Sv. Edmund Campion (1581.)
Anglikanski službenik pristupi i pozva mučenika da se s njim pomoli, ali mu je želja, s izrazitom blagošću, odbijena. „Ti i ja nismo jedno u vjeri; stoga te molim, budi zadovoljan time. Nikome ne branim molitvu, ali želim da sa mnom mole samo oni iz kućanstva vjere i da u mojoj agoniji izgovore jedno Vjerovanje.”
Sv. Margaret Clitherow (1585.)
Mučenica, došavši na mjesto pogubljenja, kleknula je i tiho se pomolila.
Mučitelji joj rekoše neka moli s njima, a oni će moliti s njom.
Mučenica to odbi i reče:
„Neću moliti s vama, niti ćete vi moliti sa mnom; neću reći ‘Amen’ na vaše molitve, niti ćete vi na moje.”Bl. George Napp[i]er (1610.)
Tada blaženi čovjek počne klečati, a službenik mu reče: „Gospodine Nappier, hoćete li da se zajedno pomolimo?“ Na što mu on odgovori riječima: „O, ne, dobri gospodine, vi i ja nismo jedne vjere i stoga ne možemo moliti zajedno.“
[...]
Tada zatraži da bude sam kako bi se pomolio u tišini.
Prekidajući ga po treći put, pastor mu reče: „Idi i moli se, a mi ćemo moliti s tobom.“
Na što on odgovori: „Gospodine, ne želim vaše molitve, niti želim da se vi molite sa mnom,
već želim da se svi dobri katolici pridruže mojoj molitvi.“
Sv. John Ogilvie (1615.)
Tada reče: „Bože, smiluj mi se!“ i glasno povika: „Ako ovdje ima skrivenih katolika, neka se za mene pomole; ali molitve heretika ne želim.“
Odlično, baš to mi treba. Ja volim čitati i odgovarati citatima iz knjiga. Fran62
OdgovoriIzbrišiU vremenima mučenika poput sv. Edmunda Campiona, sv. Margaret Clitherow, bl. Georgea Napiera i sv. Johna Ogilvieja, odbijanje zajedničke molitve s protestantskim službenicima nije proizlazilo iz netrpeljivosti, nego iz vjernosti savjesti i Crkvi. U tadašnjem kontekstu takva bi molitva značila javno priznanje Anglikanske crkve i odricanje od katoličke vjere — dakle, čin otpadništva. Njihovo „ne“ bilo je zapravo „da“ Bogu i vjernosti Katoličkoj crkvi.
OdgovoriIzbrišiNo, kroz povijest Crkve nalazimo i mnoge svece koji su u drukčijim okolnostima svjedočili suprotan, ali neproturječan duh — duh ljubavi, dijaloga i zajedničke molitve za mir. Sv. Franjo Asiški molio je s muslimanima u duhu poštovanja i mira. Sv. Maksimilijan Kolbe u logoru je molio zajedno s ljudima drugih vjera, u zajedništvu patnje i nade. Ugandski mučenici svjedočili su jedinstvo kršćana u smrti, bez obzira na denominaciju. Sv. Ivana Pavla II. pretpostavljam da ni nema smisla na ovom blogu citirati pa ću ga preskočiti.
Crkva danas jasno razlikuje dvije razine: liturgijsku molitvu, koja izražava puno zajedništvo vjere i sakramenata, i zajedničku molitvu za mir, pravdu i dobro čovjeka, u kojoj se mogu sjediniti svi koji traže Boga ili dobro.
Tako i svjedočanstva mučenika i molitve svetaca mira tvore jedinstvenu poruku:
vjernost istini ne isključuje ljubav prema drugima, nego je čini potpunom.
Jedni su svjedočili vjeru u progonima; drugi svjedoče ljubav u dijalogu. Oboje pripada istom Duhu — Duhu Kristovu, koji je „pun milosti i istine“ (Iv 1,14).
Ivan
Možete li mi dati dokaze za ove vaše tvrdnje (osim za Ivana Pavla II., upoznat sam s njegovom asiškom grozotom)?
Izbriši---------
Ja sam čitao da je sv. Franjo Asiški prihvaćajući (pa čak i želeći) mučeništvo išao obraćati muslimane i štoviše predložio sultanu test ognjem da se pokaže čija je vjera istinita. Nigdje nisam ni čuo ni pročitao da je "molio s muslimanima u duhu poštovanja i mira".
Vidi npr. i ovo: https://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2016/01/rijeci-kojima-je-sv-franjo-poslao.html
(usporedi i djelovanje našeg Nikole Tavelića koji je nasljedovao utemeljitelja reda)
---------
Za sv. Maksimilijana Kolbea imamo npr. ove izvore koji nisu primarni, ali ne vidim zašto im ne vjerovati (barem dok mi ne navedete nešto protivno čime potkrepljujete svoje izjave):
The mission St. Maximilian entrusted to his Knights of the Immaculata was that of converting the whole world to the Catholic Church. He said, ”Only until all schismatics and Protestants profess the Catholic Creed with conviction, when all Jews voluntarily ask for Holy Baptism – only then will the Immaculata have reached its goals.”[1]
“… In other words” Saint Maximilian insisted, “there is no greater enemy of the Immaculata and her Knighthood than today’s ecumenism, which every Knight must not only fight against, but also neutralize through diametrically opposed action and ultimately destroy. We must realize the goal of the Militia Immaculata as quickly as possible: that is, to conquer the whole world, and every individual soul which exists today or will exist until the end of the world, for the Immaculata, and through her for the Most Sacred Heart of Jesus.”[2]
Notes:
1. Rycerz Niopokalenz, 4 (1922), p. 78. Cited from The Immaculata Our Ideal, Father Karl Stehlin [Warsaw: Te Deum, 2005], p.37.
2. Entry of Diary dated April 23, 1933. Cited from The Immaculata Our Ideal, p. 37.
---------
O mučenicima iz Ugande nisam nigdje našao da su se molili zajedno s anglikancima, samo da su i katolici i anglikanci pogubljeni. Imate li negdje primarni izvor za vašu tvrdnju da su se katolici i anglikanci zajedno molili?
---------
I neke druge svetce su modernistički heretici pokušali iskoristiti za svoje zločeste ciljeve, kao da su im tobože oni predhodili u ružnim činima. Evo samo par tekstova s izvornim citatima svetaca koji svjedoče protiv toga kooptiranja:
Don Bosco
https://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2018/04/ucimo-od-sv-ivana-bosca.html
https://tomablizanac.blogspot.com/2024/01/kao-sto-ono-sto-je-crno-ne-moze-biti.html
Sv. Franjo Saleški
https://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2025/09/sv-franjo-saleski-protiv-protestantizma.html
Sv. Leopold Bogdan Mandić
https://tomablizanac.blogspot.com/2015/08/on-nije-bio-ekumenist-jos-manje.html