Gostujući autor - Godišnji odmor na kraju svijeta

Dragi čitatelji, već dugo nisam ništa na ovome blogu pisao.  Ali nisam vas zaboravio! Redovito čitam ovaj blog i često vas se sjetim.

Evo, prošli mjesec sam putovao sa svojom suprugom i župnikom iz našeg grada Göteborga do kraja svijeta. Bolje rečeno, do najsjevernijeg dijela Švedske u malo mjesto koje se zove Lannavaara. Mjesto se nalazi više od 200 km iznad polarne crte. Koliko ja znam, to je najsjeverniji dio Europe gdje postoji katolički samostan, a toga sigurno nikada prije u povijesti nije bilo.

U Lannavaari od 2012. godine dvije časne sestre žive pustinjačkim životom. One su prije pripadale redu Misionarki ljubavi Majke Tereze. No imale su veliku želju za kontemplativnim pustinjačkim životom, pa im je naš kardinal Anders Arborelius to odobrio prije devet godina. Od tada je sve nekako krenuo s Božjom providnošću. Iz raznih dijelova Europe im je stigla pomoć od oduševljenih donatora, pa sada imaju imanje s dvije kuće. U jednoj kući im je samostan s malom kapelicom, a u drugoj kući imaju stan za goste i svećenike koji im često i rado dolaze u posjete. 

Naše časne sestre imaju veliku ljubav prema staroj misi, pa im je i to Bog podario da su godinama skoro uvijek imale kod sebe nekog svećenika koji im je dnevno slavio tradicionalnu misu. Do nedavno su imale jednog benediktinskog svećenika koji je tu živio nekoliko godina, ali je prije nekoliko mjeseci napustio Lannavaru i vratio se u svoju domovinu gdje čeka novu naredbu od svoga poglavara. Svakako se nadamo da će se opet vratiti u Švedsku.

Osim donacija, ove časne sestre zarađuju za svoj kruh prodajom raznoraznih proizvoda. Umjetnički su nadarene, pa proizvode između ostalog lijepe svijeće i drvene križeve koje se može naručiti na njihovoj web stranici.

Kako više nemaju kod sebe svećenika, pitali smo svoga župnika bi li putovao s nama do Lannavaare. Možete si zamisliti koliko nas je obradovao kada je rekao da bi rado putovao s nama do kraja svijeta. Naš župnik svakodnevno slavi staru misu u župnoj crkvi u Göteborgu, pa je i kod časnih sestara svaki dan služio staru misu. Sestre su ga (a i nas) jako lijepo primile, kao najdražeg gosta. Vrlo smo lijepe uspomene dobili za ovog boravka koji je trajao tjedan dana i svakako bih svakome preporučio da koji puta u životu tamo ode na godišnji odmor ako je to moguće. Siguran sam da ovaj pustinjački život naših sestara s molitvama i pokorom i u budućnost neće biti bez dobrih plodova.

A ako koji svećenik čita ovaj post, mogu vam garantirati da ćete biti jako lijepo primljeni od naših sestara. Posebno ako ih posjetite s namjerom da im slavite stare mise.  

Naše sestre također imaju svoju web stranicu, a možete pogledati i video snimku o njima. 

Na kraju evo i nekoliko fotografija s odmora.