu.

    -josko

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A imali su vremena od srijede kasno navečer da spreme doček. Puna 4 dana (četvrtak-nedjelja). Ili, ako hoćete, imali su vremena još od subote 7.7. navečer, kad se znalo da će naši igrati ili za 3. mjesto, ili finale. Još je finale bilo u takvom terminu da se proslava i ne bi mogla održati u nedjelju. Moglo se planirati i planirati, pa bi u slučaju 4. mjesta došlo manje ljudi.
      Dolazio je Ivan Pavao II. istim putem, iz zračne luke, pored NSK i Lisinkog pa po Savskoj (samo mi se čini da je skrenuo kroz Mihanovićevu preko Zrinjevca).
      A moglo se sve staviti u park koji se zove Trg Franje Tuđmana, kod Rudolfove vojarne. Tamo je bio doček 1998. i tamo stane puno više ljudi.

      Izbriši
    2. Joško,
      nabrojali ste sve što bih i ja u svojim „teorijama urote“. Samo je pitanje je li to sve što se dogodilo plod planskog djelovanja (po vašem, teorije urote) ili slučajnost, odnosno, kako je netko dobro rekao, plod „teorije spontanog razvoja događaja“? Zanimljivo je kako svaki puta kad udbomasonerija organizira fešte, dočeke i sl. uvijek „spontanim razvojem događaja“ uloga glavnog meštra pripadne Krešimiru Dolenčiću, dok se u toj ulozi niti u najluđoj „teoriji urote“ ne može pojaviti npr. Jakov Sedlar.

      To što vam je (vjerojatno kao i većini Hrvata) glazbena cenzura najmanji problem, posebno je žalosno, jer pokazuje tragičnu nezrelost hrvatskog naroda s obzirom da se ovdje nije radilo o cenzuri glazbe već o progonu simbola.
      Naravno da niti jedan pjevač sam po sebi nije naročito bitan. Međutim, Thompson je u ovom slučaju simbol. A simboli (križ, krunica, Thompson, prvo bijelo polje, pozdrav ZDS, HOS i dr.) pokazuju tko je na kojoj strani te što je još važnije, tko vlada Hrvatskom. A kada jugolevičari, u formalno hrvatskoj državi, mogu Thompsonu zabraniti nastup (usprkos izričitoj želji igrača i izbornika) to znači da oni gospodare dok mi imamo državni okvir bez ikakve vlasti i sadržaja.
      Koliko god doček bio veličanstven i turistima impresivan, on je bio težak hrvatski poraz i poniženje. Po tko zna koji put pokazali su nam jugoslaveni (slavoserbi) kako su oni gazde u našem dvorištu, a da je nama mjesto u mišjim rupama. Imali smo pola milijuna ljudi na ulicama Zagreba, te su još danima stotine tisuća slavile diljem Hrvatske, međutim moć je u rukama malobrojnih ali dobro raspoređenih i umreženih jugoslavena. Točno po receptu marksističkog ideologa Antonia Gramscija o ostvarivanju kulturne hegemonije maršem kroz institucije. Ali za vas su to ionako teorije urote.
      Upravo između zabranjivanja Thompsona i katastrofe propadanja države (iseljavanje Hrvata, useljavanje arapskih i afričkih muslimana, uništeno gospodarstvo, EU sluganstvo...) postoji izravna uzročno posljedična veza. Kada vlast preuzmu upravljači koji patološki mrze Thompsona (ili su ravnodušni pa samo izvršavaju zapovijedi Pupovčevih četnika), može li razuman čovjek očekivati da se država pod njihovim vodstvom razvija i napreduje? To bi bilo kao da muž očima ne može vidjeti vlastitu ženu i djecu, ali da obitelj ipak prosperira u svakom smislu.

      Dinko,
      previše ste osjetljivi ako vas vrijeđa jedan vrlo blagi izraz za spodobu kao što je Plenki. Pazite da ne pročitate što o njemu piše pater Ike Mandurić koji ga je označio najvećim neprijateljem naroda. Ili Joško Čelan koji ga vrlo argumentirano naziva bruxelleskim potrkalom koji je sam po sebi najveća zamisliva prijetnja nacionalnoj sigurnosti.
      Ono što ja usitinu mislim o Plenkiju Toma ne bi propustio. A i istini za volju, takvi izrazi ne bi bili primjereni na ovakvom blogu.

      Izbriši
  5. Ako smijem primjetit, sve to vezano za nogometno prvenstvo ispalo je kao da imamo novo bozanstvo. Od igre, nogometas, doceka...

    CD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne bih se slozio.

      Utakmice su bile uglavnom vrlo zanimljive tako da sam ih pratio i ja koji nikad ne gledam nogomet, organizacija u Rusiji i emisija na HTV-u su bili na vrlo visokom nivou.

      Nogometasi i izbornik su svojim zajednistvom, pozrtvovnoscu, nebahacenjem, spontanim spominjanjem domovine, Hrvata i dragog Boga, te naravno dobrom igrom bili zaista simpaticni i uzorni.

      Razveselili su i ujedinili ljude oko stvari koja, doduse nije kljucna u prezivljavanju. No to je djelatnost u kojoj jos uvijek za napredovanje i uspjeh prije svega treba imati pravi talent i vrijedno raditi. Njihov uspjeh u sportu kojemu nijedan drugi nije ni blizu po rasirenosti u svijetu podigao je optimizam i jedinstvo u narodu. Time sto uz svoje pozitivne karakteristike imaju i ocitih ljudskih slabosti i mana sigurno su ljudima bili jos i blizi i privlacniji.

      Docek samo pokazuje koliko se stalnim (opravdanimi i neopravdanim) pesimizmom pritiskalo ljude tako da je konacno jedan razlog koji nitko ne moze osporiti izazvao eksploziju zelje za zajednickim radovanjem i slavljem.

      Meni je jako lijepo bilo vidjeti mnostvo vrlo pozitivnih sitnica koje su pratile ovo svjetsko prvenstvo i povratak nogometasa. Gdje to drugdje mozete dozivjeti na ovoj razini? Stalno neki primjeri izdaje u vlasti, korupcije u sudstvu, nesposobnosti u birokraciji, nepotizma u firmama, nemorala i nekvalitete u zabavi, degeneracije u umjetnosti, raspada obitelji, ...
      I s druge strane, u zupnu crkvu kad udjem uhvati me jeza sto su masonski inspirirani liturgicari i arhitekti napravili od crkvene umjetnosti i bogostovlja, kad cujem vecinu svecenika dodje mi ih zao zbog zlih odgojitelja koji su ih formirali. Biskupe i Papu ovaj puta da i ne spominjem.

      Zasto bi onda nekome bilo krivo zbog malo iskrene radosti? Naravno da ce to nekome biti samo izlika da se napije ili besposlicari, ali cini mi se da je ukupni dojam ipak izuzetno pozitivan.

      Izbriši
    2. Ima istine u ovom što piše CD. Kad je došlo dotle da se i termini misa pomjeraju zbog nogometne utakmice i kad vjernici to odobravaju, onda to daje vrlo jasno sliku što im je preče u životu. Ovakvi dočeci postaju nova Cvjetnica, dok vrijeme poraza postaje nova korizma. A vjera se tek svodi na funkciju identifikacijske oznake tko kojem čoporu pripada, što čak se - kako i ovdje vidimo u napisima pojedinig komentatora - predstavlja kao nacionalna zrelost, a ne kao degeneracija na stadij tribalizma, što u tom slučaju zapravo i jest i što nema nikakve veze sa općinstvom koje Katolička crkva naučava.

      Kristijan B

      Izbriši
    3. Kristijan B,
      ne pomjeraju se termini misa zbog nogometne utakmice, jer bi se inače pomjerali stalno. Finale svjetskog prvenstva u kojem sudjeluje Hrvatska se ne događa stalno, već prvi put u povijesti. A najvažnije u cijeloj stvari je to da je nogomet bio najmanje važan. Ili vi mislite kako je preko noći 90% Hrvata postalo pasioniranim ljubiteljima nogometa? Mislite da su svjetski državnici dolazili na utakmice SP-a zato što su ludi za nogometom? Mislite da je Drago Pilsel umirao od muke zbog naših crnih dresova ili da je Sandi Blagonić na reanimaciji radi nogometa samog? Mislite da prije spomenute očajnice (Veljača, Janjić...) luduju zbog nogometa? Da je Kreši Dolenčiću koji je bio na posebnom zadatku, stalo do nogometa? Nogomet je ovdje bio (da parafraziram generala Domazeta Lošu) samo „operator krize“ u kojoj se lomi kičma hrvatskog naroda.
      A do kuda je to lomljenje došlo pokazuje činjenica da je 2003. u vrijeme Račana Thompson pjevao na dočeku rukometaša te je HTV prenosio, a danas nas sve ovako ponižavaju. I još se javljaju sami Hrvati kao Mateo koji im povlađuju i napadaju hrvatsko domoljublje, te vi sa besmislicama o novoj Cvjetnici i korizmi.
      U vezi onoga što meni osobno podmećete, niste čitali s razumijevanjem ili namjerno lažete. Nisam rekao kako je vjera samo identifikacijska oznaka čopora, već da onemogućavanje Thompsona nije bila glazbena cenzura, već nasrtaj na simbol. Jer kao što nogomet u cijeloj priči nije bio samo puka sportska igra, tako ni Thompson nije bio samo u ulozi običnog pjevača, već je predstavljao simbol. A simboli pokazuju tko kojem čoporu pripada i tko nad kime vlada.

      Kvatrić

      Izbriši
    4. Meni nije toliki problem mijenjanje termina mise (to je čisto pragmatičan potez u iznimnoj situaciji), ali mi jest problematičan stav većine tih svećenika jer se činilo iz njihovih priopćenja kao da zaista finale jest važnije od mise. Imali smo onaj primjer s Hvara gdje su svećenik i ministranti bili "prigodno" obučeni za oltarom ili poziv iz jedne župe da se na misu dođe u kockicama. Trebali su jednostavno istaknuti obavijest o promjeni termina bez suvišnih komentara, a ne praviti cirkus oko toga.

      -josko

      Izbriši
  6. Kako je predivno kad Vida stane pred masu naroda i kaže"Hvaljen Isus i Marija" i još narod poduči da se odgovara s na vijeke.
    Marija

    OdgovoriIzbriši
  7. Da slažem se jedinstvo velikog broja Hrvata iz svih dijelova Hrvatske,Bosne i Hercegovine i inozemstva.
    Zašto onda tim hrabrim i borbenim dečkima ne dati 2 pjesme koje su tražili!
    O kako su prije branili u mojoj mladosti da pjevam:Vilu Velebita,sada moram priznati da ne smijem pjevati Geni geni kameni....
    Danas osjećam tugu i ostaje mi gorak okus.
    Hvala svim koji su došli i čekali sate i sate i uveličali doček naših nogometaša i izbornika.
    baka Ana

    OdgovoriIzbriši
  8. Hrvatska je po meni pobjednik Svjetskog prvenstva jer je imala najteži put do finala (ali kako uzbudljiv!), borila se lavovski, računajući produžetke igrala je utakmicu više nego svi ostali, a za protivnika su imali Francusku za koju od 23 igrača igra 17 koji zapravo nisu Francuzi. Iako je nogomet zapravo nevažan, ovo je bilo puno više od nogometa jer je Hrvatskoj donijelo priznanje u svijetu i razveselilo narod koji je već dugo vremena navikao samo na razočaranja i žalost.

    Šteta da slavlje kvari nacionalizam, ali nije začuđujuće kad je Thompson jedini pjevač "mainstreama" koji u pjesmama spominje Boga i vjeru, a ipak u Hrvatskoj još ima puno pobožnih ljudi kojima je drago čuti da se slavi Bog. Problem nije u tome (osim za komuniste i radikalne liberale), nego što se u tom pakiranju ljudima usto prodaje i nacionalizam, koji u Hrvatskoj uključuje simpatizerstvo prema revolucionarnom i zločinačkom ustaškom režimu, a što se očituje i korištenjem njihovih simbola (ili simbola namjerno napravljenih da sliče njima) i pozdrava. Razlog zašto toga još ima je što se hrvatski narod još nije kao cjelina suočio s istinom o NDH i njezinim zločinima, kao što se ni srpski narod nije suočio s istinom o svojim zločinima. To je ono što hrani nacionalizam i mržnju u oba naroda, i zato je potrebno iskreno kajanje s obje strane. Dok obje strane misle da su oni nevini, a druga strana sve kriva, ne može biti dobro.

    Ljudi moraju shvatiti da bez obzira što možda nemaju nikakvu lošu ili agresivnu namjeru kad koriste bile koje kvaziustaške simbole (uklj. pozdrav), to su objektivno simboli koji predstavljaju zločinački režim, pa kad njihovi susjedi to vide, podsjeća ih na njihove žrtve i stvara dojam da je u Hrvatskoj simpatizerstvo prema ustašama puno raširenije nego što doista jest. Isto vrijedi za četničke simbole za Hrvate, podsjeća ih na hrvatske žrtve.
    Ono što je trebalo učiniti je potpuno zabraniti sve te simbole, kao i komunističke, a ne objaviti onu glupost da su komunistički simboli dopušteni, osim kad nisu, a ustaški nisu dopušteni, osim kad jesu.

    Mislim da je ovo trebalo reći i radi jedne i druge strane, jer je i puno Srba navijalo za hrvatsku reprezentaciju (svaka čast), a ostao im je poslije gorak okus kad su vidjeli s kim su oni odlučili to proslaviti.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. U prijašnjem sam komentaru spominjao Antonia Gramscija i kulturnu hegemoniju, a onda se javi Mateo i pruži školski primjer krajnjeg cilja te lijevo-liberalne kulturne hegemonije. Baš onakvog kakvog ga je Gramsci i zamislio.
      Dakle, Gramsci kaže kako postoje dva načina na koje organizirana manjina vlada većinom. Prvi je uporabom gole sile (vojska, policija, tajne službe). Drugi način, puno dublji i perfidniji, je preko kulturne hegemonije. To je vladavina srcima i umovima većine kojom se vlada i koju uspijevate uvjeriti kako su vaše vrijednosti i interesi, interesi cijelog društva. Kulturna hegemonija se ostvaruje preko masovnih medija, civilnog društva, kulture, škole i sveučilišta i preko javnih intelektualaca.
      Citat samog Gramscija: „Kulturna hegemonija je prevlast neke društvene skupine kroz intelektualno i moralno upravljanje, organiziranje pristanka koje se vrši preko aparata ideoloških struktura koje imaju zadaću kulturnog usmjeravanja za račun dominantne društvene klase. Dakle, hegemonija je vladavina jedne klase nad drugima putem kulturne i ideološke kontrole i vršenja moći. Ne u smislu prisile, već razumne privole, uvjeravanja, utjecaja na mišljenje, život, moral, društvene i kulturne navike.“
      A čime Hrvatima ispiru mozak kroz sve navedene institucije? O čemu su graktakle „umjetnice“ Nataša Janjić, Tihana Lazović, Jelena Veljača? O čemu grakće drugarica Aleksandra Kolarić, te sve ostalo što je jugoslavensko i ljevičarsko?
      Pa upravo o onome što kaže Mateo! A to je, citiram Matea: „Šteta da slavlje kvari nacionalizam.“ Zatim: „u tom pakiranju ljudima usto prodaje i nacionalizam, koji u Hrvatskoj uključuje simpatizerstvo prema revolucionarnom i zločinačkom ustaškom režimu, a što se očituje i korištenjem njihovih simbola (ili simbola namjerno napravljenih da sliče njima) i pozdrava. Razlog zašto toga još ima je što se hrvatski narod još nije kao cjelina suočio s istinom o NDH i njezinim zločinima, kao što se ni srpski narod nije suočio s istinom o svojim zločinima. To je ono što hrani nacionalizam i mržnju u oba naroda, i zato je potrebno iskreno kajanje s obje strane. Dok obje strane misle da su oni nevini, a druga strana sve kriva, ne može biti dobro.“
      Dalje nije potrebno citirati, jer do kraja Mateo ponavlja isto. Sve u stilu partijskog komesara iz 70-tih. Te je domoljublje zlo (on ga na jugosrpski način naziva nacionalizmom), te Hrvatima nabija osjećaj krivnje (nesuočavanje sa izmišljenim zločinima), ustaše su apriori zločinci, relativizira i izjednačavanja krivnju za rat, itd. Sve u stilu, tko nas bre zavadi.
      Pročitati ovakav komentar na stranicama Večernjeg, Yutarnjeg, Slobodanke ili nekog drugog kontroliranog medija, nije nikakvo čudo. Ali kad se pročita i na ovakvom blogu, to pokazuje koliko je kulturna hegemonija učinkovita.
      Kad ovako nešto napiše tradicionalni katolik (na kojem je tek stupnju zalupanosti i sluganstva ostatak društva?!) jugoljevičari mogu mirno spavati. Nije im potrebna nikakva sila, jer porobljeni sami traže ropstvo. A to je ideal svih totalitarista.

      Kvatrić

      Izbriši
    2. Kad se stvari nazovu pravim imenom, naravno da će se nacionalisti uvrijediti, očito do mjere izmišljanja, npr. da sam rekao da je "domoljublje zlo". Ja sam itekako za domoljublje, ali sam protiv nacionalizma, s ništa manjom strasti nego protiv komunizma. Razlika između domoljublja i nacionalizma je što je prvo kršćanska i naravna vrlina, a drugo je naopaki potomak bezbožne francuske revolucije koji je odgovoran za većinu ratova otada (uklj. Drugi svjetski i ratove 90-tih), i koji će nestati vjerojatno u isto vrijeme kao i njegov mlađi brat komunizam.

      Nacionalizam kao svaka druga ideologija odbacuje istinu i umjesto nje kao mjerilo svega i najveću vrednotu postavlja vlastitu naciju (kao što liberalizam čini sa slobodom). Vlastitoj naciji iliti narodu se ima podrediti sve, uključujući pravo, vjeru, istinu. Nacija je u pravu čak i kad je u krivu (zato nacionalisti neće uistinu priznati niti se uistinu pokajati za zločine vlastitog naroda, ili što je gore, neće ih ni smatrati zločinima). Vlastiti narod vrijedi više od ostalih naroda pa može činiti što hoće, može npr. uzimati zemlju od susjeda, pogotovo ako netko od onih koje proglašava svojima živi na toj zemlji. Takva je to naopaka ideologija - neiscrpni generator mržnje i rata, jer dok domoljub i riječima i djelima poštuje druge narode (čak i ako se ne slaže uvijek s njima), nacionalist ih i riječima i djelima ili prezire ili mrzi.

      Ne treba se zavaravati ni da je nacionalizam prijatelj vjere, jer je njemu vjera samo parola, značka, korisni alat, uvijek podređena narodu, i tolerira je samo u onoj mjeri u kojoj koristi nacionalističkoj ideologiji (što se vidi po primjeru odnosa Hitlera prema Katoličkoj Crkvi u njegovoj državi).

      Za katolika koji nije zaveden ideologijama nacija iliti narod nikad neće biti na prvom mjestu nego će to uvijek biti Sveta Vjera ("Nema više Židova ni Grka, roba ili slobodnjaka, muško ili žensko, jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu." Gal 3,28). Upravo poradi toga su katolici bili u prošlosti toliko progonjeni u Engleskoj i danas u Kini - jer za razliku od npr. protestanata njihova odanost nije prvo prema državi, nego prvo prema Crkvi, tj. Vjeri.

      Tu ću dodati i anegdotu koje sam se sjetio, primjer jednog hrvatskog grada na čijim prometnim znakovima za tamošnje marijansko svetište ne piše "katoličko svetište", niti čak "hrvatsko katoličko svetište", nego jednostavno "hrvatsko svetište", kao da se tamo prakticira hrvatska vjera i primaju samo Hrvati - očito je što je bilo na prvom mjestu onom tko je naručio i postavio taj znak.

      Izbriši
    3. Domoljublje/nacionalizam, u čemu je razlika? A ako već cijepidlačite i hvatate se za definicije, mogli ste navesti i rečenicu ispred one u kojoj se spominje Francuska revolucija, a glasi: „ideja i polit. pokret u modernoj epohi koji naglašava jedinstvo nacije, njezinih interesa, prava ili polit. ciljeva, razumijevanja zajedničke prošlosti, te odnosa prema drugim nacijama ili državama, odn. njezin kolektivni identitet.“
      Što tu nije domoljubno? Sve je domoljubno, samo što vama za smišljanje optužaba više odgovara pojam „nacionalizam“ (toliko drag jugokomunistima) pa ga zato i koristite. Da vas podsjetim, u Jugovini pojam „domoljublje“ nije postojao, ali „nacionalizam“ itekako je.
      Osim toga, definicija nacionalizma, kao što vidite, izražava sve ono što sljedbenici Francuske revolucije ne mogu smisliti, a što zorno pokazuje i sastav „francuske“ reprezentacije.
      A ako po vama slavlje kvari nacionalizam onda je slavlje trebalo organizirati bez igrača, jer su upravo nacionalistički igrači tražili Thompsona.

      Nadalje, za 2. svj. rat nije kriv nacionalizam (kao ni za npr. današnje Arapsko proljeće), već geostrateški planovi masonerije čiji su današnji fanovi globalističko-ljevičarski agitpropovci ideološki slični vama.
      Upravo oni za ratove 90-tih optužuju neki imaginarni nacionalizam (lignjun kaže isto samo koristi termin „loše politike“), a sve kako bi podijelili krivnju i stvorili podlogu za novo „prisajedinjenje“ Hrvatske sa Srbijom. Kao što sam rekao, tko nas bre zavadi?

      U izmišljanju optužaba protiv hrvatskog naroda izmislili ste lažnu i potpuno nebitnu dvojbu, nacionalizam – domoljublje. Neš ti važnosti koji se pojam upotrijebi. Ali vama je od ključne važnosti, jer vam je važno da Hrvati budu baš „nacionalisti“. A onda u to upletete i vjeru i tek tu utrpate sve i svašta. Od Hitlera do Trsata (?). No dobro.
      Kakve veze Hitler ima sa hrvatskim domoljubljem/nacionalizmom? Ima sa vašim ideološkim klonovima soroševcima čiji su prethodnici kreirali Versajski sporazum i tako generirali Hitlera, a onda ga i obilato financirali. Ali sa Hrvatima, nema.
      Što se tiče marijanskog svetišta sa nepotpunom oznakom, tko zna što je vlastodršcima u tom gradu na prvom mjestu, ali sigurno nije hrvatski narod, kako to vi sugerirate. Tko god da je tamo na vlasti, sigurno je iz jednog od dva krila iste komunističke partije ili iz njihovih satelita. A oni su ideološki daleko bliži vama nego hrvatskim nacionalistima/domoljubima.

      Nadam se kako nećete uopćavati i da ćete na sljedeća pitanja konkretno odgovoriti.
      Od kojih su to susjeda Hrvati uzimali zemlju i kada?
      Za koje se zločine Hrvati moraju pokajati?
      Koje su zločine Hrvati počinili, a ne smatraju ih zločinima?
      Tko od Hrvata (stranka, udruga, organizacija...) tvrdi da su Hrvati vrijedniji od ostalih naroda i da mogu raditi što hoće?
      Kojim riječima i dijelima hrvatski nacionalisti (u ovom slučaju takvima ste označili barem reprezentativce, izbornika i Thompsona) preziru ili mrze druge narode i koje?

      p.s.
      Kad ste već toliko zapeli za nacije i nacionalizam, jeste li vi Hrvat? Ako ste katolik, ali Talijan (ime Mateo) puno toga bi bilo jasnije.

      Kvatrić

      Izbriši
    4. Sami dokazujete upravo ono o čemu govorim, na čemu vam zahvaljujem. Iako mislim da sam dovoljno ilustrirao što je nacionalizam (u čemu ste i sami pomogli), evo i jedne definicije nacionalizma koja je puno preciznija (iako nije neiscrpna) od one koju ste citirali:
      "pol. ideo.
      1. svjetonazor koji nacionalne vrijednosti nadređuje ostalim vrijednostima
      2. prekomjerno isticanje prava, težnji i vrijednosti vlastite na račun drugih etničkih skupina i nacija"

      Način na koji napadate istovjetan je upravo liberalima koje ste spomenuli, ali nemam namjeru povlađivati vam upuštajući se u detaljno odgovaranje na te besmislene optužbe (da hoću naštetiti hrvatskom narodu, da jedino među Hrvatima ima nacionalista i sl. gluposti), kao da sam ja taj koji se ima za nešto opravdavati. Ne, gospodine, vi ste taj koji izmišlja osobne optužbe, pretpostavlja zlo o drugom, brani ustaše govoreći da su njihovi zločini izmišljeni i da njihov režim ne treba smatrati a priori zločinačkim. Vi se trebate braniti, ili ako ne možete, ispričati i odreći se takvih stavova.

      Nisam ni igrače ni izbornika optužio da su nacionalisti. Naprotiv, izbornik je u intervjuu za srpski list Blic pokazao da je daleko od nacionalista, i veoma ga poštujem. Oni nisu ni političari ni intelektualci, nije njihov posao da rješavaju probleme države i naroda. I naravno da ne mislim da je nužno svatko tko otpjeva Thompsonovu pjesmu nacionalist jer treba uzeti u obzir neznanje, mentalitet mase, konformizam, rijetkost modernih domoljubnih pjesama itd. itd.

      Istina je da je nacionalizam odgovoran za većinu ratova od svoga nastanka krajem 18. i poč. 19. stoljeća, jer su protubožje snage iskoristile upravo nacionalizam da bi zapalile npr. međuratnu Italiju i Njemačku i osigurale potporu za njihove zle planove.
      Da nije bilo nacionalizma, ne bi bilo ni ratova 90-tih, nego bi ili i dalje postojala Jugoslavija kao konfederacija ili bi se dogodio miran razlaz kao u Čehoslovačkoj.

      Izbriši
    5. Pa ipak, raskolnici su još u doba Karla VI./III. prije svakog nacionalizma zapalili Marču. I neki od vladika u prvih 100-120 godina eparhije su, što svojevoljno, što pod prisilom vrlo nasilnog raskolničkog klera, biskupsko ređenje primali kod raskolničkih biskupa, uglavnom sultanovih podanika. Fascinacija Pećkom patrijaršijom i srpskim identitetom starija je od nacionalizma. Tvrdokorno raskolništvo samo se sekulariziralo u obliku srpskog nacionalizma. I pitam se koliko Srba/Srbijanaca koji su navijali za Hrvatsku smatra blaženog Alojzija Stepinca "ustaškim koljačem". Česi i Slovaci su ipak živjeli pod dvije krune zajedničkim vladarom od 1490. do 1918. i pritom su problematične heretičke sekte u Češkoj suzbijene 1620. Osim k.u.k. časničke kaste među krajiškim raskolnicima, njihovi "građanski" političari od 19. stoljeća bavili su se prisajedinjenjem u potpunosti naslijedivši mentalitet onih koji su zapalili Marču.

      Izbriši
    6. A vi dokazujete ono što je bilo jasno od prvog komentara. Da ste demagog koji nema argumente za bitno pa pili po lažnoj dvojbi domoljublje ili nacionalizam.
      Bio ja nacionalist, šovinist, fašist, može i jakobinac..., što god treba, to i dalje ne daje odgovore na pitanja koja sam vam postavio.

      Ne napadam vas nego postavljam legitimna pitanja na optužbe koje iznosite. Samo što ste vi jugovići navikli da vam se Hrvati stalno za nešto opravdavaju, pa traženje argumenata za svoje optužbe doživljavate kao napade.
      Nije da nemate namjeru upuštati se u odgovaranje, već nemate s čime odgovoriti. Vi bi se jedino upustili u jednostrano optuživanje kao što to rade jugo istoričari (Klasić, Jakovina, Markovina...) kad im se u medijima omogući one man show. Ali kad je u emisiji npr. Igor Vukić (vidi čuda, Srbin koji je preživio kraj tolikih hrvatskih nacionalista) ni divlji konji ih ne mogu dovući u studio.

      Citiram vas: „Ne, gospodine, vi ste taj koji izmišlja osobne optužbe, pretpostavlja zlo o drugom, brani ustaše govoreći da su njihovi zločini izmišljeni i da njihov režim ne treba smatrati a priori zločinačkim.“
      Jasno mi je kako ste navikli zapovijedati i da sve bude po vašem, ali se morate navikavati da će vam to sve teže prolaziti.
      Koliko ste kontaminirani jugokomunističkim mentalitetom pokazuje to što uopće niste svjesni što pričate. Mene optužujete kako izmišljam osobne optužbe, a onda ispaljujete velikosrpske optužbe o ustaškim zločinima i zločinačkom ustaškom režimu. Bez argumenata, bez dokaza, bez ičega. NDH ne postaje zločinačka i ustaše zločinci samo zato što to vi jugoslaveni bjesomučno ponavljate već više od 70 godina. Ako je istina na vašoj strani i ako ste ju u ovih 70 godina neupitno utvrdili, zašto izbjegavate raspravu o tom razdoblju? Od kad se to istina boji provjeravanja?
      S obzirom da se predstavljate kao revan katolik kome je vjera na prvom mjestu, što svakako pozdravljam, upućujem vas na meni omiljenu Isusovu zapovijed:
      „Duha ne gasite, sve provjeravajte“ (1. Sol. 5,19-21)

      Da se radi o patološkom uvjerenju kako imate prirodno pravo zapovijedati Hrvatima, govori izjava: „Vi se trebate braniti, ili ako ne možete, ispričati i odreći se takvih stavova.“
      Ovo je dostojno sekretara CK-a ili oficirčine JNA. Na vaš užas i nevjericu, ni najmanje se nemam namjeru braniti od vaše velikosrpske mitomanije, a još se manje imam namjeru ispričavati ili odricati stavova donešenih na temelju znanstvenih dokaza.
      Jedino što od mene možete dobiti je da vam ponovim pitanja koja sam vam već postavio.

      Kažete kako niste ni igrače ni izbornika optužili za nacionalizam (zašto bi to uopće bila optužba?!), ali što onda znači izjava kako je šteta da nacionalizam kvari slavlje?
      Nisu Plenković, Jandroković i Bandić doveli Thompsona, već je on bio izričita želja igrača i izbornika. Nije Dolenčić najavio „Gene kamene“, a Modrić iščupao šteker, već obratno. Dakle, tko su vaši famozni nacionalisti, ako ne igrači i izbornik?
      Da vam pravo kažem, ne zanima me mislite li vi ili bilo tko drugi, jesu li oni koji vole Thompsona nacionalisti ili ne. Kome smeta Thompson ili bilo što hrvatsko, širok mu je svijet. Zašto da se ovdje muči s nama i mi s njim? Samo što nažalost, baš oni kojima smeta Thompson nikako da odu.

      Pustite vi 18. i 19. stoljeće i međuratne Italiju i Njemačku, već odgovorite na konkretna pitanja. Koliko ste se raspisali o nebitnom, mogli ste sto puta odgovoriti o „hrvatskim zločinima“ u koje ste navodno jako dobro upućeni.

      Da vam je stalo do postojanja Jugoslavije jasno mi je od početka. Samo što se miran razlaz nije mogao dogoditi ni teoretski, jer jugonacionalistima tj. velikosrbima (evo da se složimo oko nacionalizma) nije bio ni na kraj pameti. Da su se mislili mirno razilaziti ne bi još sredinom 80-tih preustrojili tadašnje Vojne oblasti JNA radi što lakšeg dostizanja granice Velike Srbije na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag. Niti bi SANU pisao Memorandum sa opravdanjem agresije na Hrvatsku, a čime drugim nego „obnovom NDH i hrvatskim zločinima“.
      I ti isti danas zavijaju i arlaču kad čuju Thompsona.

      Kvatrić

      Izbriši
    7. Pojašnjenje: ustaški režim je i prije počinjenja zločina protiv stanovništva bio zločinački zato što je ustanovljen na revolucionarnim principima i naopakoj ideologiji nacionalizma odnosno fašizma, zato što se pridružio jednom nepravednom ratu, te jer se odrekao velikih dijelova hrvatskog teritorija da bi dobio priznanje od fašističke Italije.

      Izbriši
    8. Kvatriću,

      Očito mi je da ne želite ili ne možete razmišljati hladne glave i objektivno, nego upadate u sve gore vrijeđanje, pa ste se sad srozali na optužbe za "velikosrpsku mitomaniju" i "jugoslavenstvo". Srbin nisam, a znate iz mojih prijašnjih komentara da smatram i prvu i drugu Jugoslaviju nezakonitim tvorevinama.

      Ne čudi me pročitati da priznajete postojanje srpskog nacionalizma, kojeg naravno osuđujete, ali kao pravi nacionalist zaslijepljeni ste kad se radi o zlima hrvatskog nacionalizma. Ja nisam, Bogu hvala, i odbacujem i jedan i drugi jer su oba bila i još su uzrok mnogih zala. Dok obje strane ne priznaju da im ruke nisu čiste i pokaju se za obostrane zločine (o kojima možete lako naći podatke i na internetu i u knjižnicama), može biti samo začarani krug mržnje. I kako onda osporiti strancima kad kažu: "Svi su oni isti"?
      Ipak vjerujem da još ima priličan broj ljudi i u Hrvatskoj i Srbiji koji nisu potpuno zaslijepljeni nacionalističkom ideologijom.

      Izbriši
    9. M.B.,

      Iako su nacija i vjera svakako povezane i vjera je jedan od temelja nacionalnog identiteta, ne bih se složio da se kod srpskog nacionalizma radi o "sekularizaciji raskolništva". Razlika između paljenja Marče u 18. st. i npr. paljenja katoličkih crkvi u Hrvatskoj od strane srpskih snaga 90-tih je što je prvo učinjeno iz mržnje prema katolicima, a ne zato što su ti katolici po narodnosti Hrvati (jer prije druge polovice 19. st. nije bilo neprijateljstva između Srba i Hrvata, to je došlo tek kad se razmahao nacionalizam), a drugo je učinjeno iz mržnje prema Hrvatima, a ne zato što su ti konkretni Hrvati po vjeri katolici (iako jest igralo ulogu i neprijateljstvo prema Katoličkoj Crkvi).
      Mislim da se tu, kao i kod svakog drugog nacionalizma (jer zašto bi taj bio iznimka?), radi o iskorištavanju odnosno instrumentalizaciji religije u svrhe nacionalističke ideologije (u tom slučaju Velike Srbije), npr. kad u velikosrpskom programu "Načertaniju" piše da treba navesti "Bošnjake istočnog veroispovedanija" da se izjašnjavaju kao Srbi. Ili kad se u istom dokumentu i katolike i muhamedance drži Srbima jasno je da se ne radi o utjecaju religije nego o nacionalističkom cilju proširenja srpske države.

      Mišljenja sam da je tvrdokornim nacionalistima vjera često strana i da njihovo busanje u prsa da su vjernici često ne ide dalje od površinske religioznosti koja im služi kao dodatna legitimizacija njihovog osobnog nacionalnog identiteta (to se vidi po izjavama tipa "Ne idem u Crkvu, ali izjašnjavam se kao katolik jer sam Hrvat"). Kako bi i moglo, kad im je na prvom mjestu nacija, a ne vjera?

      Izbriši
    10. Riječ "nacionalizam" teško može upotrijebiti u negativnom značenju Hrvat (ja npr. nikako ne mogu) koji je osobno ili rodbinski bio žrtva jugoslavenskoga komunističkog progona "nacionalizma". Nacionalizam = rodoljublje, ljubav prema svom narodu, s jačim naglaskom na njegovoj etničkoj specifičnosti. Patriotizam = domoljublje, ljubav prema domovini kao povijesnoj i kulturnoj vrednoti. Mogu se i jedan i drugi izroditi u pogansko žrtvovanje vrazima, ali ne moraju, mogu biti kršćanska vrlina. Šovinizam je deformacija nacionalizma, mržnja ili prezir prema drugim narodima iz pretjerane "ljubavi" prema svojemu, hipertrofična deformacija lika vlastitog naroda. Jedna naša književnica napisala je da su je takvom razlikovanju patriotizma, nacionalizma i šovinizma učili njezini vjeroučitelji u gimnaziji i duhovnici u Katoličkoj akciji.
      M. P.

      Izbriši
    11. Mateo,
      ustaški režim je nastao kao reakcija na srpski teror nad Hrvatima u kraljevskoj Jugoslaviji. Naravno da je za vas jugoslavene bio revolucionaran i zločinački, jer je za cilj imao zbacivanje srpskog kralja sa hrvatske grbače. Istu ste terminologiju koristili i za Domovinski rat, te ju zadržali do danas.
      Naravno da je bio nacionalistički. Kakav je trebao biti, anarho-LGBT-ovski? Fašistički nije bio, ali su mu neprijatelji bili fašisti. Od fašističkog kraljevskog režima prve Jugoslavije do četnika i njihovih talijanskih saveznika. U konačnici i jugokomunisti su bili nacistički saveznici, a antifašisti postali silom prilika, tek kad su nacisti razvrgli njihovo savezništvo kojem su jugokomunisti bili vjerni do kraja.

      Zašto je rat za Hrvatsku 1941. bio nepravedan i kojem su se po vama, ratu trebali tada dragovoljci pridružiti?
      Ako su hrvatski dragovoljci 1941. krenuli u nepravedan rat, to znači kako su četnici i jugokomunisti krenuli u pravedni?

      „Odreknuće“ od velikih dijelova hrvatskog teritorija je jugokomunistička laž i ostaje laž unatoč 70-godišnjem ponavljanju.
      Ali ukoliko ste stručnjak za „odreknuće“, ne bi vam trebao biti problem odgovoriti na sljedeća pitanja.
      Kakvi su bili teritorijalni zahtjevi Musolinija tj. koje je sve hrvatske teritorije naumio oteti?
      Je li Pavelić te zahtjeve odbio i ukoliko je, do koje ih je mjere skresao?
      Koliku je vojnu silu u trenutku „odreknuća“ na hrvatskom teritoriju imao Musolini, a koliku Pavelić?
      Kakve je planove odmah nakon „odreknuća“ počela stvarati hrvatska vlast u vezi tih privremeno zaposjednutih teritorija?
      Je li „odreknuće“ u toku rata poništeno?

      Kvatrić

      Izbriši
    12. Mateo,
      pa evo hladne glave postavljam pitanja na koja vam hladnom logikom ne bi trebao biti problem odgovoriti, ali vi nikako da odgovorite, a optužbe i dalje ponavljate. Na sudu bi vam se smijali.
      Kako vas vrijeđam kad zastupate točno ono što i velikosrpski mitomani i jugoslaveni? Koja je razlika između onoga što o NDH tvrdite vi od onoga što govore Pupovac i Klasić?
      Nisam ni rekao da ste Srbin (pitao sam jeste li Talijan), ali i da jeste, kao da je to grijeh sam po sebi? Prije sam kao uzor političkog Hrvata i domoljuba naveo Srbina Igora Vukića. Da ne govorimo o Srbima kao što su npr. Vukovarci Predrag Mišić i Goran Kitić, sinovi pravoslavnog svećenika Vukašina braća Gagić (Nenad i Predrag), hosovac Nikola Bogojević, itd.
      Možda uistinu prvu i drugu Jugoslaviju smatrate nezakonitim tvorevinama, ali je očito da takvima smatrate i borce protiv tih tvorevina.

      Nemam što priznavati ili ne srpski nacionalizam. Nije me briga za njega. Ali me briga za srpski (jugoslavenski) šovinizam čiji teror još uvijek trpimo.
      Hrvatski nacionalisti nisu nikada, baš nikada, niti u jednom ratu, u Srbiji ubili niti jednog Srbina, spalili niti jednu kuću, silovali niti jednu Srpkinju. S druge strane, srpski nacionalisti/šovinisti su ubijali, palili i silovali po Hrvatskoj i u 2. svj. ratu i u Domovinskom ratu. Tako da nikako ne mogu niti ne ću, kao vi, izjednačavati te nacionalizme.
      Osim toga, još niste odgovorili koja su to zla hrvatskog nacionalizma?

      Nemaju obje strane što priznavati nečiste ruke niti su obje strane činile obostrane zločine.
      Da je Hrvatska okupirala trećinu Srbije, pobila tisuće i protjerala stotine tisuća Srba iz Šumadije i Kolubare, imala plan etničkog čišćenja Srbije i stvaranja Velike Hrvatske na granici Negotin-Kragujevac-Bajina Bašta, onda bi se moglo govoriti o obostranoj krivnji.

      Stranci govore da smo svi isti zahvaljujući takvima kao što ste vi koji optužujete sami sebe i vlastitu državu, što je svjetska posebnost.

      Što se mene tiče, u Srbiji mogu biti zaslijepljeni nacionalizmom koliko hoće sve dok se ne odlučuju na ponovno nasrtanje na Hrvatsku. A nama Hrvatima je nasušno potrebno više nacionalizma dok ne bude prekasno. Dok nam anacionalni ljevičari do kraja ne razbucaju državu.

      Kvatrić

      Izbriši
  9. Evo bih se i ja malo ekspektorirao. Mene je vratilo nogometu, koji sam nekoć previše volio (i igrati, i gledati, i zvonimirmagdićevske ditirambe o njemu čitati), a onda potpuno zabatalio na duže vrijeme, sve do ovog prvenstva. Ipak, priznajem da sam tijekom prvenstva nejednom bio na kušnji da ga prestanem pratiti, npr. zbog izgleda mnogih igrača, pa me tako, recimo, Brozović neodoljivo podsjećao na Luciana, prvog likana. Vrhunac je bila Sučeva molitva s Presvetim za Vatrene i tvrdnja D. Pavičića, s oslonom na zadnju papinu pobudnicu, da bi Crkva slobodno mogla pokrenuti postupak za proglašenje Dalića svetim još za njegova života. A onda je još na dan finala Siladi na početku televizijskog prijenosa mise Marijin "Veliča" primijenio na uspjeh naše reprezentacije, Marijinu je poniznost i začeće Sina Božjeg prospodobio malenosti Hrvatske i ulasku njezine reprezentacije u finale. Pa ipak se i meni čini da je ukupni dojam vrlo pozitivan.
    Usput, kako to famozni pozdrav "objektivno" predstavlja zločinački režim? Koje je, na primjer, "objektivno" značenje imena "Dinamo"? I kako to francuski reprezentativci "zapravo" nisu Francuzi? Objektivno?
    M. P.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.