četvrtak, 18. rujna 2025.

Lucca: muzeji

Osim katedralnog, najvažniji muzej koji treba posjetiti u Lucci je Museo Nazionale di Villa Guinigi

Kod ulaza je trenutno izložena lijepo obnovljena skulptura od terakote autora Mattea Civitalija iz 1470-ih. Stoljećima je taj kip bio u crkvi  Santa Maria della Rosa, gdje je sada postavljena kopija. Pred njim se rado molila i sv. Gemma Galgani. Nacisti su ga 1944. ukrali i prerezali napola radi lakšeg transporta. Pojavio se jako oštećen i prebojan na tržištu antikviteta u Firenci 1981. Odjel talijanske policije zadužen za umjetnička djela konačno ga je spasio 2017. i sada mu se možemo diviti u ovom muzeju. 



Kao i uvijek, zanimljivi su mi uzorci kojima su stari majstori ukrašavali grnčariju. 


Ako ne znate što je prikazano, pod hitno u ruke neku knjigu o grčkim mitovima. 

Prikaz položaja i mapa rimskog grada Luce, od manjeg prema većem mjerilu. 







Neki ranosrednjovjekovni kameni ulomci. 




Sfinga iz 11. stoljeća



Zvjerka na leđima klerika



U čast sv. Mihaela arkanđela čiji glavni blagdan ćemo uskoro slaviti, evo nekoliko njegovih prikaza na koje sam naišao u muzeju. 






u Rimu

na Monte Garganu

Sv. Petar grije desno stopalo uz probodeno Kristovo desno stopalo (detalj raspela). Izvucite pouku! 


lijevi razbojnik

Koja pločica je manje površine i koliko? Odgovor (bijeli tekst): šesterokutna, oko 4%

sv. Vinko Fererski, anđeo Otkrivenja

Neke od intarzija s korskih klupa u sakristiji katedrale sv. Martina 


bijeli pokornici

spokojno počiva

Dva primjera istog motiva, prva slika je iz crkve sv. Franje, a druga iz crkve sv. Frigdijana. Blažena Djevica Marija pod naslovom Bezgrešnog začeća prikazana je zajedno sa svetcima koji na svitcima nose vlastite riječi kojima potkrepljuju tu vjersku istinu. 



sv. Klara

opet sv. Vinko, morat ću ga posjetiti

Idemo u kratku šetnjicu da se malo odmorimo od muzejskih napora. 

crkva kombonijanaca


Vrata sv. Jakova najnoviji su ulaz u grad, star manje od 100 godina.

Odlučio sam ići sjeveroistočno i onda okrenuti južno prema svetištu sv. Gemme. Slučajno sam naišao na ovu kućicu, tj. izlog i iznenadio se shvativši da sam iz daljine dobro pročitao natpis. Na Google kartama nema joj ni spomena, tj. tamo je još prikazan izlog s ortopedskim pomagalima. 



Evo pomalo nemuštog objašnjenja na engleskom i ne puno razumljivijeg teksta na talijanskom o čemu se ovdje zapravo radi. 


Lagao bih kad bih rekao da je izložba bila fascinantna, ali priznajem da mi se učinila donekle neobičnom. 




Ispred su ostavljene krede. Mislio sam napisati svoj osvrt, ali sam shvatio da ne mogu reći ništa dubokoumnije od onoga što je neki prolaznik već zapisao. 



Jasno da sam morao produžiti prema crkvi sv. Marka. Pribojavao sam se fotografija koje sam vidio na internetu, ali to je valjda neki psihijatrijski slučaj ostavio u recenzijama. 




stadion

župna crkva sv. Bartolomeja u kojoj je zadnji put bio sprovod


čudi se dečec nevjeri koja je blagoslovljenu vodu zamijenila dezinficijensom


Umjesto jednog župnika na jednoj župi, sada je više svećenika zajedno za više župa.

I ilustracije i fontovi su ružni. 

Još jednom nakratko kod sv. Gemme.



U privatnom muzeju Domus Romana Lucca koji se nalazi u podrumu, prikazane su iskopine jednog dijela rimske kuće te osnovne informacije o Lucci u antičko doba. Definitivno nije nužno da posjetite ovaj muzej, ali nije skup i uključena je vođena tura tako da u dvadesetak minuta možete naučiti ponešto novo. E sad, je li Cezar odsjedao baš u toj kući tijekom sastanka prvog trijumvirata, o tom, potom. 



Zadnji muzej koji sam obišao bio je Museo Nazionale di Palazzo Mansi. Također nije obavezan ako ste u Lucci kraće vrijeme, ali ja sam uzeo objedinjenu ulaznicu s muzejom u vili Guinigi. 






Privukli su me portreti nekih članova obitelji Medici. Svi imaju sličan proračunat i nepovjerljiv pogled, čak i mali dječak. 





Navodno su tapiserije kojima su obloženi zidovi mnogih soba pokušali više puta prodati, ali nije bilo zainteresiranih. Na kraju je dobro završilo jer su ostale sačuvane na okupu. 



prikladna spavaća soba za primanje gostiju iz kreveta


stanka za ukusan ručak u Al Gavinu

Posljednju šetnju odlučio sam usmjeriti prema jugozapadu jer je to ostao jedini nepokriveni dio oko staroga grada. Jugoistočno sam išao prema akvaduktu, istočno prema svetištu sv. Gemme, sjeveroistočnu sam šetnju opisao maloprije, a zapadni i sjeverni dio sam razgledao kad sam se uputio prema rijeci Serchio



čak i trafostanice su im lijepe i uklopljene u okoliš

Nisam baš bio uvjeren da imam išta za vidjeti u tom smjeru, ali ohrabrila me ova poruka na zgradi kraj koje sam prolazio. Dakle, ipak sam imao genijalnu ideju.  


Ubrzo sam ponovno počeo sumnjati. Što ako je to bilo ironično rečeno: "baš ti je genijalna ideja, šetaš se uz prometnu cestu, prema autocesti"


Ipak, primijetio sam zvonik crkve i odlučio u povratku proći uz nju. 


Dvostruko smrtonosni oleander; ne samo da me može, ako ga prolazeći pored slučajno odgrizem i progutam, otrovati, nego me i, ako ga izbjegavajući siđem na cestu, može pregaziti auto. 



Ok, to je to, ovo očito više nije crkva sv. Lazara, mogu krenuti nazad. 

Evo me ispred one crkve čiji zvonik sam uočio. Posvećena je sv. Konkordiju, svećeniku i mučeniku. 



Crkva je bila otvorena radi mise zadušnice. Sviđa mi se ova ideja s fotografijama koje svatko može uzeti da ga podsjete kako se treba spomenuti pokojnice u molitvi. Molio bih da se i meni jednog dana tako naprave fotografije. Po mogućnosti da izgledam što jadnije, tako da se vjernici sažale i mole za bijednu dušu u čistilištu. 


Slučajno pogledah na zid iznad mjesta gdje sam nakratko sjeo i imam što vidjeti. Izgleda da ideja da se prošetam ipak nije bila tako loša.




Ujutro sam krenuo na put nazad u Zagreb. 



Možda nisam trebao doći dva i pol sata ranije jer na aerodromu u Pisi ima puno previše putnika, a premalo mjesta za sjedenje. Skoro svi letovi su s niskotarifnim aviokompanijama. 


Još mi je ovaj zločesti aparat uskratio vodu koju sam skupo platio. Srećom, uspio sam poništiti transakciju. Nemojte kupovati na ovom aparatu (najbližem dijelu ograđenom za invalide). 


Lucca, sa svojim karakterističnim zidinama i zelenim pojasom izvan njih, dobro je vidljiva iz zraka. 

Nema komentara:

Objavi komentar

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.