utorak, 19. srpnja 2011.

Gostujući autor - Izvještaj s Mise u Dubrovniku

Prenosim izvještaj s tradicionalne mise u Dubrovniku kako nam ga je Mateo poslao. Pomolite se da ova inicijativa zaživi na dobro Dubrovnika i čitave naše domovine te potakne i svećenike u drugim mjestima Lijepe naše da ponude ovo blago vjernicima. Nekoliko svojih napomena ostavljam za komentare.

***


Ove nedjelje, 17. 7. 2011., u Dubrovniku se, poslije 40 godina, ponovno slavila javna tradicionalna Misa. Istina, nekih privatnih slavlja je bilo i prije, ali jako malo i jako rijetko. U crkvi sv. Nikole od Škara (škvera), staroj crkvi pomoraca, koja se spominje još od 13. stoljeća, ove se nedjelje, na spomendan mog krštenja, još jednom užeglo svijetlo vjere, i ponovno su se iz ormara izvadile prašinom prekrivene misnice.

Što se tiče nas studenata i ministranata, s Tradicijom smo se susreli prvo preko interneta, a zatim u Zagrebu u sv. Martina (pozdravljam sve prijatelje s Mise), i kad smo se vratili doma, u djedovinu míra, slobode i gospara, pohitali smo vratiti našem ljubljenom gradu to neizmjerno blago Svete Crkve Katoličke. Našli smo jednoga mladoga svećenika, župnika u Gružu, fr. Mihaela Maria Tolja OP. Ovaj jako zauzeti mladi svećenik iz naše biskupije dobrostivo se prihvatio toga blaženoga zadatka. On je prepoznao blago Svete Crkve već na studiju u inozemstvu, i mladu je misu služio po starom obredu, u svom orebićkom kraju 2007. godine. Međutim, nije imao mogućnosti dalje nastaviti redovito njegovati to blago sve do sada, kad je Gospodin uslišao njegovu molitvu.

I eto, nakon temeljite pripreme, u nedjelju u 10 sati u Gružu je bila Sveta Misa po dominikanskom obredu, posebnoj varijanti rimskoga obreda koju su koristili oci dominikanci od 13. stoljeća. Prije samoga početka Mise, zazvali smo Duha Svetoga na nas i na sav puk himnom Veni Creator Spiritus, i zatim je svećenik počeo tihu Misu. Ministrirao je Orsat, kojega većina vas zna s tradicionalne Mise u sv. Martina, i koji se nekoliko tjedana posebno pripremao za dominikanski obred. Prema Fr. Augustinu, koji piše blog „Dominican Liturgy“ i koji nam je velikodušno pomogao svojim savjetima i besplatno dao mali dominikanski misal za prevođenje i tiskanje, glavne razlike između rimskoga i dominikanskog obreda su:
1. Umjesto poklecanja u dominikanskom obredu se koriste duboki nakloni pred sredinom oltara, a poklekne se samo na početku i na kraju Mise;
2. Ministrant donosi misal i pali svijeće tek na početku Mise, a odnosi Misal i gasi svijeće kad sa svećenikom odlazi s oltara;
3. Misa počinje Prinosnim molitvama;
4. U molitavama u podnožju oltara nema psalma Judica me;
5. Nikad se ne odgovara na čitanja, osim u Posljednjem Evanđelju, i ne udara se u grudi.
Također, budući da su revizije u dominikanski obred ušle tek 1964. i 1965. godine, prema propisu se koristi oblik koji se koristio 1962. godine, a koji je zapravo u osnovi nepromijenjen od 13. stoljeća, i koji usto sadržava neke zanimljive stare običaje i prakse, npr. korištenje kapuljače kod ulaska i izlaska s oltara, a koji su otad nestali iz rimskoga obreda. Sve to, kao i nenadmašni liturgijski ugled Reda Propovjednika, daje mu izrazitu posebnost i starinu.

U ovom obredu ljudi mogu vidjeti na koji način su se njihovi stari, i cijela Crkva, kroz više od 19 stoljeća obraćali Bogu, gdje se rađalo mnogo zvanja i svetaca, a u narodu bila ukorijenjena čvrsta i nepokolebljiva vjera.

Sljedeća Misa će biti u nedjelju, 31. 7., u 9 sati u crkvi sv. Nikole u Gružu, blizu novog autobusnog kolodvora, adresa Ulica pomoraca 7, i zatim 7.8. u 19 sati.. Za sve koji mogu doći, pratite Obalu Ivana Pavla II. do broja 66 i onda prvim skalinima gore. Za sve obavijesti (kad u nedjelju ima Misa) pođite na stranicu https://sites.google.com/site/tradicionalnamisadubrovnik/ (na engl: https://sites.google.com/site/traditionalmassdubrovnik/)

Njegova Svetost, papa Urban VIII., rekao je za Dubrovnik – „tu jaku tvrđavu vjere, učvršćenu legijama anđela i krjepostima građana, stavio je Gospod vojskâ u dobar čas na prag dušmanima vjere.“ Kao što sam saznao na hodočašću u Vječni Grad od dominikanca i povjesničara fr. Stjepana Krasića, kad se uzme u obzir omjer broja crkava u odnosu na površinu i broj stanovnika, u Dubrovniku (Starom Gradu) ima najveći broj crkvica na svijetu, mislim oko 40 (na drugom mjestu je Rim). Prikladno je da u takvom gradu i regiji, koje je vjera izgradila i sačuvala, ostane i živi spomenik te vjere.

Pod zaštitom dominikanca i uistinu velikoga pape sv. Pija V., čijim imenom ćemo krstiti buduće društvo vjernika, pod moćnim zagovorom Gospe od Porata, pod blagom rukom Svetoga Vlaha, mučenika i biskupa, obranitelja dubrovačkoga, blaženoga Iva Dominicija OP, nadbiskupa dubrovačkoga, i svih zaštitnika naše biskupije, posvećujemo ovu, ako Bog da, redovitu tradicionalnu Misu kao što je Senat Dubrovačke Republike 1301. posvetio izgradnju dominikanskog samostana u Gradu, „za spas, obranu i sigurnost čitavoga grada Dubrovnika“.

Mateo.

***

DODANO 19.7. u 16:45 - Na zamolbu autora neke sitnice su izmjenjene. Obratite pažnju na termine misa!


Broj komentara: 15:

  1. Ostale fotografije mozete pronaci na prije spomenutim stranicama zupe Gruz.

    ---

    Iako se na linku koji Mateo navodi nalazi i poveznica na kartu na kojoj je prikazana lokacija crkve sv. Nikole, evo i poveznice na Google karte gdje možete izabrati i satelitsku sliku da vam pomogne u snalaženju.

    OdgovoriIzbriši
  2. Drugim dominikanskim svecenicima koji se zele pripremiti na slavljenje mise prema dominikanskom obredu (sto bez ikakvog dopustenja mogu ciniti privatno, a na takve mise mogu doci svi vjernici koji to zele), od velike pomoci ce biti stranica Dominican Liturgy koju vodi p. Augustine Thompson kojeg Mateo spominje u postu te vrlo dobar online tutorial za nauciti sluziti tihu misu koji je priredila istocna dominikanska provincija u SAD-u.

    OdgovoriIzbriši
  3. "korištenje kapuljače kod ulaska i izlaska s oltara"

    Koliko se sjecam objasnjenja, biretu odgovara kapuljaca kod redovnika.

    OdgovoriIzbriši
  4. Originalno su i sekularni svećenici nosili kapuljaču, pa je tako završila i u obredu dominikanaca, koji su originalno bili kanonici. Biret su nosili svi ljudi koji su diplomirali (ili doktorirali) na fakultetu. Obični svećenici su ga počeli nosit, mislim, od 15. st., odnosno odkad je bilo propisano da svaki svećenik mora završit bogoslovni fakultet. Postupno se kapuljača počela doživljavat kao samo redovnička stvar.

    OdgovoriIzbriši
  5. Zamolio sam da se izmijeni rečenica koja je govorila da ćemo odsad imati redovitu Misu, jer ovaj svećenik neće moći služiti Misu u 9. mjesecu, i još nekoliko puta. Međutim, kontaktirali smo nekoliko svećenika za zamjenu i vjerujemo da ćemo uspjet organizirat sve za tih nekoliko puta, i nastojat ćemo, koliko je u našoj moći, imati tradicionalnu Misu svake nedjelje i blagdana.

    Preporučujem u vaše molitve ovu svrhu, da tradicionalna Misa u Zagrebu i Dubrovniku postane i ostane redovita, na slavu Božju i spasenje duša.

    OdgovoriIzbriši
  6. Jako lijepo. Sve najbolje budućem Društvu vjernika Sv. Pija V.!

    OdgovoriIzbriši
  7. Bilo bi dobro da se obavijest o Misi u Dubrovniku doda na stranicu Wikimissa.

    OdgovoriIzbriši
  8. Za one koji možda ne znaju, naišao sam na vijest da je nađen Dubrovački misal iz 12. st!
    http://www.vecernji.hr/kultura/slavni-dubrovacki-misal-12-stoljeca-napokon-se-vratio-kuci-clanak-312229

    OdgovoriIzbriši
  9. Ima i sutra mise i kada?

    OdgovoriIzbriši
  10. Na zalost morat cete se obratiti na email adresu sa stranice Tradicionalna Misa Dubrovnik jer ja nemam nikakvih informacija.

    OdgovoriIzbriši
  11. Koji mi nazalost na poslani mail ne odgovara vec 5 dana. A misa je skoro svaki put bila u drugu vrijeme...

    OdgovoriIzbriši
  12. Nema mise danas 21.8. upravo sam dobio poruku.

    OdgovoriIzbriši
  13. Bio danas na tradicionalnoj dominikanskoj misi u Kantafigu. Doista jedinstveno lijepo i dobro iskustvo. Daj Bože da navedena inicijativa i nadalje zaživljuje...

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.