Posvetna molitva Srcu Isusovu

Nisam do sad našao na internetu sljedeću molitvu u potpunom izvornom obliku, pa je prenosim ovdje za našu braću katolike koji slave blagdan Krista Kralja prema novom kalendaru za nekoliko tjedana.

Posvetna molitva Srcu Isusovu

Moli se na blagdan Krista Kralja

Isuse preslatki, * Otkupitelju ljudskog roda, * pogledaj na nas, * pred oltarom tvojim (pred licem tvojim) preponizno prostrte. * Tvoji smo, * tvoji hoćemo da budemo; * a da uzmognemo s tobom što čvršće biti sjedinjeni, * evo se danas svaki od nas * drage volje posvećuje * presvetomu Srcu tvojemu. * Tebe, istina, mnogi nisu nikada spoznali; * tebe su, * prezrevši zapovijedi tvoje * mnogi odbacili. * Smiluj se na jedne i na druge, * predobrostivi Isuse, * i sve ih pritegni * k svetomu Srcu svojemu. * Kralj budi, Gospodine, * ne samo vjernima, * koji se nisu nikada * odmetnuli od tebe, * nego i rasipnim sinovima, * koji su te ostavili: * učini, da se ovi * u kuću očinsku brzo povrate, * da od bijede i glada ne poginu. * Kralj budi onima, * koje ili kriva mnijenja zavaravaju, * ili nesloga rastavlja: * prizovi ih natrag k luci istine * i k jedinstvu vjere, * da naskoro bude * jedno stado i jedan pastir! * Kralj budi svim onima, * koji se još u tami krivòboštva ili islama nalaze, * i ne krati se privesti ih * u svijetlo i kraljevstvo svoje. * Svrni napokon milosrdne oči svoje * na potomke onoga naroda, * koji je tako dugo bio narod izabrani; * a krv, nekoć na njih ȉzazvana, * neka sada i na njih sađe * kao otkupnina i vrelo života. * Udijeli, Gospodine, Crkvi svojoj * sigurnu i potpunu slobodu; * udijeli svim narodima mir i red; * učini, da s obadva stožera zemlje * jedan odliježe glas: * Budi hvala Božanskomu Srcu, * po kojem nam je stečèno spásenje! * Njemu slava i čast u vijeke.
P Amen.

(stari propisi: na blagdan Krista Kralja pri javnoj obnovi posvete u crkvi oprost 7 godina, a potpuni oprost tko se ispovjedi i taj dan pričesti)

(iz molitvenika Srce Isusovo spasenje naše, Zagreb 1946.; S dopuštenjem Nadb. Duh. Stola od 22. ožujka 1946., br. 2384 i Poglavarstva Hrvatske Pokrajine Družbe Isusove od 8. ožujka 1946., br. 48; deveto posve preuređeno izdanje)

Dodano kasnije (isti dan).
U originalnoj formuli posvete koju je koristio papa Lav XIII. 1899. g. (v. ASS 31 [1898-99], str. 651-652) piše:

Rex esto denique eorum omnium, qui in vetere gentium superstitione versantur, eosque e tenebris vindicare ne renuas in Dei lumen et regnum.

(v. ovdje talijanski prijevod), usp. hrvatski tekst iz Molitvenika za Hrvatski narod u Americi iz 1950. g. (str. 187-188):

Kralj budi napokon svim onima, koji se nalaze u starom krivovjerju neznabožaca, i dostoj se prevesti ih iz ta­me u Božje svijetlo i kraljevstvo.

ili ovo:

Budi napokon kraljem i svim onima koji se nalaze u praznovjerju starih pogana; izbavi ih iz tmina i privedi ih u svjetlo i Kraljevstvo Božje.

U tekstu koji je papa Pio XI. odredio 1925. kad je uveo svetkovinu Krista Kralja (v. AAS 17 [1925], str. 541 i d.) piše:

Rex esto eorum omnium, qui in tenebris idololatriae aut islamismi adhuc versantur, eosque in lumen regnumque tuum vindicare ne renuas. Respice denique misericordiae oculis illius gentis filios, quae tamdiu populus electus fuit; et Sanguis, qui olim super eos invocatus est, nunc in illos quoque, redemptionis vitaeque lavacrum, descendat.

To je, dakle, ono što imamo u ovom postu na hrvatskom.

Konačno, papa bl. Ivan XXIII. je izbacio 1959. gore citirani dio "iz poštovanja prema drugim religijama" (v. ovaj arhivski članak Catholic Heralda i AAS 51 [1959] str. 595).

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 35

uvod; čitav serijal

USTANOVLJENJE EUHARISTIJE

I

Isus objavljuje euharistiju već mnogo ranije. Rađa se u Betlehemu, što na hebrejskom znači "kuća kruha". Ondje ga polažu na slamu, koja kao da naviješta da nosi klas prave pšenice. U Kani, u pustinji i kada umnaža kruh, također naviješta euharistiju. Isus obećava euharistiju. Njegovo je obećanje javno i formalno. Pod prisegom obećaje da će svoje tijelo dati za hranu i svoju krv za piće. To je daleka priprema euharistije. No stiže i trenutak kada će neposrednije pripraviti euharistiju. Ovaj put Isus želi sve sâm pripremiti. Ljubav ni na koga ne prebacuje svoje obveze, ona sve ispunjava sama. U tome je njezina slava. Isus određuje Jeruzalem, grad žrtve staroga zakona. Određuje kuću u kojoj će se održati Posljednja večera. Izabire izvršitelje toga djela: Petra, učenika vjere, i Ivana, učenika ljubavi. Označava i čas – posljednji trenutak svoga života kojim će moći slobodno raspolagati. Na kraju, iz Betanije odlazi u dvoranu Posljednje večere. Radostan je. Požuruje korak, jedva čeka stići. Ljubav hita pred žrtvom.

Je li taj gospodin katolik?

Nedavno se povela na blogu Christus Rex i facebooku rasprava je li jedan viši asistent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu pravovjerni katolik ili heretik. Učinilo mi se prigodnim da ovu temu malo prokomentiram, ali neću u tekstu koristiti njegovo ime, nego samo inicijale T.K. jer ne želim da tražilice usmjere ljude na ovaj blog. Možda je bolje da se diskusija nastavi na gore spomenutim linkovima.

Povod dileme "je li T.K. katolik ili nije" objava je niza izjava koje je ovaj nastavnik izrekao tijekom predavanja na kolegijima koji su mu povjereni. U tekstu na blogu Christus Rex se navode kolegiji Znanost o religijama, Misiologija, Suvremeno razumijevanje islama i kuranske poruke. Prije nego kažem nekoliko riječi o samim izjavama i reakcijama, opisat ću vam vlastito iskustvo s jednim kolegijem koji je vjerojatno bio neka prethodna inkarnacija zadnjeg navedenog. Radi se o predmetu Povijest i nauk islama koji sam slušao prije desetak godina dok ga je predavao sada umirovljeni prof. dr. Tomislav Ivančić.

Naime, u doba dok sam ja studirao imali smo obavezu svake godine upisati određenu satnicu društveno humanističkih kolegija za što je bila ponuđena lista kolegija s različitih fakulteta. Obično smo upisivali neki veliki kolegij na politologiji kako bismo smanjili gnjavažu oko prikupljanja potpisa jer se nije tražilo od nas da te kolegije i polažemo. U doba prije bolonje nije bilo teško dobiti potpis osim što je predstavljalo malu neugodnost hrpi studenata i iznenađenom profesoru kojemu bi nahrupili pred kraj semestra na predavanja. Jedne godine imao sam ispunjenu društveno-humanističku normu nekim takvim kolegijem i odlučio sam proširiti svoje vidike i upisati nešto što mi se učini zanimljivim i što bih mogao stvarno pohađati i pratiti. Nisam imao namjere ništa polagati, pa mi je to došlo kao razbibriga među "ozbiljnijim" ispitima. Tako sam završio na KBF-u na kolegiju o islamu imajući velika očekivanja od profesora Ivančića kao jednog od naših najuvaženijih teologa, uostalom člana Međunarodne teološke komisije. Došavši na prvi sat pomalo sam se razočarao jer je profesor sjeo, otvorio neku požutjelu knjigu i počeo čitati te komentirati pročitano. Nisam bio navikao na takav način predavanja, ali s obzirom da tema nije bila nezanimljiva, a i predavanja su trajala tek nešto više od pola sata tjedno, odlučio sam nastaviti ići. Malo mi je ponekad bilo šok vidjeti kako se studenti, i laici i bogoslovi, ponašaju prije i za vrijeme nastave, ali to pripisujem svojoj naivnosti. Čuo sam u toj ležernoj atmosferi činjenice o nastanku i razvoju islama, njegovu nauku i praksi i sve to skupa nije bilo loše. Ipak, ostao mi je pomalo neugodan dojam da ni u kojem trenutku nismo čuli kršćanske poglede i tumačenja ovih događanja i poruka. Sjećam se još i sada kako me profesor Ivančić blijedo gledao kad sam ga nakon što je objasnio Muhamedove noćne letove i primanja poruka od "meleka Džibrila" upitao koje je katoličko gledište na ove "objave". Možda zaista nije razumio moje pitanje jer sam ga loše postavio (i pokušao objasniti), ali ja sam imao osjećaj kao da ga pitam da mi objasni proces replikacije DNA ili popravljanja parne lokomotive.

Vratimo se sada na asistenta T.K. i njegove bisere. Rekoh bisere jer su njegove izjave zapisane u formi kratkih isječaka od po jedne rečenice ili čak dijelova rečenice. Tako smo mi zapisivali glupe ili nespretne izjave svojih profesora u srednjoj školi i poslije ih objavljivali na internetu ili u nekom godišnjaku. Već je to, nažalost, prva velika prepreka u ozbiljnijem razmatranju ovih izjava. Naime, ovdje se ne radi o glupostima, nego o spektru izjava koji se kreće od nespretno izrečenih do otvorenih hereza. Po mojem mišljenju trebalo je ove prve izbaciti kako bi druge ostale jače istaknute. Ovako se eventualni T.K.-ov apologeta može usredotočiti na one rečenice kojima je moguće dati i drugo, pozitivnije ili barem neutralnije značenje, a onda nije teško ni diskreditirati dobronamjernost anonimnog zapisivača. Anonimnost zapisivača također, premda razumljiva, nije nešto što čitatelju ulijeva povjerenje. Čak i ako bismo osobno znali zapisivača i sa sigurnošću mogli jamčiti njegovo poštenje, ovaj način obraćanja više se veže uz neke druge, u pristojnom svijetu poprilično omražene metode komunikacije. I konačno, sve bismo to mogli zanemariti kad bi na mjestu ovih zapisa imali audio snimke na kojima se čuje da T.K. govori makar i dvije-tri ovakve izjave.

Realno gledajući koji bi bio cilj pokrenute akcije? Ili da T.K. po milosti Božjoj ili zbog straha prestane naučavati hereze ili pak da dobije otkaz. Druga varijanta je potpuno nevjerojatna. Iza njega zasigurno stoje oni koji su ga i doveli na fakultet. A ne zaboravimo da na tom fakultetu koji neki tragikomično nazivaju Haereticum ima i puno većih faca koje naučavaju puno otvorenije hereze. I tako nije samo u Zagrebu, nego, nažalost i na drugim katoličkim bogoslovnim fakultetima u Hrvatskoj. Može li se očekivati reakcija nadređenih na ovako nešto kad se u službenim teološkim časopisima objavljuju članci poput ovog čiji autori su jasno potpisani, kad se na KBF pozivaju kao gostujući predavači ovakva gospoda, kad se za svećeničku službu spremaju ljudi koji svakim dahom izdišu modernizam, a oni koji već jesu svećenici služe misu kako im taj dan puhne. Zar od onih koji u gotovo deset godina nisu stigli ispravno prevesti "pro multis" ili već mjesecima nemaju vremena poslati dopis na župe da se ime sv. Josipa uvrsti u euharistijske molitve, doista možemo očekivati da će pravovremeno reagirati i spriječiti da se duše i umovi mladih bogoslova i vjeroučitelja truju dušepogubnim herezama? I sve ovo nabrojano samo je mali djelić kolaža. Inače, ako netko želi vidjeti kakvo je razmišljanje T.K., a čini mi se da se u njega navedeni biseri dobro uklapaju, dovoljno je da prolista deprimirajuće članke poput ovog, ovog ili ovog.

Pa dobro, što nam je onda činiti? O tome se možemo legitimno razilaziti u mišljenjima. Osobno, ne bih slao pisma poput onog u kojem se traži discipliniranje T.K-a bez čvršćih dokaza od onih koji su podastrijeti jer tako možemo učiniti više štete nego koristi. Neki će mi vjerojatno zbog toga prigovoriti i priznajem dijelom njihove argumente. Sigurno se možemo složiti da na svoje župnike, kapelane, bogoslove, kolege i slično možemo pozitivno djelovati dajući im knjige i druge materijale ispravnog katoličkog sadržaja. Također ne mislim da je loše napisati neformalni tekst npr. na blogu u kojem se iznose problemi na koje nailazimo, pogotovo ako na taj način nećemo učinit život još težim onima koji pate pod heretičkom čizmom. U ovoj konkretnoj situaciji ne vidim ipak drugoga rješenja izvan razgovora/prepiske s T.K., a općenito govoreći ne smijemo zaboraviti ni Gospodinov savjet njegovim učenicima: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom."

Dostojanstvo i štovanje sv. Josipa

Kao mala zahvala jednoj osobi i na čast ovog velikoga svetca, donosim vam danas knjigu Stjepana Bakšića Sveti Josip (33 MB, 82 str., arhiv). Ovu vrlo zanimljivu knjižicu izdanu u Zagrebu 1939. godine, poslao mi je jedan čitatelj našega bloga na čemu mu iskreno zahvaljujem.

PS. Još starijih knjiga potražite u ovom postu, a za iduću nedjelju prigodno je prolistati ovaj članak.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 34

uvod; čitav serijal

USTANOVLJENJE EUHARISTIJE

Isus, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. Iv 13,1

Kako je dobar naš Gospodin Isus, kako je pun ljubavi! Nije mu bilo dovoljno da postane našim bratom po Utjelovljenju i našim Spasiteljem po svojoj Muci. Nije mu bilo dovoljno ni da se za nas preda, već nam je htio do kraja pokazati ljubav, postavši za nas sakramentom života! S kolikom je radošću pripremio taj veliki i posvemašnji dar svoje ljubavi! Koliko je bio sretan kada je ustanovio euharistiju i ostavio nam je kao svoju oporuku. Pratimo kako je božanska mudrost pripremala euharistiju. Klanjajmo se njezinoj moći koja se posve daruje u tom činu ljubavi.

Crkveno ruho

Jedan me čitatelj uputio na intervju sa Silvijom Banić. Iz teksta je izdvojio sljedeću rečenicu koja bi vam trebala privući pažnju i potaknuti vas da pročitate čitav članak (arhiv):

Odbacivanju i uništavanju dijelova ruha je znatno doprinijela liturgijska reforma Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.), kojom su iz bogoslužja uklonjeni manipul, velum za kalež i bursa

Još smo prije četiri godine na ovom blogu donijeli kratki izvadak iz jednog starijeg intervjua s istom stručnjakinjom za crkveni tekstil.

Pjevanje u sv. Martinu

Probajmo ponovno.

Kao što su redoviti čitatelji ovoga bloga mogli pratiti, jedan od zasad nedovoljno ispunjenih ciljeva je redovito pjevanje na tradicionalnoj misi nedjeljom u 11:30 sati u crkvi svetog Martina u Zagrebu.

Definirajmo okvire: pjevalo bi se otprilike jedanput mjesečno (češće ili rjeđe ovisno o okolnostima), isključivo gregorijanski koral i to ordinarij i proprij mise. Naravno, za ofertorija, pričesti i nakon mise moguće je uključiti i druge prikladne pjesme. Pjeva se u principu bez glazbene pratnje. Postoji mala grupa pjevača, nekoliko djevojaka koje vrlo lijepo pjevaju i par mladića koji su zainteresirani. Javljaju mi se povremeno i drugi ljudi koji bi htjeli da bude više pjevanja ili bi se možda pridružili.

Osnovni problem je nedostatak voditelja zbora. Ako znate nekoga tko ima iskustva s gregorijanskim pjevanjem i voljan je prihvatiti se ovoga posla na dobrovoljnoj bazi, slobodno mu proslijedite ovaj tekst kao i moju email adresu (tomablizanac na gmail.com). Ovo je izvrsna i jedinstvena prilika da se pjeva ono što Crkva preporuča, nalaže i predstavlja iz svoje riznice i to upravo u okruženju u kojem ta glazba ima svoj potpuni smisao. Nećete imati takvu priliku u Hrvatskoj nigdje drugdje i nijedan koncert se ne može mjeriti s onim što možete ovdje iskusiti.

Također, nema potrebe za nekim strahom, kroz nekoliko proba može se vidjeti odgovara li voditelj zboru, zbor voditelju i sve skupa tradicionalnoj misi.

Dakle, javite se slobodno svi koji biste htjeli biti voditelj zbora, pjevač ili pjevačica. Ne trebam niti napominjati, diskrecija je zajamčena.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 33

uvod; čitav serijal

NAČIN KLANJANJA PREMA ČETIRI NAKANE SV. MISE

IV

Četvrta četvrt sata
Prošnja

1° Klanjajte se Gospodinu u njegovu božanskom sakramentu, gdje neprestano moli svoga Oca za vas i pokazuje mu svoje rane da bi ga odobrovoljio. Njegovo je Srce ondje otvoreno nad vama i za vas. Sjedinite svoje molitve s njegovima, molite ga ono što i on moli.

2° Isus moli svoga Oca da blagoslovi, brani i uzveliča svoju Crkvu, kako bi ona još predanije radila na tome da Ga svi ljudi upoznaju, ljube i služe mu. Ustrajno molite za svetu Crkvu koja je toliko kušana i toliko progonjena u osobi Svetoga Oca, da je Bog oslobodi od njezinih neprijatelja, koji su njezina vlastita djeca. Molite Boga da ih dodirne, obrati te se ponizni i pokajani vrate milosrđu i pravdi. Isus trajno moli za sve pripadnike svoga svećenstva da se ispune njegovim Duhom Svetim i krepostima, te da revnuju za njegovu slavu i budu posve predani spašavanju duša koje je otkupio pod cijenu svoje krvi i svoga života. Mnogo molite za svoga biskupa, da ga Bog sačuva, da blagoslovi sve želje koje proizlaze iz njegove revnosti i utješi ga. Molite za svoga pastira, da Bog umnoži sve milosti koje su mu potrebne da bi dobro upravljao stadom koje je Bog povjerio njegovoj brizi i posvećivao ga. Molite Boga da svojoj Crkvi udijeli brojna i sveta svećenička zvanja. Sveti je svećenik najveći dar s neba i može spasiti čitavu jednu zemlju. Molite za sve redovničke zajednice, da budu vjerni milostima i svom evanđeoskom poslanju, te da svi oni koje Bog poziva imaju hrabrost i velikodušnost slijediti Božji poziv i u njemu ustrajati. Svetac čuva i spašava svoju zemlju, a njegove molitve i kreposti jače su od svih vojski na svijetu.

3° Molite za revnost i ustrajnost pobožnih duša koje su predane služenju Bogu u svijetu i koje žive kao redovnici i redovnice njegove ljubavi i milosrđa. One najviše trebaju pomoć zato što se susreću s najviše opasnosti i žrtava.

4° Zamolite ga za obraćenje kakva velikog grešnika, i u tome ustrajte tijekom određenog vremena. Bog se najviše proslavlja u tim velikim djelima milosti. Naposlijetku molite za sebe, da postanete bolji i da dobro provedete ovaj sveti dan. Predajte Isusu, svome Kralju i Bogu, kiticu svojih darova, i zamolite ga da vam udijeli svoj blagoslov.

Novosti iz Društva Benedictus

Društvo za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus" primljeno je 11. listopada 2013. u Foederatio Internationalis Una Voce (FIUV), međunarodnu organizaciju koja promiče očuvanje tradicionalne latinske mise, kao i zaštitu upotrebe latinskog jezika te gregorijanske i polifone glazbene baštine Crkve. O ovoj krovnoj udruzi koja okuplja oko 40 članica iz tridesetak država svijeta pročitajte više na njihovim web stranicama.

***

Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba odobrio je 26. lipnja upis u Registar udruga Republike Hrvatske promjena Statuta Društva za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus" usvojenih na sjednici Skupštine Društva održanoj 1. lipnja 2013. Opis promjena kao i novi statut dostupni su na web stranici Društva Benedictus.

Gdje bio da bio

Bijah nedavno na putu, pa sam odlučio podijeliti nekoliko prikladnih fotografija sa čitateljima našeg bloga. Najprije nekoliko nagovještaja o kojem gradu se radi. Odgovor poslije jednog arhitektonskog detalja (odmah ćete shvatiti kojeg, pa ne gledajte ispod ako još želite pogađati).

Da, pogodili ste, to je Bordeaux, a ove fotografije odozgo uslikane su s tornja Pey-Berland. Opis bordoških znamenitosti potražite na wikipediji, a ja ću vam pokazati još nekoliko fotki. Vrlo malo katedrale izvana i iznutra jer više možete lako naći na internetu:

Ovu ćemo gospođu još susresti.

Basilique Saint-Seurin

Oni oštrija oka lako će primjetiti koji je motiv prikazan na sljedećem vitraju.

Crkva Naše Gospe

Boja u fontani je dio ružičaste propagandne mašinerije (doduše, ne znam koliko je stanje u Europi usporedivo s onim u Americi).

Sljedeća fotografija lijepo dočarava kako je većina zgrada u Bordeauxu izgledala prije obnove fasada u proteklim desetljećima. Popriličan kontrast!

Crkva svetog Križa

Tko pozna ovog svetca na vitraju, skidam mu kapu (sanctus Mummolus).

Bazilika svetog Mihaela

Bordeaux je (bio) važna postaja na hodočasničkom putu svetog Jakova.

Malo ću izvan reda ubaciti jednu crkvu koja nije u samom centru, do nje sam se prošetao velikim grobljem koje je bilo redovnicima kartuzijancima prije revolucije mjesto vrtova, njiva, voćnjaka... Barem mi je tako rekla jedna ljubazna gospođa koja mi je poprilično nadugačko objasnila povijest i umjetničke kvalitete crkve svetog Brune.

I poslastica za kraj. U Bordeauxu su prisutna svećenička bratstva sv. Petra, sv. Pija X. i Ustanova Dobroga Pastira i to s po tri nedjeljne mise svaki. Ja sam išao na mise samo kod ovih posljednjih. Mislio sam jednom prisustvovati misi i u gore prikazanoj crkvi sv. Brune u kojoj su svećenici bratstva sv. Petra (kao i dijecezanski svećenici koji služe novu misu), ali su se u to vrijeme spremali za izložbu u crkvi, a tradicionalna misa je navodno trebala biti navečer u nekoj kapelici. S obzirom da je bio prvi petak, nisam htio riskirati.

Ustanovi Dobroga Pastira povjerena je na upravljanje crkva svetog Eligija (Saint Éloi). Smještena je u samom centru grada i nije ju teško pronaći jer je odmah pored jednog od najimpresivnijih sačuvanih monumentalnih ulaza u stari grad (pogledajte petu fotografiju od početka ovog posta, skroz desno).

Mnoge od crkava koje sam posjetio izvana izgledaju lijepo, ali nisu iznutra obnovljene, često ih je devastirala još francuska ili pak drugovatikanska revolucija. Saint Eloi izgleda besprijekorno i izvana i iznutra. Pred svakim oltarom ili kipom može se zapaliti svijeća i općenito nema ružnih/tužnih kompromisa.

Nisam htio slikati za vrijeme mise, pa imam samo dvije fotografije. Prva je mutna i prikazuje dolazak jednog debeljuškastog simpatičnog svećenika koji je čini mi se tamo glavni, a izgleda baš kao što bi čovjek zamislio pretkoncilskog župnika. Ako se dobro sjećam, misa je na blagdan svetog Jeronima.

Druga je na blagdan svetih Anđela Čuvara (?), a prikazuje propovijed mlađeg svećenika. Moram priznati da mi je bilo drago što je vrlo brzo govorio molitve jer me pomalo iritira običaj da sav narod izgovara baš sve što i ministrant (+Gloriju).

Evo i objašnjenja kipa svetog Ekspedita kojeg vidite na sljedećoj fotografiji.

Legende ga opisuju kao rimskog centuriona koji se u Armeniji preobratio na kršćanstvo; prema jednoj od njih vrag u obliku vrane ga je sreo prije preobraćenja i predložio mu da se pokrsti sljedeći dan; Ekspedit je na to zgazio vranu s usklikom "Kršćaninom ću postati danas".

Jedne večeri sam se priključio privatnoj misi na pokrajnjem oltaru Srca Isusova. Svećenik koji ju je služio me prije upozorio da će to biti tiha misa, ali meni je to, kako rekoh, odgovaralo. U isto je vrijeme župnik služio svoju misu na glavnom oltaru.

Ministranti raspremaju nakon mise.

Vjerujem da će iduća fotografija obradovati naše čitatelje štovatelje svete Filomene.

Evo i svetice koju ste već mogli vidjeti u katedrali, a na ploči ćete naći nekoliko detalja iz njezina života.

Ustanova Dobrog Pastira je zadnjih godina u velikim previranjima (1,2), ali drago mi je da nisam ništa od toga primjetio u samoj crkvi. Uostalom, bilo što drugo bio bi vrlo loš znak.

Konačno, ugodnom večernjom šetnjom uz rijeku Garonne napuštamo Bordeaux.